USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 158/06, rješavajući apelaciju Mirjane Gajić, Ksenije i Milana Ćuluma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2, i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Mirjane Gajić, Ksenije i Milana Ćuluma.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Ova odluka dostavlja se Vladi Republike Srpske da bi se osigurala ustavna prava apelanata u skladu s ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mirjana Gajić, Ksenija i Milan Ćulum (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke koje zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banje Luke, podnijeli su 27. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i "Banjalučke banke" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 6. aprila 2007. godine, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 9. maja 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. maja 2007. godine, Okružni sud 7. juna 2007. godine, dok je tužena odgovor na apelaciju dostavila 30. aprila 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda, Osnovnog suda i tužene dostavljen je apelantu 6. septembra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda broj P-1837/97 od 2. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-596/02 od 20. oktobra 2004. godine, obavezana je tužena "isplatiti pravnom predniku apelanata Vojku Ćulumu novčani depozit s devizne štedne knjižice u iznosu od 168.499,11 DM, te prema istom osnovu platiti iznos od 411,61 DM, sve s pripadajućom kamatom počevši od 30. juna 1998. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 KM s kamatom počevši od 2. maja 2001. godine pa do isplate.
- 7.Pravosnažnim Rješenjem o nasljeđivanju broj O-19212/04, koje je Osnovni sud donio 10. novembra 2004. godine, apelanti su proglašeni zakonskim nasljednicima iza umrlog Vojka Ćuluma.
- 8.Tužena je 5. januara 2005. godine protiv Presude Okružnog suda broj Gž-596/02 od 20. oktobra 2004. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj odluka još nije donesena.
- 9.Rješenjem Osnovnog suda broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Osnovnog suda broj I-3422/04 od 4. marta 2005. godine, dozvoljeno je izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-1837/97 od 2. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-596/02 od 20. oktobra 2004. godine.
- 10.Apelanti su se obraćali tuženoj i Agenciji za bankarstvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Agencija) urgirajući provođenje navedenog rješenja o izvršenju.
- 11.Agencija je podneskom broj 02-23-507-2/05 od 18. maja 2005. godine obavijestila apelante da je pribavila podatke od tužene i utvrdila postojanje zakonske smetnje za izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju sadržane u odredbama člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku, odnosno člana 231.a. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03 i 85/03), kojima je određeno odlaganje primjene Zakona o izvršnom postupku do donošenja posebnih zakona kojima će se regulirati izvršenje sudskih odluka prema osnovu isplate stare devizne štednje. Nadalje je navedeno da i odredbe člana 3. tačka 2. i čl. 11. do 15. donesenog Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 63/04), kojima je reguliran način isplate stare devizne štednje, predstavljaju zakonsku smetnju za izvršenje predmetnog rješenja. Apelanti su upućeni da se kao tražioci izvršenja, u skladu s tada važećim članom 12. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, obrate Vladi, odnosno Ministarstvu finansija Republike Srpske radi evidentiranja njihovog potraživanja prema osnovu isplate stare devizne štednje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu navodeći da su im zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude, odnosno zbog neisplaćivanja dosuđenih potraživanja prema osnovu stare devizne štednje, povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje, imovinu i djelotvoran pravni lijek iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su također tražili da im se dosudi kompenzacija zbog nematerijalne štete, kao priznanje za nepravdu koju su pretrpjeli zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne presude i to po 2.000,00 KM svakom od njih.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je tužena protiv Presude Okružnog suda broj Gž-596/02 od 20. oktobra 2004. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu o kojoj još nije donesena odluka, pa predlaže da se apelacija odbaci kao preuranjena, budući da, prema ocjeni tog suda, nisu iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
- 14.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je apelacija neosnovana jer je taj sud usvojio prijedlog apelanata za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-1837/97 od 2. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-596/02 od 20. oktobra 2004. godine, tj. donio je Rješenje o izvršenju broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine, te je Rješenjem broj I-3422/04 od 4. marta 2005. godine odbio izvršenikov prigovor s prijedlogom za odlaganje izvršenja, kao neosnovan i navedeno rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
