Aktio

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH

Odluka o odobravanju smjernica za implementaciju ZJNPP za kroskurikularno i međupredmetno područje

Na osnovu člana 8. i 10. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07), na prijedlog direktorice Agencije, Odbor Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, na 32. sastanku održanom 28.10.2015. godine, donio je

ODLUKU
O ODOBRAVANJU SMJERNICA ZA IMPLEMENTACIJU ZJNPP ZA KROSKURIKULARNO I MEĐUPREDMETNO PODRUČJE

1.

(Predmet Odluke)

Odobravaju se Smjernice za implementaciju ZJNPP za kroskurikularno i međupredmetno područje (u daljem tekstu: Smjernice), koja čini sastavni dio Odluke.

2.

(Sadržaj i primjena Odluke)

Smjernice su usmjerene na razvijanje kroskurikularnih kompetencija: profesionalne orijentacije, antikorupcije i poduzetništva i primjenjivat će se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini.

3.

(Preporuka obrazovnim vlastima)

Daje se preporuka nadležnim obrazovnim vlastima da obezbijede primjenu Smjernica prilikom implementacije ZJNPP za kroskurikularno i međupredmetno područje u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na području iz svoje nadležnosti.

4.

(Stupanje na snagu)

Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Broj 01-07-1-1018/15
28. oktobra 2015. godine
Mostar

Predsjednica
Milijana Lale, s. r.

SMJERNICE
ZA IMPLEMENTACIJU ZAJEDNIČKE JEZGRE NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA KROSKURIKULARNO I MEĐUPREDMETNO PODRUČJE DEFINIRANO NA ISHODIMA UČENJA

Mostar, 2015.

Smjernice za implementaciju ZJNPP za kroskurikularno i međupredmetno područje
Voditeljica projekta:
mr. sc. Žaneta Džumhur
Vanjski saradnici:
doc. dr. Dženana Husremović
mr. sc. Alisa Begović
mr. sc. Emina Bečić
mr. sc. Ante Jurić Marijanović
mr. sc. Ljubica Špirić
Projektni tim:
Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Marija Naletilić, šefica Odjeljenja za Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa
Žaneta Džumhr, šefica Odsjeka za analizu, statistiku i IT podršku
Jasminka Nalo, stručna savjetnica za maternji jezik

KURIKULUM ZA TRANSPARENTNOST, KURIKULUM ZA ODGOVORNOST

Publikacija je urađena u okviru projekta koji finansira Evropska unija "Kurikulum za transparentnost, kurikulum za odgovonost". Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost autora i izdavača i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije.
Ovaj projekt finansira Evropska unija
Projekt podržali: Udruženje Centar za razvoj medija i analize, Omladinski komunikativni centar Banja Luka, Infohouse.
U dijelu Zajedničke jezgre, kroskurikularnog i međupredmetnog područja, koji se odnosi na poduzetničku kompetenciju, korišteni su materijali razvijeni kroz EU finansirani projekt "Poduzetničko učenje u BiH obrazovnim sistemima, faza II", kao i iskustva direktnih učesnika u tom Projektu.
Napomena
Izrazi koji su napisani samo u jednom gramatičkom rodu, odnose se podjednako na ženski i muški rod.

UVOD

Bosna i Hercegovina kao zemlja teži Evropskoj zajednici, a njeno približavanje sigurno da ovisi i od kvaliteta obrazovnog sistema. Kao maloj državi u tranziciji, obrazovanje ima još veći značaj jer upravo obrazovanje može biti glavna konkurentska prednost nad ostalim državama članicama Evropske zajednice. Stoga obrazovni sistem treba i mora biti prilagođen postojećim sistemima u njenim okvirima. To znači da glavni ciljevi obrazovanja u Bosni i Hercegovini treba da slijede preporuke svjetskih i evropskih institucija zaduženih za obrazovanje.
Trenutni sistemi odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini se zasnivaju na nastavnim planovima i programima koje propisuju administrativne jedinice za područja svojih ingerencija, a u skladu sa okvirnim planovima i programima za osnovne i srednje škole. Ovako koncipirani nastavni planovi i programi su u osnovi zbir sadržaja koji treba da se realiziraju u pojedinim predmetima, a primjereni razvojnoj dobi učenika. Sadržajna struktura definirana je po razredima, pa se i ciljevi odgojno-obrazovne djelatnosti odnose na razrede sastavljene od grupa učenika iste dobi. Obrazovni proces je u školama vođen nastavnim planovima i programima, odnosno sadržajima koje je nastavnik obavezan obraditi sa učenicima tokom jedne školske godine kao vremenske jedinice.
Novi pristupi strategiji odgoja i obrazovanja se odmiču od toga da se pitaju koje sadržaje treba učenik savladati tokom jedne školske godine i fokusiraju se na pitanje ishoda, odnosno šta je to što učenik određene dobi treba znati i koje vještine i stavove treba da razvije, pri tome se ne fokusirajući na jednu školsku godinu kao vremenski period nego na širi vremenski period koji ne mora biti striktno određen. Ovaj pristup, koji se naziva kurikulumski pristup, usmjeren je na razvoj kompetencija kao ključnih ishoda odgoja i obrazovanja.

