Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 694/04, rješavajući apelaciju Nasihe Kulenović-Čivša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija Nasihe Kulenović-Čivša.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u vanparničnom postupku broj R:83/82, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Nasiha Kulenović-Čivša (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 9. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku određivanja naknade za oduzeto zemljište, Općinskog suda u Bihaću (ranije Osnovnog suda u Drvaru) broj R:83/82.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu tada važećeg člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću zatraženo je 24. februara 2004. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Općinskog suda u Livnu zatraženo 29. jula 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Dalje, od općinskog pravobranioca u Bihaću i kantonalnog pravobranioca u Bihaću je zatraženo 24. februara 2005. i 23. augusta 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud u Bihaću je 11. marta 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Općinski sud u Livnu - Odjeljenje suda u Drvaru, dostavilo odgovor 12. augusta 2005. godine. Općinski i kantonalni pravobranilac u Bihaću nisu dostavili odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu tada važećeg člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda u Livnu i Općinskog suda u Bihaću su dostavljeni apelantu 10. augusta 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Tadašnje Međuopćinsko javno pravobranilaštvo Bihać, kao punomoćnik Općine Bosanski Petrovac je, po službenoj dužnosti, 1982. godine podnijelo prijedlog ranijem Osnovnom sudu u Drvaru da se u vanparničnom postupku utvrdi naknada za oduzeto zemljište koje se nalazilo u Bosanskom Petrovcu, a koje je bilo u vlasništvu apelanticine sestre Asime Kulenović. Pred ranijim Osnovnim sudom u Drvaru je po prijedlogu vođen vanparnični postupak broj R:83/82 do 19. augusta 1992. godine, kada je predmet ustupljen u rad ranijem Osnovnom sudu u Bosanskom Petrovcu. Nakon toga nema podataka o tome gdje se nalazi predmetni spis.
  • 7.
    Općinski sud u Bihaću je Rješenjem o nasljeđivanju broj O-346/98 od 28. oktobra 1998. godine proglasilo apelanticu za jednu od nasljednica Asime Kulenović (u daljnjem tekstu: apelanticina prednica).
  • 8.
    Apelantica je 8. juna 2004. godine podnijela Općinskom sudu u Bihaću zahtjev da se nastavi vanparnični postupak broj R:83/82. Općinski sud u Bihaću nije postupio po zahtjevu do danas.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dugogodišnjeg odugovlačenja vanparničnog postupka koji je pokrenula apelanticina prednica 1982. godine. Apelantica je, dalje, navela da je "na insistiranje kod Općinskog suda u Bihaću odgovoreno da navodno ne mogu da pronađu vanparnični predmet broj R:83/82." Apelantica je, također, navela da čak i da je tačno da vanparnični spis ne može biti pronađen pravobranilaštvo posjeduje taj cjelokupni predmet sa potrebnom dokumentacijom na osnovu koje bi se moglo zakazati ročište i okončati sve radnje postupka. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da odluči "o moralnoj (neimovinskoj) šteti pretrpljenoj zbog višegodišnjeg narušavanja prava ličnosti, maltretiranja, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, zbog zloupotrebe položaja i bahatog postupanja službenih lica prema vlasnicima zemljišta, zbog životne i egzistencijalne neizvjesnosti, otežanih životnih okolnosti u poznim godinama starosti itd."

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    Općinski sud u Bihaću je naveo da nikada nije preuzeo predmet bivšeg Osnovnog suda u Drvaru broj R:83/82, te da samim tim ne stoje navodi iz apelacije da je nepostupanjem Općinskog suda u Bihaću došlo do kršenja apelanticinih prava. Dalje je navedeno u odgovoru, iz odredaba Zakona o sudovima Unsko-sanskog kantona ("Službeni list Unsko-sanskog kantona" br. 6/96, 7/98, 7/99, 11/99 i 10/02), da je vidljivo da Općinski sud u Bihaću nije preuzimao niti sredstva, niti dokumentaciju, opremu niti radnike Osnovnog suda u Drvaru.
  • 11.
    Općinski sud u Livnu je naveo da je reformom pravosuđa u Bosni i Hercegovini iz 2004. godine u Drvaru formirano odjeljenje Općinskog suda Livno, a prestao je sa radom Općinski sud u Drvaru koji je funkcionirao od 1. septembra 1996. godine, do ukidanja, te da je dio predmeta tadašnjeg Osnovnog suda u Drvaru u toku ratnih zbivanja izmješten u Osnovni sud u Banjoj Luci. Također je navedeno da je sporazumom međuentitetskih ministarstava u toku 2004. godine dio predmeta bivšeg Osnovnog suda u Drvaru vraćen Općinskom sudu u Livnu i to uglavnom predmeti iz zemljišnoknjižne oblasti i dio upisnika iz parnične i vanparnične oblasti, a da nije vraćeno ništa od spisa. Na kraju je navedeno da je uvidom u vanparnični upisnik utvrđeno da je kod bivšeg Općinskog suda u Drvaru vođen postupak između predlagača Asime Kulenović iz Bosanskog Petrovca i protupredlagača SO Bosanski Petrovac pod poslovnim brojem R:83/82 i da je taj predmet 19. augusta 1992. godine ustupljen u rad Osnovnom sudu u Bosanskom Petrovcu, te da o daljnjoj sudbini spisa nema više nikakvih saznanja.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03)