- 15.Tužena u odgovoru na apelaciju ističe da kao izvršenik u izvršnoj stvari apelanata kao tražilaca izvršenja nije izvršila Rješenje Osnovnog suda broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine, jer su postojale zakonske smetnje za njegovo izvršenje. Tužena je ukazala na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 85/03), kojima je regulirano odlaganje primjene člana 231. Zakona o izvršnom postupku do donošenja posebnih zakona kojima će se regulirati izvršenje sudskih odluka prema osnovu isplata stare devizne štednje. Također je ukazala i da odredbe nakon tog donesenog Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 63/04) kojim je reguliran način isplate stare devizne štednje, nisu dale pravo tuženoj na isplatu stare devizne štednje, zbog čega je ona predložila sudu da prema odredbi člana 170. stav 2. Zakona o izvršnom postupku obustavi postupak izvršenja. U međuvremenu je na nivou Bosne i Hercegovine donijet Zakon o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" broj 28/06 od 14. aprila 2006. godine) u kojem je u članu 27. regulirano izvršenje sudskih presuda koje imaju povjerioci za račune stare devizne štednje. Tim članom propisano je da i takva potraživanja podliježu verifikaciji s ciljem registriranja potraživanja, što se dokazuje podnošenjem izvršnih sudskih presuda koje su povjerioci dužni dostaviti agencijama uz zahtjev za verifikaciju. Prema navedenom, tužena zaključuje da nema obavezu izvršiti Rješenje Osnovnog suda broj I-3422/04 od 4. februara 2005. godine, te da nije povrijedila prava apelanata, pa stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03 i 85/03)
"Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
- 1)izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje.Š...Ć
Član 25.
(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Š...Ć
Član 166.
(1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno.Š...Ć
Član 170.
(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje prema odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti zapljenu izvršenikovih sredstava i o smetnjama obavijestiti sud.
(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.
Član 229.
Postupak izvršenja započet do dana stupanja na snagu ovog zakona okončat će se prema odredbama ovog zakona.
Član 231.
Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvršenja neće se primjenjivati u izvršnom postupku.
Član 231.a
Primjena člana 231. Zakona odlaže se do donošenja posebnih zakona kojima će se regulirati izvršenje sudskih odluka prema osnovu isplate stare devizne štednje, ratne štete i isplata prema osnovu ostalih sudskih odluka, izvansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potraživanja iz perioda ratnih dejstava između 20. maja 1992. i 19. juna 1996. godine.
Član 232.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti odredbe Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90,27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93 i 14/94)."
- 17.Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04 od 15. jula 2004. godine, izmjene objavljene u "Službenom glasniku RS" broj 47/06 od 11. maja 2006. godine)
Član 1.
Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu s odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.
Obaveze prema osnovu unutrašnjeg duga iz člana 1. ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini, emisijom obveznica i otpisivanjem, u skladu s odredbama ovog zakona.
Član 3.2.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
- 2.Obaveze prema osnovu devizne štednje deponirane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. decembra 1991. godine (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja) u iznosu do 774,9 miliona KM.
Član 11.
Pod starom deviznom štednjom podrazumijeva se devizna štednja deponirana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriji Republike Srpske, sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacijski račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 12. ovog zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 miliona KM.
Stara devizna štednja, definirana stavom 1. ovog člana ne obuhvata deviznu štednju deponiranu u filijalama Ljubljanske banke i Invest banke na teritoriji Republike Srpske, koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ.
Član 12.
Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulirati bliži uvjeti, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obaveza iz člana 11. ovog zakona.
Obaveze prema osnovu stare devizne štednje iz člana 11. ovog zakona preračunavaju se u KM prema srednjem zvaničnom kursu Centralne banke BiH koji važi na dan 31. augusta 2004. godine.
Član 13.
Obračunata neisplaćena ili neiskorištena kamata na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine otpisuje se u cijelosti, a najviše do iznosa stanja devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obavezu Republike Srpske.
