Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH
Odluka o odobravanju Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisane na ishodima učenja
Na osnovu člana 8. i 10. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07), na prijedlog direktorice Agencije, Odbor Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, na 16. sjednici održanoj 19. 06. 2017. godine, donosi
ODLUKU
O ODOBRAVANJU ZAJEDNIČKE JEZGRE NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA FIZIKU DEFINISANE NA ISHODIMA UČENJA
Član 1.Predmet Odluke
Odobrava se Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za fiziku definisana na ishodima učenja (u daljem tekstu: ZJNPP za fiziku), koja čini sastavni dio ove Odluke.
Član 2.Sadržaj i primjena Odluke
ZJNPP za fiziku sadrži definisane ishode učenja za nastavne predmete koji izučavaju fiziku i primjenjivat će se u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini.
Član 3.Preporuka obrazovnim vlastima
Daje se preporuka nadležnim obrazovnim vlastima da izvrše usklađivanje primjene odobrene ZJNPP za fiziku u nastavne planove i programe za osnovno i srednje obrazovanje te da osiguraju da se ZJNPP za fiziku primjenjuje u osnovnim i srednjim školama na području iz svoje nadležnosti.
Član 4.Stupanje na snagu
Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".
Broj 01-07-1-576/17
19. juna 2017. godine
Mostar
Predsjedavajuća
Zdenka Leženić, s. r.
ZAJEDNIČKA JEZGRA NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA FIZIKU DEFINISANA NA ISHODIMA UČENJA
Mostar, 2017.
ZJNPP za fiziku definisana na ishodima učenja
Voditeljica projekta:
mr. sc. Marija Naletilić
Konsultant:
Dr. sc. Vanes Mešić
Projektni tim:
Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Marija Naletilić, voditeljica projekta, šefica Odjeljenja za Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa
Mate Živković, stručni savjetnik za predmetnu nastavu
Prevod sa engleskog jezika:
Svjetlana Bjelić, prevoditeljica/izvršna asistentica
Radna grupa:
Denis Suljendić, Emir Ramić, Željko Stapić, Vildana Halilović, Emira Kisjelica, Jelica Bilić-Đukić, Robert Bošnjaković, Ruža Čujić, Alma Dedić, Stipe Šarić, Muamer Sefo
Projekt podržao Save the Children u BiH
Napomena
Izrazi koji su napisani samo u jednom gramatičkom rodu se odnose podjednako na ženski i muški rod.
Uvod
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) je izradila Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa (ZJNPP) za fiziku definisanu na ishodima učenja po već utvrđenoj metodologiji razvoja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa, odnosno definisane su oblasti koje na optimalan način predstavljaju okvirnu konceptualnu strukturu fizike i omogućavaju vjerodostojno prikazivanje prirode fizike i puno ostvarivanje njenih odgojno-obrazovnih potencijala. Pošlo se od pretpostavke da se logički slijed razvoja ideja u fizici može najefikasnije ostvariti kroz podjelu područja fizike na četiri oblasti: Mehanika, Molekularna fizika i termodinamika, Elektromagnetizam, te Oscilacije, talasi i moderna fizika. Osim navedenih oblasti fizike kroz koje se može efikasno implementirati razvoj konceptualnog razumijevanja fizike, uvedena je i peta oblast: "Fizika, društvo i tehnologija". Svrha ove oblasti je u opisivanju kumulativnih efekata nastave fizike, a koji se odnose na razvijanje svijesti o historiji i prirodi fizike, jeziku i metodama fizike, te poveznicama između fizike, društva i tehnologije. Planirano je da oblast "Fizika, društvo i tehnologija" opisuje zbirne efekte obrade preostalih oblasti fizike, ali nije planirano da se ta oblast izučava zasebno. Za svaku oblast su definisane komponente koje odražavaju logičku strukturu oblasti, a za svaku komponentu su definisani ishodi učenja 1 te su za svaki ishod učenja definisani pokazatelji koji odražavaju stepen dostizanja ishoda učenja. Pokazatelji su definisani u skladu sa razvojnim uzrastom djece na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (uzrast od 14, 15 godina) i na kraju srednjoškolskog obrazovanja (uzrast od 18, 19 godina). U periodu od septembra do kraja novembra 2016. godine je realizovan proces izrade Dokumenta, a u decembru 2016. godine su završeni okrugli stolovi na kojim su odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori, direktno uključeni u odgojno-obrazovni proces, imali uvid u Dokument i priliku dati komentare, nakon čega je urađena revizija Dokumenta, kako bi se izradila konačna verzija.
