Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2240/05, rješavajući apelaciju Dragana Kalinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Kalinića, podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2181/02.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Dragan Kalinić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2181/02.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 22. septembra 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis tog suda broj P-2181/02.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju i spis broj P-2181/02 Osnovni sud je dostavio 16. oktobra 2006. godine. Ustavni sud je spis, nakon izvršenog uvida, vratio Osnovnom sudu 18. oktobra 2006. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 25. oktobra 2006. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    U dnevnom listu "Nezavisne novine" od 17. septembra 2002. godine, na strani 4, objavljen je članak pod nazivom "SDS trese panika". Autor navedenog članka navodi izjavu Jezdimira Spasojevića u kojoj se spominje i apelant. Apelant je Osnovnom sudu 20. septembra 2002. godine podnio tužbu protiv Jezdimira Spasojevića iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i NIGD "Dnevne nezavisne novine" Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi zaštite od klevete i naknade štete, navodno izazvane iznošenjem i objavljivanjem klevete u navedenom članku.
  • 7.
    Tužba je zavedena pod brojem P-2181/02. Kako tužba nije sadržavala elemente iz člana 186. ranije važećeg ZPP-a, a niti priloge, odnosno dokaze u smislu člana 334. stav 5. i 336. stav 4. važećeg ZPP-a, postupajuća sutkinja je, rješenjem od 22. oktobra 2004. godine, vratila tužbu na dopunu i ispravku, prije svega zbog naznačenja tačne adrese prvotuženog.
  • 8.
    Podneskom od 17. novembra 2004. godine apelant je djelimično postupio po rješenju suda i dostavio tačnu adresu prvotuženog, ali nije dostavio dokaze na koje se poziva u tužbi. Sud je dostavio tužbu tuženim na odgovor.
  • 9.
    Prvotuženi je dostavio odgovor na tužbu 29. decembra 2004. godine, a drugotuženi 14. jula 2005. godine. U odgovorima na tužbu oba tužena ukazuju da sud nije pravilno postupio, jer uz tužbu nisu dostavljeni dokazi, na koje se apelant kao tužilac poziva u tužbi.
  • 10.
    Osnovni sud je rješenjem od 4. jula 2006. godine naložio apelantu da za sud i suprotnu stranku dostavi dokaze, a s ciljem potpune pripreme za zakazivanje i održavanje pripremnog ročišta.
  • 11.
    Apelant je postupio po nalogu suda 13. jula 2006. godine, kada su se stekli uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta.
  • 12.
    Apelant je od podnošenja tužbe pa do zakazivanja pripremnog ročišta ukupno 11 puta podnescima urgirao kod suda hitno postupanje po tužbi, i to: 3. februara 2003. godine, 27. maja 2003. godine, 5. augusta 2003. godine, 26. februara 2004. godine, 26. aprila 2004. godine, 18. oktobra 2004. godine, 21. decembra 2004. godine, 18. marta 2005. godine, 10. maja 2005. godine, 18. jula 2005. godine i 23. septembra 2005. godine.
  • 13.
    Pripremno ročište je zakazano za 3. novembar 2006. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelant navodi da nepostupanje Osnovnog suda u predmetu broj P-2181/02 i propust da u vremenu od preko tri godine preduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja apelantove tužbe ima za rezultat povredu apelantovog prava na pristup sudu, te apelantovu nemogućnost da se pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom građanskom pravu, odnosno obavezi. Apelant smatra da nema nikakvo praktično, efektivno pravo pristupa sudu, čime su prekršene odredbe člana II/3.e) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku budući da je apelant propustio da podnese urednu tužbu, odnosno blagovremeno uredi tužbu, tako da tužba sadrži sve elemente da bi se moglo po njoj postupati, a prije svega da označi pravilnu adresu prvotuženog, da uz tužbu dostavi dokaze - priloge na koje ukazuje u tužbi kako bi tužena strana mogla dati potpun odgovor na tužbu. Postupajuća sutkinja ističe da je zadužena s 2.116 predmeta, što objektivno utiče na ažurnost, iako ne oslobađa sud obaveze da postupa u razumnom roku. Budući da je apelant svojim ponašanjem značajno doprinio odugovlačenju postupka predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 16.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80 i 69/82)

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 106. st. 1. i 2.

Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci).

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je neophodno da bi se po njima moglo postupati. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime, zanimanje i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržanu izjavu i potpis podnosioca.

Član 186. stav 1.

Tužba treba da sadrži određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužilac zasniva zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (član 106)."

  • 17.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05)

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 334. st. 1, 2. i 5.

Tužba, odgovor na tužbu, protutužba, odgovor na protutužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci).

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.

Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 336. stav 4.

Ako podnesci i prilozi nisu podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po ovom nalogu, sud će podnesak odbaciti".

VI. Dopustivost

  • 18.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U konkretnom slučaju, apelacija u prvom redu ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, a ukazuje i na kršenje drugih prava koja su, također, zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
  • 21.
    Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 22.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 26.
    Predmetni postupak se odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom predmetu primjenjiv.
  • 27.
    Iako apelant navodi da je nepostupanjem Osnovnog suda došlo do povrede njegovog prava na pristup sudu, kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje zaštićenog članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne prihvata takav navod, budući da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu, kao sudu pune jurisdikcije, koji je kao stvarno i mjesno nadležan sud tužbu prihvatio, procesuirao, te dostavio tuženim. U konkretnom slučaju je zasnovana parnica i parnični postupak koji je u toku pred sudom treba meritorno odlučiti o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
  • 28.
    Međutim, prema ocjeni Ustavnog suda navodi apelacije pokreću pitanje eventualne povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, tako da će Ustavni sud ispitati predmetni postupak koji je u toku pred Osnovnim sudom u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke o njegovim građanskim pravima i obavezama u razumnom roku, kako je to zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    U konkretnom slučaju, postupak radi naknade štete započeo je 25. septembra 2002. godine, kada je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu. Ova tužba je djelimično uređena 17. novembra 2004. godine. Dakle u konkretnom predmetu prošlo je od podnošenja tužbe četiri, a od djelimičnog uređenja tužbe dvije godine.
  • 30.
    Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Složenost predmeta

  • 31.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procijeniti pravna pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju spor se odnosi na zaštitu od klevete i naknadu nematerijalne štete. Takav spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može okarakterizirati kao naročito složen.

b) Ponašanje podnosioca apelacije

  • 32.
    Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
  • 33.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku.
  • 34.
    Apelant je podnio tužbu 25. septembra 2002. godine, ali mu je sud rješenjem od 22. oktobra 2004. godine tužbu vratio na dopunu i ispravku. Ustavni sud zapaža da je apelant podneskom od 17. novembra 2004. godine tužbu uredio samo djelimično, a konačno ju je uredio 13. jula 2006. godine. Dakle, apelant je sudu podnio neurednu tužbu, koju je odmah po pozivu djelimično ispravio i dopunio, a konačno ju je uredio nakon skoro četiri godine od podnošenja prvobitne tužbe, nakon čega su se tek stekli uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta.
  • 35.
    Na osnovu uvida u spis broj P-2181/02 može se utvrditi da je apelant pismeno kod suda urgirao za rješavanje njegove tužbe 11 puta, tražeći da se tužba dostavi tuženim i da se hitno zakaže ročište. Ustavni sud ističe da 11 podnesaka kojim apelant urgira nastavak postupaka nije moglo proizvesti očekivani učinak, kad je sam apelant propustio da podnese urednu tužbu, odnosno da je bez odlaganja u cijelosti uredi.
  • 36.
    Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da je apelantovo ponašanje značajno doprinijelo odugovlačenju predmetnog postupka.