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

  • 13.
    Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 2/98)

"Član 13. stav 3.

Kada se u vanparničnom postupku odlučuje o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem se području nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je svaki od tih sudova.

Član 146.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 148.

Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz stav 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.

Član 153.

Odredbe o postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost shodno se primjenjuju i u drugim slučajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo."

  • 14.
    Zakon o sudovima u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH" 38/05)

"Član 1. stav 1. tačka 1.

Općinski sudovi u Unsko-sanskom kantonu:

  • 1)
    Općinski sud u Bihaću za područje općina Bihać i Bosanski Petrovac."

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Prema praksi Ustavnog suda, u kontekstu apelacione nadležnosti iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba uključivati samo sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluka kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
  • 18.
    Apelantica se Ustavnom sudu obratila apelacijom zbog činjenice da vanparnični postupak za određivanje pravične naknade za oduzeto zemljište apelanticine prednice, koji je pokrenut 1982. godine, nije nastavljen ni nakon što je apelantica, 8. juna 2004. godine, podnijela zahtjev za nastavak postupka, i s tim u vezi pozvala se na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Proizlazi da se apelantica žali da u njenom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u vanparničnom postupku, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 20.
    Apelantica je navela da je zbog dugogodišnjeg odugovlačenja vanparničnog postupka koji je pokrenula apelanticina prednica, a čiji je nastavak tražila apelantica od Općinskog suda u Bihaću, došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"

a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 21.
    Ustavni sud je utvrdio da je konkretan vanparnični postupak spor građanskopravne prirode, koji se tiče određivanja naknade za oduzeto zemljište. U postupku koji je pokrenut 1982. godine, kao protupredlagač je učestvovala apelanticina prednica. Nakon smrti apelanticine prednice apelantica je proglašena jednom od njenih nasljednica, te ona nesporno ima pravni interes za nastavak vanparničnog postupka, što je i iskazano podnošenjem zahtjeva za nastavak postupka. Radi se, dakle, o postupku u kojem se utvrđuju apelanticina građanska prava. Apelantica je u postupku tražila donošenje konačne odluke u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju.
  • 22.
    Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 23.
    Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije, period koji se uzima u obzir kod žalbe u pogledu dužine trajanja postupka, počinje sa danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj rok, mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, presuda broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
  • 24.
    U konkretnom slučaju, postupak je pokrenut 1982. godine pred tadašnjim Osnovnim sudom u Drvaru. Vanparnični predmet je 19. augusta 1992. godine ustupljen Osnovnom sudu u Bosanskom Petrovcu i nakon toga nema više podataka o tome gdje se spis nalazi. Period koji spada u nadležnost ispitivanja Ustavnog suda je počeo 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Vanparnični postupak do danas ukupno traje 23 godine od kojih deset godina i dva mjeseca spadaju u period koji treba ispitati Ustavni sud.

c) Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine

  • 25.
    S obzirom da nije mogao biti izvršen uvid u vanparnični spis, Ustavni sud nije mogao utvrditi stadij postupka u kojem se nalazio apelanticin predmet na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

d) Složenost predmeta

  • 26.
    Složenost postupka se mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
  • 27.
    U konkretnom predmetu sa radi o vanparničnom postupku radu utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište. Imajući u vidu da je članom 148. Zakona o vanparničnom postupku predviđeno da se vanparnični postupak ove vrste mora završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka, može se zaključiti da po svojoj suštini takav postupak nije složen. Ustavni sud nije mogao utvrditi jesu li postojale neke specifičnosti vezane za konkretan vanparnični postupak, koje bi taj postupak činile složenijim, jer nije mogao biti izvršiti uvid u spis. Također, ni Općinski sud u Bihaću nije u odgovoru na apelaciju pružio nikakve podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je taj postupak bio složen. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da postupak nije bio složen.