Obaveze prema osnovu stare devizne štednje koje nisu verificirane u skladu s odredbama člana 12. ovog zakona otpisuju se i ne predstavljaju obavezu Republike Srpske.
Ukoliko su obaveze verificirane na način propisan članom 12. ovog zakona veće od iznosa utvrđenog u članu 11. ovog zakona, razlika se otpisuje razmjernim umanjenjem pojedinačnih obaveza i ne predstavlja obavezu Republike Srpske.
Član 14.
Obaveze definirane članom 11. ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini i emisijom obveznica.
Član 15.
Dio obaveza prema osnovu stare devizne štednje u iznosu do 16,0 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 100 KM, prilikom postupka verifikacije.
Iznos do 100 KM iz prethodnog stava uključuje verificirana potraživanja prema svim štednim računima vlasnika stare devizne štednje.
Prije isplate u gotovini, kao što je predviđeno prethodnim stavom ovog člana, pojedinačna potraživanja će se verificirati na način predviđen članom 12. ovog zakona.
Dio obaveza prema osnovu stare devizne štednje u iznosu do 39,1 milion KM izmirit će se isplatom u gotovini svakom vlasniku stare devizne štednje do 1000 KM.
Obaveze prema osnovu stare devizne štednje iz stava 4. ovog člana će se izmiriti u periodu od 4 godine, s početkom u fiskalnoj 2004. godini.
Vlada Republike Srpske će u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će odrediti dinamiku i visinu gotovinske isplate.
Član 16.
Preostale obaveze prema osnovu stare devizne štednje koje nisu isplaćene prema članu 15. ovog zakona u iznosu do 719,8 miliona KM, izmirit će se emisijom dugoročnih obveznica pod sljedećim uvjetima:
- 1.s rokom dospijeća do 30 godina,
- 2.isplatom u deset jednakih godišnjih rata počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća i
- 3.bez kamate.
Član 17.
Obveznice izdate u svrhu izmirenja unutrašnjih potraživanja prema Republici Srpskoj se ne mogu koristiti u privatizaciji državne imovine. Stara devizna štednja se može i nadalje koristiti u procesu privatizacije do dana kada će se ona moći pretvoriti u obveznice, u skladu sa zakonskim propisima koji reguliraju privatizaciju državnog kapitala.
Član 22.
U smislu ovog zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis koji je izdala Republika Srpska ili je izdat u ime Republike Srpske, s ciljem izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registriran u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno s kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu s odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o pairima od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj.
Obveznice definirane ovim zakonom glase na ime, u konvertibilnim markama su (KM), prenosive su bez ograničenja, u nematerijalnom su obliku i registriraju se u Centralnom registru papira od vrijednosti Banja Luka.
Nominalna vrijednost obveznica emitiranih u skladu s odredbama ovog zakona iznosi 1 KM.
Iznosi u pfennizima dobiveni preračunavanjem se otpisuju.
Obveznice izdate u skladu s ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske prema osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske."
- 18.Zakon o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 28/06 od 14. aprila 2006. godine)
"Član 1.
- 1.Ovim zakonom uređuje se postupak, način i rokovi izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine prema osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine.
- 2.Za izmirenje obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine.
Š...Ć
- 5.Izmirenju obaveza Bosne i Hercegovine u smislu st. 1. i 2. ovog člana prethodi postupak verifikacije potraživanja.
Član 2.(1)
- 1.U smislu ovog zakona, pod računima stare devizne štednje podrazumijevaju se devizna sredstva kod banaka koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine sa stanjem na dan 31. decembra 1991. godine, uključujući kamatu obračunatu do tog datuma, a umanjenu za direktne isplate banke nakon tog datuma, za prenesena i iskorištena sredstava s jedinstvenog računa u Federaciji Bosne i Hercegovine, i jedinstvenog privatizacijskog računa u Republici Srpskoj i Distriktu i za eventualne isplate poslije 31. decembra 1991. godine prema bilo kojem drugom osnovu.
