USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 406/08, rješavajući apelaciju Miloša Zorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Miloša Zorića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-121/05 od 22. novembra 2007. godine i ostavlja na snazi Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-185/05 od 26. oktobra 2005. godine.
Ova odluka dostavlja se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci radi osiguranja apelantovih ustavnih prava.
Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje - Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Miloš Zorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 6. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-121/05 od 22. novembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) zatraženo je 12. februara 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor 17. marta, a Odjeljenje 10. marta 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev dostavljen je podnosiocu apelacije 22. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je pokrenuo postupak radi ostvarivanja prava na starosnu penziju 20. aprila 2004. godine.
- 7.Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Filijala Prijedor donio je Rješenje broj 1044325056 od 4. oktobra 2004. godine kojim je apelantu priznao pravo na starosnu penziju počevši od 24. septembra 2004. godine u iznosu od 369,52 KM. Istim rješenjem je utvrđeno da se isplata penzije vrši od 24. septembra 2004. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantu utvrđen ukupan penzijski staž u iznosu od 40 godina i 15 dana, u skladu s članom 46. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO). Također, u obrazloženju rješenja je navedeno da su dan od kada apelantu pripada pravo na penziju i početak isplate penzije utvrđeni u skladu s članom 130. Zakona o PIO.
- 8.Protiv rješenja Fonda apelant je izjavio žalbu.
- 9.Odjeljenje je donijelo Rješenje broj 1044325056 od 8. novembra 2004. godine kojim je žalbu odbilo. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je u postupku utvrdio da su neosnovani navodi iz žalbe, jer je prvostepeni organ pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno odredio iznos penzije i odredio penzijsku osnovu u skladu s članom 58. stav 1. Zakona o PIO i odredio iznos penzije u procentu od penzijske osnove za utvrđenih 40 godina i 15 dana radnog staža. Dalje, Odjeljenje je utvrdilo da je početak isplate penzije određen prema odredbi člana 135. Zakona o PIO, i to od dana izvršene pojedinačne uplate doprinosa iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je u skladu s članom 225. Zakona o upravnom postupku Odjeljenje donijelo rješenje kojim je žalba odbijena.
- 10.Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom protiv rješenja Odjeljenja. Okružni sud je donio Presudu broj U-3185/05 od 26. oktobra 2005. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je uvidom u apelantovu radnu knjižicu konstatovano da je apelant ostvario penzijski staž od 40 godina i 15 dana. Okružni sud je naveo da je apelant u momentu podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu penziju (20. aprila 2004. godine) ispunjavao zakonske uvjete za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 25. Zakona o PIO, te je naveo da je činjenica da poslodavac nije uplatio apelantu doprinose propust tužene koja treba da prati uplate doprinosa i svojim mehanizmom koji ima na raspolaganju kontroliše uplate. Okružni sud je naveo da činjenica da je dio doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje apelantu uplaćen nakon podnošenja zahtjeva ne može utjecati na datum ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, jer je on sve vrijeme bio obavezno osigurano lice. Okružni sud je zaključio da je apelant u skladu sa zakonom ispunio uvjete za stjecanje prava na penziju 20. aprila 2004. godine, pa mu pravo na isplatu penzije u skladu s članom 135. Zakona o PIO pripada od 21. aprila 2004. godine, zbog čega je ukinuo drugostepeno rješenje.
- 11.Vrhovni sud je, rješavajući zahtjev Odjeljenja za vanredno preispitivanje presude, donio Presudu broj Uvl-121/ 05 od 22. novembra 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda preinačio tako što je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je nesporno utvrđeno da u momentu podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu penziju nisu u cjelini bili uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, već je to učinjeno naknadno, 24. septembra 2004. godine. Vrhovni sud je naveo da je apelant ispunio uvjete za starosnu penziju danom uplate doprinosa kojim je pokriveno njegovo penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 40 godina, u skladu s članom 135. Zakona o PIO, pa mu od tog dana pripada pravo na penziju. Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 41. Zakona o PIO, kojom je definisano da se staž osiguranja osiguraniku računa za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje. Vrhovni sud se pozvao na stanovište zauzeto u odluci Ustavnog suda Republike Srpske U-44/02 od 25. oktobra 2005. godine. Prema stavu Vrhovnog suda, Odjeljenje nema mogućnost za prinudnu naplatu doprinosa jer je to u nadležnosti Poreske uprave Republike Srpske. Vrhovni sud je naveo da ni osiguranik nema takvu mogućnost, ali mu u takvoj situaciji pripada pravo na naknadu štete od lica koje je bilo obavezno da mu uplati doprinose u visini izgubljene dobiti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 12.Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osporava zaključak Vrhovnog suda i navodi da mu je ovom presudom uskraćeno pravo na penziju koje je ostvario 20. aprila 2004. godine, kao stečeno imovinsko pravo, što predstavlja povredu prava na imovinu i pravično suđenje. Apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda AP 1330/06.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je osporio apelantove navode o kršenju prava.
