USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 764/06, rješavajući apelaciju Milene Črepnjak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Djelomično se usvaja apelacija Milene Črepnjak.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj GŽ-1256/05.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Črepnjak podnesena protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-69/99 od 26. jula 2001. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.
Obavezuje se Unsko-sanski kanton da na ime nematerijalne štete, na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplati apelantici Mileni Črepnjak iznos od 600 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milena Črepnjak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, sada u Kanadi, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 8. marta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-69/99 od 26. jula 2001. godine, u odbijajućem dijelu, i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-96/03 o apelanticinoj žabi protiv Presude Općinskog suda broj P-69/99 od 26. jula 2001. godine. Apelantica je 29. juna 2006. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja odluke o apelaciji Husi Miljkoviću iz Velike Kladuše zabranio svako raspolaganje predmetnim nekretninama, zabranio izvođenje građevinskih radova na kući i na neizgrađenoj površini zemljišta.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 764/06 od 12. septembra 2006. godine, kojom je odbio kao neosnovan apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda su 21. marta 2006. godine zatraženi odgovori na apelaciju kao i dostava spisa predmeta na uvid.
- 4.Odgovore na apelaciju su dostavili Kantonalni sud 7. aprila 2006. godine, Općinski sud 27. marta 2006. godine i 20. septembra 2007. godine, uz dostavu na uvid spisa predmeta prvostepenog suda.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. jula 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda broj P-69/99 od 26. jula 2001. godine apelantica je, zajedno sa sestrom Ankom Bućan (u daljnjem tekstu: prvotužena), na osnovu zakona i testamenta, proglašena nasljednicom sa 1/2 dijela na ostavinskoj imovini iza umrle majke Sofije Bućan. Predmetna imovina se sastoji od nekretnina upisanih u p.l. br. 108 K.O. Velika Kladuša, označena kao k.č. 1575, zvana "Miljkovića ograda" kuća i zgrada 190 m", dvorište 230 m", njiva 2. klase 140 m", upisana u z.k. ul. br. 1366, 1139, K.O. Velika Kladuša. Istom presudom stavljeno je van snage pravosnažno Rješenje Općinskog suda broj O-255/97 od 8. augusta 1997. godine, u dijelu kojim je za zakonsku nasljednicu ove zaostavštine proglašena samo prvotužena sa dijelom 1/1. Dio apelanticinog tužbenog zahtjeva da se upiše u zemljišnim knjigama sa 1/2 dijela vlasništva na spornim nekretninama odbijen je kao neosnovan, a apelantica je obavezana da naknadi Husi Miljkoviću (u daljnjem tekstu: drugotuženi) na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.600,00 KM.
- 8.U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je u cijelosti osnovan apelanticin tužbeni zahtjev za izmjenama pravosnažnog Rješenja Općinskog suda broj O-255/97 od 8. augusta 1997. godine, zbog toga što je u toku postupka utvrđeno da je apelantica sestra prvotužene po ocu i majci i da ima status zakonske i testamentarne nasljednice. Sud navodi da prvotužena ne spori da joj je apelantica sestra, iako je tu činjenicu prikrila u ostavinskom postupku kada je isticala da je jedina i isključiva nasljednica predmetne imovine. Kako je nesporno dokazano da je apelantica zakonska nasljednica svojih prednika i da ne postoje osnovi za njeno isključenje iz nasljedstva, to je u smislu člana 242. Zakona o nasljeđivanju apelantici priznato pravo zakonske nasljednice sa 1/2 dijela na spornim nekretninama. Međutim, apelanticin tužbeni zahtjev za upis njenog suvlasničkog dijela na nekretninama u zemljišnim knjigama sud je ocijenio neosnovanim zbog toga što su predmetne nekretnine, čije uknjiženje na svoje ime traži apelantica, prodate drugotuženom 10. septembra 1997. godine, koji je u zemljišnim knjigama upisan sa dijelom 1/1. Općinski sud je utvrdio da je drugotuženi savjestan stjecatelj nekretnina koje je kupio, te da nije mogao znati da prvotužena, kao prodavac nekretnina, ima sestru koja polaže izvjesna prava na tim nekretninama. Općinski sud je zaključio da je drugotuženi, prema članu 38. stav 2. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, na osnovu pravnog posla-kupoprodaje stekao pravo vlasništva, te da mu je nekretnina, osim što je izvršen upis prava u zemljišnim knjigama, i predata u posjed, a nekretnine je stekao teretno isplatom kupoprodajne cijene i u međuvremenu je uložio velika finansijska sredstva. Sud je ocijenio da upis apelanticinog suvlasničkog dijela nije moguć, ali je moguće da apelantica u parničnom ili krivičnom postupku naknadi štetu od svoje sestre odnosno prvotužene, koja je znajući za apelanticino postojanje, u ostavinskom postupku dala lažne - neistinite podatke ostavinskom sudu.