e) Ponašanje podnosioca apelacije

  • 28.
    U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi bivšu Evropsku komisiju za ljudska prava, odluka broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
  • 29.
    Apelantica je 8. juna 2004. godine Općinskom sudu u Bihaću podnijela zahtjev za nastavak vanparničnog postupka. Apelantica je na insistiranje kod Općinskog suda u Bihaću dobila odgovor da oni ne mogu naći vanparnični spis broj R-83/82.
  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da apelantica ni na koji način nije doprinijela da ovaj vanparnični postupak duže traje.

f) Ponašanje suda

  • 31.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organizuju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11. st. 19).
  • 32.
    Općinski sud u Bihaću je u odgovoru na apelaciju naveo da nikada nije preuzeo vanparnični predmet broj R-83/82, te da stoga ne stoje apelantičini navodi da je nepostupanjem tog suda povrijeđeno neko njeno pravo. Ustavni sud je utvrdio da za postupanje u ovom vanparničnom postupku mjesno nadležan Općinski sud u Bihaću u smislu člana 13. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku, jer se oduzete nekretnine nalaze u Bosanskom Petrovcu. Naime, članom 22. stav 1. tačka 1. Zakona o sudovima u Federaciji BiH, koji je stupio na snagu 12. jula 2005. godine, predviđeno je da je za općine Bihać i Bosanski Petrovac nadležan Općinski sud u Bihaću. Ne mogu se prihvatiti argumenti Općinskog suda u Bihaću da nije preuzimao spise ranijeg Osnovnog suda u Drvaru, pa da stoga nije odgovoran za odugovlačenje konkretnog vanparničnog postupka. Općinski sud u Bihaću je i prije podnošenja apelanticinog zahtjeva trebao po službenoj dužnosti nastaviti vanparnični postupak u smislu člana 148. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku. To je moglo biti učinjeno pribavljanjem relevantnih podataka Općinskog suda u Livnu o "kretanju" vanparničnog spisa. Općinski sud u Bihaću je trebao pribaviti sve relevantne podatke i, kao stvarno i mjesno nadležni sud, okončati vanparnični postupak, posebno imajući u vidu da se postupak vodi još od 1982. godine. Također, iz navoda u apelaciji koje Općinski sud Bihać nije osporio, proizlazi da se sva relevantna dokumentacija iz vanparničnog spisa nalazi kod nadležnog pravobranilaštva. Dakle, i ukoliko spis nije mogao biti pronađen Općinski sud u Bihaću je mogao izvršiti rekonstrukciju spisa i okončati postupak. Općinski sud u Bihaću je ostao potpuno pasivan i nikada nije ni odgovorio na apelanticin zahtjev, niti je pokazao namjeru da ovaj vanparnični predmet riješi.
  • 33.
    Uzevši u obzir sve navedene razloge Ustavni sud smatra da je parnični postupak u apelanticinom slučaju prešao granice "razumnog roka" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Zahtjev za naknadu neimovinske štete

  • 35.
    Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da odluči "o moralnoj (neimovinskoj) šteti pretrpljenoj zbog višegodišnjeg narušavanja prava ličnosti, maltretiranja, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, zbog zloupotrebe položaja i bahatog postupanja službenih lica prema vlasnicima zemljišta, zbog životne i egzistencijalne neizvjesnosti, otežanih životnih okolnosti u poznim godinama starosti itd."
  • 36.
    U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu za materijalnu štetu određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
  • 37.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je za apelanticu dovoljna satisfakcija utvrđivanje kršenja njenog prava na pravično suđenje i izdati nalog sudu da bez daljeg odlaganja donese odluku.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Ustavni sud je zaključio da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije, jer vanparnični postupak u kojem je apelantica tražila određivanje naknade za oduzeto zemljište nije okončan u "razumnom roku". Naime, Općinski sud u Bihaću je, kao stvarno i mjesno nadležni sud za rješavanje u tom postupku, trebao postupiti po apelanticinom zahtjevu i nastaviti postupak posebno imajući u vidu činjenicu da je postupak pokrenut još 1982. godine.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.