Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici, održanoj 27. veljače 2004. godine, donio

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU", BROJ 18/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 44/01, rješavajući zahtjev Sejfudina Tokića, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2., članka 61. stavak 2. i članka 63. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Feldman, prof., sudac

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Utvrđuje se da dio članka 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97), u odnosu na nazive: Grad Srpsko Sarajevo, Srpski Drvar, Srpski Sanski Most, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad i Srpsko Orašje, nije sukladan članku II/4. u svezi čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, sukladno članku 63. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH", uskladi članak 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da je članak 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.

Odbija se preostali zahtjev u dijelu koji se odnosi na članak 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Sejfudić Tokić, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 30. srpnja 2001. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenom ustavnosti čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziva i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97).

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. (ranije važeći članak 16. stavak 1.) Poslovnika Ustavnog suda, od predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske zatraženo je dopisom, 13. kolovoza 2001. godine, da dostavi odgovor na zahtjev, najkasnije u roku od 14 dana od dana prijama tog dopisa.
  • 3.
    Narodna je skupština Republike Srpske, dopisom broj 01-927/01 od 3. rujna 2001. godine, dostavila Ustavnom sudu Odluku (broj 01-925/01 od 3. rujna 2001. godine) o davanju ovlasti prof. dr. Radomiru Lukiću (zastupnik) u zastupanju Narodne skupštine Republike Srpske pred Ustavnim sudom u ovom predmetu. Na temelju ove odluke, zastupnik je "ovlašten poduzimati sve procesne radnje do okončanja postupka".
  • 4.
    Nakon toga, 25. listopada 2001. godine, Ustavni je sud od zastupnika zatražio da dostavi odgovor na predmetni zahtjev u roku od 21 dan od dana prijama dopisa.
  • 5.
    Nadalje, Ustavni je sud 3. prosinca 2001. godine od zastupnika zatražio da, obzirom da na prethodni zahtjev nije dostavio odgovor, to učini u naknadnom roku od osam dana.
  • 6.
    Obzirom da odgovor nije ni tada dostavljen, Ustavni je sud ponovno, 5. prosinca 2001. godine, urgencijom zatražio od Narodne skupštine dostavu odgovora u ovom predmetu.
  • 7.
    Ustavni je sud, 7. veljače 2002. godine, izvijestio zastupnika da je zakazana sjednica Ustavnog suda za 25. i 26. veljače 2002. godine na kojoj će se razmatrati predmetni zahtjev za ocjenom ustavnosti i ponovno zatražio dostavu odgovora na zahtjev najkasnije do 12. veljače 2002. godine.
  • 8.
    Zastupnik je faksom dostavio dopis Ustavnom sudu 22. veljače 2002. godine kojim je zatražio održavanje javne rasprave i izrazio spremnost da na javnoj raspravi odgovori na sva prijeporna pitanja koja se mogu pojaviti tijekom rasprave o ovom predmetu. U ovom je dopisu zastupnik izvijestio Ustavni sud da je podnositelj zahtjeva pokrenuo i postupak pred Ustavnim sudom Republike Srpske, a "povodom istih normi i istih akata koje je već pobijao u ovom predmetu". Zastupnik smatra da je "nužno da Ustavni sud pribavi podatke o tome jer se čini da to može biti od utjecaja na rad i odlučivanje u ovom predmetu pred Ustavnim sudom".
  • 9.
    Na sjednici Ustavnog suda od 25. i 26. veljače 2002. godine je zaključeno da se odloži razmatranje predmeta za narednu sjednicu, a da se u međuvremenu od Ustavnog suda Republike Srpske pribave podaci o tome je li podnositelj zahtjeva pokrenuo postupak za ocjenom ustavnosti istih normi i istih akata pred Ustavnim sudom Republike Srpske. Također je zaključeno da se isti podaci zatraže i od podnositelja zahtjeva.
  • 10.
    Ustavni je sud, 12. ožujka 2002. godine, uputio dopis podnositelju zahtjeva i Ustavnom sudu Republike Srpske tražeći da se dostavi obavijest o predmetu i postupku pred Ustavnim sudom Republike Srpske.
  • 11.
    Ustavni je sud Republike Srpske, 14. ožujka 2002. godine, izvijestio Ustavni sud da je pred Ustavnim sudom Republike Srpske u tijeku postupak za ocjenom ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 8/96), te da su inicijativu za ovu ocjenu podnijeli Sejfudin Tokić i Dragi Stanimirović - zastupnici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ova je inicijativa zavedena u Ustavnom sudu Republike Srpske broj U-67/01 od 2. kolovoza 2001. godine.
  • 12.
    Podnositelj zahtjeva je, dopisom od 19. ožujka 2002. godine, izvijestio Ustavni sud da se njegova inicijativa, upućena Ustavnom sudu Republike Srpske, odnosi na drugi zakon i drugo pravno pitanje u odnosu na zahtjev podnesen Ustavnom sudu, te da "eventualni postupak pred Ustavnim sudom Republike Srpske ne može imati nikakav utjecaj na postupak koji se vodi pred Ustavnim sudom BiH".
  • 13.
    Na sjednici Ustavnog suda, od 10. i 11. svibnja 2002. godine, nakon diskusije i glasovanja o prijedlogu suca izvjestitelja, s obzirom da prijedlog nije dobio potrebnu većinu, zaključeno je da se odloži razmatranje predmeta za narednu sjednicu Ustavnog suda.