- 9.Apelantica je protiv navedene presude Općinskog suda koja se odnosi na odbijajući dio izjavila žalbu, te je cio spis 14. decembra 2001. godine dostavljen na nadležnost Kantonalnom sudu, koji je zaveden pod broj GŽ-1030/01.
- 10.Kantonalni sud je cio predmet Podneskom broj GŽ-1030/01 od 28. juna 2002. godine vratio Općinskom sudu zbog toga što je tekst izreke prvostepene presude prekucavan, usljed čega je tekst ostao nejasan i nije se moglo vidjeti je li u skladu sa izvornikom odluke na zapisniku sa glavne rasprave. Kantonalni sud je zatražio da prvostepeni sud ispravi presudu i otkloni nejasnoću. Općinski sud je primio spis 2. augusta 2002. godine.
- 11.Općinski sud je nakon ispravke presude dostavio predmet Kantonalnom sudu 3. februara 2003. godine i predmet je zaveden pod brojem GŽ-96/03.
- 12.Na sjednici vijeća Kantonalnog suda, održanog 26. oktobra 2005. godine, u ovom predmetu je utvrđeno da je u konkretan spis uložena zamjenička punomoć, ali u neovjerenoj kopiji, za Aziza Adilagića advokata iz Velike Kladuše za zastupanje apelantice. Odlučeno je da se predmet vrati Općinskom sudu, da se pozove advokat i da se u spis predmeta uloži originalni primjerak punomoći za zastupanje apelantice. Predmet je vraćen Općinskom sudu 26. oktobra 2005. godine, a Općinski sud ga je zaprimio 28. oktobra 2005. godine.
- 13.Nakon što je u spis predmeta uložen originalni primjerak punomoći za zastupanje apelantice, Općinski sud je predmet dostavio Kantonalnom sudu 23. novembra 2005. godine i predmet je zaveden pod novi broj GŽ-1256/05.
- 14.Kantonalni sud je Rješenjem broj GŽ-1256/05 od 19. maja 2006. godine uvažio žalbu apelantice, pobijanu presudu Općinskog suda ukinuo u odbijajućem dijelu kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da kada u izreci presude nije potpuno i određeno označen tužbeni zahtjev koji se odbija, izreka je uvijek nerazumljiva i kao takva ne može proizvesti materijalno-pravne niti procesno-pravne posljedice presuđene stvari, jer takve pravne posljedice proizvodi i pravno obavezuje samo izreka, a ne i razlozi presude, čak kada je u obrazloženju navedeno o kojem tužbenom zahtjevu je raspravljano. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tač. 7. i 13. ZPP-a važećeg u vrijeme donošenja pobijane presude, jer je propustio da odluči o dijelu tužbenog zahtjeva tako da izrekom presude taj tužbeni zahtjev navede potpuno i određeno, a što predstavlja povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP-a. Stoga je na osnovu odredbe iz člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP drugostepeni sud žalbu uvažio i ukinuo prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu, kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet vratio na ponovno suđenje. Kantonalni sud je naveo da će u ponovnom postupku prvostepeni sud otkloniti navedene povrede, a o samom toku postupka odlučit će na temelju prijedloga stranaka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelantica smatra da joj je pobijanom presudom Općinskog suda u odbijajućem dijelu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali da je Kantonalni sud povrijedio pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po njenoj žalbi koju je izjavila protiv navedene prvostepene presude u dijelu u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev. Apelantica navodi da je Kantonalnom sudu podnosila urgencije u dva navrata (21. oktobra 2002. godine i 14. septembra 2004. godine), te da joj nije jasno iz kojih razloga je spis po žalbi zaveden dva puta pod brojem GŽ-1030/01 i GŽ-96/03. Apelantica posebno ističe da zbog odugovlačenja postupka trpi duševne bolove, pa predlaže da joj se na ime nematerijalne štete isplati iznos od 3.000 KM i troškovi apelacije u iznosu od 560 KM.
