USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1391/06, rješavajući apelacije Azeme Ćumurije i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbijaju se apelacije Azeme Ćumurije, Hasana Nadarevića, Tenzile Zarač, Željka Kovača, Šime Kožula, Vidosave Rašete, Ante Dropuljića, Ivice Barbarića, Mihe Pandžića, Zore Pavlović, Milenka Nadaždina, Ferdinanda Pavlovića, Ante Tadića, Dragana Markića, Zdravke Markić, Ante Luburića, Nikole Planinića, Žarka Barbarića, Borislava Budimira, Dragutina Čambera, Ante Markote, Joze Mabića, Ivana Marinčića, Zorke Markota, Mate Perića, Pere Mišića, Dragice Kikić, Anđe Kikić, Vesne Dodig, Pere Mikulića, Ivana Sesara, Ante Ivankovića, Čedomira Nadaždina, Obrada Pejde, Ćamile Mićijević, Ibrahima Lulića, Danila Tepurića, Željka Karačića, Marinka Karačića, Roberta Skoke, Milivoja Artukovića, Delfe Zovak, Branka Šaravanje, Mladena Barbarića, Mire Borasa, Ive Ćuk, Ilije Solde, Marka Rodina, Mate Aleksića, Pere Šušca, Mare Primorac, Damjana Raguža, Miška Milanovića, Ivana Bešlića, Janje Galić, Augustina Šimića, Mate Matića i Nedeljka Matića, Dunje Sesar, Slavke Ćavar, Muhameda Lehe, Ivanke Knežević, Bože Sesara, Vice Prusine, Mileta Peke, Kreše Lovrića, Mire Lukende, Delfine Malović, Branka Sutona, Stane Grbavac, Ljube Kožula, Mate Andrića, Desimira Škore, Ante Aleksića, Stipe Bogdana, Darija Muse, Antonija Marinkovića, Ive Musa, Željka Mikulića, Marka Mikulića, Radmile Kordić, Ljubomira Kolaka, Kreše Mandurića, Envera Marića, Ive Mlinarević, Ivana Dragičevića, Zdenka Čarapine, Branka Dragića, Tome Aleksića, Kate Kurevija, Luke Ereiza, Žarke Bagarića, Krešimira Penavića, Petra Rafaelija, Pave Doke, Zdenka Ivankovića i Gojka Ivankovića, Drage Sesara, Zorke Galić, Slavice Matić, Ivana Bošnjaka, Mirka Lovrića, Marka Svaline, Ivana Svaline, Drage Božića, Mare Krešić, Mladena Dugandžića, Ranka Kordića, Pavla Bošnjaka, Ane Pirić, Fatime Demirović, Dinka Miličevića, Ante Antunovića, Milenka Skoke, Šimuna Ćubele, Slavice Leko, Andrije Raguža, Mileta Ereša, Frane Pehara, Stjepana Marića, Šućrije Veledara, Miljana Todorovića, Marka Čerkeza, Pavla Šarića, Stanka Buhača, Mileta Pinjuha, Karla Tomića, Dragice Turić, Sadete Todorović, Zorana Perutine, Matije Pavlović, Frane Ćavara, Avde Abaza, Mate Kolobarića, Jele Kraljević, Ljeposave Pujić, Stanka Sabljića, Marinka Sabljića, Stjepana Topića, Vinka Mlinarevića, Ljilje Boras, Rajka Rose, Ivice Rašića, Vukašina Batinića, Grge Sabljića, Muhameda Memića, Jele Turk, Dane Grizelj, Drage Bokšića, Vinka Rogića, Marka Jurčića, Ante Ilića, Ivana Petrovića, Mire Pejić, Marka Penavića, Mladena Hrstića, Milojke Hrstić, Danice Buhač, Mare Pinjuh, Branka Kvesića, Nike Stipanovića, Sale Lulića, Vinka Prskala, Kate Sabljo, Paška Miličevića, Stanka Medića, Matije Jadrić, Matije Iličić, Jure Vrljića, Ivice Čepe, Miljenka Čepe, Borislava Đurice i Stanislava Tvrtkovića podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi isplate stare devizne štednje, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao neosnovane.
Odbacuju se kao nedopuštene navedene apelacije podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Azema Ćumurija, koju zastupa Amila Omersoftić; Hasan Nadarević, Tenzila Zarač, Željko Kovač, Šima Kožul, Vidosava Rašeta, Ante Dropuljić, Ivica Barbarić, Miho Pandžić, Zora Pavlović, Milenko Nadaždin, Ferdinand Pavlović, Anto Tadić (registrirane dvije apelacije), Dragan Markić, Zdravka Markić, Ante Luburić, Nikola Planinić, Žarko Barbarić, Borislav Budimir, Dragutin Čamber, Ante Markota, Jozo Mabić, Ivan Marinčić, Zorka Markota, Mato Perić, Pero Mišić, Dragica Kikić, Anđa Kikić, Vesna Dodig, Pero Mikulić, Ivan Sesar, Ante Ivanković, Čedomir Nadaždin, Obrad Pejdo, Ćamila Mićijević, Ibrahim Lulić, Danilo Tepurić, Željko Karačić, Marinko Karačić, Robert Skoko, Milivoj Artuković, Delfa Zovak, Branko Šaravanja, Mladen Barbarić, Miro Boras, Iva Ćuk, Ilija Soldo, Marko Rodin, Mato Aleksić, Pero Šušac, Mara Primorac, Damjan Raguž, Miško Milanović, Ivan Bešlić, Janja Galić, Augustin Šimić, Mato Matić i Nedeljko Matić, Dunja Sesar, Slavka Ćavar, Muhamed Leho, Ivanka Knežević, Božo Sesar, Vice Prusina, Mile Peko, Krešo Lovrić, Mira Lukenda, Delfina Malović, Branko Suton, Stana Grbavac, Ljubo Kožul, Mato Andrić, Desimir Škoro, Ante Aleksić, Stipe Bogdan, Dario Musa, Antonije Marinković, Iva Musa, Željko Mikulić, Marko Mikulić, Radmila Kordić, Ljubomir Kolak, Krešo Mandurić, Enver Marić, Iva Mlinarević, Ivan Dragičević, Zdenko Čarapina, Branko Dragić, Tomo Aleksić, Kata Kurevija, Luka Ereiz, Žarko Bagarić, Krešimir Penavić, Petar Rafaeli, Pavo Doko, Zdenko Ivanković i Gojko Ivanković, Drago Sesar, Zorka Galić, Slavica Matić, Ivan Bošnjak, Mirko Lovrić, Marko Svalina, Ivan Svalina, Drago