Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici, održanoj 30. siječnja 2004. godine, donio

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 50/01, rješavajući zahtjev Županijskog suda u Širokom Brijegu, na temelju članka VI/3. (c) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. , članka 61. stavak 2. i članka 63. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr. , dopredsjednik

Tudor Pantiru, dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr. , dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Fedlman, sudac

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98) nije u suglasnosti s člankom II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od najkasnije tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH", uskladi članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba Federacije Bosne i Hercegovine s člankom II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine dužan je izvijestiti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u cilju izvršenja ove odluke sukladno članku 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I. Uvod

  • 1.
    Županijski je sud u Širokom Brijegu, 9. listopada 2001. godine, pozivajući se na članak VI/3. (c), proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) pitanje vezano za suglasnost članka 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98 - u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama). Osnovni je tekst zakona usvojen 3. veljače 1995. godine i objavljen je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 2/95 - u daljnjem tekstu: Zakon).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud, 17. travnja 2003. godine, zatražio odgovor od Doma naroda i Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, u svom odgovoru od 8. svibnja 2003. godine, izvijestio Ustavni sud da će dati svoje mišljenje nakon obavljenog konzultiranja s pravnom službom u okviru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 4.
    Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio Ustavnom sudu pravno mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u svom odgovoru od 1. srpnja 2003. godine.
  • 5.
    Na zahtjev Ustavnog suda, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, u dopisu od 16. rujna 2003. godine, dostavio izvod iz tonskog zapisa i zapisnik sa zasjedanja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na kojoj je usvojen Zakon.
  • 6.
    Ustavni je sud, dopisom od 30. rujna 2003. godine, zatražio od stranaka u postupku pred nižestupanjskim sudovima, tj. od tuženog Osiguravajućeg društva "Sarajevo osiguranje" i tužitelja, Z. J. , mišljenje o ovom predmetu.
  • 7.
    Tužitelj je dao svoje mišljenje u dopisu od 29. listopada 2003. godine.
  • 8.
    Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, dopisom od 3. studenoga 2003. godine, izvijestio Ustavni sud da mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine prihvaća kao svoje.

III. Činjenično stanje

  • 9.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz zahtjeva Županijskog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sude, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 10.
    Tužitelj je doživio prometnu nezgodu 21. lipnja 1991. godine, a 6. siječnja 1992. godine je podnio tužbu Općinskom sudu tražeći naknadu za štetu pričinjenu na njegovom vozilu i isplatu zateznih kamata za period od 31. prosinca 1991. godine.
  • 11.
    "Sarajevo osiguranje" (u daljnjem tekstu: tuženi) pobija zahtjev za naknadom štete, tvrdeći da je zatezna kamata pogrešno obračunata jer je materijalna šteta nastala sa danom kada je vještak financijske struke utvrdio visinu odštetnog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženog, tj. od 27. siječnja 1998. godine. Općinski je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prema kojem obračunavanje zakonske kamate treba izvršiti od trenutka utvrđivanja štete, tj. od 10. veljače 1992. godine, pa do početka rata i od konca rata do 31. prosinca 1997. godine.
  • 12.
    Općinski je sud, presudom broj P-301/98 od 30. ožujka 2001. godine, odlučio da je tuženi dužan platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu za period od 10. veljače 1992. do 8. travnja 1992. godine i od 23. prosinca 1996. godine u iznosu od 4. 575 KM do dana isplate. Obzirom da pobijani članak 37. izuzima plaćanje zatezne kamate za vrijeme rata, Općinski je sud ocijenio da tuženi nije obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu za taj period. Taj je sud odbacio tužiteljev prigovor da članak 37. Zakona o izmjenama nije u suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, ističući da sud nije mjerodavan odlučivati o ustavnosti odredbi nekog zakona.
  • 13.
    Tužitelj je, nakon toga, uložio priziv Županijskom sudu pobijajući odluku Općinskog suda i to zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, naveo da bi zatezna kamata trebala biti obračunata počevši od 31. prosinca 1991. godine, što je ujedno i dan kada je tužitelj zahtijevao od suda naplatu. Nadalje, tužitelj navodi da se pobijani članak 37. nije mogao primijeniti, navodeći da nije sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 14.
    Kada je predmet došao do Županijskog suda, ovaj je sud odlučio predmet proslijediti Ustavnom sudu kako bi Ustavni sud donio odluku je li članak 37. Zakona o izmjenama sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine, odnosno je li sukladan članku II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

IV. Relevantni propisi

(1) Zakon o osiguranju imovine i osoba ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/95 i 6/98)

"Članak 28.