b) Odgovori na apelaciju
- 16.Kantonalni sud osporava navode iz apelacije, navodeći da je spis dostavljen Kantonalnom sudu po žalbi 14. decembra 2001. godine, koji je zaveden pod broj GŽ-1030/01. Dopisom suda broj GŽ-1031/01 od 28. juna 2002. godine predmet je vraćen Općinskom sudu kako bi ispravljanjem presude otklonio nejasnoću koja se odnosila na nejasnoću teksta izreke prvostepene presude, jer se nije moglo vidjeti je li u skladu sa izvornikom odluke na zapisniku sa glavne rasprave. Nakon ispravljanja presude Općinski sud je dostavio predmet sudu 3. februara 2003. godine koji je zaveden kod ovog suda pod brojem GŽ-96/03. Na sjednici vijeća od 26. oktobra 2005. godine u predmetu je utvrđeno da je u spis uložena zamjenička punomoć za Aziza Adilagića, advokata iz Velike Kladuše, da zastupa apelanticu i to u neovjerenoj kopiji, pa je odlučeno da se predmet vrati Općinskom sudu i da se pozove advokat da u spis predmeta uloži originalni primjerak punomoći za apelanticino zastupanje. Predmet je vraćen prvostepenom sudu Dopisom broj GŽ-96/03 od 26. oktobra 2005. godine. Nakon što je u spis uložen originalni primjerak punomoći za navedenog advokata za zastupanje apelantice, Općinski sud je predmet dostavio ovom sudu 23. novembra 2005. godine i predmet je zaveden pod brojem GŽ-1256/05, pod kojim se i dalje vodi. Kantonalni sud je dao objašnjenje da, nakon što su otklonjeni procesni nedostaci, konkretan predmet nije bio riješen jer su u periodu od 1. januara do 31. marta 2006. godine, prema programu rješavanja GŽ predmeta koje je donijelo Građansko vijeće za označeni period rješavani samo GŽ predmeti koji su po zakonu hitne prirode. Kantonalni sud je naveo da će se prema ovom programu od 1. aprila 2006. godine predmeti rješavati prema datumu podnošenja inicijalnog akta, da je konkretan predmet pod rednim brojem 40 kod sudije kojem je dodijeljen ovaj predmet i da će biti riješen u roku od dva mjeseca. Kantonalni sud smatra da iz navedenih razloga, kao i zbog broja ovakvih predmeta u radu kojima su zadužene sudije, nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
- 17.Općinski sud ističe istu hronologiju kretanja konkretnog spisa od apelanticinog izjavljivanja žalbe, pa sve do postupanja suda u ponovnom postupku nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda broj GŽ-1256/05 od 19. maja 2006 godine, koji je prvostepenom sudu dostavljen 29. maja 2006. godine. Općinski sud navodi da je u ponovnom postupku sud Rješenjem broj 023-0-V-06-000 083 od 7. augusta 2006. godine, na apelanticin prijedlog, odredio privremenu mjeru kojom je drugotuženom zabranjeno otuđenje nekretnina koje su predmet spora uz zabranu gradnje objekata na tim nekretninama, sredstvima izvršenja: zabilježbom u zemljišnim knjigama i izricanjem novčanih kazni. U toku postupanja u ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je prvotužena umrla 30. septembra 2004. godine. Kako je apelantica predložila da se postupak ne prekida nego da se pozovu zakonski nasljednici prvotužene da preuzmu postupak, sud je Rješenjem broj 023-0-P-06 -000 522 od 5. oktobra 2006. godine pozvao predložene zakonske nasljednike da preuzmu postupak, a Rješenjem broj o23-0-P-06-000 522 od 17. januara 2007. godine naložio nasljednicima, pozivom na rješenje od 5. oktobra 2006. godine, da preuzmu postupak. Sud je također naveo hronologiju dostavljanja rješenja nasljednicima, koja je u toku, uključujući i dostavu zamolnice Ministarstvu pravde Federacije BiH koja je proslijeđena Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, jer su nasljednici prvotužene nastanjeni u Beogradu.
V. Relevantni propisi
- 18.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 42/98) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 324.
Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će predsjednik vijeća u svako doba.
Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja.
Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost glede kakve odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka glede ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.
O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
Član 88. stav 2.
Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila."
VI. Dopustivost
- 19.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije protiv Presude Općinskog suda broj P-69/99 od 26. jula 2006. godine, u odbijajućem dijelu za apelanticu, u odnosu prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 14)Apelacija je preuranjena."
