Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/04>
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 53/03, rješavajući apelaciju S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Usvaja se apelacija S. K.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsz-276/02 od 23. januara 2003. godine i presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-211/01 od 22. marta 2002. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da, u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama, u smislu člana 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 22. februara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsz-276/02, od 23. januara 2003. godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-211/01 od 22. marta 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i DOO "Famos" Fabrika spojnica Sanski Most, zatraženo je 21. aprila 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. aprila 2004. godine, Općinski sud 7. maja 2004. godine, a DOO "Famos" Fabrika spojnica Sanski Most nije dostavila odgovor u ostavljenom roku od 15 dana.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni odgovori su, 18. juna 2004. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Općinski sud je presudom broj P-211/01 od 22. marta 2002. godine obavezao tuženu DOO "Famos" Fabrika spojnica Sanski Most da apelantu, kao tužitelju, isplati na ime dospjelih neisplaćenih plaća za period od 1. septembra 1998. godine do 31. decembra 2001. godine pojedinačno naznačene mjesečne iznose za pojedine godine sa pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svake mjesečne plaće do konačne isplate, te da mu naknadi troškove postupka.
  • 7.
    Apelant je, nakon donošenja presude Općinskog suda broj P-211/01 od 22 marta 2002. godine, tom sudu podnio prijedlog za dopunu presude, smatrajući da o tužbenom zahtjevu nije odlučeno u cijelosti, jer tužena nije obavezana i na isplatu plaća od 31. decembra 2001. godine do dana zaključenja glavne rasprave, kao i na isplatu plaća nakon tog datuma do konačne isplate, te žalbu iz istih razloga. Poslije prijema ovog podneska, Općinski sud je cijeli spis odmah dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi.
  • 8.
    Kantonalni sud je presudom broj Rsz-276/02 od 23. januara 2003. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv presude Općinskog suda broj P-211/01 od 22. marta 2002. godine. U obrazloženju ove presude je navedeno kako je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis, jer se ne može odlučivati o zahtjevu koji nije niti postavljen niti preciziran, budući da se u konkretnom slučaju radi o naknadi plaća koje se obračunavaju prema dospjelosti svake pojedinačne plaće, a apelant je precizirao tužbeni zahtjev za isplatu plaća do 31. decembra 2001. godine.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98) relevantne odredbe glase:

"Član 171.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj zasniva zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (član 95).

Š...Ć

Član 306.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.

Š...Ć

Član 307.

Sud može naložiti tuženom da obavi određenu radnju samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

Ako sud prihvati zahtjev za izdržavanje, može obavezati tuženog i na radnje koje nisu dospjele.

Š...Ć

Član 321.

Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od prijema presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

Š...Ć

Član 323.

Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, prvostepeni sud zastat će s dostavom te žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.

Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostavit će se drugostepenom sudu.

Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant u apelaciji navodi da je u toku parničnog postupka precizirao tužbeni zahtjev, tako da je tražio da se tužena obaveže na isplatu dospjelih neisplaćenih plaća u tačno određenom ukupnom i pojedinačnom mjesečnom iznosu za period od 1. septembra 1998. godine do 30. juna 2001. godine, a dalje od 1. jula 2001. godine do konačne isplate u mjesečnim iznosima od po 298,08 KM. Međutim, sud je osporenom presudom obavezao tuženu na isplatu plaća samo do kraja 2001. godine, ne obuhvatajući i plaće od kraja 2001. godine do zaključenja glavne rasprave i dalje sve do konačne isplate, uz obrazloženje da za taj period tužbeni zahtjev nije bio ni postavljen ni preciziran. Apelant smatra da osporenom presudom sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti i navodi nekoliko presuda drugih vijeća istog suda, gdje su na osnovu istog činjeničnog stanja donesene drukčije odluke u pogledu perioda za koji je ista tužena obavezana na isplatu plaća. Zbog svega navedenog, apelant smatra da su mu prekršena prava iz člana II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi kako se tužena nije mogla obavezati na isplatu budućih plaća ni pobijanom ni dopunskom presudom, jer bi obavezivanje tužene na isplatu nezarađenih plaća unaprijed bilo nezakonito. Prema navedenom, ovaj sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava istaknuta u apelaciji i predlaže da se ona odbije kao neosnovana.
  • 12.
    Općinski sud, u odgovoru na apelaciju, također navodi kako smatra da osporenim presudama nisu prekršena apelantova prava istaknuta u apelaciji.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Rsž-276/02 od 23. januara 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu, a apelacija je podnesena 22. februara 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k), člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13., 14. i 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
    • 19.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Š...Ć"