Za obveze iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima.

(...)"

Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama

"Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i izvansudska poravnanja iz osiguranja, ne obračunavaju se kamate za čitav period rata odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. "

(2) Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94).

"Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

Članak 137.

(1) Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.

Kad dospijeva obveza naknade

Članak 186.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Potpuna naknada

Članak 190.

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

III. ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje

Članak 277.

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. "

(3) Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH" broj 27/98)

"Članak 2.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga od trenutka isplate, po stopi od 18% godišnje.

Za period kraći od godine dana primjenjuje se konformni način obračuna zatezne kamate. "

(6) Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 1/92 i 13/94 od 9. lipnja 1994. godine)

"I

Proglašava se da je na teritoriju Bosne i Hercegovine nastupila neposredna ratna opasnost.

IV

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavit će se u narednom broju "Službenog lista RBiH. "

(7) Odluka o prestanku primjene Odluke o proglašenju neposredne ratne opasnosti na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 25/96 od 23. prosinca 1996. godine)

"I

Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH", br. 1/92 i 13/94) prestaje se primjenjivati na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, kao i točka II Odluke o ukidanju ratnog stanja ("Službeni list RBiH", broj 50/95).

III

Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH. "

V. Zahtjev

  • a)
    Navodi Županijskog suda
    • 15.
      Županijski je sud u svom zahtjevu Ustavnom sudu istaknuo da smatra da prijeporni članak 37. nije u suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine jer je zatezna kamata tužiteljeva imovina, a oduzimanje imovine se ne može opravdati pozivanjem na javni interes. Županijski sud naglašava da se u ovom predmetu javlja niz drugih pitanja, primjerice, može li se zakon primjenjivati retroaktivno i osigurava li primjena zakona jednakost ostalih dužnika pred zakonom, osobito ako se uzme u obzir činjenica da je u sličnim predmetima već odlučivano sukladno Zakonu, koji nije sadržavao odredbu o retroaktivnom izuzeću od plaćanja zatezne kamate. Županijski sud, također, ističe da ovaj predmet otvara pitanje jednakosti pred zakonom jer se isti izuzeci, kada je u pitanju plaćanje zatezne kamate, ne primjenjuju na fizičke osobe koje su dužna platiti naknadu, uključujući i zateznu kamatu za sve vrijeme kašnjenja. Županijski sud smatra da će Ustavni sud, nakon provedenog postupka, utvrditi da je navedeni članak 37. Zakona o izmjenama oprečan članku II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

b)...Odgovor na zahtjev

  • 16.
    Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) u svom odgovoru ističe da Ustav Bosne i Hercegovine ne predviđa mogućnost retroaktivne primjene zakona, te da je osnovana tvrdnja da članak 37. narušava pravo na mirno uživanje imovine. U tom kontekstu, Vlada naglašava da se primjenom prijeporne odredbe pojedinac stavlja u nejednakopravan položaj u usporedbi s osiguravajućim društvima, obzirom na to da su jedino osiguravajuća društva oslobođena plaćanja zatezne kamate dok pojedinci u istoj situaciji i dalje moraju plaćati ovu kamatu. Vlada također ističe da se ustavnost članka 37. , zato, može dovesti u pitanje i zaključuje da članak 37. Zakona o izmjenama i Zakona treba biti izmijenjen.
  • 17.
    Izvod iz tonskog zapisa i zapisnik sa sjednice Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne daju nikakve nove argumente koji bi opravdavali usvajanje članka 37. Zakona o izmjenama.