III - Zahtjev

  • 14.
    Podnositelj zahtjeva ističe da čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo nisu sukladni čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 15.
    Podnositelj zahtjeva ističe da je Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, odnosno Aneksom 2 (Sporazum o međuentitetskoj crti razgraničenja i relevantnim pitanjima), izričito navedeno da će unutarnje granice između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (međuentitetska crta razgraničenja) biti kao što je povučeno na karti u Dodatku (članak I), a prema Aneksu 7 (Sporazum o izbjeglim i raseljenim osobama), strane se obvezuju da stvore na svojim teritorijima političke, ekonomske i društvene uvjete koji doprinose dobrovoljnom povratku i harmoničnoj reintegraciji izbjeglih i raseljenih osoba, bez preferiranja bilo koje posebne skupine (točka 1).
  • 16.
    Podnositelj zahtjeva se poziva na članak I Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Bosna i Hercegovina, kao demokratska država, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutarnjom strukturom modificiranom Ustavom; članak II Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda predviđenih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ili u međunarodnim sporazumima predviđenim u Aneksu I Ustava, i da je uživanje ovih prava osigurano svim osobama u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno i socijalno podrijetlo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. Prema članku II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, sva izbjegla i raseljena lica imaju se pravo slobodno vratiti u svoje domove. Također ističe da su svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti, odnosno primjenjuju ljudska prava i temeljne slobode. Poziva se i na članak III/2.(c), prema kojem su entiteti obvezni ispuniti sve uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu osoba pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionirati sukladno međunarodno priznatim standardima uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.
  • 17.
    Podnositelj zahtjeva navodi ranije nazive gradova i općina, koji su pobijanim člankom 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi izmijenjeni u tijeku i nakon rata u Bosni i Hercegovini na sljedeći način:

Srpski Drvar - raniji naziv Drvar (dio)

Srpski Sanski Most - raniji naziv Sanski Most (dio)

Srpski Mostar - raniji naziv Mostar (dio)

Srpsko Goražde - raniji naziv Goražde

Srbinje - raniji naziv Foča

Srpski Ključ - raniji naziv Ključ

Srpska Kostajnica - raniji naziv Bosanska Kostajnica

Srpski Brod - raniji naziv Bosanski Brod

Srpska Ilidža - raniji naziv Ilidža (dio)

Srpsko Novo Sarajevo - raniji naziv Novo Sarajevo (dio)

Srpski Stari Grad - raniji naziv Stari Grad (dio)

Grad Srpsko Sarajevo - raniji naziv Sarajevo

Srpsko Orašje - raniji naziv Orašje (dio).