  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, sa "pravom na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, od 21. februara 1975., serija A, broj 18, stav 36). Ustavni sud primjećuje da prava, garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, obuhvataju, inter alia, pravo na sudsku zaštitu, a pravo na pristup sudu čini jedan od njegovih aspekata. Pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva samo široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak, nego i saglasnost sa zakonom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Hornsby, od 19. marta 1997. godine, stav 40). Međutim, ako pravo na pristup sudu ograničava vlast, (eventualno) primijenjena ograničenja ne smiju ukinuti ili umanjiti taj pristup pojedincima u smislu da sama suština tog prava bude umanjena (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Tolstoy Mioloalawsky protiv Velike Britanije, od 13. jula 1995. godine, stav 59). Nadalje, ograničenja neće biti spojiva sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije ukoliko ne slijede legitiman cilj i ukoliko nema razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, od 28. maja 1985. godine, stav 57).
  • 21.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred Općinskim sudom izvršen uvid u kopiju apelantove radne knjižice, uvid u posebne podatke o plaćama i broju zaposlenih kod tužene, uvid u podatke o obračunu apelantove plaće koji je izvršio ovlašteni radnik tužene. Apelant je u toku postupka precizirao tužbeni zahtjev, a tužena je dostavila detaljan odgovor na tužbu. U preciziranom tužbenom zahtjevu apelant je naveo da traži da se tužena obaveže na isplatu dospjelih neisplaćenih plaća u tačno određenom ukupnom i pojedinačnim mjesečnim iznosima za period od 1998. godine do 30. juna 2001. godine "a dalje od 1. jula 2001. godine do isplate mjesečno 298,08 KM dok za to postoje zakonski uvjeti". Na ovaj način je postavljen tužbeni zahtjev za isplatu svih apelantovih plaća, u navedenim mjesečnim iznosima od po 298,08 KM, i za period od 1. jula 2001. godine do prestanka radnog odnosa kod tužene, odnosno dok tužena ne počne redovno isplaćivati mjesečne iznose plaće, i o takvom tužbenom zahtjevu je sud trebalo da odluči u cijelosti u smislu člana 306. stav 1. i člana 307. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Međutim, sudovi su stali na stanovište da je tužbeni zahtjev podnesen i preciziran samo u pogledu isplate dospjelih neisplaćenih plaća do kraja 2001. godine, pa je presudom tužena obavezana da apelantu isplati dospjele a neisplaćene plaće za period od 1. septembra 1998. godine do 31. decembra 2001. godine, dok u izreci presude nije ništa navedeno u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva.
  • 23.
    Pored toga, nakon donošenja prvostepene presude, apelant je istim podneskom podnio i prijedlog za dopunu presude i žalbu na prvostepenu presudu. Dosljednom primjenom odredbe člana 323. Zakona o parničnom postupku, prvostepeni sud je trebalo da zastane s dostavom te žalbe drugostepenom sudu, dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke. Međutim, prvostepeni sud je odmah cijeli spis dostavio drugostepenom sudu na odluku o žalbi.
  • 24.
    Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u sudskom postupku nije u cijelosti odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu, čime mu je onemogućen pristup sudu.

Ostali navodi

  • 25.
    U svjetlu zaključka u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno odvojeno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 26.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.