1. KROSKURIKULARNOST I MEĐUPREDMETNO POVEZIVANJE

1.1. ŠTA SU KOMPETENCIJE

Definicije kompetencija ukazuju na kompleksan sadržaj koji prevazilazi misaone aspekte i vještine, i uključuje stavove i kapacitete. Kompetencija uključuje znanje (deklarativno i proceduralno), vještine i sposobnost da se riješe kompleksni zadaci kroz mobiliziranje psiho-socijalnih resursa (uključujući vještine i stavove) u određenom kontekstu.
Naprimjer, efikasna elektronska komunikacija koja je imperativ današnjeg vremena, zahtijeva jezičko znanje i vještine, posjedovanje praktičnih IT vještina i adekvatan stav prema osobi sa kojom se komunicira. Možemo reći da je efikasna komunikacija kombinacija tri ključne kompetencije: pismenost, informatička kompetencija i socijalna kompetencija.
Dakle, komeptencija je širi pojam od znanja. Ona uključuje znanje, vještinu da se to znanje iskoristi i pozitivan stav, spremnost da se znanje i vještina primijene. Jedan primjer razlike između kompetencija i znanja: osoba može učiti strani jezik, naučiti mnogo, na ispitivanjima dobiti dobre ocjene, ali da u situaciji kada se ukaže potreba, kaže: "Ja ne bih da govorim, neka neko prevodi za mene". Ova osoba posjeduje znanje i vještinu, ali nije kompetentna.

1.2 ŠTA SU KLJUČNE KOMPETENCIJE

Termin ključne kompetencije se odnosi na set kompetencija koje su potrebne svakoj osobi da bi postigla vlastito ispunjenje i razvoj, aktivno građansko ponašanje, socijalnu inkluziju i zapošljavanje (Evropski referentni okvir, 2007). Kompetencija je puno, ali od svih njih se izdvaja grupa kompetencija koje su univerzalne jer su potrebne svakom od nas da bismo mogli funkcionirati u današnjem društvu i svijetu rada, i koje su postavljene kao strateški obrazovni ishodi. Da bi uspješno odgovorila izazovima razvoja društva znanja i svjetskog tržišta, Evropska zajednica je definirala osam ključnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje, pri čemu je svakoj državi ostavljen prostor da definira svoj set ključnih kompetencija, ali je bilo potrebno zadržati zajedničke elemente kako bi obrazovni sistemi u Evropi bili usklađeni prema onome čemu teže.
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine je u istraživanju Mapiranje ključnih kompetencija donijela odluku da su ključne kompetencije za obrazovne sisteme u BiH sljedeće:
1. jezičko-komunikacijska pismenost u maternjem jeziku
2. jezičko-komunikacijska pismenost u stranim jezicima
3. matematička pismenost i kompetencije u prirodnim naukama
4. informatička/informacijska pismenost
5. socijalne i građanske kompetencije
6. samoinicijativnost i poduzetništvo
7. kulturna svijest i kulturno izražavanje
8. tjelesna i zdravstvena kompetencija
9. učiti kako učiti
10. kreativno-produktivne kompetencije
Sve ove kompetencije su kroskurikularne ključne kompetencije. Šta to znači? To znači da nisu u vezi samo sa sadržajem jednog predmeta, niti sa kurikulumom nekog područja, nego se razvijaju unutar većeg broja predmeta, među predmetima i kroz kurikulume. Stoga, postizanje razvoja ključnih kompetencija kao strateških obrazovnih ishoda ne može biti ostvareno kroz tradicionalni obrazovni pristup nego zahtijeva integrativni pristup među predmetima i među kurikulumima. Kako bi se i operativno ostvario ovaj integrativni pristup i omogućilo razvijanje ključnih kompetencija kroz sve predmete i kurikulume, u posljednje dvije godine Agencija je intenzivno radila na definiranju obrazovnih ishoda i indikatora za pet područja: jezičko-komunikacijsko područje, prirodne nauke, matematičko područje, društveno-humanističko područje, i kroskurikularno i međupredmetno područje, kao i za neke pripadajuće nastavne predmete.

1.3. SISTEM NASTAVNIH VEZA

Tabela 1: Sistemi nastavnih veza

JEDNOPREDMETNE

VIŠEPREDMETNE

INTRAdisciplinarne

MULTIdisciplinarne

INTERdisciplinarne

vertikalne

horizontalne

Vertikalne

horizontalne

Vertikalne

horizontalne

djelimične

cjelovite

djelimične

cjelovite

djelimične

cjelovite

djelimične

cjelovite

djelimične

cjelovite

djelimične

cjelovite

*Cjelovite - kurikularne
Nastavno povezivanje s ciljem integrativnog pristupa razvoju kompetencija može biti:

1.3.1 JEDNOPREDMETNO (UNUTARPREDMETNO ILI INTRADISCIPLINARNO) POVEZIVANJE

Nastavnici su u tradicionalnom obrazovnom pristupu uglavnom bili zaduženi za razvijanje sadržaja propisanih u predmetnom planu i programu, a nastavne veze su podrazumijevale integracije unutar predmeta (npr., integriranje tema tokom jednog razreda – horizontalna povezanost, i povezivanje tema kroz razrede – vertikalna povezanost). Ovi oblici povezanosti su oni koji su u tabeli obojeni plavom bojom. Ovaj oblik integracije i dalje predstavlja jako važnu komponentu nastavnog povezivanja i bez nje bi bilo nezamislivo razvijati kompetencije.