Božić, Mara Krešić, Mladen Dugandžić, Ranko Kordić, Pavao Bošnjak, Ana Pirić, Fatima Demirović, Dinko Miličević, Anto Antunović, Milenko Skoko, Šimun Ćubela, Slavica Leko, Andrija Raguž, Mile Ereš, Frano Pehar, Stjepan Marić, Šućrija Veledar, Miljan Todorović, Marko Čerkez, Pavao Šarić, Stanko Buhač, Mile Pinjuh, Karlo Tomić, Dragica Turić, Sadeta Todorović, Zoran Perutina, Matija Pavlović, Frano Ćavar, Avdo Abaz, Mate Kolobarić, Jela Kraljević, Ljeposava Pujić, Stanko Sabljić, Marinko Sabljić, Stjepan Topić, Vinko Mlinarević, Ljilja Boras, Rajko Roso, Ivica Rašić, Vukašin Batinić, Grgo Sabljić, Muhamed Memić, Jela Turk, Dana Grizelj, Drago Bokšić, Vinko Rogić, Marko Jurčić, Ante Ilić, Ivan Petrović, Mira Pejić, Marko Penavić, Mladen Hrstić, Milojka Hrstić, Danica Buhač, Mara Pinjuh, Branko Kvesić, Niko Stipanović, Sale Lulić, Vinko Prskalo, Kata Sabljo, Paško Miličević, Stanko Medić, Matija Jadrić, Matija Iličić, Jure Vrljić, Ivica Čepo, Miljenko Čepo, Borislav Đurica i Stanislav Tvrtković (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 15. maja 2006. do 28. decembra 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1391/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 1391/06, AP 522/07, AP 534/07, AP 1560/07, AP 2603/07, AP 2695/07, AP 2696/07, AP 2697/07, AP 2698/07, AP 2712/07, AP 2713/07, AP 2723/07, AP 2749/07, AP 2750/07, AP 2770/07, AP 2771/07, AP 2777/07, AP 2778/07, AP 2800/07, AP 2801/07, AP 2802/07, AP 2804/07, AP 2805/07, AP 2806/07, AP 2809/07, AP 2826/07, AP 2827/07, AP 2828/07, AP 2830/07, AP 2831/07, AP 2832/07, AP 2833/07, AP 2848/07, AP 2852/07, AP 2853/07, AP 2854/07, AP 2855/07, AP 2856/07, AP 2873/07, AP 2874/07, AP 2875/07, AP 2888/07, AP 2889/07, AP 2891/07, AP 2892/07, AP 2894/07, AP 2895/07, AP 2896/07, AP 2897/07, AP 2898/07, AP 2899/07, AP 2900/07, AP 2902/07, AP 2903/07, AP 2905/07, AP 2907/07, AP 2909/07, AP 2910/07, AP 2947/07, AP 2948/07, AP 2949/07, AP 2950/07, AP 2952/07, AP 2953/07, AP 2954/07, AP 2955/07, AP 2956/07, AP 2976/07, AP 2977/07, AP 2978/07, AP 2979/07, AP 2980/07, AP 2981/07, AP 2982/07, AP 2983/07, AP 2986/07, AP 3027/07, AP 3028/07, AP 3029/07, AP 3030/07, AP 3031/07, AP 3032/07, AP 3033/07, AP 3034/07, AP 3035/07, AP 3036/07, AP 3037/07, AP 3038/07, AP 3039/07, AP 3040/07, AP 3074/07, AP 3078/07, AP 3079/07, AP 3081/07, AP 3083/07, AP 3117/07, AP 3119/07, AP 3120/07, AP 3124/07, AP 3126/07, AP 3127/07, AP 3128/07, AP 3129/07, AP 3131/07, AP 3132/07, AP 3133/07, AP 3134/07, AP 3136/07, AP 3137/07, AP 3207/07, AP 3227/07, AP 3228/07, AP 3229/07, AP 3231/07, AP 3233/07, AP 3234/07, AP 3235/07, AP 3236/07, AP 3237/07, AP 3303/07, AP 3304/07, AP 3305/07, AP 3309/07, AP 3310/07, AP 3312/07, AP 3313/07, AP 3314/07, AP 3319/07, AP 3395/07, AP 3396/07, AP 3398/07, AP 3399/07, AP 3400/07, AP 3403/07, AP 3404/07, AP 3412/07, AP 3413/07, AP 3414/07, AP 3415/07, AP 3416/07, AP 3417/07, AP 3418/07, AP 3420/07, AP 3422/07, AP 3423/07, AP 3424/07, AP 3425/07, AP 3426/07, AP 3453/07, AP 3454/07, AP 3459/07, AP 3460/07, AP 3461/07, AP 3462/07, AP 3463/07, AP 3464/07, AP 3465/07, AP 3467/07, AP 3480/07, AP 3481/07, AP 3484/07, AP 3485/07, AP 3487/07, AP 3488/07, AP 3489/07, AP 3490/07, AP 3586/07, AP 3587/07, AP 3589/07, AP 3590/07, AP 3595/07 i AP 3610/07.
- 3.S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 130/04, u kojem je Ustavni sud donio odluku 2. decembra 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/06), kao i o istom pravnom osnovu kao u predmetu broj U 13/06 u kojem je Ustavni sud donio odluku 28. marta 2008. godine (objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08), Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovor na predmetne apelacije od relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su dostavljeni u navedenim predmetima.
III. Činjenično stanje
- 4.Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih "starih" deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. godine i početkom 1990. godine.
- 5.Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini podnosioci apelacija nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanjem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosna i Hercegovina i Republika Srpska.
- 6.Niko od apelanata, osim apelantice u predmetu broj AP 1391/06, nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka, apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata "stare devizne štednje" redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku. U predmetu broj AP 1391/06 apelantica je 13. februara 2006. godine Općinskom sudu u Zenici podnijela tužbu protiv Investiciono-komercijalne banke d.d. Zenica za isplatu stare devizne štednje. Prema stanju spisa, navedeni postupak je u toku.
