Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 4. ožujka 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 15/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 40/02, rješavajući apelaciju d.o.o. "10. listopad", na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 9., članka 15. stavak 3., članka 16. stavak 2. točka 17., članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Valerija Galić, sutkinja i

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija d.o.o. "10. listopad", iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 10. studenoga 2000. godine, rješenja Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 8. siječnja 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-175/01 od 14. srpnja 2001. godine, u odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. i članak 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. "10. listopad", iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Općinskog suda Ključ, broj P-64/98 od 10. studenoga 2000. godine, rješenja Općinskog suda Ključ broj P-64/98 od 8. siječnja 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-175/01 od 14. srpnja 2001. godine u odnosu na članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    D.o.o. "10. listopad" iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 13. kolovoza 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Ključu broj P-64/98 od 10. studenoga 2000. godine, rješenja Općinskog suda u Ključu broj P-64/98 od 8. siječnja 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda Bihać broj Gž 175/01 od 14. srpnja 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud 30. rujna 2002. godine, sukladno članku 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, dostavio apelaciju Kantonalnom sudu Bihać i Općinskom sudu Ključ, a 9. listopada 2002. godine, sukladno članku 21. stavak 2. J. K., iz Ključa (tuženom u postupku apelanta pred ovim sudovima), radi davanja odgovora.
  • 3.
    Ustavni je sud primio odgovore na apelaciju od Kantonalnog suda u Bihaću 21. listopada 2002. godine, Općinskog suda u Ključu 25. listopada 2002. godine i od J. K. 28. listopada 2002. godine.
  • 4.
    Navedene odgovore na apelaciju Ustavni je sud 6. siječnja 2004. godine dostavio apelantu sukladno članku 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.

III - Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

  • 5.
    Općinski je sud u Ključu 10. studenoga 2000. godine donio presudu broj P-64/98 kojom se mijenja iznos rente na ime invalidnine koju je apelant dužan isplaćivati svom bivšem djelatniku J. K., sukladno presudi Osnovnog suda u Prijedoru broj P-519/99. Apelant je ovom presudom obvezan plaćati dosuđeni iznos od 110 KM od dana podnošenja tužbe, 27. studenoga 1998. godine, sve do postojanja zakonskih razloga za isplatom rente.
  • 6.
    Apelant je 5. prosinca 2000. godine podnio priziv na presudu Općinskog suda u Ključu od 10. studenoga 2000. godine. U svojem prizivu apelant ističe bitne povrede parničnog postupka, zatim pogrešnu primjenu materijalnog prava kao i to da Sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Apelant u suštini pobija način na koji je utvrđena visina rente koju je dužan plaćati tužitelju, kao i samu visinu rente.
  • 7.
    Općinski je sud u Ključu 8. siječnja 2001. godine donio rješenje kojim se priziv apelanta odbacuje kao nepravodoban. U svom rješenju Sud navodi kako je evidentno iz podataka u spisu (dostavnice) da je presuda koja se pobija prizivom dostavljena apelantu 19. studenoga 2000. godine, dok je priziv predan pošti 5. prosinca 2000. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 15 dana.
  • 8.
    Apelant je Kantonalnom sudu u Bihaću podnio priziv protiv rješenja Općinskog suda u Ključu od 8 siječnja 2001.
  • 9.
    Kantonalni je sud u Bihaću, rješenjem broj Gž-175/01 od 14. srpnja 2001. godine, odbio apelantov priziv kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je apelantov priziv odbačen kao nepravodoban. Kantonalni je sud zaključio da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku da apelantov priziv odbaci kao nepravodoban, ne upuštajući se u ocjenjivanje prizivnih razloga koje je apelant naveo u svojem prizivu.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)

"Članak 128. stavak 1..

Kada stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno.

Članak 130.

Dostava se obavlja radnim danom (...).

(...)

Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom ne važi za dostavu poštom.

Članak 139.

Potvrdu o obavljanoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavi slovima sam napisati dan primitka.

...

Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kada je pismeno predano.

Članak 330. stavak 1.

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti priziv u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. (...)

Članak 340. st. 1. i 2.