- 22.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
- 23.U konkretnom slučaju, o predmetu navedenog dijela apelacije u toku je ponovni postupak pred Općinskim sudom. Prema tome, odluka protiv koje se apelantica žali u konkretnom slučaju nema svojstvo konačne odluke, pa slijedi da je apelacija podnesena protiv Presude Općinskog suda broj P-69/99 od 26. jula 2006. godine preuranjena u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 24.U odnosu na dio apelacije koji se odnosi na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud podsjeća da može, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 25.Ustavni sud ukazuje da se u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
- 26.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 27.Apelantica se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što postupak pred Kantonalnim sudom traje neprimjereno dugo. Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu žaliti se zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 28.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da posljedice propusta u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može trpjeti pojedinac. Osim toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.
VII. Meritum
- 30.Apelantica smatra da je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku
- 31.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
a) Relevantni principi
- 32.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 33.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 34.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Analiza razumnosti dužine postupka
- 35.U konkretnom slučaju je riječ o postupku radi priznavanja apelanticinog prava na zaostavštinu kao zakonske i testamentarne nasljednice i stavljanja van snage pravosnažnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda broj O-255/97 od 8. augusta 1997. godine, te upisu njenog dijela vlasništva u zemljišnim knjigama. Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja sud mora razmotriti, kao i broj učesnika u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
- 36.Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio odluku o apelanticinoj žalbi tek nakon četiri godine i pet mjeseci, odnosno nakon tri godine i 10 mjeseci kada se oduzme sedam mjeseci koliko se predmet nalazio kod Općinskog suda, zbog ispravki procesnih grešaka na koje je u dva navrata ukazivao Kantonalni sud. Ispravke navedenih grešaka odnosile su se na okolnosti vezane za neulaganje u spis odgovarajuće valjane punomoći za zastupanje apelantice (kada je spis Općinski sud zadržao mjesec dana) i nejasnoće u osporenoj presudi koje su zahtijevale vraćanje spisa u smislu člana 324. ZPP, kada je spis zadržan šest mjeseci, što ukupno iznosi sedam mjeseci. Navedene procesne greške koje su izazvale opravdanu potrebu za njihovim ispravkama dovele su do toga da se produži trajanje postupka za sedam mjeseci. Navedeni vremenski period može se isključivo staviti na teret Općinskom sudu, koji na te okolnosti nije dao nikakvo obrazloženje iako je dužan da osigura sve procesne pretpostavke za efikasno vođenje postupka, odnosno da tokom cijelog postupka pazi je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje kao i da izreka presude bude u potpunosti jasna i razumljiva.
- 37.Dalje, od kada je predmet dostavljen po žalbi 14. decembra 2001. godine, osim navedenih ukazivanja Općinskom sudu na procesne greške i to dva puta, tj. 28. juna 2002. godine i ponovo 26. oktobra 2005. godine, predmet je nakon vraćanja sa prvostepenog suda svaki put dobijao novi broj (poslije osnovnog broja GŽ-1031/01 brojevi su: GŽ-96/03 i GŽ-1256/05). Za ukupno tri godine i 10 mjeseci koliko se predmet nalazio kod Kantonalnog suda nije bilo nikakve druge aktivnosti u ovom predmetu, mada je apelantica pismeno tražila da sud uzme predmet u rad. Kantonalni sud se za svoju neaktivnost pozvao na veliki broj predmeta ove vrste kakav je konkretan predmet. Ustavni sud zapaža da se konkretno obrazloženje vezano za veliki broj predmeta ne može smatrati zadovoljavajućim. Ustavni sud nije mogao utvrditi da je u tom periodu od tri godine i 10 mjeseci, koliko je konkretan predmet bio kod Kantonalnog suda, apelantica doprinijela dužini postupka.
- 38.Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i podržava zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi u kojima sudovi u parničnom postupku preduzimaju određene radnje, Ustavni sud konstatira ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 33. ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred Kantonalnim sudom kao i ponašanje apelantice, da Kantonalni sud propustom da riješi apelanticinu žalbu protiv prvostepene presude u vremenskom periodu od tri godine i 10 mjeseci nije zadovoljio zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 39.S obzirom da je ustanovio povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na "suđenje u razumnom roku", a u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud dodjeljuje apelantici kompenzaciju u ukupnom iznosu od 600,00 KM koju je dužan da isplati Unsko-sanski kanton. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u simboličnom smislu, u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine). Visinu kompenzacije Ustavni sud je odredio imajući u vidu apelanticin zahtjev, kao i okolnosti u Bosni i Hercegovini, te u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
VIII. Zaključak
- 40.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka u trajanju od skoro četiri godine može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret nadležnom sudu, te kada taj sud nije dao zadovoljavajuće razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 41.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2, te člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.