1.3.2 VIŠEPREDMETNO POVEZIVANJE

Višepredmetno povezivanje podrazumijeva povezivanje ciljeva, metoda i / ili sadržaja, pa i vrednovanja više predmeta, a što onda uključuje i povezani rad nastavnika više predmeta. Višepredmetno povezivanje omogućuje efikasnije dostizanje ciljeva ili ostvarenje nekog 'nadpredmetnog' kurikularnog cilja (npr., ključne ili druge kompetencije). Višepredmetno povezivanje može biti multidisciplinarno i interdisciplinarno.
Multidisciplinarno povezivanje čuva tradicionalne discipline, tj. školske predmete. Predmeti koji učestvuju nemaju ujedinjenog cilja, ali dosežu neki zajednički cilj disciplinarno i predmetno razdvojenim putevima. Multidisciplinarno povezivanje (bilo djelimično bilo cjelovito/kroskurikularno) podrazumijeva, naprimjer, da se izabere zajednički vezivni element. To može biti tema, može biti aktivnost ili neka vještina, koju onda nastavnici obrađuju iz perspektive svog predmeta i u skladu sa svojim nastavnim ciljevima. Ali, da bi ovo multidisciplinarno povezivanje imalo smisla, nastavnici u svakom predmetu treba da učenicima naglase povezanost s drugim predmetima. Primjer ovakve nastavne veze bila bi, npr., zajednička tema "Voda" koju onda nastavnici različitih predmeta mogu obrađivati svako iz svoje perspektive, ili npr., odabir nekog književnog djela koje se onda koristi u nizu predmeta (naprimjer, u maternjem jeziku to djelo se obrađuje kao lektira, u stranom jeziku učenici prevode dijelove tog djela ili se upoznaju s prevodom djela, u historiji uče o kontekstu u kojem je to djelo nastalo, u likovnoj umjetnosti slikaju njima posebno upečatljiv detalj...).
Interdisciplinarno povezivanje predstavlja dodatni pomak prema kurikulumskom pristupu u odgoju i obrazovanju. Ono podrazumijeva da se predmeti povezuju zajedničkim područjem i ciljevima, te se tako omogućuje holistički pristup učenikovom obrazovanju. The Oxford Handbook of Interdisciplinarity 1 objašnjava razliku između multidisciplinarnosti i interdisciplinarnosti na način da multidisciplinarnost suprotstavlja više disciplina i uključuje šire znanje, informacije i metode, pri čemu discipline ostaju razdvojene (u ovom slučaju u predmete), dok interdisciplinarnost prelazi tradicionalne granice predmeta i integrira pristupe i metode. Interdisciplinarnost se upravo nalazi u osnovi strukturiranja kurikuluma u šira odgojno-obrazovna područja kao integriranih cjelina srodnih predmeta, te u dizajniranju međupredmetnih i kroskurikularnih tema. Na ovaj način se postiže racionalizacija procesa podučavanja i bolja konceptualna povezanost sadržaja koje učenici izučavaju.

1.4 ŠTA JE KROSKURIKULARNOST I KROSKURIKULARNO POVEZIVANJE

Kao što smo vidjeli, sve ključne kompetencije u osnovi imaju karakter kroskurikularnih kompetencija. Kroskurikularnost je način ostvarivanja ciljeva onih kurikuluma koji su u vezi sa jednim predmetom, više predmeta, područja ili sa svim predmetima. Naprimjer, u predmetu se ostvaruju ciljevi matematičkog područja, ali i kurikuluma prirodnog područja, kao i kroskurikularnog područja. Te kroskurikularne veze se ostvaruju kroz primijenjeni kurikulum. Naprimjer, profesionalna orijentacija je segment kroskurikularnog područja i ona ima svoje ciljeve koji se onda uklapaju i u predmetno specifične ciljeve koji se povezuju sa predmetno specifičnim ciljevima drugih predmeta.
Ovo povezivanje predmeta može biti različito u smislu integracije. To može biti:
1. Integracija sa upotrebom zajedničkih sadržaja – nekoliko predmeta ima isti sadržaj, gdje se onda znanje ili vještina gradi tako da se taj sadržaj nadopunjuje u svim predmetima.
2. Integracija sa upotrebom zajedničkih aktivnosti, metoda i postupaka – odabere se neka aktivnost gdje će učenici u okviru te aktivnosti širiti znanja i vještine koje su potrebne za sve povezane predmete, ili se, naprimjer, koriste informacione komunikacijske tehnologije za sve uključene predmete.
3. Integracija sa upotrebom zajedničkog problemskog (ključnog, suštinskog) pitanja – odabere se neko bitno pitanje koje se onda izučava kroz predmete.
4. Integracija sa upotrebom istraživanja problemskog pitanja relevantnog za učenika.
Prednosti ove integracije / povezivanja predmeta su brojne, od kojih su neke najvažnije:
Postizanje ishoda predstavlja kontinuiran i usklađen proces tima nastavnika, i taj se proces primjenjuje i reflektira kroz cjelokupne nastavne i vannastavne aktivnosti;
Od globalnog planiranja do nastavnih priprema, integriraju se ishodi i indikatori u one nastavne i međupredmetne teme koje omogućuju njihovo smisleno i funkcionalno ostvarenje;
Razvijanje kompetencija se ne mora odvijati na svakom času, nego nastavnik bira sadržaje u okviru kojih je to moguće;
Nastavnik ima autonomiju u pristupu planiranju, pripremanju nastave (izbor nastavnih metoda, oblika, sredstava i pomagala) i vrednovanju ostvarenosti ishoda i indikatora;
Nastavnik prati u kontinuitetu ostvarenost ishoda koji se ne ocjenjuju.