IV. Apelacije
a) Navodi iz apelacija
- 7.Predmetne apelacije odnose se na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Kod određenih apelanata banke su prebacile staru deviznu štednju na jedinstvene račune građana Zavoda osim u određenim predmetima u kojima podnosioci apelacije izričito navode da njihova devizna štednja nije evidentirana na jedinstvenom računu građana. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja, a neki traže da im se isplate i kamate.
- 8.Iz sadržaja apelacija proizlazi da se apelanti žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti su istakli da se Bosna i Hercegovina donošenjem Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 28/06, 76/07 i 72/07) umiješala u njihovo pravo na imovinu. Dalje, apelanti se žale i na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u predmetu broj AP 1391/06 apelantica se žali na povredu prava na suđenje u razumnom vremenskom roku u odnosu na postupak pred Općinskim sudom u Zenici protiv Investiciono-komercijalne banke d.d. Zenica za isplatu stare devizne štednje.
V. Relevantni propisi
- 9.Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 28/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Š...Ć
Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine.
Osiguranje sredstava, u skladu sa stavom (2) ovog člana, zasniva se na lokaciji svakog depozita u banci ili njenim filijalama ili najnižim operativnim jedinicama koje su poslovale na teritoriji entiteta i Distrikta u kojima je deponirana devizna štednja.
Š...Ć.
Član 4.
Obračunata i neisplaćena kamata, prema ugovorima iz člana 1. stav (1), nakon 1.1. 1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu ovog zakona vrši se novi obračun kamata po stopi od 0,5%.
Član 5.
Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu verificirane u skladu sa odredbama ovog zakona i provedbenim propisima entiteta i Distrikta mogu se dokazivati i ostvarivati samo u sudskom postupku.
Član 6.
Verifikacija predstavlja neophodan postupak kojim se identificiraju potražioci, vrši provjera iznosa računa stare devizne štednje svakog potražioca i registriraju sva potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje, čime se potvrđuju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postojeća prava.
Nakon završetka verifikacije potražilac dobiva potvrdu o verifikaciji koja identificira potražioca i verificira iznos računa stare devizne štednje.
Potvrda iz stava (2) ovog člana predstavlja osnovu za izmirenje potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje i izdaje se u obliku formulara koje propisuju entiteti i Distrikt, a uključuje i sljedeće:
- a)svaki pojedinačni račun i verificirani iznos;
- b)identitet vlasnika;
- c)izjavu o odustajanju od tužbe nakon što potražilac primi gotovinsku isplatu i
- d)naziv banke i broj računa na koji će biti izvršena gotovinska isplata i isplate po osnovu emitiranih obveznica iz člana 18. ovog zakona.
Ako potražilac raspolaže s više računa, svi računi pojedinačno se verificiraju i iznosi sabiraju radi izračunavanja gotovinskih isplata i iznosa obveznica koje se emitiraju prema ovom zakonu. Svaki pojedinačni potražilac dobiva samo jednu potvrdu o verifikaciji.
Verifikacija stanja deviznog uloga za svakog štedišu izvršit će se kumulativno za položenu štednju u jednoj ili više banaka koje su imale sjedište na teritoriji entiteta i Distrikta.
Član 7.
Verifikaciju računa stare devizne štednje, u skladu sa odlukama entitetskih vlada i Skupštine Distrikta, vršit će:
- a)Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka - za Distrikt;
- b)Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka - za Republiku Srpsku;
- c)Agencija za finansijske, informatičke i posredničke usluge DD Sarajevo - za Federaciju Bosne i Hercegovine i
- d)Agencija za pružanje finansijskih, informatičkih i posredničkih usluga Mostar - za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencije).
U roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Agencije će razmijeniti baze podataka za sve depozite po osnovu računa stare devizne štednje, čija se izmirenja, u skladu sa ovim zakonom, vrše u drugom entitetu ili Distriktu.
Član 8.
U postupku verifikacije računa stare devizne štednje banke su obavezne da sarađuju s entitetskim ministarstvima finansija, Upravom prihoda Distrikta, Agencijama i komisijama.
U postupku verifikacije banke su obavezne da svoje baze podataka provjere i učine ih dostupnim Agencijama za postupak verifikacije i pripreme dva posebna iskaza upisane kamate koja se odnosi na period do 31.12.1991. i period nakon 31.12.1991. godine.
Član 9.
Kao dio postupka verifikacije računa stare devizne štednje, entitetska ministarstva finansija i Uprava prihoda Distrikta objavit će poziv za verifikaciju računa stare devizne štednje u najmanje dva dnevna lista dostupna na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i na Internetu, i to najmanje tri puta do isteka roka za predavanje zahtjeva za verifikaciju.
Prvo objavljivanje poziva za verifikaciju bit će izvršeno u roku od 15 dana nakon stupanja na snagu ovog zakona, a zatim svaka dva mjeseca do isteka roka za podnošenje zahtjeva za verifikaciju.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine će, također, poslati pozive za verifikaciju svim ambasadama i konzulatima Bosne i Hercegovine sa instrukcijom za odgovarajuće objavljivanje u tim zemljama.
Član 10.
U postupku verifikacije računa stare devizne štednje Agencije su dužne:
- a)izvršiti verifikaciju računa stare devizne štednje u skladu s ovim zakonom;
- b)izdati potvrdu svakom potražiocu o zaprimljenom zahtjevu za verifikaciju i dokumentaciji iz člana 12. ovog zakona (u daljnjem tekstu: zahtjev);
- c)uspostaviti, redovno ažurirati i održavati Registar računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Registar) za svakog potražioca, uključujući podatke o stanju verificiranih računa stare devizne štednje nakon izvršenog otpisa kamate, iznosu otpisane kamate, prometu prije završetka postupka verifikacije i održavati sve bankovne informacije neophodne za izmirenje potraživanja prema ovom zakonu;
- d)izraditi i realizirati potrebne sigurnosne postupke kojima se pruža zaštita i osigurava cjelovitost podataka koji se vode u Registru;
- e)osigurati formiranje posebne baze podataka računa stare devizne štednje prema: filijalama i organizacionim jedinicama koje su egzistirale na teritoriji entiteta i Distrikta, u kojoj se utvrđuju svi potražioci i iznosi svih potraživanja;
- f)formirati bazu podataka spornih potraživanja;
- g)izdati potvrdu o verifikaciji iz člana 6. ovog zakona;
- h)nakon izvršene verifikacije u skladu sa ovim zakonom, verificirati deviznu štednu knjižicu odgovarajućim pečatom;
- i)redovno obavještavati entitetska ministarstva finansija i Upravu prihoda Distrikta o izvršenoj verifikaciji;
- j)formirati arhivu o izvršenoj verifikaciji računa stare devizne štednje i
- k)obavljati druge poslove u skladu sa ovim zakonom i pojedinačno zaključenim ugovorima s entitetskim ministarstvima finansija i gradonačelnikom Distrikta.