c) Ponašanje suda

  • 37.
    Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tužbu primio 25. septembra 2002. godine, a da ju je tek 22. oktobra 2004. godine, dakle skoro dvije godine od prijema tužbe, rješenjem vratio apelantu na ispravku i dopunu. Ustavni sud konstatira da je interval od dvije godine između prijema tužbe i prve radnje s ciljem procesuiranja tužbe neopravdano dug. Nakon djelimičnog uređenja tužbe, sud ju je dostavio na odgovor prvotuženom i drugotuženom, a kada su prvotuženi i drugotuženi dostavili svoje odgovore 29. decembra 2004. godine i 14. jula 2005. godine sud je, tek rješenjem od 4. jula 2006. godine, odnosno godinu dana nakon dostavljanja odgovora, pozvao apelanta da dostavi dokaze na koje se poziva u tužbi. Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 3. novembar 2006. godine, dakle prvo ročište je zakazano četiri godine od podnošenja tužbe. Evidentno je da je Osnovni sud u predmetnom slučaju postupao bez neophodne ažurnosti. Naime, između prijema i ocjene valjanosti tužbe proteklo je dvije godine, a između prijema odgovora tuženih i sljedeće procesne radnje protekla je još godina dana. Ustavni sud zapaža da su intervali između pojedinih procesnih radnji bili neprimjereno dugi i poziva se, mutatis mutandis, na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć".
  • 38.
    Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, koje propisuju da postupak treba provesti bez odugovlačenja.
  • 39.
    U konkretnom slučaju Osnovni sud je iznio objektivne razloge koji su, i pored evidentne neažurnosti tog suda doprinijeli odugovlačenju postupka, u dovoljnoj mjeri opravdavaju dužinu trajanja predmetnog postupka. To je, prije svega, apelantov propust da podnese urednu tužbu, odnosno da po rješenju suda tužbu potpuno uredi.
  • 40.
    Stoga, Ustavni sud zaključuje da se apelantov propust da svoju tužbu uredi u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, koji je doprinio odugovlačenju postupku, ne može staviti na teret Osnovnom sudu.
  • 41.
    Pored navedenog razloga, Ustavni sud zapaža da veliki broj predmeta kojim je zadužen postupajući sudija, iako ne oslobađa sud obaveze da postupa u razumnom roku, objektivno utiče na ažurnost postupanja. U principu takav navod ne bi trebao biti izgovor u situacijama kada je u parničnom postupku od podnošenja tužbe do zakazivanja prvog ročišta (pripremnog) proteklo četiri godine. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). U konkretnom slučaju, nakon što je apelant u cijelosti postupio u skladu s rješenjem Osnovnog suda od 22. oktobra 2004. godine i dostavio dokaze na koje se poziva u tužbi, odnosno čim su se stekli formalno-pravni uvjeti za to, postupajući sudija je odmah uzeo predmet u rad i zakazao ročište. Osnovni sud je, dakle, preduzeo odgovarajuće radnje da apelant ne trpi zbog zastoja u radu tog suda, koji je prouzrokovan preopterećenošću referata postupajućeg sudije, iako je pokazao određenu neažurnost u svom djelovanju, kako je to već obrazloženo.
  • 42.
    U takvoj situaciji, uz prethodnu konstataciju o apelantovoj odgovornosti za odugovlačenje postupka zbog propusta da podnese urednu tužbu, te da je potpuno dopuni i uredi u skladu s nalogom suda i pozitivnim zakonskim odredbama, Ustavni sud smatra da na apelantovu stranu preteže dio odgovornosti što do sada nije donesena meritorna odluka.
  • 43.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u pogledu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 44.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

  • 45.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je odlaganju u postupanju po apelantovoj tužbi doprinio, u pretežnom dijelu, sam apelant, pa iako je evidentna i neažurnost Osnovnog suda, odlaganje nije bilo takve prirode da bi predstavljalo kršenje "razumnog roka" iz navedenih članova.

AP 2240/05

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.