Član 3.(1)
Prema preliminarnim podacima stara devizna štednja iznosi 1,979.000.000 KM. Ukupna suma će se odrediti verifikacijskim procesom.
Član 4.
Obračunata i neisplaćena kamata prema ugovorima iz člana 1. stav 1. nakon 1. januara 1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu ovog zakona vrši se novi obračun kamata prema stopi od 0,5%.
Član 6.
- 2.Nakon završetka verifikacije, potražilac dobiva potvrdu o verifikaciji koja identificira potražioca i verificira iznos računa stare devizne štednje.
- 3.Potvrda iz stava 2. ovog člana predstavlja osnovu za izmirenje potraživanja prema osnovu računa stare devizne štednje i izdaje se u obliku formulara koji propisuju entiteti i Distrikt, i uključuje sljedeće:
Š...Ć
c. Izjavu o odustajanju od tužbe nakon što potražilac primi gotovinsku isplatu.
Član 15.
- 7.Rješavajući o postupku verifikacije računa stare devizne štednje agencije i komisija dužni su postupati prema zakonu o upravnom postupku entiteta i Distrikta.
Član 17.(1)
Rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju računa stare devizne štednje je šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a agencije su dužne završiti postupak verifikacije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 18.
- 2.Ako je verifikacija pojedinačnih zahtjeva završena i potražilac se slaže s iznosom koji su agencije verificirale, potražilac mora potpisati izjavu o verifikaciji. Potražiocu se nakon što potpiše izjavu da se odriče prava na žalbu isplaćuje maksimalni iznos od 100 KM, ili ukupan iznos potraživanja od 100 KM. Nakon završetka postupka verifikacije agencije pripremaju spisak svih verificiranih zahtjeva i iznosa.
- 3.Osim toga, svakom pojedinom potražiocu evidentiranom u Registru se nakon podnošenja potvrde o verifikaciji isplaćuje maksimalan iznos od 1.000,00 KM ili ukupan iznos potraživanja do 1.000,00 KM koji uključuje i isplaćeni iznos u skladu sa stavom 2. ovog člana i to do kraja 2007. godine, a ostatak neisplaćenih potraživanja izmiruje se uz pomoć obveznica u skladu s ovim zakonom.
Član 21.(1)
Obaveze koje nisu isplaćene u gotovini, u skladu s članom 18. ovog zakona, izmiruju se uz pomoć obveznica. Obveznice će biti emitirane u elektronskoj formi, istovremeno, i to u roku od 90 dana od dana posljednje gotovinske isplate u skladu s članom 18. stav 3. ovog zakona, a najkasnije do 31. marta 2008. godine, pod sljedećim uvjetima:
a. rok dospijeća do 13 godina, a najkasnije do 31. decembra 2020. godine Š...Ć;
b. godišnja kamata 2,5%;
c. mogućnost prijevremenog otkupa.
Član 27.
- 1.Izvršenje sudskih presuda koje imaju povjerioci za račune stare devizne štednje također podliježu verifikaciji s ciljem registriranja potraživanja, a što se dokazuje podnošenjem izvršnih sudskih presuda.
- 2.Povjerioci su dužni navedene sudske odluke dostaviti agencijama uz zahtjev za verifikaciju. Također se primjenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuju otpis kamata, gotovinske isplate i emisija obveznica."
VI. Dopustivost
- 19.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.Kako su i Evropski sud za ljudska prava, a i Ustavni sud u svojim ranijim odlukama u vezi s pitanjem iscrpljivanja pravnih lijekova ukazali, pravilo iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, se mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34, i Odluka Ustavnog suda broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/06). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijck protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 22.Imajući u vidu navedene stavove, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima žaliti se zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 23.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 24.Ustavni sud smatra, nasuprot navodima Okružnog suda iz odgovora na apelaciju, da okolnost da je tužena protiv drugostepene presude izjavila reviziju kao izvanredni pravni lijek, o kojoj još nije odlučeno, ne utječe na dopustivost ove apelacije. Naime, apelanti su izdejstvovali pravosnažnu i izvršnu presudu kojom su zadovoljni i čije izvršenje je dozvoljeno rješenjem Osnovnog suda, a povredu svojih prava vide u nemogućnosti izvršenja pravosnažne i izvršne sudske presude zbog zakonskih smetnji. Provođenje tog rješenja onemogućava se zbog zakona kojima se regulira pitanje izmirenja obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje, koji se upliću u predmetni izvršni postupak, tako da revizija koju je izjavila tužena nije od značaja za provođenje rješenja o izvršenju. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju provođenja pravosnažnog rješenja o izvršenju, kao i da apelanti nemaju na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodili provođenje rješenja o izvršenju.