Član 11.
(Lokacije podnošenja zahtjeva)
Potražilac je dužan lično ili posredstvom ovlaštenog opunomoćenika predati zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje neposredno u bilo kojoj poslovnoj jedinici odgovarajućih agencija u mjestima filijala banaka ili najnižih operativnih jedinica banaka u entitetima ili Distriktu gdje su računi stare devizne štednje bili deponirani.
Član 12.
(Dokumentacija koja se prilaže uz zahtjev)
Za potrebe verifikacije računa stare devizne štednje potražilac stare devizne štednje dužan je lično ili posredstvom ovlaštenog opunomoćenika podnijeti Agencijama sljedeću dokumentaciju:
- a)zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje;
- b)originalnu deviznu štednu knjižicu potražioca ili drugu originalnu bankovnu dokumentaciju, ugovor ili karticu kojom je račun stare devizne štednje otvoren;
- c)pravosnažno sudsko rješenje o nasljeđivanju, ako je račun stare devizne štednje stečen nasljeđivanjem;
- d)ličnu kartu ili pasoš potražioca;
- e)rodni list za maloljetne potražioce;
- f)punomoć ovjerenu kod nadležnog organa u slučaju kada opunomoćenik djeluje u ime potražioca;
- g)ličnu kartu ili pasoš opunomoćenika;
- h)pravovaljan darovni ugovor ukoliko je račun stare devizne štednje darovan drugom licu i
- i)sve ostale dokumente koji mogu pomoći verifikaciji, uključujući račune, fakture ili neke druge dokumente u kojima je evidentiran iznos ili vlasništvo na računima stare devizne štednje.
Ukoliko je originalna devizna štedna knjižica izgubljena ili uništena ili potražilac ne posjeduje jedan ili više dokumenata iz stava (1) ovog člana, potražilac ima pravo da podnese zahtjev za verifikaciju i druge dokumente ili dokaze kojima će dokazati pravo na račun stare devizne štednje.
Zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje podnosi se na formularima propisanim provedbenim propisima entiteta i Distrikta.
Član 13.
(Identitet potražioca)
Zajedno sa zahtjevom za verifikaciju Agencijama se mora dostaviti dokumentacija koja na zadovoljavajući način identificira potražioca:
- a)U slučaju smrti korisnika računa, potraživanje po osnovu računa stare devizne štednje se može naslijediti i dokazati podnošenjem pravosnažne sudske odluke o nasljeđivanju;
- b)Ako se račun stare devizne štednje daruje drugom licu, potraživanje se dokazuje podnošenjem pravovaljanog darovnog ugovora i
- c)Ako ovlašteni opunomoćenik djeluje u ime potražioca ili ako preuzima gotovinsku isplatu u ime potražioca, Agencijama se mora dostaviti originalna ovjerena punomoć koju Agencije zadržavaju.
Član 14.
(Prijem zahtjeva)
Potražilac mora podnijeti zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje u roku propisanom u članu 17. ovog zakona, a uz zahtjev podnosi i svoju originalnu dokumentaciju i deviznu štednu knjižicu.
Agencije registriraju zahtjev i dodjeljuju jedinstveni identifikacijski broj za svaki zahtjev, zatim, ovjeravaju zahtjev za verifikaciju, a potražiocu predaju ovjerenu kopiju zahtjeva za verifikaciju. Ovjerena kopija zahtjeva za verifikaciju predstavlja potvrdu o podnesenom zahtjevu.
Sve originalne dokumente, osim devizne štedne knjižice, i dokumentaciju iz člana 12. ovog zakona kopiraju Agencije i vraćaju potražiocu u vrijeme podnošenja zahtjeva. Agencije mogu zadržati deviznu štednu knjižicu do završetka verifikacije. Potražilac ima pravo da dostavi ovjerenu kopiju kompletne devizne štedne knjižice Agencijama, a zadrži originalnu deviznu štednu knjižicu.
Po završetku postupka verifikacije, ako je potraživanje odobreno, potvrdu o verifikaciji iz člana 6. ovog zakona izdaju Agencije, a devizna štedna knjižica ovjerava se i vraća potražiocu.
Član 15.
(Postupak verifikacije)
Nakon podnošenja zahtjeva, Agencije pravovremeno vrše provjeru ispravnosti podataka iz dokumentacije koju je dostavio potražilac u skladu sa članom 12. ovog zakona.
Agencije vrše verifikaciju pojedinačnih zahtjeva upoređujući ih koliko god je to moguće sa informacijama koje su osigurale banke u skladu sa članom 8. ovog zakona. Ako se zahtjev ne može verificirati u bazi podataka, Agencije vrše verifikaciju na osnovu podnesenih dokumenata iz člana 12. ovog zakona.
Ako Agencije utvrde da nedostaje neki od podataka, odnosno dokument na osnovu kojeg se nesumnjivo utvrđuje stvarno stanje računa stare devizne štednje, Agencija traži, u pisanoj formi, od potražioca ili ovlaštenog opunomoćenika da dodatne podatke, odnosno dokumente dostavi u roku od 30 dana, ali svakako ne nakon roka za podnošenje zahtjeva za verifikaciju definiranog u članu 17. ovog zakona.
Ako po isteku roka Agencije ne dobiju tražene podatke, odnosno dokumente, ili ako uz dobivene podatke, odnosno dokumente, nije moguće utvrditi identitet potražioca ili izvršiti verifikaciju iznosa potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje, Agencije odbijaju zahtjev za verifikaciju.