1.4.1 KAKO SE OSTVARUJE INTEGRACIJA - PRIMJER TEMATSKE INTEGRACIJE

Razvoj kroskurikularnih i međupredmetnih komponenti nije konkurentan ostvarivanju osnovnih ciljeva u vezi sa predmetnim programom. Nastavnici, izborom metoda i oblika rada, poput oluje ideja, mape uma i slično, uključuju učenike u čas i povezuju njihova iskustva sa temom i sadržajem kojeg obrađuje. Primjena različitih metoda organizacije učenika,npr. u timove, zaduživanje prije časa da istraže neku temu ili zadatak, podstiče diskusiju među timovima ili učenicima. Tokom diskusije oni daju svoje sudove i donose odluke, prezentiraju ili zastupaju svoje ili stavove tima, te tako razvijaju kompetencije za daljnje školovanje i život. Ovaj pristup je ono što se zove integrirani pristup učenju i nastavi. Ovim pristupom se pojedinačni nastavni sadržaji organiziraju u šire teme i tematske cjeline, demarkiraju se granice između pojedinačnih nastavnih predmeta i omogućuje da se znanja o jednoj pojavi stiču i razvijaju iz ugla različitih disciplina i nastavnih predmeta. To znači da integriran odnos na holistički (sveobuhvatan) način pristupa učenju i nastavi, i doprinosi povezivanju školskog učenja i stvarnog života i svijeta.
Osnov integriranog pristupa je obično neka tema.
TEMA je skup sadržaja koji potiču iz jednog ili više nastavnih predmeta (disciplina) čije je usvajanje osmišljeno i organizirano tako da pomaže učenicima da usvojene informacije integriraju u sistem pojmova i doprinosi razvoju njihovih umijeća, stavova i vrijednosti. Organiziranje i osmišljavanje učenja i nastave oko osnovnih pojmova doprinosi razvoju učenikove svijesti i razumijevanja, omogućuje da učenici uče kroz neposredne aktivnosti i osobno angažiranje, te tako stiču znanja o svijetu u kojem žive.
Tematska nastava bi se grafički mogla predstaviti ovako:
Teme se određuju vodeći računa o: općim ciljevima i ishodima obrazovanja (ciljevi i ishodi obrazovanja u cjelini), ciljevima, ishodima i standardima postignuća pojedinačnih nastavnih predmeta koji učestvuju u realizaciji teme, razvojnim i uzrasnim osobinama učenika, kao i njihovim potrebama i interesovanjima, ali i potrebama i interesima samih učenika i roditelja da se kroz obrazovanje i odgoj kod djece i učenika izgrađuju relevantna, kao i praktična znanja i umijeća, i postavi valjan temelj za daljnje obrazovanje.
Definiranje teme na osnovu integracije sadržaja podrazumijeva da tema ima i strukturu čiji elementi su: naziv teme, cilj / ciljevi teme koji predstavljaju integraciju općih ciljeva obrazovanja i ciljeva pojedinačnih nastavnih predmeta; ishodi koji se definiraju u odnosu na ciljeve i koji su rezultat integracije općih i predmetnih ishoda; standardi postignuća za kraj ciklusa i nivoa obrazovanja; sadržaji koji su integrirani oko problema, pojma ili pojave; metode rada i aktivnosti učenika i nastavnika; vrednovanje rezultata; planirano vrijeme za realizaciju.

1.5 KROSKURIKULARNO I MEĐUPREDMETNO PODRUČJE

Kroskurikularno i međupredmetno područje je usmjereno na razvijanje, prije svega, tipičnih kroskurikularnih kompetencija: socijalne i građanske kompetencije, te samoinicijativnosti i poduzetničke kompetencije. Obuhvata tri osnovne: karijerna orijentacija, antikorupcija i poduzetništvo. Vijeće ministara BiH potpisalo je Strategiju učenja o poduzetništvu u obrazovnim sistemima u BiH 2012.-2015., Strategiju za borbu protiv korupcije (2009.-2014.) i Strategiju za borbu protiv korupcije (2015.-2019.) gdje je APOSO navedena kao jedna od institucija koje su obavezne provoditi ove strategije u komponenti obrazovanja.
Ovo područje sa svojim cjelinama je okarakterizirano više od ostalih sljedećim elementima:
1. Ciljevi ovog područja ne mogu biti u vezi samo sa jednim predmetom, nego zahtijevaju uvezivanje kurikuluma i međupredmetnu povezanost;
2. Promoviraju timski rad i pristup međupredmetnim sadržajima i međupredmetnim nastavnicima;
3. Odnose se na ključne kompetencije koje same po sebi ne mogu biti u vezi sa samo jednim predmetom.

