Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 267/03, rješavajući apelaciju V. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija V. S., podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-345/03 od 13. augusta 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj P-938/02 od 27. decembra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    V. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa E. Č., advokat iz Zenice, podnijela je 22. septembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-345/03 od 13. augusta 2003. godine i Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-938/02 od 27. decembra 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku D. S. (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 20. aprila 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. maja 2004. godine, a Općinski sud 10. maja 2004. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su, 8. novembra 2004. godine, dostavljeni apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Općinskog suda broj P-938/03 od 27. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-345/03 od 13. augusta 2003. godine, prekinut je postupak pokrenut po apelantičinoj tužbi protiv tuženog, radi predaje u posjed nekretnina.
  • 7.
    Apelantica, maćeha tuženog, tužbom je tražila da joj tuženi preda u posjed nekretninu označenu kao k.č. broj 143/3 upisanu u z.k. ulošku 1137 KO Ričice-Sviće, odnosno prema novom premjeru k.č. broj 380 KO Ričice, što u stvari predstavlja stambenu zgradu sa dvorištem površine 340 m". Apelantica navodi da tuženi koristi predmetnu nekretninu bez pravnog osnova i odbija je predati u posjed apelantici, iako je ona vlasnica što dokazuje z.k. izvatkom. Tuženi je ovaj zahtjev osporio ističući da je tačno da on koristi spornu nekretninu, odnosno da u toj kući živi neprekidno od 1971. godine, ali da su tu nekretninu kupili njegovi roditelji tokom bračne zajednice, te stoga ona predstavlja njihovu zajedničku tečevinu. Međutim, sporna nekretnina je bila upisana samo na oca tuženog, pa nije bila predmet ostavinske rasprave nakon majčine smrti. Tuženi je također istakao da su on i njegova sestra u vrijeme vođenja ostavinske rasprave nakon smrti pokojne majke bili maloljetni, a da se apelantica nakon smrti njihovog oca udala i odselila iz sporne kuće. Tuženi i njegova sestra su pokrenuli poseban parnični postupak pred Općinskim sudom u kojem traže da se utvrdi da su vlasnici sporne nekretnine sa po - dijela, dakle na dijelu koji bi bio utvrđen kao bračna tečevina njihove pokojne majke.
  • 8.
    Općinski sud je, prije donošenja pobijanog rješenja, utvrdio da je majka tuženog umrla 1982. godine i da se iza njezine smrti otac tuženog u svoje ime i u ime svoje maloljetne djece (tuženog i njegove sestre) prihvatio naslijeđa. Također, Općinski sud je utvrdio da je ugovorom o doživotnom izdržavanju, ovjerenim na sudu pod brojem R-82/94 od 19. septembra 2004. godine, otac tuženog ostavio sporne nekretnine iza svoje smrti apelantici. Osim toga, Općinski sud je utvrdio da je 1999. godine umro i otac tuženog, a da ostavinski postupak iza njega još nije okončan i da se vodi pod brojem O-801/02. Također, pred istim sudom teče parnica pod brojem P-531/02, koju su pokrenuli tuženi i njegova sestra protiv apelantice, radi utvrđenja da su sporne nekretnine zajednička bračna tečevina pokojnih oca i majke tuženog sa po �, pa da su dosljedno tome tuženi i njegova sestra stekli pravo vlasništva na ovim nekretninama sa po - po osnovu naslijeđa iza njihove majke. S obzirom na sve navedeno, Općinski sud je smatrao cjelishodnim prekinuti postupak koji je apelantica pokrenula, smatrajući da tužbeni zahtjev protiv apelantice, koji se vodi pod brojem P-531/02, predstavlja prethodno pitanje od čijeg rješenja očigledno zavisi i odluka u apelantičinoj parnici.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98, koji je primjenjivan u konkretnom slučaju), relevantne odredbe glase:

"Član 12.

Kad odluka suda zavisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Š...Ć

Š...Ć

Član 197.

Osim u slučajevima posebno predviđenim u ovom zakonu prekid postupka će sud odrediti:

  • 1)
    ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12.);

Š...Ć

Član 199.