Nakon završetka postupka verifikacije svakog pojedinačnog potraživanja, Agencije su dužne u pisanoj formi obavijestiti potražioca o tome da li je zahtjev odobren ili odbijen.
Protiv odluka Agencija dopuštena je žalba potražioca Komisiji za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Komisija) kao drugostepenom organu u postupku verifikacije u entitetima i Distriktu. Odluka Komisije je konačna i obavezujuća i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
Rješavajući u postupku verifikacije računa stare devizne štednje Agencije i Komisija su dužne postupati po zakonu o upravnom postupku entiteta i Distrikta.
Član 16.
(Komisija za verifikaciju računa stare devizne štednje)
Entiteti i Distrikt uspostavit će najmanje po jednu komisiju. Komisija ima pet članova koje imenuju entitetske vlade i Skupština Distrikta. Najmanje jedan član Komisije je iz entitetskog ministarstva finansija i Uprave prihoda Distrikta, jedan iz entitetskog ministarstva pravde i Pravnog ureda Distrikta, a ostala tri člana imenuju se prema odluci entitetskih vlada i Skupštine Distrikta. Entitetske vlade i Skupština Distrikta mogu imenovati dodatne komisije u zavisnosti od broja uloženih žalbi.
Član 17.
(Rokovi)
Rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju računa stare devizne štednje je šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a Agencije su dužne završiti postupak verifikacije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Verifikacija izvršena do dana stupanja na snagu ovog zakona prihvata se kao pravovaljana u smislu ovog zakona.
Član 18.
(Gotovinska isplata)
Svakih 60 dana tokom postupka verifikacije entiteti i Distrikt objavljivat će saopćenja s identifikacijskim brojem svakog pojedinačnog odobrenog zahtjeva spremnog za gotovinsku isplatu, i to u službenim glasilima i dvoje dnevnih novina.
Ako je verifikacija pojedinačnih zahtjeva završena i potražilac se slaže sa iznosom koji su Agencije verificirale, potražilac mora potpisati potvrdu o verifikaciji. Potražiocu se, nakon što potpiše izjavu da se odriče prava na žalbu, isplaćuje maksimalan iznos od 100 KM ili ukupan iznos potraživanja do 100 KM. Po završetku postupka verifikacije Agencije pripremaju spisak svih verificiranih zahtjeva i iznosa.
Osim toga, svakom pojedinom potražiocu evidentiranom u Registru, nakon podnošenja potvrde o verifikaciji, isplaćuje se maksimalan iznos od 1.000 KM ili ukupan iznos potraživanja do 1.000 KM, koji uključuje i isplaćeni iznos u skladu sa stavom (2) ovog člana, i to do kraja 2007. godine, a ostatak neisplaćenih potraživanja izmiruje se putem obveznica u skladu sa ovim zakonom. Agencije na potvrdi o verifikaciji unose iznos izvršenog plaćanja do 1.000 KM i obračunati ostatak neisplaćenih potraživanja koji će biti izmiren putem obveznica. Potražilac Agencijama mora dostaviti podatke o nazivu svoje banke i broju bankovnog računa koje Agencije unose na potvrdu o verifikaciji i u svoje registre.
Gotovinska isplata iz st. (2) i (3) ovog člana vršit će se po postupku i na način propisan provedbenim propisima entiteta i Distrikta.
Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nikada nisu bile preračunate preračunavaju se u KM prema srednjem zvaničnom kursu Centralne banke Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Centralna banka) na dan stupanja na snagu ovog zakona. Kao datum konverzije već preračunatih računa stare devizne štednje uzimat će se datum kada je izvršeno preračunavanje.
Član 19.
(Verificirana potraživanja)
Agencije evidentiraju iznos računa stare devizne štednje verificiran u Registru.
Svakom potražiocu Agencije izdaju potvrdu o verifikaciji.
Nakon završetka postupka verifikacije, računi stare devizne štednje, verificirani u skladu sa ovim zakonom, umanjuju se za taj dio obaveza koji se izmiruje isplatom u gotovini i evidentira u Registru i upisuje u potvrdu o verifikaciji iz stava (2) ovog člana.
Član 20.
(Sporna potraživanja)
Agencije su, također, dužne da održavaju registar spornih potraživanja, koji uključuje sva potraživanja koja su kao sporna upućena na komisije, kao i sve slučajeve pred sudovima. Ovaj spisak uključuje podatke o identifikaciji lica koje potražuje račune stare devizne štednje, identifikaciji informacija o računu na koji je štednja položena i iznos uloga.
Nakon donošenja konačne odluke, Komisija dostavlja kopiju svoje odluke Agencijama, poslije čega slijedi postupak prema odredbama člana 18. ovog zakona.
Kada odluka suda o spornom potraživanju postane pravosnažna i izvršna, potražilac je, uz zahtjev za verifikaciju, dostavlja Agencijama u roku od 15 dana, na izmirenje u skladu sa ovim zakonom.
Ako je postupak verifikacije završen prije nego što je sudska odluka postala izvršna, potražilac dostavlja pravosnažnu izvršnu sudsku odluku entitetskom ministarstvu finansija, odnosno Upravi prihoda Distrikta na verifikaciju i izmirenje u skladu s ovim zakonom.
Član 27.
Izvršenje sudskih presuda koje imaju povjerioci za račune stare devizne štednje, također, podliježe verifikaciji s ciljem registriranja potraživanja, a što se dokazuje podnošenjem izvršnih sudskih presuda.
Imaoci su dužni dostaviti navedene sudske odluke Agenciji uz zahtjev za verifikaciju. Također se primjenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuju otpis kamata, gotovinske isplate i emisija obveznica.
Član 28.
Sve predmete koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa ovim zakonom.
- 10.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 76/06) stupio je na snagu 15. septembra 2006. godine, a u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" broj 28/06) u članu 6. u stavu (3) briše se alineja c).
- 11.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 72/07), koji je stupio na snagu 27. septembra 2007. godine, u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" br. 28/06 i 76/06) u članu 1. poslije stava (2) dodaju se novi st. (3) i (4) koji glase:
(3) Osiguranje sredstava za nesmetano izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje neće biti uvjetovano preraspodjelom sredstava javne potrošnje, niti rebalansom budžeta.