- 25.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 26.Apelanti smatraju da im je neprovođenjem rješenja o izvršenju sudske presude došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 27.Ustavni sud konstatira da apelanti povredu prava na pravično suđenje vide u tome što se ne provodi rješenje o izvršenju pravosnažne sudske odluke kojom je tužena obavezana apelantima isplatiti novčane depozite s deviznih štednih knjižica sa zateznim kamatama i troškove postupka. U pogledu ovih navoda apelacije, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo iznijeti pred sud ili tribunal zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo pokrenuti postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno propisivati proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24, i str. 1410 i 1411, st. 16-20).
- 28.Ustavni sud je, podržavajući navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, izgradio i vlastitu praksu prema kojoj se izvršavanje pravosnažne sudske presude smatra sastavnim dijelom "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine i AP 981/04 od 20. decembra 2005. godine). Navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda može se primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da se on, također, odnosi na neizvršavanje sudske odluke. Na kraju, Ustavni sud podsjeća da je u navedenim predmetima Ustavni sud zaključio da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštovale obavezu izvršenja sudske presude.
- 29.Osim navedene prakse Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, postoji i izgrađena praksa institucija osnovanih u skladu s Aneksom 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u pogledu stava da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Naprimjer, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Blentić protiv Republike Srpske (vidi predmet broj CH/96/17, odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) je našao povredu prava na pravično suđenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke". Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu B. Đ. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet broj (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) je našao povredu člana 6. Evropske konvencije u činjenici da "vlasti nisu, više od dvije godine, izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave". Također, Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je u predmetu A. O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila 1999. godine) našao povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banje Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku koju je donijela komisija osnovana prema Aneksu 7. u korist podnosioca žalbe".
- 30.U konkretnom slučaju, apelanti posjeduju pravosnažnu izvršnu presudu čije je prinudno izvršenje dozvoljeno rješenjem koje je donio sud prema njihovom prijedlogu. Iako Zakon o izvršnom postupku predviđa hitno postupanje u postupku izvršenja sudskih odluka, predmetno rješenje se ne izvršava zbog odredbe člana 231. a. navedenog zakona, kojom je primjena odredaba tog zakona odložena do donošenja posebnih zakona kojima će se regulirati izvršenje sudskih odluka prema osnovu isplate stare devizne štednje. U vrijeme podnošenja apelacije još uvijek su bile na snazi odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 63/04), koje su uređivale način isplate stare devizne štednje, a koje su proglašene neustavnim Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 37/06 od 16. maja 2006. godine). Neustavnost ovih odredaba Ustavni sud Bosne i Hercegovine je našao, prije svega, zbog povrede principa podjele nadležnosti između države i entiteta. Zbog toga je Ustavni sud naredio državi da do 17. aprila 2006. godine donese zakonski okvir kojim će država regulirati pitanje isplate "stare devizne štednje". Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 28/06 od 14. aprila 2006. godine). Član 1. tač. 1. i 2. navedenog zakona glasi: "Ovim zakonom uređuju se postupak, način i rokovi izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine prema osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine. Za izmirenje obaveza prema osnovu stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine". Ovaj zakon stupio je na snagu 15. aprila 2006. godine kao narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH". U tom zakonu je u članu 27. propisana obaveza i za imaoce pravosnažnih sudskih odluka kojima je naloženo isplaćivanje stare devizne štednje da svoja potraživanja verificiraju kod nadležne agencije, te da će se isplaćivanje dosuđenih potraživanja vršiti u skladu s odredbama tog zakona kojima se uređuju otpis kamata, limitirane gotovinske isplate i emisija obveznica.