  • 18.
    Na temelju navedenog podnositelj zahtjeva zaključuje da je u nazivima gradova koji su u svom ranijem nazivu sadržavali i riječ "bosanski" (npr. Bosanski Brod) brisana riječ "bosanski" i da je nazivima određenih gradova ispred naziva grada dodana riječ "srpski", te da je gradu Foča promijenjen naziv u Srbinje, koji asocira na prefiks "srpski".
  • 19.
    Po mišljenju podnositelja zahtjeva, pobijane odredbe Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo u nesuglasnosti su s Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno s odredbama čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 20.
    Obrazlažući razloge pobijanja odredbi Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo podnositelj navodi da je Grad Sarajevo, od svog postanka do travnja 1992. godine, predstavljao povijesnu cjelinu, u kojoj su pripadnici različitih naroda i različitih vjeroispovijesti živjeli zajedno. Tijekom njegove povijesti etnička struktura stanovništva se mijenjala, ali nikada uz naziv Sarajevo nije stajao niti bio dodat nikakav etnički predznak, kojim se označuje da je to grad jednog naroda, jedne konfesionalne zajednice. Sarajevo je uvijek bilo grad svojih stanovnika.
  • 21.
    Podnositelj zahtjeva smatra da se ovakvim rješenjima implicira da je Grad Srpsko Sarajevo grad samo jednog naroda. Na taj su način pripadnici drugih konstitutivnih naroda i drugi građani dovedeni u nejednakopravan i diskriminirajući položaj.
  • 22.
    Podnositelj zahtjeva je istaknuo da se dosljednost zakonodavca u određivanju privilegiranog položaja za Srbe vidi i iz odredbi Statuta Grada Srpsko Sarajevo ("Službene novine Grada Srpsko Sarajevo", broj 10/00, od 13. listopada 2000. godine), kao i simbola i obilježja grada, koja su isključivo dio srpske povijesti i tradicije. Tako se u članku 5. navedenog Statuta kaže da grad ima simbol - grb - koji simbolizira povijesne i kulturne vrijednosti Srpskog Sarajeva. Člankom 7. istog Statuta, krsna slava Grada je Sveti Petar Zimonjić Sarajevski.
  • 23.
    Inače, na području koje obuhvaća Grad Srpsko Sarajevo, prije rata je živio značajan broj građana nesrpske nacionalnosti. U nekim od općina, kao što su npr. Rogatica i Trnovo, činili su čak dominantnu većinu, a danas se njihov broj izražava u promilima. Iz ovog je vidljivo da građani Srpskog Sarajeva nesrpske nacionalnosti nisu samo diskriminirani kao pojedinci, nego i kao pripadnici konstitutivnih naroda.
  • 24.
    Podnositelj zahtjeva navodi da činjenica da i danas više Srba živi na području Sarajeva, nego na području "Srpskog Sarajeva", pokazuje koliko su pobijane odredbe mimo svih racionalnih kriterija.
  • 25.
    Podnositelj zahtjeva se pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj U 5/98 ("Službeni glasnik BiH", broj 23/00), kojom je izražen stav da "ustavni princip kolektivne jednakopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svako etničko homogeniziranje segregacijom utemeljenom na teritorijalnom razdvajanju. Unatoč teritorijalnom rasporedu Bosne i Hercegovine uspostavom dva entiteta, ovaj teritorijalni raspored ne može služiti kao ustavna legitimacija za etničku dominaciju, nacionalno homogeniziranje ili pravo na održavanje efekata etničkog čišćenja".
  • 26.
    Podnositelj zahtjeva zastupa mišljenje da, čak iako su konstitutivni narodi u stvarnosti u većinskom ili manjinskom položaju u entitetima, izričito priznanje Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda u Ustavu Bosne i Hercegovine može samo značiti da nijedan od njih nije ustavno priznat kao većina, to jeste da uživaju jednakopravnost kao skupine. Stoga, to nije samo razvidna ustavna obveza da se ne diskriminiraju u prvom redu oni konstitutivni narodi koji su u stvarnosti u manjinskom položaju u odgovarajućem entitetu; to nije samo razvidna ustavna obveza da se ne krše pojedinačna prava na diskriminacijski način, koja slijede iz članka II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, već također i ustavna obveza nediskriminiranja u smislu prava skupina. Do diskriminacije bi, primjerice, došlo ako jedan ili dva konstitutivna naroda imaju specijalni povlašteni tretman kroz pravni sustav entiteta.
  • 27.
    Podnositelj zahtjeva ističe da se članak II/5. Ustava Bosne i Hercegovine eksplicitno poziva na Aneks VII čiji članak 1. izražava da je "skori povratak izbjeglih i raseljenih osoba važan cilj rješavanja konflikta u Bosni i Hercegovini". Zato iz konteksta svih ovih odredbi slijedi da je globalni cilj Daytonskog mirovnog sporazuma osiguravanje povratka izbjeglih i raseljenih osoba svojim domovima i da na taj način ponovna uspostava multietničkog društva koje je postojalo prije rata bez ikakvih teritorijalnih podjela etničke naravi.
  • 28.
    Zbog toga zabrana diskriminacije predstavlja, po mišljenju podnositelja zahtjeva, polazno i temeljno načelo, kako u međunarodnom, tako i u domaćem pravu. Zabrana diskriminiranja sadržana je u čl. 2. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, u čl. 2. i 26. Pakta o građanskim i političkim pravima, te članku 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
  • 29.
    U odnosu na članak 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi u dijelu kojim je propisano da će se status nekih općina koje pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine utvrditi odlukom Narodne skupštine, i članak 11a. stavak 1. prema kojem izvjesne općine koje su pripale Federaciji BiH privremeno prestaju funkcionirati, podnositelj zahtjeva navodi da je pitanje međuentitetske crte razgraničenja regulirano Aneksom 2 Općeg okvirnog sporazuma i da iz pobijane odredbe proizlazi nedvojbeno prisvajanje ovlasti općina koje pripadaju teritoriju Federacije BiH, što je po njegovom mišljenju oprečno Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 30.
    Podnositelj zahtjeva također naglašava da promjene naziva nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, dodavanjem prefiksa "srpski", u vrijeme kada treba omogućiti svim izbjeglim i raseljenim osobama povratak u svoje domove (članak II/5. Ustava Bosne i Hercegovine), stvara atmosferu "nepovjerenja i straha za izbjeglice koje su upravo iz razloga proganjanja po etničkoj osnovi morale napustiti svoje domove".
  • 31.
    Iz navedenih razloga, podnositelj smatra da pobijane odredbe navedenih zakona imaju diskriminacijski karakter i u nesuglasnosti su sa odredbama čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 32.
    Obzirom na značaj pitanja koja se ovdje postavljaju, podnositelj zahtjeva je predložio da Ustavni sud odluči o ovom predmetu nakon održane javne rasprave.