(4) U svrhu iznalaženja mogućnosti osiguranja dodatnih sredstava za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, ministarstva finansija entiteta i Distrikta redovno će sagledavati stanje budžeta i iznalaziti mogućnost za preraspodjelu eventualnog viška sredstava budžeta s ciljem povoljnijih uvjeta povrata stare devizne štednje.
Dosadašnji stav (3) postaje stav (5).
Dosadašnji stav (4) koji postaje stav (6) mijenja se i glasi:
(6) U osiguranju sredstava iz stava (2) ovog člana učestvuje i Bosna i Hercegovina iz raspoloživih sredstava po osnovu sukcesije bivše SFRJ i drugih raspoloživih sredstava, a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine svojom odlukom utvrđuje iznos i način korištenja ovih sredstava.
Dosadašnji stav (5) postaje stav (7).
Član 3.
U članu 5. poslije riječi "koje" dodaju se riječi "iz opravdanih razloga", a poslije riječi "mogu se" dodaju se riječi: "u skladu sa ovim zakonom".
Član 8.
U članu 17. stav (1) mijenja se i glasi:
(1) Rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju računa stare devizne štednje je najmanje šest mjeseci od početka postupka verifikacije u skladu sa provedbenim propisima entiteta i Distrikta, a Agencije su dužne završiti postupak verifikacije u roku od 12 mjeseci od navedenog početka verifikacije.
Poslije stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi:
(2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, utvrđuje se dodatni rok za podnošenje zahtjeva za verifikaciju u trajanju od mjesec dana, koji će se završiti najkasnije do 30. septembra 2007. godine, a agencije su dužne završiti postupak verifikacije najkasnije do 15. decembra 2007. godine.
Dosadašnji stav (2) postaje stav (3).
Član 13.
Član 27. mijenja se i glasi:
Izvršne sudske presude po osnovu računa stare devizne štednje sudovi su dužni dostaviti entitetskom ministartsvu finansija, odnosno Direkciji za finansije Distrikta.
VI. Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
VI.a. Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 14.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
- 15.Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, dovoljno jasno, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, odluka o dopustivosti od 31. maja 2005. godine, neobjavljena; i Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Evropski sud, Mez�t�r-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, neobjavljena), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom zaštićenih prava.
- 16.Ustavni sud zapaža da se apelanti, u konkretnim predmetima, žale na povredu prava na pristup sudu zbog toga što su se redovni sudovi proglašavali nenadležnim povodom tužbi za isplatu stare devizne štednje. Naime, apelanti (osim apelantice u predmetu broj AP 1391/06) su naveli da nisu pokrenuli postupke pred redovnim sudovima za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje zbog toga što su se sudovi "proglašavali nenadležnim" za postupanje u takvim predmetima, te se, u tom smislu, žale na povredu prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu broj AP 1391/06 apelantica se žali na povredu prava na suđenje u razumnom vremenskom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa postupkom pred Općinskim sudom u Zenici povodom njene tužbe protiv Investiciono-komercijalne banke d.d. Zenica za isplatu stare devizne štednje.
- 17.U pogledu ovih navoda apelanata, Ustavni sud podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava prema kojem je u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup, to jest pravo da se pokrene postupak pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se da su ona dopuštena, jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj naravi zahtijeva uređenje od države. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju, niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Dalje, ograničenje neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22. oktobra 1996, Izvještaji broj 1996-IV, stav 50).
- 18.Povodom toga Ustavni sud podsjeća da je u Bosni i Hercegovini već etablirana praksa da se podnosioci apelacije mogu obratiti direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u slučaju kada nema djelotvornih pravnih lijekova u vezi sa određenim ustavnim pravom i pravima iz Evropske konvencije. Tako je u svim slučajevima kada postupak nerazumno dugo traje zaključeno da u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek protiv tvrdnje da je u određenom slučaju povrijeđeno pravo na odlučivanje u razumnom roku. Zbog toga, apelanti se nisu morali obratiti niti jednom domaćem organu, već direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine ili ranije Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom za ljudska prava), odnosno Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), i tvrditi povredu citiranog prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/05, tačka 23, sa uputom na daljnju praksu Evropskog suda za ljudska prava). Dalje, Dom za ljudska prava je jasno naveo da činjenica da postupak još traje neće spriječiti Dom da ispita žalbene navode podnosioca prijave u vezi sa dužinom postupka (vidi, Dom za ljudska prava, CH/99/1972, M.T. protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. jula 2003. godine, tačka 27). Isti slučaj je bio sa pravom pristupa sudu u kojem je zaključeno da Bosna i Hercegovina i njene poddržavne teritorijalne cjeline nisu predvidjele pravni lijek protiv povrede prava pristupa sudu (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj U 19/00 od 4. maja 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01, tačka 12).