1.5.1 PODUZETNIŠTVO

Iako se poduzetništvo najviše dovodi u vezu sa svijetom poslovanja i prikladno tome opisuje kao djelatnost pojedinca ili grupe, u kojoj se određeni kapital ulaže kako bi se ostvario profit, poduzetništvo možemo shvatiti mnogo šire. Ono podrazumijeva prepoznavanje prilika, evaluacije tih prilika, pripremanje planova za realizaciju ideja te preuzimanje rizika na koje se može naići tokom ostvarivanja ideja. Poduzetništvo je danas vrlo važno jer je, prije svega, u funkciji zapošljavanja i rada, ali i aktivnog djelovanja u socijalnom okruženju. Danas, više nego ikada, važno je razvijati poduzetništvo kod mladih ljudi. Jasno je da je podsticaj za poduzetničko učenje potekao iz privrede i jačanja konkurentnosti društva. Evropska zajednica od 2000. godine razvija brojne politike potpore poduzetništvu kako bi pospješila ekonomski rast i osnažila zemlje članice i zemlje u predpristupnom procesu. Najrelevantniji razvojni dokumenti Evropske zajednice 2 prepoznaju poduzetništvo kao ključni faktor konkurentnosti, ekonomskog razvoja, zapošljavanja i dinamiziranja ekonomije zasnovane na znanju. Osnovni cilj savremenih obrazovnih sistema je razvoj kompetentnih učenika i budućih građana, zaposlenih, stručnjaka, poduzetnika, a vizija društva zasnovanog na znanju je vizija društva kompetentnih ljudi čije su ideje, inovacije i znanje osnovni pokretač razvoja. Napredno društvo se zasniva na poduzimljivim ljudima i poduzetničkoj aktivnosti. Poduzetništvo je prisutno na globalnom nivou i može se vidjeti svugdje, i u zemljama u razvoju i u industrijskim supersilama. Sve veća automatizacija proizvodnje, nepredvidljivost budućih zanimanja i svijeta rada, promjenljivost potreba za uslugama i proizvodima, ukazuju na to da će oblast ljudske kreativnosti i inovativnosti biti jedan od glavnih stubova kompetitivnih privreda, a samozapošljavanje sve učestaliji oblik zapošljavanja. 3 Ovaj opći kontekst života i rada u 21. vijeku traži nove, drugačije odgovore od sistema obrazovanja, koji su zasnovani na principima prenošenja predmetno fragmentiranih znanja, što važi i za poduzetnička znanja koja se tradicionalno izučavaju u okviru ekonomskih disciplina. Razvijanje kompetencija, odnosno osposobljavanje učenika da znanja stečena u školi koriste u složenim uvjetima života i rada, postalo je osnovno polazište savremene nastave i učenja. Samoinicijativnost i poduzetnička kompetencija je identificirana kao jedna od ključnih, općih, transverzalnih kompetencija kako na nivou zemalja Evropske zajednice, tako i u regiji i u BiH. I kao takva, ona ne pripada ekskluzivno ekonomskom i stručnom području, sa čim se često brka, ne izučava se kao oblast znanja ili predmet na određenom uzrastu 4, ona je dio cjeloživotnog učenja i u formalnom obrazovanju se razvija tokom cijelog školovanja, bez obzira na to da li će učenici birati samozapošljavanje ili druge opcije u karijeri.
U našoj zemlji, u kojoj je stopa nezaposlenosti mladih daleko iznad bilo kakve tolerantne mjere, izgradnja poduzetničkog duha je imperativ obrazovnog sistema jer samo tako možemo dati u ruke mladim ljudima vještine potrebne za njihovo zapošljavanje i uspjeh na tržištu rada.
Da bi neko bio uspješan u poduzetništvu, on treba razviti povjerenje u sebe i svoje potencijale, biti sposoban kreativno razmišljati, biti uporan i istrajan na putu ostvarenja ciljeva ne posustajući na preprekama, stalno tragati za novim znanjima i spoznajama, biti spreman preuzeti rizik, te biti u stanju povezivati se sa ljudima i održavati dobre odnose.
Poduzetništvo je primjer tipične kroskurikularne domene koja ne može biti u vezi samo sa jednim predmetom jer zahtijeva izgradnju vještina iz svih domena u kojima se učenici obučavaju.
Analize nastavnih planova i programa te obrazovnih praksi pokazuju da i sada mi radimo na sadržajima iz kroskurikularnog područja, s tim da oni moraju postati vidljiviji, sistematičniji i razvijeniji kako bi se ostvarili što pozitivniji obrazovni efekti.

1.5.2 KARIJERNA ORIJENTACIJA

Karijerna orijentacija u 21. vijeku podrazumijeva pomoć učenicima da steknu znanja i vještine koje će im pomoći da donose zrele i informirane odluke o odabiru zanimanja i razvoju karijere tokom čitavog svog života. Karijera se danas shvata kao cjeloživotna sekvenca radnih iskustava. Karijera je ono što čovjek doživljava kao iskustva i aktivnosti u poslovnom, porodičnom i društvenom životu. Nekada se na karijeru gledalo isključivo kao na niz napredovanja (objektivna karijera), dok danas govorimo o tome da je karijera ono što pojedinac doživljava kao svoju karijeru (subjektivna karijera). Da bi svaka osoba mogla upravljati svojom karijerom, važno je da stekne znanja i vještine koje će joj omogućiti da 1) u svakom trenutku može procjenjivati svoje karakteristike i interese, 2) može procjenjivati mogućnosti i zahtjeve na tržištu obrazovanja i rada, i da 3) može donositi odluke koje će biti najpovoljnije za nju/njega.
Iz samog opisa vidimo koliko je važno da se ovim područjem bavimo u svakom predmetu i svakom elementu obrazovanja, jer stari način testiranja učenika i jednokratnih priča o odabiru zanimanja jednostavno nisu dovoljni za moderno društvo. Stoga, profesionalno informiranje, obrazovanje i savjetovanje – trebaju biti kontinuirana kroskurikularna aktivnost i cilj odgoja i obrazovanja.