- 31.Ustavni sud zapaža da je tužena banka kao izvršenik, u skladu s članom 170. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, obavijestila Osnovni sud da smatra da postoje trajne zakonske smetnje za provođenje dozvoljenog izvršenja i predložila tom sudu obustavljanje izvršnog postupka pozivom na stav 2. člana 170. Zakona o izvršenju. Međutim, Osnovni sud se uopće nije očitovao na ovu obavijest tužene banke kao izvršenika u predmetnom postupku, iako je to njegova obaveza prema odredbama navedenog stava 2. člana 170. Zakona o izvršnom postupku koji propisuje da će sud nakon prijema takve obavijesti ili obustaviti postupak izvršenja ako smatra da je riječ o trajnim smetnjama ili obavijestiti tražioce izvršenja i banku o daljnjem postupanju. Pri tome, Osnovni sud je bio dužan primjenjivati ne samo odredbe domaćih propisa, nego i odredbe ustavnog prava, odnosno Evropske konvencije koje imaju jaču pravnu snagu od bilo kojeg domaćeg propisa. Također, Osnovni sud je bio dužan slijediti praksu Evropskog suda za ljudska prava u identičnom slučaju koji je donio Odluku Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02 od 31. oktobra 2006. godine, koja se bavila pitanjem neprovođenja rješenja o dozvoli izvršenja pravosnažne presude kojom je naloženo isplaćivanje potraživanja prema osnovu stare devizne štednje. Svojim nepostupanjem u predmetnom izvršnom postupku, Osnovni sud je otvorio pitanje djelotvornog pristupa sudu budući da nije djelotvorno postupao s ciljem provođenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude. Dakle, Ustavni sud zapaža da su apelanti onemogućeni da izdejstvuju provođenje rješenja o izvršenju zbog seta propisa kojima javna vlast onemogućava izvršenje pravosnažne sudske presude, a također i zbog nepostupanja Osnovnog suda u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
- 32.Ustavni sud naglašava da država, u principu, ne može donositi zakone kojima će zaustaviti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, jer bi to bilo u suprotnosti s principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a zatim i s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 969/04 od 23. marta 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/05).
- 33.Izuzetno, pod određenim okolnostima, dozvoljava se državama stavljanje izvan snage (derogiraju) najvećeg dijela zagarantiranih prava i sloboda. Naime, kada se steknu izvanredne okolnosti, kao što su rat, unutrašnji neredi i pobune većih razmjera ili različite opasnosti za narod i državu, izazvane prirodnim nepogodama i katastrofama ili drugim velikim nesrećama, najveći dio osnovnih prava i sloboda garantiranih međunarodnim instrumentima moguće je ukinuti, ali samo privremeno, u skladu s tačno utvrđenom procedurom i dok se te okolnosti ne otklone. Ovakve situacije moraju sadržavati prijetnju fizičkoj egzistenciji stanovništva države koja je u pitanju, bilo na cijeloj teritoriji ili samo u okviru jednog njezinog dijela, odnosno dovođenje u opasnost života nacije ili organiziranog funkcioniranja njezinih osnovnih institucija. Evropska komisija i Evropski sud za ljudska prava ustanovili su standard javne opasnosti iz člana 15. Evropske konvencije. Komisija je u tzv. Grčkom slučaju, povodom suspendiranja pojedinih prava i sloboda koje je izvršila grčka vlada, oličene u tzv. pukovničkom režimu, nabrojala sljedeće neophodne elemente da bi se zadovoljio standard javne opasnosti: opasnost mora biti stvarna i neposredna; njezine posljedice se moraju odnositi na cijelu naciju; mora biti ugroženo odvijanje organiziranog života zajednice, te kriza ili opasnost moraju biti izuzetni, tako da su uobičajene mjere ili ograničenja dozvoljeni Evropskom konvencijom radi održavanja javne sigurnosti, zdravlja i reda, očigledno nedovoljne. (Izvještaj Komisije od 5. novembra 1969. godine, ECHR XII, 1969. str. 72). Ovakve mjere se ne mogu primjenjivati neograničeno i prema slobodnom nahođenju odnosne države, nego samo u najneophodnijoj mjeri koju zahtijeva situacija. Zatim, zahtijeva se da ovakve mjere moraju biti u skladu s obavezama države koje ona ima prema međunarodnom pravu.