- 19.Dalje, Ustavni sud podsjeća na svoj stav iz ranijih odluka koje se bave pitanjem stare devizne štednje da ne postoje efikasni pravni lijekovi koji su dostupni apelantima a koje bi trebalo da iscrpe, te da je u takvim okolnostima Ustavni sud smatrao da nije spriječen da razmatra apelacije (vidi, op. cit., Odluka broj AP 130/04 i Odluka broj AP 494/05 od 9. februara 2006. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 35/06). Naime, u tim odlukama Ustavni sud, kao i Dom za ljudska prava, odnosno Komisija, zaključio je da je "zahtjev za isplatu pravni zahtjev koji se formalno, ali i faktički, proteže od samog početka nemogućnosti da se štedišama isplate njihove devizne štednje, te da se, prema tome, radi o klasičnom slučaju tvrdnje kontinuirane povrede" (vidi, između ostalih, Dom za ljudska prava, CH/99/1900 i CH/99/1901, D.S. i N.S. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluke o prihvatljivosti i meritumu od 6. marta 2002. godine, tačka 49; Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 20.Međutim, Ustavni sud ističe da je, u međuvremenu, od donošenja navedenih odluka pravna situacija u pogledu prava na pristup sudu i nepostojanja efikasnih pravnih lijekova u tom smislu izmijenjena. Naime, odredbom člana 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji je stupio na snagu 15. aprila 2006. godine, propisano je da "sve predmete koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa ovim zakonom". Iako nije jasno definirano, tumačenjem ove odredbe zaključuje se da se postupci u kojima nije donesena pravosnažna sudska odluka, a tiču se stare devizne štednje, obustavljaju. U svojoj Odluci broj U 13/06 od 28. marta 2008. godine Ustavni sud je razmatrao odredbu navedenog člana u kontekstu prava na pristup sudu s obzirom na to da su tom odredbom imaoci stare devizne štednje onemogućeni da u građanskim postupcima pred redovnim sudovima ostvare isplatu stare devizne štednje, te je utvrdio da je navedeni član u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u tački 34. Odluke broj U 13/06 navedeno je da je "pitanje postojanja legitimnog cilja za donošenje člana 28. osporenog zakona neophodno razmotriti u kontekstu zakona u cjelini. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je nužno podsjetiti na to da je problem stare devizne štednje dugogodišnji problem u Bosni i Hercegovini čijem se rješavanju pristupalo na razne načine, a čiji je cilj bio da se na jedinstven način reguliraju prava imalaca stare devizne štednje. Zakonodavac, postupajući po presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (presuda Evropskog suda u predmetu broj APP.No. 41183/02, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 20/07), izmijenjenim članom 27. osporenog zakona je samo one imaoce stare devizne štednje koji imaju pravosnažne presude u svoju korist stavio u drugačiji položaj u odnosu na ostale. Legitiman cilj člana 28. osporenog zakona je bio da svi ostali imaoci stare devizne štednje budu u jednakom položaju, te da pod jednakim ostalim uvjetima propisanim osporenim zakonom ostvare svoja imovinska prava. Posmatrajući, stoga, ovu odredbu u duhu osporenog zakona u cjelini, Ustavni sud smatra da članom 28. osporenog zakona, u kojem je propisano ograničenje prava na pristup sudu, nije narušena sama bît imovinskih prava podnosilaca zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje".
- 21.Dakle, od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Prema tome, apelanti nemaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Stoga je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanata o povredi prava na pristup sudu, odnosno o povredi prava na suđenje u razumnom roku očigledno (prima facie) neosnovani.
VI.b. Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
- 22.Apelanti se žale da je njihovo pravo na imovinu povrijeđeno odbijanjem banaka, te Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine da im isplate njihovu staru deviznu štednju.
- 23.Uzevši u obzir zaključak u pogledu dopustivosti predmetnih apelacija u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku), Ustavni sud zaključuje da nije potrebno razmatrati dopustivost apelacija u vezi sa navodnom povredom prava na imovinu u odnosu na uvjete iz odredbe člana 16. stav 1. (iscrpljivanje djelotvornih pravnih lijekova i pravovremenost podnošenja apelacije).
- 24.Osim toga, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
- 25.Dakle, imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbijanjem banaka, te Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine da im isplate deviznu štednju. Apelanti posebno ističu da država Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje prenosi obligaciju po osnovu devizne štednje na treća lica bez saglasnosti povjerilaca (deviznih štediša), mijenja uvjete iz važeće obligacije po osnovu stare devizne štednje, ne osigurava instrumente plaćanja i prisiljava povjerioce na bezuvjetno prihvaćanje tog zakona, te se na taj način neopravdano miješa u njihova imovinska prava. Apelanti smatraju da su odredbe spomenutog zakona suprotne načelima o poštivanju prava na imovinu iz Evropske konvencije, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.
- 27.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
- 3.Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu;
Š...Ć.
- 28.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 29.Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, pokriva lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treći, sadržan u drugom stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju da su potrebni za tu svrhu (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 21/00).
- 30.Uzimajući u obzir prethodnu tačku ove odluke, slijedi da Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. Prvo, da li se prava u vezi sa starom deviznom štednjom mogu smatrati imovinom u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatraju imovinom, da li se postojećom zakonskom regulativom ili nedostatkom regulative Bosna i Hercegovina, tj. Federacija Bosne i Hercegovine, miješa u ta prava tako da uključuje zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Treće, ako je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključen, da li je prema tom članu miješanje opravdano?
Da li se radi o imovini apelanata?
- 31.Ustavni sud podsjeća da je u svojoj ranijoj praksi zaključio da devizna štednja predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06, tačka 84). Naime, prema jurisprudenciji Ustavnog suda, pojam "imovine" ne treba tumačiti restriktivno, nego ga treba shvatiti tako "da uključuje i postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine i broj AP 1/05 od 18. maja 2005. godine). Stav Evropskog suda za ljudska prava je da "imovina" koja se štiti može biti samo postojeća imovina (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983, serija A br. 70, stav 48), ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi protiv Irske, presuda od 29. novembra 1995, serija A broj 332, stav 31), te da, također, riječ "imovina" uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi i koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, Odluke i izvještaji (OI) 13, st. 40-46 (1978)). Dom za ljudska prava je, također, u nekoliko svojih odluka utvrdio da bez obzira na finansijsku situaciju banaka i opću ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničenja u podizanju stare devizne štednje, ili de facto blokiranja te štednje, novac koji je deponiran na računima podnosilaca prijava predstavlja ekonomsku vrijednost. Potraživanja podnosilaca prijava kod banaka po osnovu njihove devizne štednje tako predstavljaju vlasništvo u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Dom za ljudska prava, 97/48 i dr., Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 10. maja 2000. godine, tačka 161).
- 32.Stoga će Ustavni sud razmotriti da li su se osporenim odredbama vlasti umiješale u imovinska prava imalaca stare devizne štednje.
Da li se Bosna i Hercegovina umiješala u pravo apelanata na imovinu?