Polazna osnova za izradu Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanu na ishodima učenja je Identifikacija ključnih kompetencija i životnih vještina u BiH (2011.), te rezultati analize važećih NPP u BiH, Sloveniji, Hrvatskoj, Engleskoj, Finskoj, Njemačkoj, PISA i TIMSS okviri za vrednovanje, rezultati TIMSS 2007. godine.
Tokom definisanja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanoj na ishodima učenja su učestvovali predstavnici pedagoških zavoda, Zavoda za školstvo Mostar, nastavnici, srednjoškolski profesori, univerzitetski profesori i stručni savjetnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Pri definisanju mjerljivih, konkretnih i jasnih ishoda učenja i pokazatelja 2 Radna grupa je koristila aktivne glagole u prezentu, na osnovu revidirane Blumove taksonomije, koji odražavaju znanje, vještine i stavove, odnosno kompetencije važne za život u 21. vijeku.
Temelji učenja fizike su:
- razvijanje prirodnonaučne pismenosti kod učenika, tj. razvijanje znanja, vještina i stavova ključnih za izvođenje utemeljenih zaključaka o temama koje se dotiču prirodnih nauka, a radi omogućavanja kompetentnog korištenja modernih tehnologija, te mjerodavnog učestvovanja u demokratskim i ekonomskim tokovima;
- razvijanje znanja, vještina i stavova koji se odnose na historiju i prirodu fizike, metode i jezik fizike, te kreiranje poveznica između fizike, društva i tehnologije;
- identifikovanje učeničkih predkoncepcija i kreiranje prilika za aktivno učenje;
- razumijevanje da je proces sticanja znanja kontekstno-specifičan, te situiranje sadržaja fizike u autentične kontekste (npr. svakodnevica, tehnika, sport, medicina, biologija), što pozitivno djeluje na učeničku motivaciju i na funkcionalnost znanja;
- prikazivanje fizikalnih ideja u raznovrsnim formama, tj. reprezentacijama (npr. verbalno, grafički, tabelarno, analitički);
- razvijanje navika korištenja metoda fizike, te na taj način doprinositi razvijanju opće sposobnosti rješavanja problema, ističući značaj eksperimentalnog metoda za spoznavanje u fizici;
- osposobljavanje za crtanje i korištenje dijagrama sila u nastavi dinamike, te sastavljanja virtualnih strujnih krugova u nastavi elektromagnetizma.
Takođe su uključene ključne kompetencije: učiti kako se uči, socijalna i građanska kompetencija, matematička pismenost, kompetencija u nauci i tehnologiji, informatička pismenost, samoinicijativa i poduzetnička kompetencija, jezičko-komunikacijska kompetencija, kulturna svijest i kulturno izražavanje, kreativno-produktivna kompetencija i tjelesno-zdravstvena kompetencija. Pobrojane ključne kompetencije su uključene u Dokumentu kao prožimajuće teme za fiziku u definisanim pokazateljima. 3
Cilj Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanu na ishodima učenja je ponuditi polazni okvir za koncipiranje savremene i efikasne nastave fizike u Bosni i Hercegovini. U savremeno koncipiranoj nastavi fizike nije dovoljno težiti razvijanju isključivo uže-stručnih kompetencija povezanih sa sticanjem znanja o sadržajima fizike nego i razvijanju komunikacijskih kompetencija, kao i kompetencija za primjenu i evaluaciju znanja fizike u raznovrsnim kontekstima. Zajedničko jezgro nastavnih planova i programa za predmet fizika kroz definisane oblasti i komponente, te mjerljive ishode učenja i pokazatelje, nudi nastavnicima konkretan orijentir za planiranje razvijanja gore navedenih kompetencija kod učenika. Takođe, učenicima i njihovim roditeljima nudi orijentir za bolje razumijevanje očekivanja koja se postavljaju pred učenike. Odgojno-obrazovnim institucijama i ustanovama ovaj Dokument, između ostalog, može biti korisno polazište za dizajniranje validnih eksternih vrednovanja učeničkih postignuća, koja su u većoj mjeri kompatibilna sa odgovarajućim međunarodnim testiranjima (npr. TIMSS i PISA).
Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za fiziku definisana na ishodima učenja
|
OBLAST 1: MEHANIKA |
|
|
Komponenta 1: Osnovna mjerenja u mehanici |
|
|
Ishodi učenja: 1. mjeri i određuje dimenzije tijela, površine ploha i volumena tijela 2. mjeri i određuje masu i gustoću tijela i tvari, te vrijeme trajanja različitih procesa |
|
|
Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za: |
|
|
kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) |
kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
|
1a) Mjeri dimenzije tijela uz izbor odgovarajućeg mjernog instrumenta. |
1a) Razlikuje direktna i indirektna mjerenja fizikalnih veličina. |
|
1b) Mjeri volumen tijela nepravilnog geometrijskog oblika, kao i površinu nepravilnih ploha. |
1b) Tumači i računa apsolutnu i relativnu grešku mjerenja u kontekstu mjerenja dimenzija tijela. |
|
1c) Određuje volumen tijela pravilnog geometrijskog oblika (npr. kocka, kvadar). |
1c) Objašnjava potrebu vršenja većeg broja mjerenja u svrhu postizanja veće tačnosti mjerenja. |
|
1d) Izražava rezultate mjerenja SI jedinicama, koristi prefikse, te preračunava jedinice površine i zapremine. |
1d) Dizajnira pravilna geometrijska tijela zadatog volumena, kao i plohe zadatih površina. |
|
1e) Računa srednju vrijednost za niz ponovljenih mjerenja vrijednosti jedne fizikalne veličine, te predstavlja rezultate mjerenja. |
|
|
2a) Mjeri vrijeme hronometrom, razlikuje trenutak od perioda, te preračunava jedinice za vrijeme. |
2a) Mjeri masu malih tijela i u konkretnim kontekstima primjenjuje zakon očuvanja mase. |
|
2b) Mjeri masu tijela vagom, te preračunava jedinice za masu. |
2b) Evaluira razlike između lokalne i srednje gustine tijela. |
|
2c) Objašnjava da je masa izolovanog sistema nepromjenjiva. |
2c) Opisuje primjene mjerenja gustoće tijela u praksi. |
|
2d) Objašnjava značenje gustoće tvari. |
2d) Rješava teorijske i eksperimentalne probleme koji uključuju korištenje pojma gustoće radi određivanja tvari od koje je neko homogeno tijelo građeno. |
|
2e) Određuje gustoću tijela pravilnog i nepravilnog oblika. |
|
|
Komponenta 2: Kinematika |
|
|
Ishodi učenja: 1. interpretira značenje temeljnih kinematičkih veličina 2. analizira odabrana mehanička kretanja služeći se kinematičkim veličinama |
|
|
Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za: |
|
|
kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) |
kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
|
1a) Razlikuje položaj, pređeni put i pomak u konkretnim primjerima. |
1a) Razlikuje vektor položaja i pomaka, putanju i put, te translatorno i rotaciono kretanje. |
|
1b) Mjeri i određuje srednju putnu brzinu tijela. |
1b) Evaluira veze i odnose između pojmova trenutne brzine, srednje brzine i srednje putne brzine, te objašnjava da trenutna brzina uvijek ima pravac tangente u datoj tački putanje. |
|
1c) Razlikuje brzinu i ubrzanje tijela u konkretnim primjerima iz svakodnevice. |
1c) Uspostavlja vezu između kinematičkih veličina kojim opisujemo translatorno i rotaciono kretanje (pomak – ugaoni pomak, linijska brzina – ugaona brzina, ubrzanje – ugaono ubrzanje), te objašnjava potrebu uvođenja veličina koje opisuju rotaciono kretanje. |