VI. Dopustivost

  • a)
    Nadležnost Ustavnog suda
    • 18.
      Prema članku VI/3. (c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini glede toga je li zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan Ustavu, Europskoj konvenciji ili zakonima Bosne i Hercegovine ili glede postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
    • 19.
      Prilikom ispitivanja nadležnosti Ustavnog suda za predmete koji su mu proslijeđeni, sukladno članku VI/3. (c) Ustava Bosne i Hercegovine, potrebno je utvrditi: (1) da je tijelo koje je proslijedilo pitanje Ustavnom sudu, bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, (2) i da se pitanje, koje je proslijeđeno Ustavnom sudu, tiče nekog zakona i njegove suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine ili da zahtjev obuhvaća širi pojam međunarodnog prava.
    • 20.
      Prema tome, Županijski je sud ovlašten pokrenuti pitanje pred Ustavnim sudom sukladno članku VI/3. (c) Ustava Bosne i Hercegovine.
    • 21.
      Na temelju navedenog, slijedi da je zahtjev dopustiv.

VII. Meritum

  • 22.
    Ustavni sud smatra da suglasnost članka 37. s Ustavom Bosne i Hercegovine prvenstveno podrazumijeva pitanje je li ova odredba u suglasnosti s člankom II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 23.
    Članak II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2. , što uključuje:

(...)

(k) Pravo na imovinu.

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. "