IV - Relevantni propisi

  • 33.
    Zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/94):

"Članak 11.

U Republici općine su: Banjaluka, Bijeljina, Bileća, Bihać, Bratunac, Brod, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Gacko, Glamoč, Goražde, Gradačac, Gradiška, Grahovo, Derventa, Doboj, Srbobran, Drvar, Zavidovići, Zvornik, Ilijaš, Ilidža, Jajce, Kalesija, Kalinovik, Ključ, Kneževo, Kozarska Dubica, Konjic, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Kupres, Laktaši, Lopare, Lukavac, Ljubinje, Maglaj, Milići, Modriča, Mostar, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Olovo, Orašje, Odžak, Pale, Pelagićevo, Petrovac, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Rajlovac, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Skelani, Sokolac, Srbac, Srbinje, Srebrenik, Srpska Kostajnica, Stari Grad, Stolac, Teslić, Trebinje, Trnovo, Tuzla, Ugljevik, Han Pijesak, Hadžići, Centar Sarajevo, Čajniče, Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.

Ovlašćuje se Vlada da utvrdi naseljena mjesta koja čine područje jedne općine, odnosno katastarske općine koje ulaze u sastav te općine, po prethodno pribavljenom mišljenju zainteresirane skupštine općine."

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/95):

"Član 1.

U članku 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 11/94) riječi "Brod" i "Odžak", zamjenjuju se riječima: "Srpski Brod" i "Vukosavlje".

Zakon o izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/96):

"Članak 2.

Članak 11. mijenja se i glasi:

U Republici općine su: Banjaluka, Bijeljina, Bileća, Berkovići, Bratunac, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Gradiška, Derventa, Doboj, Zvornik, Jezero, Kalinovik, Kneževo, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Kupres, Laktaši, Lopare, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Osmaci, Pale, Pelagićevo, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Skelani, Srpski Drvar, Srpska Sana, Srebrenica, Sokolac, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbac, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Han Pijesak, Čajniče, Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.

Područje općina Republike: Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Pale, Sokolac, Srpski Stari Grad i Trnovo čine Grad Srpsko Sarajevo.

Status općina, odnosno područja općina koje su po Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripale Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrdit će se odlukom Narodne skupštine."

Članak 3.

Iza članka 11. dodaje se novi članak 11a. koji glasi:

Članak 11a.