- 34.Evropski sud za ljudska prava je ukazao da se odgađanje izvršenja presude može pravdati pod određenim okolnostima, ali odgađanje ne može biti takvo da naruši suštinu prava koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ECHR 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, od 30. juna 2005. godine).
- 35.Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim zakonodavnim uplitanjem javne vlasti u pravo apelanata na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje, postavlja se pitanje daje li Evropska konvencija pravo državama članicama da donesu zakone kojima će se spriječiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka donesenih u skladu s članom 6. Evropske konvencije.
- 36.Ustavni sud se, u odnosu na kompatibilnost predmetnog zakonodavnog uplitanja u izvršenje pravosnažnih sudskih odluka sa standardima sadržanim u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na Odluku Evropskog suda za ljudska prava Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02 od 31. oktobra 2006. godine. U predmetnom slučaju, apelantica se žalila na neizvršenje pravosnažne sudske presude zbog zakonskih prepreka, jer je u Bosni i Hercegovini donesen set zakona koji reguliraju isplatu potraživanja prema osnovu stare devizne štednje koji su onemogućili izvršenje pravosnažne sudske presude kojom joj je dosuđena isplata stare devizne štednje. Dakle, taj slučaj identičan je s predmetnim u kojem se apelanti žale na nemogućnost izvršenja pravosnažne presude kojom im je dosuđeno isplaćivanje potraživanja prema osnovu računa stare devizne štednje, zbog istovjetnih zakonskih smetnji. Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci ocijenio da je zakonsko uplitanje Bosne i Hercegovine u izvršenje pravosnažne sudske odluke na način propisan članom 27. Zakona o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje neopravdano i utvrdio povredu prava na pristup sudu, kao elementa prava na pravično suđenje.
- 37.Prema ovom članu, odredbe navedenog zakona primjenjuju se i na sudske presude koje imaju povjerioci prema osnovu računa stare devizne štednje. U stavu 2. navedenog člana propisano je da se i na potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim presudama primjenjuju odredbe ovog zakona kojima se storniraju obračunate i neisplaćene kamate od 1. januara 1992. godine do 15. aprila 2006. godine, kada je stupio na snagu navedeni zakon, te da ih treba obračunati prema godišnjoj stopi od 0,5% (umjesto značajno više kamatne stope koju je primjenjivala tužena banka i koju su dosudili domaći sudovi). To, u konkretnom slučaju, znači da bi presuda kojom je pravnom predniku apelanata dosuđeno potraživanje prema osnovu stare devizne štednje, primjenom odredaba navedenog zakona, bila izvršena samo djelimično - u neznatnom dijelu od 1.000,00 KM isplatom u gotovini do kraja 2007. godine, a skoro u cjelini potraživanje bi bilo isplaćeno u državnim obveznicama, te da bi i dosuđene kamate bile stornirane i preračunate prema nepovoljnijoj kamatnoj stopi drugačijoj od one koju je dosudio sud. Na kraju, apelanti bi, prema odredbama ovog zakona, morali verificirati svoje potraživanje kao i sve druge štediše koje posjeduju staru deviznu štednju, bez obzira na pravosnažnu i izvršnu sudsku presudu i rješenje o dozvoli izvršenja te presude koje njihovu pravnu situaciju čine bitno drugačijom u odnosu na većinu štediša u Bosni i Hercegovini koji potražuju sredstva stare devizne štednje, a koji nisu izdejstvovali sudske odluke kojima se nalaže isplata njihove ušteđevine.
