Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. ožujka 2004. godine, u predmetu broj AP 10/02, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 13., članka 19. i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/04.
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. B., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ-652/01 od 26. studenoga 2001. godine, jer je apelant propustio u ostavljenom roku dopuniti/precizirati apelaciju.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

  • 1.
    J. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 24. siječnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-652/01 od 26. studenoga 2001. godine. Ustavni je sud, 17. siječnja 2003. godine, zatražio od apelanta dopunu apelacije sukladno članku 19. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant nije dostavio svoj odgovor.
  • 2.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. točka 13. Poslovnika Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."

Članak 16. stavak 2. točka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva:

Š...Ć

  • 13.
    podnositelj zahtjeva/apelant je propustio u ostavljenom roku dopuniti/precizirati zahtjev/apelaciju".

Članak 19. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Kad je zahtjev, odnosno apelacija upućena Sudu nepotpuna, ili ne sadržava podatke nužne za vođenje postupka, registrar će zatražiti od podnositelja da u određenom roku, a najdulje za mjesec dana, te nedostatke otkloni pri čemu se podnositelju zahtjeva, odnosno apelantu, obvezno dostavlja tiskanica apelacije i uputa o popunjavanju tiskanice.

Ako podnositelj, u roku iz stavka 1. ovog članka, ne otkloni nedostatke, zahtjev, odnosno apelacija, će se odbaciti."

  • 3.
    Presuda Kantonalnog suda u Bihaću je konačna odluka u ovom predmetu. Donesena je 26. studenoga 2001. godine. Apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. siječnja 2002. godine. Apelant je, dakle, podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u roku koji predviđa članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 4.
    Međutim, apelant nije naveo do kojih kršenja ljudskih prava i sloboda smatra da je došlo. Navođenje povrede određenog prava ili slobode je obveza u postupku pred Ustavnim sudom sukladno članku 18. stavak 2. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant mora navesti navodnu povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine (vidi odluke Ustavnog suda U 10/99, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 36/00; U 8/00, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 22/00).
  • 5.
    Članak 18. stavak 2. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda predstavlja razradu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, obzirom da ovaj članak ukazuje na konkretna "pitanja" sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ta obveza za apelante ima za cilj da olakša, ali i da istakne ozbiljnost postupka pred Ustavnim sudom kako u fazi dopustivosti tako i u fazi merituma predmeta, obzirom da, sukladno članku 31. Poslovnika Ustavnog suda, "kod odlučivanja Sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu".
  • 6.
    Apelant navodi da je presudom Kantonalnog suda u Bihaću došlo do povrede njegovih prava iz članka II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, poglavlja I Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Sve pravne odredbe na koje se apelant pozvao su opće naravi. Ove odredbe, same za sebe, ne sadrže specifična ljudska prava i slobode, već ih razrađuju u svojoj subnomenklaturi. Ipak, apelant nije pobliže naveo niti jedno od povrijeđenih ljudskih prava i sloboda. Pismom od 17. siječnja 2003. godine, Ustavni je sud zahtijevao od apelanta dopunu apelacije sukladno članku 18. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. Apelantu je dat rok od 10 dana za preciziranje apelacije. Apelantov zastupnik nije u tom roku, a ni do dana donošenja odluke, dostavio odgovor.
  • 7.
    Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 13. u svezi članka 19. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant propusti u ostavljenom roku dopuniti/precizirati apelaciju elementima nužnim za vođenje postupka, Ustavni je sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 8.
    Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.