Nepravodoban, nepotpun ili nedopušten priziv odbacit će predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta. Priziv je nepravodoban ako je podnesen nakon proteka zakonskog roka za njegovo podnošenje."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 11.
      U svojoj apelaciji Ustavnom sudu apelant ističe da su povrijeđena njegova temeljna ljudska prava predviđena Ustavom Bosne i Hercegovine iz članka II/3.(e), odnosno članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) jer mu u tijeku parničnog postupka nije dana mogućnost rasprave o navodima njegovog priziva iz isključivo formalnih razloga. Apelant ističe kako je Kantonalni sud propustio procijeniti navode priziva koji su ukazivali na nepravilnosti u dostavi presude, i to činjenicu da je dan dostave bila nedjelja, zatim da je presuda dostavljena apelantovom opunomoćeniku ali ne i apelantu i da na dostavnici nije slovima naznačen datum prijama.
    • 12.
      Apelant dalje ističe povredu prava na imovinu garantiranog člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog umanjenja njegove imovine za presuđeni iznos a da nije utvrđena pravična visina rente, kao i povredu prava na efikasan pravni lijek zbog propusta suda da procijeni navode njegovog priziva iz članka 13. Europske konvencije.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 13.
      U odgovoru Općinskog suda Ključ od 25. listopada 2002. godine se navodi da rješenjem kojim je odbačena apelantova tužba kao nepravodobna nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Navodi se da je apelantu, kao stranci u postupku, priziv protiv odluke bio dopušten, a apelant je bio upoznat i sa rokom za priziv. Sud dalje pobija navode apelanta o navodnoj nepravilnosti u dostavi ističući da je dostava uredno izvršena 19. studenoga 2000. godine, što jeste bio neradni dan, ali da je ta dostava bila sukladna članku 130. stavak 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Sud, dalje, navodi da nije bilo propusta u tome što je presuda dostavljena apelantovom punomoćniku obzirom na odredbu članka 128. Zakona o parničnom postupku.
    • 14.
      Kantonalni sud u Bihaću, u svom odgovoru na apelaciju od 17. listopada 2002. godine, ističe da su apelantovi navodi izneseni u apelaciji neutemeljeni i da nije došlo do kršenja njegovih ustavnih prava. Ovaj sud ističe kako je prihvatio činjenično stanje koje je utvrdio nižestupanjski sud, ali se i sam uvjerio u ispravnost dostave, te je utvrdio da je priziv bio nepravodoban.
    • 15.
      U svom odgovoru na apelaciju od 25. listopada 2002. godine, J. K., tuženi u postupku pred redovitim sudom, ističe da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava i da je, po njegovom mišljenju, postupak pred redovitim sudovima proveden sukladno zakonu.

VI - Dopustivost

Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

  • 16.
    U smislu članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U ovom je predmetu posljednja odluka u smislu članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda bilo rješenje Kantonalnog suda broj Gž 175/01 od 14. srpnja 2001. godine, obzirom da u ovom predmetu nije bila dopuštena revizija zbog vrijednosti spora.
  • 18.
    Apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. kolovoza 2001. godine, a obzirom da je navedeno rješenje dostavljeno apelantu 6. kolovoza 2001. godine, apelacija je podnesena u roku od 60 dana od dana primitka posljednje odluke.
  • 19.
    Prema tome, apelacija je dopustiva.

VII - Meritum

  • 20.
    Ustavni sud u konkretnom predmetu treba utvrditi je li došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje garantiranom člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije, zatim članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, odnosno članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine koji podrazumijeva zaštitu imovine i članka 13. Europske konvencije koji garantira pravo na djelotvoran pravni lijek.

Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke."

  • a)
    Pravo na pravično suđenje, članak 6. Europske konvencije

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 21.
    Ustavni sud primjećuje da se apelant "ali da je sud zbog odbacivanja priziva iz formalnih razloga i neupuštanja suda u ispitivanje prizivnih navoda, povrijedio njegovo pravo na pravični postupak.
  • 22.
    Ustavni sud uočava da je apelant propustio uložiti priziv u zakonom predviđenom roku i da su zbog tog propuštanja za apelanta nastupile posljedice koje su predmetom njegovog priziva. Apelant ističe da je do propuštanja ulaganja priziva na vrijeme došlo zbog nepravilnosti u dostavi, odnosno propusta suda da utvrdi određene činjenice vezane za dostavu na koje je ukazivao apelant u svom prizivu. U svom odgovoru na apelaciju sudovi ističu kao neprijepornu činjenicu da je dostava izvršena na pravilan način, što i dokazuje uredno ispunjena dostavnica.
  • 23.
    Ustavni sud podsjeća da je, sukladno dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije mjerodavan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovitih sudova, osim u slučaju kada odlukama redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očevidno proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede temeljnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efikasne pravne lijekove i u drugim slučajevima).
  • 24.
    Sukladno navedenom, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očevidno proizvoljno primijenili zakon, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz čega proizlazi da je apelacija u ovom dijelu neutemeljena.
    • b)
      Pravo na imovinu članak II/3.(k) Ustava i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

Š...Ć

(k) Pravo na imovinu."

  • 25.
    Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u relevantnom dijelu, glasi:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

...."

  • 26.
    Kako je to ranije istaknuto, apelant se "ali da je došlo do umanjenja njegove imovine za presuđeni iznos, a da nije utvrđena pravična visina rente. Ustavni sud primjećuje da je apelantov priziv protiv presude kojom mu je nametnuta obveza plaćanja rente u novom iznosu, odbacio iz formalnih razloga Općinski sud, a zatim je tu odluku potvrdio i Kantonalni sud, ne ulazeći u meritum predmeta. Apelant, dakle, nije iscrpio dostupne pravne lijekove kojima bi pobijao eventualno "nepravično" utvrđenu visinu rente.
  • 27.
    Prema stavu Ustavnog suda (Odluka Ustavnog suda u predmetu broj U 12/01 od 5. svibnja 2001. godine), pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe od konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan ispitati nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, forma ili ispunjene zakonskih uvjeta, plaćanja taksi i sl.) ne može se smatrati konačnom.
  • 28.
    Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da se apelacija u svezi povrede članka 1. Protokola 1 broj uz Europsku konvenciju, odnosno članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odbacuje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
    • c)
      Pravo na djelotvoran pravni lijek - članak 13. Europske konvencije

Imajući u vidu zaključak u svezi navodne povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno razmatrati navode apelanta u odnosu na članak 13. Europske konvencije.

  • 29.
    Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da pobijane presude nisu povrijedile ni jednu ustavnu odredbu.

VIII - Zaključak

  • 30.
    Na temelju članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Na temelju članka VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.