1.5.3 ANTIKORUPCIJA

Naša država je opterećena korupcijom u gotovo svakom segmentu života i djelovanja. U obrazovnom sistemu korupcija je, također, prisutna u različitim oblicima. Korupcija u obrazovanju se može definirati kao "sistematsko korištenje javnog djelovanja zarad privatnih interesa, što ima za posljedicu značajno narušavanje pristupa obrazovanju, kvaliteti i jednakosti svih uključenih u obrazovnom sistemu" (Hallack & Poisson, 2001). Korupcija u obrazovanju ima ozbiljne negativne ekonomske, političke i socijalne posljedice, jer obrazovanje predstavlja javnu sferu koja ima najveći uticaj na sudbinu i uspjeh mladih u jednom društvu. Glavne ekonomske posljedice se uglavnom dovode u vezu sa neoporezovanim zaradama (siva ekonomija) koje sistematski osiromašuju jedno društvo, te neadekvatno odabranim vođama i rukovodiocima (vođe i rukovodioci koji nisu dovoljno obrazovani). Socijalne posljedice korupcije u obrazovanju su važne kao i ekonomske posljedice.
1. Korupcija u obrazovanju narušava kvalitet obrazovanja. U visoko korumpiranim sistemima ne postoji mogućnost da znate što se nalazi iza postignuća učenika – stvarno znanje i kompetencija ili ništa.
2. Korupcija narušava dinamiku učenja i podučavanja – nastavnici mogu biti puno manje spremni da se ulažu u podučavanje, a učenici u učenje. Time znanje i učenje gube na važnosti, što dovodi do smanjenja stvarnog obrazovnog nivoa društva i njegove sposobnosti da prati razvoj i konkuriše drugim društvima.
3. Korupcija ozbiljno narušava jednakost u obrazovnom sistemu – svako društvo bi trebalo garantirati svojim članovima uspjeh baziran na njihovim sposobnostima i zalaganju, a ne baziran na socio-ekonomskom statusu, porodičnim vezama ili pripadnosti nekoj od društvenih kategorija. Korupcija posebno opterećuje članove društva nižeg socio-ekonomskog statusa i sprečava njihov napredak na društvenoj ljestvici, te ostvarivanje njihovih punih potencijala.
Negativne posljedice korupcije i u drugim segmentima društva narušavaju jednakost i čine da se društvo ne može razvijati.
Borba sa korupcijom ima dva smjera. Jedan je kažnjavanje počinilaca, a drugi je prevencija korupcije. Prevencija korupcije upravo se ostvaruje kroz odgoj i obrazovanje mladih o tome šta se sve podrazumijeva pod pojmom korupcije, koje su posljedice korupcije i kako se možemo boriti protiv korupcije kao individue i kao društvo.
U prevenciji korupcije sa mladim ljudima poseban naglasak se stavlja i na razvijanje otpornosti učenika na pritiske vršnjaka i prilagođavanje vlastitih odluka i ponašanja onome "što svi rade". U suštini, rad sa učenicima na prevenciji korupcije ima za cilj "stvaranje" glavnih nosilaca promjene društvene paradigme u kojoj je koruptivno ponašanje prihvaćeno zbog uvjerenja da "su svi drugi spremni za korupciju, pa zašto bih ja onda radio/la nešto drugačije".
Borba protiv korupcije spada u izgradnju socijalne i građanske kompetencije, a koja mladim ljudima omogućuje zrelo i konstruktivno socijalno i građansko djelovanje ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na bilo kojem mjestu gdje odluče nastaviti svoj život i karijeru.

2. KOMPONENTA PODUZETNIŠTVO

2.1 AKTIVNOSTI KOJIMA RAZVIJAMO PODUZETNIČKU KOMPONENTU U ŠKOLI

Indikatore ishoda poduzetničke komponente možemo grupisati u dvije kategorije.
Prvi i treći ishod se odnose na poduzetno djelovanje. U indikatorima prvog ishoda fokus je na distinkciji pojma poduzetništva i poduzetnog djelovanja. Indikatori trećeg ishoda se odnose više na razvoj transverzalnih poduzetničkih vještina kao što su komunikacija, prezentacija, vještine planiranja, rješavanje problema, samoevaluacija, timski rad i stavovi kao što su samopouzdanje, poduzimanje inicijative, kritičko mišljenje i odnos prema javnim dobrima. Ovi ishodi većinom se mogu postizati u okviru nastavnih aktivnosti, izborom onih sadržaja nastave u kojima nastavnik prepoznaje mogućnost razvoja ishoda, te izborom metoda i oblika nastave.
Drugi ishod se odnosi na poznavanje poslova i procesa u kojima je poduzetništvo primijenjeno. Njegovi indikatori se odnose na osnovnu ekonomsku i finansijsku pismenost – pojmove poput "usluge", "proizvod", tržište, budžet, finansijske institucije i dokumenti, znanje o mogućnostima svijeta rada, volonterskom radu i vještinama projektnog ciklusa. Ovaj ishod i njegovi indikatori, bivajući specifično poduzetnički, najbolje se mogu razvijati u okviru projektnih, vannastavnih aktivnosti i razvojem partnerstva škola.

2.1.1 RAZVOJ PODUZETNIŠTVA U OKVIRU NASTAVNIH AKTIVNOSTI

Razvoj poduzetništva na nivou predmetnih programa (unutar predmeta) $$$http://www.seecel.hr/UserDocsImages/Uputstvo%20PREDUZETNICKO%20UCENJE%20final.pdf $$$

U okviru svih nastavnih predmeta je moguće nastavne aktivnosti koncipirati tako da se, pored ostvarivanja osnovnih ciljeva u vezi sa predmetnim programom, ostvaruju i ishodi koji se tiču poduzetništva. Sa izuzetkom rijetkih nastavnih tema u pojedinim predmetnim programima, nastavnik može aktivnosti osmisliti tako da učenici rade u grupama ili timovima, da se od učenika očekuje da donose odluke, da međusobno pregovaraju i komuniciraju, da biraju načine prezentiranja svog rada, da realiziraju učeničke projekte, tj. da stavljanjem učenika u specifične situacije i uloge kod njih razvija poduzetnički duh.