Š...Ć Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stavu 1. ..., postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak Š...Ć"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica se žali da joj je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelantica navodi da je ona vlasnica spornih nekretnina, a da je to pravo stekla upisom u zemljišnu knjigu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenim sa pokojnim ocem tuženog, što je kao dokaz i podnijela sudovima. Dalje, navodi da joj je radnjama tuženog onemogućeno korištenje njezine imovine, pa je stoga tražila predaju u posjed svoje nekretnine, budući da je tuženi koristi "po nepoznatoj pravnoj osnovi". Apelantica smatra da su joj ovakvim rješenjima Općinski i Kantonalni sud onemogućili da nesmetano uživa svoju imovinu, te da su je ovakvim odlukama lišili vlasničkih prava.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud smatra da pobijanim rješenjem nisu prekršena apelantičina ustavna prava, već naprotiv, da se na taj način osigurava pravo na pravičan postupak. Također, Općinski sud navodi da je prekid postupka određen u skladu sa zakonom, te da će postupak biti nastavljen kada se završi parnični postupak koji se kod istog suda vodi pod brojem P-531/02, a koji predstavlja prethodno pitanje za postupak koji je apelantica pokrenula.
  • 12.
    Kantonalni sud je također osporio navode iz apelacije, te istakao da činjenica da je između istih stranaka ranije pokrenuta parnica pod brojem P-531/02, ima za spor koji je apelantica pokrenula značaj prethodnog pitanja o tome da li je tuženi mogao steći određeno subjektivno pravo na imovini, čija je predaja predmet apelantičinog tužbenog zahtjeva. Također, Kantonalni sud ističe da ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu donijeli meritorne odluke kojima bi utvrđivali pravo na imovinu, već rješenje o prekidu postupka u skladu sa zakonom. Stoga, smatraju da nije došlo do kršenja apelantičinog prava na imovinu.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-345/03 od 13. augusta 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena Ustavnom sudu 22. septembra 2003. godine, dakle u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da je došlo do povrede njezinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 19.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 20.
    U konkretnom predmetu postavlja se pitanje da li su Općinski i Kantonalni sud pobijanim rješenjima povrijedili apelantičino pravo na imovinu.
  • 21.
    Ustavni sud podsjeća na svoje ranije odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvrđeno da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51).
  • 22.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica pobija rješenje o prekidu postupka, smatrajući da joj je upravo tim rješenjem onemogućeno da mirno uživa u svojoj imovini, odnosno da je time, kako navodi, lišena imovine. Međutim, Ustavni sud ukazuje da osporenim rješenjima ni prvostepeni niti drugostepeni sud nisu meritorno odlučili o apelantičinom pravu na imovinu, niti je to predmet apelantičinog tužbenog zahtjeva. Naime, apelantica tužbom traži predaju u posjed nekretnina na kojima je vlasnica. Međutim, Ustavni sud zapaža da je to njezino pravo vlasništva osporeno u parnici koju je ranije pokrenuo tuženi protive apelantice, te da ni ostavinski postupak iza oca tuženog također nije okončan. Te činjenice, kao i druge okolnosti slučaja, razlog su da je prvostepeni sud odlučio zastati sa postupkom, kako bi se u ranije pokrenutoj parnici raspravilo pitanje vlasništva na spornoj nekretnini, kao prethodno pitanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da pobijanim rješenjima nije došlo do miješanja javne vlasti u apelantičino pravo na imovinu, niti je apelantica te imovine lišena pobijanim rješenjima.
  • 23.
    Razmatrajući pitanje da li su osporena rješenja zasnovana na zakonu, Ustavni sud primjećuje da su sudovi primijenili odredbu člana 197. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku. U suštini, prvostepeni sud je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju s obzirom na sve okolnosti i delikatnost konkretnog slučaja, te da je cjelishodno sačekati da se donese odluka u predmetu broj P-531/02, koja će očigledno biti od odlučujućeg uticaja na odlučivanje o apelantičinom tužbenom zahtjevu. Za ovakvo odlučivanje i prvostepeni i drugostepeni sud su dali jasne razloge, ne ulazeći u odlučivanje o apelantičinom pravu na imovinu, određujući istovremeno da će postupak biti nastavljen kada se pravosnažno završi ranije pokrenuti parnični postupak, ili ako sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni zakona i odredbi koje se odnose na prekid postupka.
  • 24.
    Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da pobijanim rješenjima nije prekršeno apelantičino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 25.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu ukoliko nadležni sud rješenjem prekine postupak, radi odluke o prethodnom pitanju vlasništva koje je ranije pokrenuto drugom parnicom, a od čijeg odlučivanja suštinski zavisi ishod prekinutog postupka.
  • 26.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.