Aktio

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH

Odluka o odobravanju Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisane na ishodima učenja

Na osnovu člana 8. i 10. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07), na prijedlog direktorice Agencije, Odbor Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, na 16. sjednici održanoj 19. 06. 2017. godine, donosi

ODLUKU
O ODOBRAVANJU ZAJEDNIČKE JEZGRE NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA FIZIKU DEFINISANE NA ISHODIMA UČENJA

Član 1.Predmet Odluke

Odobrava se Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za fiziku definisana na ishodima učenja (u daljem tekstu: ZJNPP za fiziku), koja čini sastavni dio ove Odluke.

Član 2.Sadržaj i primjena Odluke

ZJNPP za fiziku sadrži definisane ishode učenja za nastavne predmete koji izučavaju fiziku i primjenjivat će se u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini.

Član 3.Preporuka obrazovnim vlastima

Daje se preporuka nadležnim obrazovnim vlastima da izvrše usklađivanje primjene odobrene ZJNPP za fiziku u nastavne planove i programe za osnovno i srednje obrazovanje te da osiguraju da se ZJNPP za fiziku primjenjuje u osnovnim i srednjim školama na području iz svoje nadležnosti.

Član 4.Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".

Broj 01-07-1-576/17
19. juna 2017. godine
Mostar

Predsjedavajuća
Zdenka Leženić, s. r.

ZAJEDNIČKA JEZGRA NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA FIZIKU DEFINISANA NA ISHODIMA UČENJA

Mostar, 2017.

ZJNPP za fiziku definisana na ishodima učenja

Voditeljica projekta:

mr. sc. Marija Naletilić

Konsultant:

Dr. sc. Vanes Mešić

Projektni tim:

Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Marija Naletilić, voditeljica projekta, šefica Odjeljenja za Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa
Mate Živković, stručni savjetnik za predmetnu nastavu

Prevod sa engleskog jezika:

Svjetlana Bjelić, prevoditeljica/izvršna asistentica

Radna grupa:

Denis Suljendić, Emir Ramić, Željko Stapić, Vildana Halilović, Emira Kisjelica, Jelica Bilić-Đukić, Robert Bošnjaković, Ruža Čujić, Alma Dedić, Stipe Šarić, Muamer Sefo
Projekt podržao Save the Children u BiH
Napomena
Izrazi koji su napisani samo u jednom gramatičkom rodu se odnose podjednako na ženski i muški rod.