- 38.Evropski sud za ljudska prava je u Odluci Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02 od 31. oktobra 2006. godine ukazao da su presude kojima je naloženo isplaćivanje stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini više izuzetak nego pravilo, što je potvrđeno praksom Doma za ljudska prava, Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu i Ustavnog suda, koji su rješavali više od hiljadu predmeta "stare devizne štednje", a samo u pet slučajeva pred Domom za ljudska prava podnosioci prijave su imali pravosnažnu i izvršnu odluku kojom se nalaže isplaćivanje stare devizne štednje, što odgovara i situaciji pred Evropskim sudom za ljudska prava gdje od oko 85 predmeta podnesenih u ime više od 3.750 apelanata protiv Bosne i Hercegovine, koji se tiču stare devizne štednje, samo je deset apelanata izdejstvovalo pravosnažnu i izvršnu sudsku odluku kojom je naloženo isplaćivanje njihovih ušteđevina. Stoga je taj sud u navedenoj odluci zaključio da nema opravdanja da se javna vlast miješa u izvršenje presude onako kako je to predviđeno članom 27. Zakona o izmirenju obaveza prema osnovu računa stare devizne štednje, niti ima opravdanja za odlaganje izvršenja pravosnažne i izvršne presude. Evropski sud za ljudska prava je smatrao da je apelanticina situacija u ovom slučaju značajno različita od većine štediša "stare" devizne štednje koji nisu dobili nikakvu presudu kojom se nalaže isplaćivanje njihovih sredstava. Nadalje, isti sud je smatrao da isplaćivanje dosuđenog iznosa koji su naložili domaći sudovi u ovom slučaju, čak i s pripadajućim kamatama, ne bi moglo značajno opteretiti državu i rezultirati kolapsom njezine privrede, kako je tvrdila Vlada. U svakom slučaju, Evropski sud za ljudska prava je istakao da apelantica ne bi trebala biti spriječena od uživanja pozitivnog ishoda parnice zbog navodnih finansijskih teškoća države. Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je iz navedenih razloga došlo do povrede suštine apelanticinog prava na pristup sudu sadržanog u članu 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02 od 31. oktobra 2006. godine, st. 41-46).
- 39.Kada se navedeni stavovi dovedu u vezu s predmetnim slučajem, dolazi se do zaključka da je u konkretnom slučaju zbog neopravdanog zakonodavnog uplitanja i onemogućavanja izvršenja pravosnažne sudske odluke, kao i zbog nepostupanja Osnovnog suda u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da će povreda ustavnih prava apelanata u datim okolnostima najdjelotvornije biti otklonjena na način kako je odlučeno u dispozitivu ove odluke, odnosno nalogom Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi osigurala ostvarenje ustavnih prava apelanata, čime se sprječava daljnje odugovlačenje predmetnog izvršnog postupka, budući da su još uvijek na snazi zakoni koji se upliću u izvršenje predmetne pravosnažne sudske presude, a da bi Osnovni sud, kada bi mu predmet bio vraćen s nalogom da hitno postupa i okonča izvršni postupak, u osnovi, ponovo odlučivao o pitanjima već odlučenim u ovoj odluci.
Ostali navodi
- 40.U skladu sa zaključcima u vezi s povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata.
Pitanje kompenzacije
- 41.Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne sudske presude, u visini od po 2.000,00 KM svakom, kao priznanje za nepravdu koju su pretrpjeli uslijed nemogućnosti izvršavanja pravosnažne presude. U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu u ime nematerijalne štete. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je samo utvrđivanje povrede ustavnog prava apelanata na djelotvoran pristup sudu i nalog za otklanjanje posljedice kršenja prava dovoljna satisfakcija za apelante.
VIII. Zaključak
- 42.Ustavni sud zaključuje da je donošenjem zakona kojima se onemogućava izvršenje pravosnažne sudske odluke prekršeno pravo apelanata na djelotvoran pristup sudu kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 43.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.