|
1d) Interpretira slobodan pad kao primjer jednakoubrzanog kretanja, te tumači značenje iskaza da ubrzanje Zemljine teže iznosi 9.81 m/s2. |
1d) Izvodi i tumači pojam centripetalnog ubrzanja, povezujući ga s promjenom pravca brzine, dok tangencijalno ubrzanje povezuje s promjenom intenziteta brzine. |
|
2a) Objašnjava značaj uvođenja referentnog sistema za opisivanje mehaničkih kretanja. |
2a) Opisuje pojam relativnosti kretanja kroz raznovrsne primjere. |
|
2b) Opisuje i tumači mehanička kretanja tijela služeći se verbalnim predstavljanjima, tabelama, grafikonima, stroboskopskim snimcima i formulama. |
2b) Diskutuje o pravolinijskim i složenim kretanjima (horizontalni i kosi hitac), pri čemu ističe princip nezavisnosti kretanja, te izvodi domet hica. |
|
2c) Identifikuje iz digitalnog video snimka, stroboskopskog snimka, grafikona ili tabelarnih podataka o kakvoj vrsti mehaničkog kretanja se radi. |
2c) Analizira ravnomjerno i ravnomjerno ubrzano kružno kretanje u kontekstu svakodnevice i tehnike. |
|
2d) kombinirapojmove položaja, pređenog puta i brzine prilikom kvantitativnog razmatranja ravnomjernog pravolinijskog kretanja. |
2d) Kvalitativno i kvantitativno analizira s-t, v-t i a-t grafikone (npr. nagib, površina ispod krive, uspostavljanje veza među kinematičkim veličinama). |
|
2e) kombinira pojmove položaja, pređenog puta, trenutne brzine i ubrzanja prilikom kvantitativnog razmatranja ravnomjernog ubrzanog kretanja, te u kontekstu sigurnosti u saobraćaju računa put zaustavljanja. |
2e) Rješava složene teorijske i praktične probleme u kontekstu pravolinijskih kretanja i krivolinijskih kretanja (npr. kretanja u gravitacionom polju i kružno kretanje). |
|
Komponenta 3: Dinamika i statika |
|
|
Ishodi učenja: 1. analizira pojam sile i efekte djelovanja sile, te vrši slaganje i razlaganje sila 2. koristi Njutnove(Newton) zakone mehanike radi objašnjavanja kretanja tijela 3. tumači pojam gravitacionog polja i primjenjuje Njutnov zakon gravitacije 4. analizira pojmove energije, rada i snage, te tumači konkretne primjere pretvaranja energije 5. koristi zakone očuvanja energije, impulsa i momenta impulsa radi rješavanja fizikalnih problema 6. istražuje uslove ravnoteže tijela i analizira proste mehanizme |
|
|
Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za: |
|
|
kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) |
kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
|
1a) Razlikuje značenje pojma sile u jeziku fizike i jeziku svakodnevice, te opisuje silu kao mjeru međudjelovanja između tijela. |
1a) Analizira historijski razvoj ideja o pojmu sile. |
|
1b) Prepoznaje da je sila vektorska veličina koja ima svoj intenzitet, pravac, smjer i napadnu tačku. |
1b) Identifikuje sile posredstvom kojih data fizička tijela međudjeluju, te razlikuje kontaktne i nekontaktne sile. |
|
1c) Navodi različite efekte koji mogu nastupiti usljed djelovanja sile (promjena stanja kretanja, deformacija tijela, promjena unutrašnje energije), te kreira model dinamometra. |
1c) Koristi grafički metod radi slaganja i razlaganja većeg broja sila. |
|
1d) Identifikuje i mjeri sile, te koristi grafički metod radi slaganja većeg broja sila istog pravca. |