Uvod

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) je izradila Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa (ZJNPP) za fiziku definisanu na ishodima učenja po već utvrđenoj metodologiji razvoja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa, odnosno definisane su oblasti koje na optimalan način predstavljaju okvirnu konceptualnu strukturu fizike i omogućavaju vjerodostojno prikazivanje prirode fizike i puno ostvarivanje njenih odgojno-obrazovnih potencijala. Pošlo se od pretpostavke da se logički slijed razvoja ideja u fizici može najefikasnije ostvariti kroz podjelu područja fizike na četiri oblasti: Mehanika, Molekularna fizika i termodinamika, Elektromagnetizam, te Oscilacije, talasi i moderna fizika. Osim navedenih oblasti fizike kroz koje se može efikasno implementirati razvoj konceptualnog razumijevanja fizike, uvedena je i peta oblast: "Fizika, društvo i tehnologija". Svrha ove oblasti je u opisivanju kumulativnih efekata nastave fizike, a koji se odnose na razvijanje svijesti o historiji i prirodi fizike, jeziku i metodama fizike, te poveznicama između fizike, društva i tehnologije. Planirano je da oblast "Fizika, društvo i tehnologija" opisuje zbirne efekte obrade preostalih oblasti fizike, ali nije planirano da se ta oblast izučava zasebno. Za svaku oblast su definisane komponente koje odražavaju logičku strukturu oblasti, a za svaku komponentu su definisani ishodi učenja 1 te su za svaki ishod učenja definisani pokazatelji koji odražavaju stepen dostizanja ishoda učenja. Pokazatelji su definisani u skladu sa razvojnim uzrastom djece na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (uzrast od 14, 15 godina) i na kraju srednjoškolskog obrazovanja (uzrast od 18, 19 godina). U periodu od septembra do kraja novembra 2016. godine je realizovan proces izrade Dokumenta, a u decembru 2016. godine su završeni okrugli stolovi na kojim su odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori, direktno uključeni u odgojno-obrazovni proces, imali uvid u Dokument i priliku dati komentare, nakon čega je urađena revizija Dokumenta, kako bi se izradila konačna verzija.
Polazna osnova za izradu Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanu na ishodima učenja je Identifikacija ključnih kompetencija i životnih vještina u BiH (2011.), te rezultati analize važećih NPP u BiH, Sloveniji, Hrvatskoj, Engleskoj, Finskoj, Njemačkoj, PISA i TIMSS okviri za vrednovanje, rezultati TIMSS 2007. godine.
Tokom definisanja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanoj na ishodima učenja su učestvovali predstavnici pedagoških zavoda, Zavoda za školstvo Mostar, nastavnici, srednjoškolski profesori, univerzitetski profesori i stručni savjetnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Pri definisanju mjerljivih, konkretnih i jasnih ishoda učenja i pokazatelja 2 Radna grupa je koristila aktivne glagole u prezentu, na osnovu revidirane Blumove taksonomije, koji odražavaju znanje, vještine i stavove, odnosno kompetencije važne za život u 21. vijeku.
Temelji učenja fizike su:
- razvijanje prirodnonaučne pismenosti kod učenika, tj. razvijanje znanja, vještina i stavova ključnih za izvođenje utemeljenih zaključaka o temama koje se dotiču prirodnih nauka, a radi omogućavanja kompetentnog korištenja modernih tehnologija, te mjerodavnog učestvovanja u demokratskim i ekonomskim tokovima;
- razvijanje znanja, vještina i stavova koji se odnose na historiju i prirodu fizike, metode i jezik fizike, te kreiranje poveznica između fizike, društva i tehnologije;
- identifikovanje učeničkih predkoncepcija i kreiranje prilika za aktivno učenje;
- razumijevanje da je proces sticanja znanja kontekstno-specifičan, te situiranje sadržaja fizike u autentične kontekste (npr. svakodnevica, tehnika, sport, medicina, biologija), što pozitivno djeluje na učeničku motivaciju i na funkcionalnost znanja;
- prikazivanje fizikalnih ideja u raznovrsnim formama, tj. reprezentacijama (npr. verbalno, grafički, tabelarno, analitički);
- razvijanje navika korištenja metoda fizike, te na taj način doprinositi razvijanju opće sposobnosti rješavanja problema, ističući značaj eksperimentalnog metoda za spoznavanje u fizici;
- osposobljavanje za crtanje i korištenje dijagrama sila u nastavi dinamike, te sastavljanja virtualnih strujnih krugova u nastavi elektromagnetizma.
Takođe su uključene ključne kompetencije: učiti kako se uči, socijalna i građanska kompetencija, matematička pismenost, kompetencija u nauci i tehnologiji, informatička pismenost, samoinicijativa i poduzetnička kompetencija, jezičko-komunikacijska kompetencija, kulturna svijest i kulturno izražavanje, kreativno-produktivna kompetencija i tjelesno-zdravstvena kompetencija. Pobrojane ključne kompetencije su uključene u Dokumentu kao prožimajuće teme za fiziku u definisanim pokazateljima. 3
Cilj Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za fiziku definisanu na ishodima učenja je ponuditi polazni okvir za koncipiranje savremene i efikasne nastave fizike u Bosni i Hercegovini. U savremeno koncipiranoj nastavi fizike nije dovoljno težiti razvijanju isključivo uže-stručnih kompetencija povezanih sa sticanjem znanja o sadržajima fizike nego i razvijanju komunikacijskih kompetencija, kao i kompetencija za primjenu i evaluaciju znanja fizike u raznovrsnim kontekstima. Zajedničko jezgro nastavnih planova i programa za predmet fizika kroz definisane oblasti i komponente, te mjerljive ishode učenja i pokazatelje, nudi nastavnicima konkretan orijentir za planiranje razvijanja gore navedenih kompetencija kod učenika. Takođe, učenicima i njihovim roditeljima nudi orijentir za bolje razumijevanje očekivanja koja se postavljaju pred učenike. Odgojno-obrazovnim institucijama i ustanovama ovaj Dokument, između ostalog, može biti korisno polazište za dizajniranje validnih eksternih vrednovanja učeničkih postignuća, koja su u većoj mjeri kompatibilna sa odgovarajućim međunarodnim testiranjima (npr. TIMSS i PISA).

Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za fiziku definisana na ishodima učenja

OBLAST 1: MEHANIKA

Komponenta 1: Osnovna mjerenja u mehanici

Ishodi učenja:

1. mjeri i određuje dimenzije tijela, površine ploha i volumena tijela

2. mjeri i određuje masu i gustoću tijela i tvari, te vrijeme trajanja različitih procesa

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.)

1a) Mjeri dimenzije tijela uz izbor odgovarajućeg mjernog instrumenta.