- 14.U odgovoru na apelaciju Odjeljenje je navelo da je ona neosnovana i da je u toku postupka Odjeljenje pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo član 135. Zakona o PIO i samim tim pravilno određen datum isplate penzije.
V. Relevantni propisi
- 15.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase:
Član 41.
Staž osiguranja, u smislu čl. 26. do 34. ovog zakona, računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Član 133.
Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju može se podnijeti nakon prestanka osiguranja.
Član 135. st. 1. i 2.
Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom.
Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uvjete za stjecanje prava i na taj dan.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Uvl-121/05 protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 20. decembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 6. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje.
- 21.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 22.Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija, prema svom činjeničnom i pravnom supstratu, identična apelaciji broj AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 11. marta 2008. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 47/08) apelantica je pokrenula pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke Vrhovnog suda o početku isplate penzije od momenta naknadne uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud je, razmatrajući navedenu apelaciju, zaključio da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije određuje u smislu odredaba člana 133. Zakona o PIO, a u vezi s članom 135. Zakona o PIO, odnosno da retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, te da je Vrhovni sud proizvoljno protumačio relevantne odredbe Zakona o PIO o početku isplate penzije. Zbog toga, osporena odluka ne zadovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke kojom se miješa u apelantičinu imovinu. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je povrijeđeno apelantičino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 23.U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da je sporna činjenica u vezi s datumom ostvarivanja prava na penziju, odnosno datumom početka isplate penzije. Ustavni sud smatra da pravo na starosnu penziju, u smislu člana 46. Zakona o PIO, osigurano lice stječe kada navrši određene godine života kombinirane s navršavanjem određenih godina staža osiguranja, odnosno penzijskog staža. U staž osiguranja, u smislu člana 41. ovog zakona, računa se ono vrijeme za koje su plaćeni doprinosi za PIO. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 24.a Zakona o PIO data mogućnost obvezniku uplate, odnosno poslodavcu da retroaktivno plati doprinose ako time radnici stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje da ostvare pravo na penziju. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, navedena retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu PIO. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije određuju u smislu odredaba člana 133. Zakona o PIO, tj. od dana podnošenja zahtjeva, i to pravo licu, u smislu odredbe člana 135. Zakona o PIO, pripada od dana kada je zainteresirano lice ispunilo uvjete za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom, a u vezi s članom 135. Zakona o PIO. Prema tome, naknadna, odnosno retroaktivna uplata doprinosa ne utječe na određivanje početka ostvarivanja prava na penziju i početak isplate penzije.
- 24.Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud se, u pogledu apelantovih žalbenih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 25.Ustavni sud je uzeo u obzir činjenice da se u predmetnom postupku odlučivalo o statusnim pitanjima od izuzetne važnosti za apelanta, ukupno dosadašnje trajanje postupka, te posebno činjenicu da je Okružni sud u svojoj odluci poštovao sve standarde koje je Ustavni sud naveo u ovoj i svojoj odluci broj AP 1989/06, te zaključio da u konkretnom slučaju ima osnova za primjenu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojem izuzetno može sam odlučiti o meritumu predmeta, zbog čega je ostavljena na snazi odluka Okružnog suda.
Ostali navodi
- 26.Imajući u vidu utvrđenu povredu prava na imovinu Ustavni sud ne nalazi za potrebno da posebno razmatra navode o povredi prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
- 27.Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona o PIO povrijedio princip "zakonitosti" osporene odluke zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.