1d) Navodi različite vrste deformacija (istezanje, smicanje, sabijanje, savijanje, uvrtanje), te primjenjuje Hukov(Hook) zakon u općem obliku. |
|
1e) Mjeri silu trenja i određuje koeficijent trenja, te u kontekstu svakodnevice i tehnologije tumači ulogu sile trenja. |
1e) Mjeri i određuje silu trenja, elastičnu silu i silu reakcije podloge. |
|
1f) Tumači i u raznovrsnim kontekstima (npr. biomehanika) primjenjuje pojam momenta sile. |
1f) Identifikuje i određuje centripetalnu silu, te tumači efekte centrifugalne sile u konkretnim kontekstima. |
|
2a) Interpretira masu tijela kao mjeru njegove inertnosti, te opisuje impuls tijela. |
2a) Crta i koristi dijagrame sila za pravolinijska i krivolinijska kretanja. |
|
2b) Istražuje i objašnjava međuovisnost ukupne sile koja djeluje na tijelo o njegovoj masi i ukupnom ubrzanju. |
2b) Koristi I, II i III Njutnov zakon radi rješavanja teorijskih i praktičnih problema u kontekstu pravolinijskih i krivolinijskih kretanja. |
|
2c) Predviđa vrstu kretanja tijela polazeći od informacije o silama koje djeluju na tijelo. |
2c) Interpretira moment inercije kao mjeru inertnosti prilikom rotacionog kretanja. |
|
2d) Crta i koristi dijagrame sila za pravolinijska kretanja. |
2d) Uspostavlja veze i odnose između impulsa i momenta impulsa. |
|
2e) Procjenjuje kako relativni odnos smjerova brzine tijela i ukupne sile koja djeluje na tijelo utiče na prirodu kretanja tijela. |
2e) Analizira međuovisnost ukupnog momenta sile, momenta inercije i ugaonog ubrzanja tijela. |
|
2f) Koristi I i III Njutnov zakon radi rješavanja kvalitativnih problema u kontekstu svakodnevice i tehnike, te koristi II Njutnov zakon u kvantitativnom obliku. |
2f) Analizira mehaničke pojave koristeći se neinercijalnim sistemom referencije. |
|
3a) Objašnjava da je masa izvor gravitacionog polja. |
3a) Opisuje razlike između gravitacionog polja Zemlje i polja Zemljine teže. |
|
3b) Tumači Njutnov zakon gravitacije i prepoznaje međudjelovanje nekog tijela na Zemlji s planetom Zemljom kao specijalni slučaj koji slijedi iz tog zakona. |
3b) Koristi Njutnov zakon gravitacije radi rješavanja kvantitativnih problema. |
|
3c) Objašnjava razlike između pojmova mase, sile teže (kojom Zemlja djeluje na tijelo) i težine (kojom tijelo djeluje na podlogu ili objesište), te primjenjuje znanje o sili teže i težini u jednostavnim računskim zadacima. |
3c) Prepoznaje gravitacione interakcije unutar Sunčevog sistema kao jedan od primjera međudjelovanja posredstvom polja, te tumači i primjenjuje Keplerove zakone. |
|
3d) Analizira karakteristike gravitacionog polja Zemlje (polje je približno homogeno za relativno male nadmorske visine, a gravitaciono ubrzanje iznosi približno 9.81 m/s2) i poredi ga s gravitacionim poljem Mjeseca. |
3d) Tumači kosmičke brzine, te izvodi izraze za prvu i drugu kosmičku brzinu. |
|
3e) Tumači težište tijela kao napadnu tačku rezultujuće sile Zemljine teže i ističe značaj položaja težišta za ravnotežu tijela. |
3e) Koristi informacione tehnologije radi prikupljanja podataka i opisivanja primjena vještačkih satelita u praksi. |
|