1a) Razlikuje direktna i indirektna mjerenja fizikalnih veličina.

1b) Mjeri volumen tijela nepravilnog geometrijskog oblika, kao i površinu nepravilnih ploha.

1b) Tumači i računa apsolutnu i relativnu grešku mjerenja u kontekstu mjerenja dimenzija tijela.

1c) Određuje volumen tijela pravilnog geometrijskog oblika (npr. kocka, kvadar).

1c) Objašnjava potrebu vršenja većeg broja mjerenja u svrhu postizanja veće tačnosti mjerenja.

1d) Izražava rezultate mjerenja SI jedinicama, koristi prefikse, te preračunava jedinice površine i zapremine.

1d) Dizajnira pravilna geometrijska tijela zadatog volumena, kao i plohe zadatih površina.

1e) Računa srednju vrijednost za niz ponovljenih mjerenja vrijednosti jedne fizikalne veličine, te predstavlja rezultate mjerenja.

 

2a) Mjeri vrijeme hronometrom, razlikuje trenutak od perioda, te preračunava jedinice za vrijeme.

2a) Mjeri masu malih tijela i u konkretnim kontekstima primjenjuje zakon očuvanja mase.

2b) Mjeri masu tijela vagom, te preračunava jedinice za masu.

2b) Evaluira razlike između lokalne i srednje gustine tijela.

2c) Objašnjava da je masa izolovanog sistema nepromjenjiva.

2c) Opisuje primjene mjerenja gustoće tijela u praksi.

2d) Objašnjava značenje gustoće tvari.

2d) Rješava teorijske i eksperimentalne probleme koji uključuju korištenje pojma gustoće radi određivanja tvari od koje je neko homogeno tijelo građeno.

2e) Određuje gustoću tijela pravilnog i nepravilnog oblika.

 

Komponenta 2: Kinematika

Ishodi učenja:

1. interpretira značenje temeljnih kinematičkih veličina

2. analizira odabrana mehanička kretanja služeći se kinematičkim veličinama

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.)

1a) Razlikuje položaj, pređeni put i pomak u konkretnim primjerima.

1a) Razlikuje vektor položaja i pomaka, putanju i put, te translatorno i rotaciono kretanje.

1b) Mjeri i određuje srednju putnu brzinu tijela.

1b) Evaluira veze i odnose između pojmova trenutne brzine, srednje brzine i srednje putne brzine, te objašnjava da trenutna brzina uvijek ima pravac tangente u datoj tački putanje.

1c) Razlikuje brzinu i ubrzanje tijela u konkretnim primjerima iz svakodnevice.

1c) Uspostavlja vezu između kinematičkih veličina kojim opisujemo translatorno i rotaciono kretanje (pomak – ugaoni pomak, linijska brzina – ugaona brzina, ubrzanje – ugaono ubrzanje), te objašnjava potrebu uvođenja veličina koje opisuju rotaciono kretanje.

1d) Interpretira slobodan pad kao primjer jednakoubrzanog kretanja, te tumači značenje iskaza da ubrzanje Zemljine teže iznosi 9.81 m/s2.

1d) Izvodi i tumači pojam centripetalnog ubrzanja, povezujući ga s promjenom pravca brzine, dok tangencijalno ubrzanje povezuje s promjenom intenziteta brzine.

2a) Objašnjava značaj uvođenja referentnog sistema za opisivanje mehaničkih kretanja.

2a) Opisuje pojam relativnosti kretanja kroz raznovrsne primjere.

2b) Opisuje i tumači mehanička kretanja tijela služeći se verbalnim predstavljanjima, tabelama, grafikonima, stroboskopskim snimcima i formulama.

2b) Diskutuje o pravolinijskim i složenim kretanjima (horizontalni i kosi hitac), pri čemu ističe princip nezavisnosti kretanja, te izvodi domet hica.

2c) Identifikuje iz digitalnog video snimka, stroboskopskog snimka, grafikona ili tabelarnih podataka o kakvoj vrsti mehaničkog kretanja se radi.

2c) Analizira ravnomjerno i ravnomjerno ubrzano kružno kretanje u kontekstu svakodnevice i tehnike.

2d) kombinirapojmove položaja, pređenog puta i brzine prilikom kvantitativnog razmatranja ravnomjernog pravolinijskog kretanja.

2d) Kvalitativno i kvantitativno analizira s-t, v-t i a-t grafikone (npr. nagib, površina ispod krive, uspostavljanje veza među kinematičkim veličinama).