"U Republici prestaju privremeno funkcionirati sljedeće općine: Bihać, Vogošća, Glamoč, Gradačac, Grahovo, Drvar, Zavidovići, Ilijaš, Jajce, Konjic, Lukavac, Maglaj, Olovo, Orašje, Petrovac, Rajlovac, Srebrenik, Srbobran, Tuzla, Hadžići i Centar Sarajevo.

Dijelovi teritorija općina koje su prestale privremeno funkcionirati ulaze u sastav ovih općina: dio općine Glamoč ulazi u sastav općine Šipovo, dijelovi općine Gradačac ulaze u sastav općine Modriča i Pelagićevo, dio općine Ilijaš ulazi u sastav općine Sokolac, dijelovi općine Konjic ulaze u sastav općine Nevesinje, dijelovi općine Kladanj ulaze u sastav općine Šekovići, dijelovi općine Lukavac ulaze u sastav općine Petrovo, dijelovi općine Maglaj ulaze u sastav općine Doboj, dijelovi općine Olovo ulaze u sastav općine Sokolac, dijelovi općine Orašje ulaze u sastav općine Brčko, dijelovi općine Petrovac ulaze u sastav općine Ključ, dijelovi općine Srbobran ulaze u sastav općine Šipovo, dijelovi općine Tuzla ulaze u sastav općine Lopare".

Ispravkom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/96), u članku 2. stavak 2.:

"- umjesto riječi "Srpska Sana" treba da pišu riječi: "Srpski Sanski Most", iza riječi "Srpski Stari Grad", treba da pišu riječi: "Srpsko Orašje", a u članku 3. stavak 1. treba brisati riječi: "Drvar, Jajce, Orašje i Petrovac", a u stavku 2. istog članka iza riječi "Sokolac" treba brisati riječi:"dijelovi općine Orašje ulaze u sastav općine Brčko, dijelovi općine Petrovac ulaze u sastav općine Ključ".

  • 34.
    Zakon o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/93):

"Članak 1.

Ovim Zakonom utvrđuje se područje Srpskog Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) organi i nadležnost organa, financiranje i konstituiranje Skupštine.

Za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti Grad obavlja sve poslove lokalne uprave na svom području, osim poslova koje Skupština grada povjeri organima općine.

Članak 2.

Područje Grada čine područja općina Republike Srpske: Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novo Sarajevo, Stari Grad, Rajlovac, Vogošća i Trnovo."

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/96):

"Članak 1.

U Zakonu o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 25/93), naziv Zakona mijenja se i glasi "Zakon o Gradu Srpsko Sarajevo".

Članak 2.

U članku 1. stavak 1. riječi: "Srpskog Grada Sarajeva", zamjenjuju se riječima: "Grada Srpskog Sarajeva".

U članku 1. stavak 2. brišu se riječi: "za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti".

Članak 3.

Članak 2. mijenja se i glasi:

"Područje Grada čine područja općina Republike Srpske: Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Pale, Sokolac, Stari Grad i Trnovo.

U članku 2. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. i glasi: "Statut općina Centar Sarajevo, Hadžići, Rajlovac i Vogošća, odnosno područja koja su po Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripala Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrdit će se Statutom Grada Srpsko Sarajevo."

  • 35.
    Zakon o promjeni naziva općine Foča i naseljenog mjesta Foča u Srbinje ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/93):

"Članak 1.

Naziv općine Foča zamjenjuje se nazivom Srbinje.

Članak 2.

Naziv naseljenog mjesta Foča zamjenjuje se nazivom Srbinje."

V - Dopustivost

  • 36.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.

Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

(a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
  • -
    Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".

  • 37.
    Podnositelj zahtjeva je zatražio ocjenu suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziva i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo.
  • 38.
    U vrijeme kada je zahtjev podnesen, podnositelj je bio zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
  • 39.
    Polazeći od citirane odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da je predmetni zahtjev pokrenuo ovlašteni subjekt i da su ispunjeni formalni uvjeti iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 40.
    Prema tome, zahtjev je dopustiv.

VI - Meritum

  • 41.
    Ustavni sud treba ispitati jesu li članak 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo u suglasnosti s člankom II/4. u svezi čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
  • 42.
    Ustavni sud također treba ispitati je li stavak 2. članka 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi, u dijelu koji predviđa privremeni prestanak funkcioniranja određenih općina koje su dio Federacije BiH, sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 43.
    Članovi II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine glase:

"4. Nediskriminacija

Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status.