4a) Opisuje veze između energije, rada i snage (npr. rad kao način mijenjanja energije tijela, te snaga kao brzina vršenja rada), pri čemu razlikuje između značenja ovih pojmova u jeziku fizike i jeziku svakodnevice. |
4a) Kombinuje koncepte rada, snage i energije radi rješavanja teorijskih i praktičnih problema, te procjenjuje energetsku vrijednost prehrambenih proizvoda. |
|
4b) Objašnjava ovisnost rada o sili i putu na kojem ta sila djeluje (za situacije u kojim je sila konstantna), te računa mehaničku snagu. |
4b) Određuje vrijednost rada iz odabranih grafikona ovisnosti sile o pomaku. |
|
4c) Tumači fizikalno značenje pojma rada i snage u raznovrsnim kotekstima (npr. mehanika i električna struja, poređenje snage različitih uređaja). |
4c) Tumači i matematički opisuje translatornu i rotacijsku kinetičku energiju, te elastičnu (pomoću grafikona) i gravitacionu potencijalnu energiju. |
|
4d) Navodi i opisuje različite primarne oblike energije (Sunčeva energija, energija fosilnih goriva, nuklearna energija, energija vode, energija vjetra i geotermalna energija). |
4d) Dizajnira i opisuje jednostavne uređaje/sisteme u kojima se vrši transformacija energije (npr. pretvaranje elastične potencijalne energije u kinetičku kod automobila igračke), te tumači i računa stepen korisnog djelovanja. |
|
4e) Objašnjava pojmove potencijalne i kinetičke energije, te identifikuje konkretne primjere ovih oblika energije (npr. elastična potencijalna energija opruge ili gravitaciona potencijalna energija tijela). |
4e) Identifikuje i poredi obnovljive i neobnovljive izvore energije, te vrši samostalna istraživanja o alternativnim izvorima energije. |
|
4f) Analizira pretvaranje energije u raznovrsnim kontekstima, uključujući razmatranje energetske vrijednosti hrane i poveznice sa zdravim prehrambenim navikama. |
4f) Objašnjava zašto je Sunčevo zračenje krucijalan izvor energije za planetu Zemlju. |
|
4g) Identifikuje različite energetske resurse koji se mogu koristiti za opskrbljivanje privrede i domaćinstava energijom, te diskutuje o obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije. |
4g) Izvodi opći izraz za rad u gravitacionom polju. |
|
5a) Navodi i opisuje zakon očuvanja ukupne energije, kao i zakon očuvanja mehaničke energije. |
5a) Primjenjuje zakon očuvanja energije u kombinaciji sa zakonom očuvanja impulsa radi kvantitativnog razmatranja sudara. |
|
5b) Koristi zakon očuvanja energije u različitim kontekstima (npr. određivanja brzine tijela koje slobodno pada, tumačenje zlatnog pravila mehanike). |
5b) Koristi zakon očuvanja momenta impulsa u konkretnim kvalitativnim i kvantitativnim primjerima (npr. vrtnja klizačice). |
|
|
5c) Razlikuje konzervativne i nekonzervativne sile. |
|
6a) Opisuje faktore o kojima ovisi stabilnost tijela, te tumači primjere primjene ovog znanja u praksi (npr. stabilnost automobila). |
6a) Opisuje razlike između statičke i dinamičke ravnoteže. |
|
6b) Identifikuje proste mehanizme u kontekstu svakodnevice i tumači zlatno pravilo mehanike. |
|
|
6c) Analizira mirovanje tijela na horizontalnoj podlozi. |
6b) Primjenjuje znanje o uslovima za statičku/dinamičku ravnotežu tijela, u konkretnim kvantitativnim i kvalitativnim primjerima. |