2e) kombinira pojmove položaja, pređenog puta, trenutne brzine i ubrzanja prilikom kvantitativnog razmatranja ravnomjernog ubrzanog kretanja, te u kontekstu sigurnosti u saobraćaju računa put zaustavljanja.

2e) Rješava složene teorijske i praktične probleme u kontekstu pravolinijskih kretanja i krivolinijskih kretanja (npr. kretanja u gravitacionom polju i kružno kretanje).

Komponenta 3: Dinamika i statika

Ishodi učenja:

1. analizira pojam sile i efekte djelovanja sile, te vrši slaganje i razlaganje sila

2. koristi Njutnove(Newton) zakone mehanike radi objašnjavanja kretanja tijela

3. tumači pojam gravitacionog polja i primjenjuje Njutnov zakon gravitacije

4. analizira pojmove energije, rada i snage, te tumači konkretne primjere pretvaranja energije

5. koristi zakone očuvanja energije, impulsa i momenta impulsa radi rješavanja fizikalnih problema

6. istražuje uslove ravnoteže tijela i analizira proste mehanizme

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.)

1a) Razlikuje značenje pojma sile u jeziku fizike i jeziku svakodnevice, te opisuje silu kao mjeru međudjelovanja između tijela.

1a) Analizira historijski razvoj ideja o pojmu sile.

1b) Prepoznaje da je sila vektorska veličina koja ima svoj intenzitet, pravac, smjer i napadnu tačku.

1b) Identifikuje sile posredstvom kojih data fizička tijela međudjeluju, te razlikuje kontaktne i nekontaktne sile.

1c) Navodi različite efekte koji mogu nastupiti usljed djelovanja sile (promjena stanja kretanja, deformacija tijela, promjena unutrašnje energije), te kreira model dinamometra.

1c) Koristi grafički metod radi slaganja i razlaganja većeg broja sila.

1d) Identifikuje i mjeri sile, te koristi grafički metod radi slaganja većeg broja sila istog pravca.

1d) Navodi različite vrste deformacija (istezanje, smicanje, sabijanje, savijanje, uvrtanje), te primjenjuje Hukov(Hook) zakon u općem obliku.

1e) Mjeri silu trenja i određuje koeficijent trenja, te u kontekstu svakodnevice i tehnologije tumači ulogu sile trenja.

1e) Mjeri i određuje silu trenja, elastičnu silu i silu reakcije podloge.

1f) Tumači i u raznovrsnim kontekstima (npr. biomehanika) primjenjuje pojam momenta sile.

1f) Identifikuje i određuje centripetalnu silu, te tumači efekte centrifugalne sile u konkretnim kontekstima.

2a) Interpretira masu tijela kao mjeru njegove inertnosti, te opisuje impuls tijela.

2a) Crta i koristi dijagrame sila za pravolinijska i krivolinijska kretanja.

2b) Istražuje i objašnjava međuovisnost ukupne sile koja djeluje na tijelo o njegovoj masi i ukupnom ubrzanju.

2b) Koristi I, II i III Njutnov zakon radi rješavanja teorijskih i praktičnih problema u kontekstu pravolinijskih i krivolinijskih kretanja.

2c) Predviđa vrstu kretanja tijela polazeći od informacije o silama koje djeluju na tijelo.

2c) Interpretira moment inercije kao mjeru inertnosti prilikom rotacionog kretanja.

2d) Crta i koristi dijagrame sila za pravolinijska kretanja.

2d) Uspostavlja veze i odnose između impulsa i momenta impulsa.

2e) Procjenjuje kako relativni odnos smjerova brzine tijela i ukupne sile koja djeluje na tijelo utiče na prirodu kretanja tijela.

2e) Analizira međuovisnost ukupnog momenta sile, momenta inercije i ugaonog ubrzanja tijela.

2f) Koristi I i III Njutnov zakon radi rješavanja kvalitativnih problema u kontekstu svakodnevice i tehnike, te koristi II Njutnov zakon u kvantitativnom obliku.

2f) Analizira mehaničke pojave koristeći se neinercijalnim sistemom referencije.

3a) Objašnjava da je masa izvor gravitacionog polja.

3a) Opisuje razlike između gravitacionog polja Zemlje i polja Zemljine teže.

3b) Tumači Njutnov zakon gravitacije i prepoznaje međudjelovanje nekog tijela na Zemlji s planetom Zemljom kao specijalni slučaj koji slijedi iz tog zakona.

3b) Koristi Njutnov zakon gravitacije radi rješavanja kvantitativnih problema.