- 33.Ustavni sud, prije svega, ističe da je u svojim ranijim odlukama koje se bave pitanjem stare devizne štednje (vidi, op. cit., odluke br. AP 130/04 i AP 494/05) zaključio, inter alia, da je Bosna i Hercegovina propustila da djelotvorno zaštiti pravo apelanata na imovinu, čime je povrijedila pozitivne obaveze koje proizlaze iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što nije donijela određeni okvirni zakon kojim bi načelno regulirala pitanje isplate stare devizne štednje. Naime, Ustavni sud je u spomenutim odlukama zaključio da je na državi isključiva nadležnost da donese okvirni zakon kojim bi se pitanje isplate stare devizne štednje reguliralo na jedinstven način na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Ovakav stav Ustavnog suda je u skladu sa praksom Doma za ljudska prava i Komisije, koji su donijeli niz odluka koje se bave problemom izmirenja obaveza po osnovu stare devizne štednje i odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u tom smislu (vidi, op. cit., CH/97/48 i dr., Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine; CH/97/104 i dr., Todorović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 7. oktobra 2002. godine i CH/98/526 i 73 druga, L.P. i 73 drugih podnosilaca prijava protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 3. augusta 2005. godine). U spomenutim odlukama Dom za ljudska prava, odnosno Komisija su utvrdili, inter alia, a zavisno od zakonske regulative koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluka, povrede člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su, u skladu s utvrđenim povredama, naredili odgovarajuće pravne lijekove tuženim stranama.
- 34.Osim toga, 2. decembra 2005. godine Ustavni sud je donio Odluku broj U 14/05 (objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/06), kojom je utvrđeno da odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 66/04), kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koje se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, te su ukinute. Ovom odlukom naloženo je Bosni i Hercegovini da "Š...Ć u roku od 3 mjeseca od dana objave ŠteĆ odluke u 'Službenom glasniku Bosne i Hercegovine' donese zakon kojim će se regulirati pitanje isplate stare devizne štednje". Odluka je objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/06 od 16. januara 2006. godine. Nakon ove odluke Ustavnog suda, Komisija je u dva navrata (8. februara i 8. marta 2006. godine) donijela odluke o daljnjim pravnim lijekovima u predmetima koji se odnose na staru deviznu štednju (vidi, CH/98/375 i dr., Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 8. februara 2006. godine i CH/99/1613 i dr., Š.B. i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine od 8. marta 2006. godine), revidirajući na taj način pravne lijekove utvrđene u prvobitnim odlukama, a uzimajući u obzir izmijenjene pravne okolnosti nastale nakon donošenja Odluke broj U 14/05. Komisija je, tako, u spomenutim odlukama zaključila da je isključiva obaveza države da na jedinstven način riješi pitanje stare devizne štednje donošenjem zakona na državnom nivou.
- 35.Postupajući u skladu sa spomenutom jurisprudencijom, tj. odlukama Ustavnog suda i pravnim lijekovima iz odluka Komisije (prije svega, iz odluka CH/98/375 i dr., Đorđe Besarović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. aprila 2005. godine i CH/99/1613 i dr., Š.B. i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine od 14. decembra 2005. godine), Parlament Bosne i Hercegovine je 13. aprila 2006. godine donio Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 28/06), koji je stupio na snagu 15. aprila 2006. godine. Spomenuti zakon dopunjen je u dva navrata, 7. septembra 2006. i 24. septembra 2007. godine, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 76/06 i 72/07).
- 36.Ustavni sud smatra da je nesporno da odredbe spornog zakona predstavljaju miješanje u imovinska prava apelanata. Naime, odredbe spomenutog zakona, kako to proizlazi i iz samog njegovog naziva, reguliraju pitanje izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, dakle, propisuju načine i uvjete ispunjenja tih obaveza. Tako, npr., član 4. navedenog zakona predviđa storniranje obračunate i neisplaćene kamat? prema ugovorima o deponiranju stare devizne štednje, po osnovu računa stare devizne štednje, nakon 1. januara 1992. godine, te novi obračun kamate od navedenog datuma pa do stupanja na snagu Zakona po stopi od 0,5%. Dakle, nesporno je da se Bosna i Hercegovina odredbama spornog zakona umiješala u pravo apelanata na imovinu.
Da li je miješanje opravdano?
- 37.Ustavni sud ističe da svako miješanje u pravo na imovinu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između javnog ili općeg interesa i pojedinačnih prava. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava kriterij "zakonitosti" i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos "proporcionalnosti" između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci imovinskih prava ne smiju biti podvrgnuti proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret da bi bio ostvaren legitiman cilj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 83/03 od 22. septembra 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 60/04, tačka 49).
- 38.U vezi sa pitanjem da li je postojao javni interes da se donese osporeni zakon, Ustavni sud podsjeća da je pojam "javnog interesa", u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, "neizbježno širok". U ustanovljavanju postojanja takvog "javnog interesa" domaće vlasti uživaju široku slobodu procjene. Ovu široku diskreciju Evropski sud za ljudska prava objašnjava stavom da su "zbog njihovog neposrednog poznavanja matičnog društva i njegovih potreba, domaće vlasti, u principu, u boljem položaju da razluče šta je u javnom interesu nego međunarodni sudija". Evropski sud, tako, zaključuje da će "poštivati stav zakonodavca o tome šta je u javnom interesu ukoliko taj stav nije očigledno bez razumnog osnova" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A broj 98, stav 46).
- 39.U pogledu odgovora na pitanje da li osporene odredbe ispunjavaju kriterij zakonitosti, služe legitimnom cilju i održavaju razuman odnos "proporcionalnosti" između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići, odnosno da li je miješanje opravdano, Ustavni sud podsjeća da je 28. marta 2008. godine donio Odluku broj U 13/06, po zahtjevu Nikole Špirića, zamjenika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Spomenuti zahtjev za ocjenu ustavnosti je odbačen kao nedopušten zbog izmijenjenih pravnih okolnosti u dijelu u kojem se odnosio na član 1. st. 2. i 3. i član 27. osporenog zakona, a postupak za ocjenu ustavnosti odredaba spornog zakona koje propisuju postupak verifikacije je obustavljen. Naime, Ustavni sud je zaključio da nije svrsishodno voditi daljnji postupak u odnosu na taj dio zahtjeva imajući u vidu činjenicu da je postupak verifikacije okončan, te da je obustavljanje postupka u skladu sa poštivanjem ljudskih prava, kao i da je članom 5. osporenog zakona propisana mogućnost da se stara devizna štednja koja nije verificirana prema odredbama osporenog zakona može dokazivati i ostvarivati u sudskom postupku. Osim toga, članom 6. je eksplicitno propisano da se verifikacijom "potvrđuju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postojeća prava" suprotno navodima iznesenim u predmetnom zahtjevu.