USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 107/04, rješavajući apelaciju M. I. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. I., podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-709/03 od 11. decembra 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku broj P-68/03 od 22. augusta 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. I. (u daljem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 24. februara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Travniku (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-709/03 od 11. decembra 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68/03 od 22. augusta 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 28. septembra 2003. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 22. novembra 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Z. F., druge stranke u postupku, 28. septembra 2003. godine je, također, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.Druga stranka u postupku je 4. oktobra 2004. godine dostavila odgovor na apelaciju.
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i druge stranke u postupku su 2. decembra 2004. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj P-68/03 od 22. augusta 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-709/03 od 11. decembra 2003. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi smetanje posjeda koje je navodno izvršio susjed Z. F, na parcelama k.č.836/12 KO Podastinje i k.č.836/1 KO Podastinje, koje se nalaze u ulicama Čubrenska broj 1 i Bana Jelačića broj 41 u Kiseljaku. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da tuženi nije, rušenjem stare i gradnjom nove granične ograde između parcela, ometao posjed i mirno uživanje apelantičine imovine.
IV - Relevantni propisi
- 9.U Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98) relevantne odredbe glase:
"Član 75.
Posjed stvari ima svako lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica kojem je, na osnovu pravnog posla, dalo stvar u neposredan posjed (posredan posjed). Posjed prava stvarne služnosti ima lice koje faktički koristi nekretninu drugog lica u obimu koji odgovara sadržaju te služnosti. Posjed prava korištenja tehničkih usluga (električna energija, voda, plin, telefonska linija i sl.) ima lice koje te usluge neposredno faktički koristi ili to čini preko drugog lica. Više lica mogu imati posjed iste stvari ili prava (suposjed).
Član 80.
Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanja posjeda).
Član 82.
Posjednik ima pravo da zahtijeva sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (spor zbog smetanja posjeda).
Član 83.
Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nisu od uticaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima pravo na zaštitu od smetanja posjeda, osim prema licu od kojeg je na takav način došao do posjeda, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz člana 82 . ovog zakona.
Član 86.
Nezavisno od spora zbog smetanja posjeda ovlašteno lice ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu posjeda po osnovu prava na posjed".
- 10.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03) relevantna odredba glasi:
"Član 425.
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda će se ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelantica se žali da joj je navedenim sudskim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ona smatra da je potporni zid, čijom gradnjom je izvršeno ometanje njenog posjeda, izgrađen bez građevinske dozvole. Ojačanje zida, koje je dovelo do smetanja posjeda apelantice, je izgrađeno na njenom zemljištu, a ne na susjedovom, i time je izvršena očigledna uzurpacija njenog posjeda.
b) Odgovori na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud, ističe se da je prvostepeni sud odlučio o apelanticinom tužbenom zahtjevu primjenom člana 83. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, a prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nije bilo od uticaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika. U obrazloženju navedenog rješenja, kojim je apelantičina tužba odbijena, sud je ukazao na mogućnost da apelantica, eventualno, ima mogućnost da zaštitu svojih vlasničkih prava ostvari po drugoj tužbi. Ta pravna argumentacija je ponovljena i u drugostepenoj presudi, kako se navodi u apelaciji. Očigledno je da su sudovi odlučivali u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, tj. smetanja posjeda. Iz apelacije u osnovi proizlazi da je Općinski sud trebao navodno odlučiti o pravu na posjed i njegovoj zaštiti, a u skladu sa članom 86. citiranog zakona, što nije bio njen tužbeni zahtjev. Imajući u vidu sve navedene razloge, Kantonalni sud predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije, s obzirom da nije povrijeđeno apelantičino ustavno pravo na imovinu.
- 13.I druga stranka u postupku ističe da su sudske odluke ispravne i zakonite. On ističe da posjeduje građevinsku dozvolu za gradnju potpornog zida i da nije, izvršenim radovima, smetao apelanticu u mirnom uživanju posjeda. Sud je utvrdio da se izgrađeni zid nalazi na njegovom posjedu.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelantica je primila 23. januara 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnijeta 24. februara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njena prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 19.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici 1. stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
- 20.Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 33/01). Također, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02).
- 21.U konkretnom slučaju radi se o sporu o smetanju posjeda, dakle o pravu apelantice na mirno uživanje imovine, pa je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv.
- 22.Ustavni sud zapaža da se apelantica žali da je pogrešnom primjenom materijalnog propisa, konkretno odredbi Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, povrijeđeno njeno pravo na imovinu. Na osnovu provedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio da je nesporno da je tuženi porušio stari kameni zid i sagradio novi betonski zid. Nesporno je, također, utvrđeno da je stari zid sagradio apelanticin otac. Sporno pitanje je da li je tuženi rušenjem starog i izgradnjom novog zida i pomicanjem drvene ograde izvršio smetanje apelanticinog posjeda. Sud je nesporno utvrdio da novopostavljeni zid ima svrhu potpornog zida koji treba otkloniti opasnost od eventualnog klizanja parcele tuženika na kojoj se nalazi i kuća. Sudovi su nadalje utvrdili da se, s obzirom na karakter i svrhu potpornog zida, nikako ne može govoriti o njegovom posjedu, jer posjed podrazumijeva vršenje faktičke vlasti na stvari. Nadalje, tuženi je izgradio novi potporni zid na istom mjestu na kojem je ranije stajao kameni zid, što potvrđuje i apelantica, a novi zid ide vanjskom ivicom ranijeg kamenog zida, pa se takvo postupanje tuženog ne može kvalificirati kao čin smetanje apelanticinog posjeda. Takvo postupanje tuženog nije dovelo do promjene posjedovnog stanja, a svijest učinioca da svojim postupanjem mijenja posjedovno stanje bitna je pretpostavka da bi se nečije postupanje moglo kvalificirati kao smetanje posjeda. I konačno, opisano ponašanje tuženog moglo bi se, po mišljenju sudova, ocjenjivati u okviru nekog drugog instituta, eventualno naknade štete, ali zbog navedenih razloga, postavljenih u apelanticinom tužbenom zahtjevu, nije bilo pravnog osnova da se apelantici pruži sudska zaštita posjeda.
- 23.Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivne pravne lijekove i u drugim slučajevima). Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju sudovi čija se rješenja osporavaju apelacijom nisu proizvoljno primijenili zakon.
- 24.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.