3c) Objašnjava razlike između pojmova mase, sile teže (kojom Zemlja djeluje na tijelo) i težine (kojom tijelo djeluje na podlogu ili objesište), te primjenjuje znanje o sili teže i težini u jednostavnim računskim zadacima.

3c) Prepoznaje gravitacione interakcije unutar Sunčevog sistema kao jedan od primjera međudjelovanja posredstvom polja, te tumači i primjenjuje Keplerove zakone.

3d) Analizira karakteristike gravitacionog polja Zemlje (polje je približno homogeno za relativno male nadmorske visine, a gravitaciono ubrzanje iznosi približno 9.81 m/s2) i poredi ga s gravitacionim poljem Mjeseca.

3d) Tumači kosmičke brzine, te izvodi izraze za prvu i drugu kosmičku brzinu.

3e) Tumači težište tijela kao napadnu tačku rezultujuće sile Zemljine teže i ističe značaj položaja težišta za ravnotežu tijela.

3e) Koristi informacione tehnologije radi prikupljanja podataka i opisivanja primjena vještačkih satelita u praksi.

4a) Opisuje veze između energije, rada i snage (npr. rad kao način mijenjanja energije tijela, te snaga kao brzina vršenja rada), pri čemu razlikuje između značenja ovih pojmova u jeziku fizike i jeziku svakodnevice.

4a) Kombinuje koncepte rada, snage i energije radi rješavanja teorijskih i praktičnih problema, te procjenjuje energetsku vrijednost prehrambenih proizvoda.

4b) Objašnjava ovisnost rada o sili i putu na kojem ta sila djeluje (za situacije u kojim je sila konstantna), te računa mehaničku snagu.

4b) Određuje vrijednost rada iz odabranih grafikona ovisnosti sile o pomaku.

4c) Tumači fizikalno značenje pojma rada i snage u raznovrsnim kotekstima (npr. mehanika i električna struja, poređenje snage različitih uređaja).

4c) Tumači i matematički opisuje translatornu i rotacijsku kinetičku energiju, te elastičnu (pomoću grafikona) i gravitacionu potencijalnu energiju.

4d) Navodi i opisuje različite primarne oblike energije (Sunčeva energija, energija fosilnih goriva, nuklearna energija, energija vode, energija vjetra i geotermalna energija).

4d) Dizajnira i opisuje jednostavne uređaje/sisteme u kojima se vrši transformacija energije (npr. pretvaranje elastične potencijalne energije u kinetičku kod automobila igračke), te tumači i računa stepen korisnog djelovanja.

4e) Objašnjava pojmove potencijalne i kinetičke energije, te identifikuje konkretne primjere ovih oblika energije (npr. elastična potencijalna energija opruge ili gravitaciona potencijalna energija tijela).

4e) Identifikuje i poredi obnovljive i neobnovljive izvore energije, te vrši samostalna istraživanja o alternativnim izvorima energije.

4f) Analizira pretvaranje energije u raznovrsnim kontekstima, uključujući razmatranje energetske vrijednosti hrane i poveznice sa zdravim prehrambenim navikama.

4f) Objašnjava zašto je Sunčevo zračenje krucijalan izvor energije za planetu Zemlju.

4g) Identifikuje različite energetske resurse koji se mogu koristiti za opskrbljivanje privrede i domaćinstava energijom, te diskutuje o obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije.

4g) Izvodi opći izraz za rad u gravitacionom polju.

5a) Navodi i opisuje zakon očuvanja ukupne energije, kao i zakon očuvanja mehaničke energije.

5a) Primjenjuje zakon očuvanja energije u kombinaciji sa zakonom očuvanja impulsa radi kvantitativnog razmatranja sudara.

5b) Koristi zakon očuvanja energije u različitim kontekstima (npr. određivanja brzine tijela koje slobodno pada, tumačenje zlatnog pravila mehanike).

5b) Koristi zakon očuvanja momenta impulsa u konkretnim kvalitativnim i kvantitativnim primjerima (npr. vrtnja klizačice).

 

5c) Razlikuje konzervativne i nekonzervativne sile.

6a) Opisuje faktore o kojima ovisi stabilnost tijela, te tumači primjere primjene ovog znanja u praksi (npr. stabilnost automobila).

6a) Opisuje razlike između statičke i dinamičke ravnoteže.

6b) Identifikuje proste mehanizme u kontekstu svakodnevice i tumači zlatno pravilo mehanike.

 

6c) Analizira mirovanje tijela na horizontalnoj podlozi.

6b) Primjenjuje znanje o uslovima za statičku/dinamičku ravnotežu tijela, u konkretnim kvantitativnim i kvalitativnim primjerima.