  • 24.
    Članak II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine je odraz ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Članak 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo je pravilo općeg karaktera i izražava princip mirnog uživanja posjeda. Drugo je pravilo sadržano u drugoj rečenici prvog stavka i obuhvaća lišavanje posjeda i podvrgava ga određenim uvjetima. Treće pravilo, koje je sadržano u drugom stavku, dopušta ugovornim stranama kontroliranje uporabe imovine, inter alia, sukladno općem interesu, provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu. Međutim, ova tri pravila nisu neovisna u smislu da su nepovezana; drugo i treće pravilo se bave konkretnim slučajevima miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i ova dva pravila bi se trebala tumačiti u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu.
  • 1.
    Predstavlja li zatezna kamata iz članka 37. Zakona o izmjenama imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju?
  • 25.
    U svezi ovog pitanja, Ustavni sud ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava koji je zauzeo široko stajalište u svezi značenja imovine u okviru članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Između ostalog, Europski sud smatra da imovinska prava nisu ograničena na vlasništvo nad fizičkim dobrima, već da i ekonomski interes predstavlja imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi: Europski sud za ljudska prava, Bramelid i Malmstrom protiv Švedske, odluka od 12. listopada 1982. godine, OI, broj 29).
  • 26.
    Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti mirno uživanje imovine koja već postoji i ne garantira stjecanje imovine u budućnosti. Što se tiče potraživanja sredstava koja nikad nisu bila tužiteljeva imovina, Europski je sud za ljudska prava u nekim predmetima zauzeo drukčije stajalište. Primjerice, ako osoba koja je podnijela zahtjev ima opravdana očekivanja da će potraživanje biti utvrđeno sukladno zakonu, takvo potraživanje bi predstavljalo imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi: Europski sud za ljudska prava, predmet Pressos Compania Naviera S. A i dr. protiv Belgije, presuda od 20. studenoga 1995. godine, serija A, broj 323. stavak 31). U takvim se slučajevima pravo na imovinu javlja u trenutku kada činjenične okolnosti daju osnova za nastanak potraživanja. Ustavni je sud zauzeo stajalište da pravo na otpremninu, uslijed završetka radnog odnosa, odgovara imovini (vidi odluku Ustavnog suda U 26/00, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 8/02, stavak 22).
  • 27.
    U predmetnom se slučaju prijeporno pitanje tiče potraživanja zatezne kamate na dodijeljeni iznos od 4. 575 KM za ratni period. Zakon u članku 28. propisuje da "za obveze iz ugovora o osiguranju u ugovoru o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima". Članak 186. Zakona o obligacijskim odnosima predviđa da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članak 190. tog zakona predviđa potpunu naknadu, a članak 277. predviđa da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje zateznu kamatu. Prijeporni je članak 37. usvojen tri godine nakon stupanja na snagu Zakona, retroaktivno lišavajući tužitelja njegovog prava na zateznu kamatu. Drugim riječima, tužitelj je, s pravne točke motrišta, opravdano očekivao, u vrijeme prometne nesreće, da će dobiti zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja plaćanja sukladno Zakonu i sklopljenom ugovoru s osiguravajućim društvom.
  • 28.
    Ustavni sud, zato, zaključuje da očekivanje tužitelja da će mu osiguravajuće društvo platiti zateznu kamatu u zakonskom iznosu i za vrijeme propisano zakonom, predstavlja potraživanje koje odgovara imovini iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 2.
    Povlači li članak 37. Zakona o izmjenama za sobom miješanje u pravo na mirno uživanje imovine?
  • 29.
    Kako je utvrđeno da tužiteljev zahtjev za isplatom neisplaćene zatezne kamate predstavlja imovinu, Ustavni sud treba utvrditi i predstavlja li članak 37. miješanje u imovinu.
  • 30.
    Članak 37. izuzima osiguravajuća društva od bilo kakve obveze izvršenja isplate neisplaćenih zateznih kamata za ratni period. Ovakva iznimka ima za efekt smanjenje iznosa zatezne kamate u slučaju kada postoji kašnjenje u isplati izravne štete. Kako je već ranije ustanovljeno da zahtjev za isplatom zatezne kamate predstavlja imovinu, iznimka iz članka 37. za neplaćanje zatezne kamate za ratni period se može smatrati kao djelomično lišavanje imovine u smislu druge rečenice prvog stavka članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 3.
    Ima li ovakvo lišavanje opravdan cilj koji je u društvenom interesu i je li miješanje proporcionalno spram zacrtanog cilja?
  • 31.
    Obzirom da je već utvrđeno da oslobađanje od plaćanja neisplaćene zatezne kamate za ratni period predstavlja oduzimanje imovine, treba razmotriti ima li ovakvo miješanje opravdan cilj koji je u društvenom interesu i je li miješanje proporcionalno spram zacrtanog cilja.
  • 32.
    Pojam "društveni interes" ili "opći interes", koji može opravdati miješanje u pravo na imovinu, podrazumijeva da cilj miješanja mora biti za opće dobro zajednice ili služiti interesima veće skupine u društvu. Europski sud za ljudska prava općenito drži da su domaće vlasti u boljoj poziciji ocijeniti što je u javnom ili općem interesu. Država uživa određeno slobodno polje procjene pri određivanju služi li određena mjera društvenom interesu. Europski sud za ljudska prava će, uglavnom, prihvatiti presudu domaćih vlasti ukoliko ona nije očevidno neutemeljena.
  • 33.
    Prijeporni je članak 37. stupio na snagu nakon rata, ali se primjenjuje na ratni period kada je postojalo stanje neposredne ratne opasnosti na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zakon o izmjenama ne precizira cilj članka 37. niti ukazuje na koji način on služi društvenom ili općem interesu. Izvod i zapisnik sa sjednice Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne daje nikakve smjernice glede toga kakve je namjere imao zakonodavac usvajanjem članka 37. Mišljenje Vlade potvrđuje da ona smatra da je članak 37. neustavan. Ne postoji ništa u travaux preparatoires što bi moglo objasniti cilj donošenja članka 37.
  • 34.
    Ustavni sud ukazuje da je, u slučaju miješanja u neka od ljudskih prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine, teret na vlasti koja je odgovorna da opravda takvo miješanje. Dakle, nije na Ustavnom sudu da u takvom slučaju analizira kakvom se eventualnom pravnom cilju teži. Činjenica je da zakonodavac, u ovom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ne navodi argumente koji opravdavaju donošenje članka 37. kojim se očito zadire u individualna imovinska prava. Zato Ustavni sud takvo ponašanje uzima kao dokaz da ne postoji zakonski cilj koji opravdava miješanje.
  • 35.
    Obzirom da nije ustanovljen zakonski cilj koji bi opravdao miješanje, Ustavni sud zaključuje da izmijenjeni članak 37. nije u suglasnosti s člankom II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 36.
    Obzirom da je Ustavni sud već zaključio da pobijani članak 37. Zakona o izmjenama nije sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine, nije potrebno dalje ispitivati je li miješanje razmjerno i je li sukladno principu pravne sigurnosti ili ima diskriminacijski karakter.

VIII. Zaključak

  • 37.
    Na temelju članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud većinom glasova odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 38.
    Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.