Matematika i prirodne nauke

Poduzetničko učenje u nastavi matematike se ogleda kroz povezivanje nastavnih sadržaja sa realnim životnim i radnim okruženjem – primjena matematike u sportu, građevinarstvu, finansijama, istraživanju tržišta, tehnici i dr.:
istraživanje unutar škole, analiza rezultata i korištenje grafikona u prezentacijama;
pravljenje ličnog budžeta;
procjena troškova za organiziranje ekskurzije, izleta, manifestacije;
primjena prosječne vrijednosti za različite cijene istog proizvoda;
izračunavanje neophodne količine / veličine materijala za pravljenje proizvoda/usluge;
korištenje procentualnih obračunavanja u trgovini;
provođenje istraživanja u školi, analiza rezultata i korištenje grafičkih prikaza pri prezentiranju;
statističko, tabelarno i grafičko predstavljanje podataka.

Tjelesni odgoj

Nastava tjelesnog odgoja omogućuje primjenu čitavog niza poduzetničkih sadržaja koji dopunjuju i produbljuju sadržaje iz predmetnog programa:
- igre bazirane na saradnji i timskom radu;
- razvoj takmičarskog duha u štafetnim igrama;
- razvoj upornosti i proaktivnosti u problemskim igrama;
- razvoj odgovornosti, timskog rada i takmičarskog duha u timskim sportovima;
- prihvatanje na pravi način i uspjeha i neuspjeha u školskim krosevima;
- razvoj razumijevanja važnosti zdravih stilova života.

Geografija

Primjena poduzetničkog učenja u nastavi geografije moguća je u temama koje se odnose na turizam, transport, putovanja, industriju, demografiju, tržište rada, zaštitu životne okoline i sl.:
- razvoj poduzetničkog razmišljanja u diskusiji o lokalnim i globalnim pitanjima kao što su turizam, prehrambena industrija, problem nedostatka hrane;
- komparativne prednosti privrede jedne zemlje naspram druge;
- omogućivanje učenicima da razmišljaju globalno, a djeluju lokalno na planu zaštite životne okoline i održivog razvoja, uređenjem školskog dvorišta / učionice, na teme o reciklaži, zaštiti voda itd.;
- razvoj poduzetničkog načina razmišljanja diskusijama o lokalnim i globalnim problemima koji se tiču zagađenja, klimatskih promjena i sl.;
- analiza statističkih podataka, grafičkih prikaza, geografskih karata i priprema prezentacija;
- razumijevanje značaja očuvanja životne okoline i razvoj ekološke svijesti;
- razumijevanje odnosa i međuzavisnosti prirodnog okruženja, načina života i svijeta rada.

Historija

Poduzetničko učenje u nastavi historije pomaže učenicima da bolje shvate društvene procese u prošlosti, probleme s kojima se ljudi suočavaju, njihove stavove i uvjerenja, aktivnosti i događaje u kojima učestvuju. To omogućuje učenicima da razumiju i da se bolje upoznaju sa društveno-ekonomskom sredinom u prošlosti i tako bolje razumiju svoju ulogu u budućem razvoju društva:
- posjeta lokalnim historijskim spomenicima sa ciljem povezivanja predmeta s lokalnom historijom;
- provođenje istraživanja iz historije;
- pisanje radne biografije (CV) historijski poznatih osoba;
- kritička i samostalna analiza historijskih činjenica radi formiranja uravnoteženih i realnih stavova o historijskim događajima;
- organiziranje muzejske izložbe u školi;
- pravljenje prezentacija o historijskim temama;
- istraživanje poduzetničke kulture kroz historiju i analiziranje čuvenih poduzetnika i njihovog načina rada;
- analiza posebnih tema u vezi sa zapošljavanjem i tržištem rada i njihovim uticajem na društveno-ekonomsku situaciju u lokalnoj zajednici i državi;
- kvizovi iz historije i igre;
- promjene u oblasti rada i organizaciji posla.

Jezici (maternji i strani jezici)

U nastavi jezika, maternjeg i stranih, poduzetničko učenje pomaže razvoj pisane i usmene komunikacije, razvoj generičkih vještina i izgradnju poduzetničkih stavova. Nastava jezika je veoma pogodna za sve oblike poduzetničkog učenja, i veoma je važna za sticanje samopouzdanja kroz razvoj vještine prezentiranja i javnog nastupanja:
- učenički projekt – školski časopis koji obrađuje društveno-ekonomske teme koje su interesantne i bliske učenicima;
- osmišljavanje i realizacija reklamnih kampanja – promocija jednodnevnih izleta;
- pisanje različitih članaka, oglasa i sl.;
- rad na školskoj web prezentaciji;
- debatni i književni klubovi;
- "prevodilački biro" – prevođenje;
- dramatizacija tekstova;
- izrada tematskih rječnika;
- istraživanje određene socio-ekonomske teme i izrada eseja u zadatim rokovima;
- pisana komunikacija, izrada prezentacija, novinskih tekstova, oglasa, reklama; školske novine, pozorište, sajam knjiga i dr.;
- intervju sa uspješnim poduzetnicima iz lokalne sredine;
- osmišljavanje brošura, letaka, jelovnika na maternjem i nekom drugom jeziku za lokalne firme i ugostitelje;
- reklamna poruka.

Prirodne nauke

U nastavi fizike, hemije i biologije, poduzetničko učenje se može integrirati sa aktivnostima koje su bazirane na eksperimentima, grupnom i timskom radu, praktičnim aktivnostima, ali i sadržajima koji se bave prirodnim resursima i energijom. Neki od primjera:
- zdrava ishrana, priprema jelovnika, potrošačko trošenje, troškovi (biologija);
- korištenje hemijskih supstanci u proizvodnji hrane i prerađivačkoj industriji;
- organska hrana naspram konvencionalne hrane, oportunitetni troškovi;
- potražnja i ponuda proizvoda (određene vrste hrane);
- mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije.

Informatika

Poduzetničko učenje u informatici se može primijeniti kroz praktična znanja u oblastima kao što su statistička analiza, razvoj jednostavnih aplikacija, pravljenje različitih jednostavnih baza podataka za školu ili lokalnu zajednicu, izrada školskih novina, publikacija i promotivnih materijala (web sajtovi, video zapisi, brošure itd.). Na taj način učenici prepoznaju važnost informacionih tehnologija u savremenom društvu, bilo u oblasti poslovanja ili za osobne potrebe:
- upotreba IT za prikupljanje, analizu i prezentiranje rezultata različitih istraživanja;
- upotreba IT za izradu postera, magazina, brošura, školskih novina;
- upotreba programa za rad sa video materijalima radi izrade filmova o školi i lokalnoj zajednici;
- izrada internet prezentacija za poduzeća u lokalnoj zajednici;
- izrada pomoćnih materijala za učenje i njihovo publiciranje na web sajtu škole.

Likovna kultura

U nastavi likovne kulture, pored vještina koje učenici stiču, velika je mogućnost za izbor tema koje omogućuju da se likovni problemi koje učenici savladavaju integriraju s poduzetničkim učenjem:
- organiziranje izložbe o radu umjetnika;
- izrada postera koji promovira određenu komercijalnu aktivnost;
- grupni likovni radovi učenika;
- likovne intervencije u različitim prostorima škole;
- izrada radova za potrebe likovnih konkursa, priprema i slanje radova, analiza rezultata;
- dizajn proizvoda;
- vizualne komunikacije.

Razvoj poduzetničke kompetencije kroz međupredmetno povezivanje na osnovu zajedničke teme

PRIMJER: Prilikom globalnog i operativnog planiranja, nastavnici izabiru temu "Voda". Ovom temom će se baviti jedno tromjesečje svi učenici škole kroz različite nastavne predmete. U nastavi maternjeg jezika će analizirati tekstove iz književnosti koji se odnose na vodu, kao i umjetničku predstavu ovog pojma u književnosti; likovna kultura – vizualne predstave vode; muzička kultura – voda kao inspiracija kompozitorima; u nastavi matematike će se baviti zapreminom i mjerenjem vodostaja; u nastavi hemije će učiti hemijski sastav vode; u biologiji o vodi kao jednom od izvora života, vodi kao staništu u kojem žive biljke i životinje, voda u organizmu čovjeka; u fizici fizičkim svojstvima vode; u nastavi historije o nastanku prvih država pored rijeka i mora, o nastanku gradova pored vode, vodenim kanalima kao odbranama od neprijatelja, vodi kao granici među državama; u geografiji o hidrosferi i vodenim površinama na Zemlji; tjelesni odgoj – vodeni sportovi.
Pored ovoga, na časovima će učenici imati i istraživačke zadatke koji će se odnositi na istraživanje i ispitivanje voda u lokalnoj sredini u prošlosti i danas.

Primjeri dobre prakse projekta ELES.BA:

Primjer 1.: Nastavnici i učenici OŠ "Musa Ćazim Ćatić" u Zenici obradili su temu "Voda" u svim predmetima viših razreda osnovne škole. Nastavnica engleskog jezika na sljedeći način je dala opis nastavnog časa na kojem je razvijala poduzetničku kompetenciju kroz pripremu:
Uvodni dio časa: Na tabli je napisana riječ "water" (voda). Od učenika se traži da dopišu na tabli ono čega su se najprije sjetili kao asocijacije na vodu i da na tabli prezentiraju u formi "brain map" ili mape uma. MAPA UMA se često koristi u obrazovanju kao metoda kojom se generiraju, vizualiziraju, strukturiraju i organiziraju informacije, odnosno riješe problemi ili donesu odluke. Učenici su naveli riječi: health/zdravlje, tea/čaj, drink/piće, glass/čaša, litre/litar, vital/vitalnost, important/važno, river/rijeka, ocean/okean, cleaning/čišćenje, shower/tuš, rain/kiša, liquid/tečnost, mineral/mineralna, fresh/svježa. Svaki učenik je imao priliku napisati po jednu riječ ili više. Zatim je nastavnica skupa sa učenicima pročitala riječi i pitala učenike da ih sastave u smislene nizove i pokažu znanja iz gramatike i vokabulara. Ovako su učenici sortirali asocijacije:

glass /drink of water

drinking water

spring / mineral / bottled / tap water

hot / cold / boiling

salt / fresh water

turn on / turn off the water

by water (by boat)

like water: used to show disapproval

čaša / pijenje vode

pitka voda

izvorska / mineralna / flaširana / voda iz slavine

topla / hladna / ključala

slana / svježa voda

pustiti / zatvoriti vodu (iz slavine)

vodenim putem (brodom)

kao voda: neispravan oblik

Glavni dio časa: Učenici su upoznati sa temom časa. Zatim, nastavnica jednom učeniku daje pitanja (koji se za to dobrovoljno javi) da ih postavlja drugim učenicima, i oni sami vode diskusiju na engleskom jeziku, a nastavnica samo posmatra. Ovako su učenici postali opušteniji i aktivno su sudjelovali u odgovorima i izražavali svoje mišljenje.

-In average human body is made of how many percent of water? 

-Did you know that 10 litres of water are used to make one sheet of paper?

-Water is made up of what two elements?

-The solid state of water is known as what?

-Water freezes at what temperature?

-Ice sinks in the water. Is it true?

-How long could we live without water?

-How much water do we need on a daily basis?

-What can we do to help protect water?

-Why can´t people drink sea water?

-Is bottles water safer than tap water?

-Where can water be found?