  • 5.
    Izbjegle i raseljene osobe

Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. One imaju pravo, sukladno Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, da im se vrati imovina koje su bile lišene tijekom neprijateljstava od 1991. i da im se dadne naknada za svu takvu imovinu, koja im se ne može vratiti. Sve obveze ili izjave vezane za takvu imovinu, a koje su date pod prisilom, ništave su."

  • 44.
    Člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da se u Bosni i Hercegovini izravno primjenjuju prava i slobode garantirani Europskom konvencijom i njenim protokolima i da ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.

Članak 14. Europske konvencije glasi:

"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."

  • 45.
    Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, članak 14. Europske konvencije se ne može tumačiti autonomno. Iz formulacije samog članka 14. Europske konvencije proizlazi da se tom odredbom zabranjuje samo diskriminacija prava i sloboda zaštićenih Europskom konvencijom. S tim u vezi, Ustavni se sud poziva na praksu u primjeni ovoga članka izraženu, između ostalog, u Belgijskom jezičnom slučaju (Europski sud za ljudska prava, presuda od 23. srpnja 1968. godine, serija A. tom 6), utoliko što postavlja kriterije za koncept diskriminacije.

Ustavni sud podsjeća da se u svojoj dosadašnjoj praksi koristio kriterijima za nediskriminaciju, koje je uspostavio Europski sud za ljudska prava, što uključuje ustavna prava i prava iz Europske konvencije, te prava iz međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Ustavnog suda proizlazi da članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža opsežniju zaštitu od diskriminacije nego što je pruža članak 14. Europske konvencije.

  • 46.
    Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu pitanje diskriminacije postavlja u odnosu na poštivanje prava na povratak, garantiranog člankom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije utemeljene na nacionalnom podrijetlu, kao i osiguravanje jednakopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državnih granica.
  • 47.
    Ustavni se sud, također, poziva na svoju treću Djelomičnu odluku u predmetu broj U 5/98 u kojoj se ističe da ustavni princip kolektivne jednakopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svako etničko homogeniziranje segregacijom utemeljenom na teritorijalnom razdvajanju (Treća djelomična odluka broj U 5/98 III od 1. srpnja 2000. godine - Bilten Ustavnog suda, Sarajevo 2001. godine, točka 60).
  • 48.
    Prema već spomenutoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između pojedinaca ili skupina koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti među upotrijebljenim sredstvima i ciljevima čijem ostvarenju se teži.
  • 49.
    Skupine koje u konkretnom predmetu treba usporediti su Bošnjaci, Hrvati i Srbi, građani Bosne i Hercegovine, kojima treba biti, prema temeljnom ustavnom principu, garantiran jednakopravan odnos na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Međutim, izmjena naziva dodavanjem riječi "srpski" ispred naziva određenih gradova ili općina, odnosno zamjena ranijeg naziva novim koje asocira na pripadnost Srbima kao skupini ili, pak, ukidanjem u nekim slučajevima predznaka "bosanski", implicira namjeru da gradove i općine o kojima je riječ treba promatrati kao isključivo srpske. Promjenom naziva na ovaj način, postavlja se pitanje može li se ovakav odnos smatrati kao odnos koji ima objektivno i razumno opravdanje u smislu članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 50.
    Iako je konkretni zahtjev Ustavnom sudu podnesen 30. srpnja 2001. godine, Narodna skupština Republike Srpske, izuzev što je odredila zastupnika u ovom postupku koji je s tim u vezi predložio održavanje javne rasprave, u dosadašnjem tijeku postupka nije argumentirala postojanje objektivnog i razumnog opravdanja za promjenu naziva navedenih gradova i općina. Ova činjenica ne sprječava Ustavni sud da ispita postojanje razloga kojima su pobijane zakonske odredbe mogle sadržati opravdanje ove vrste.
  • 51.
    Ustavni sud, dakle, smatra da razlozi koji su doveli do promjene naziva prvenstveno predstavljaju želju da se naglasi činjenica da se gradovi i općine, o kojima je riječ, nalaze na teritoriju Republike Srpske i da su sada nastanjeni većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti. Međutim, ovakvi se razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivni i razumni, jer bi bili oprečni osnovnom ustavnom principu o jednakopravnosti konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
  • 52.
    Također je razvidno da je stavljanje naglaska na "srpsko" svojstvo određenih gradova i općina posljedica zanemarivanja činjenice da je u mnogim slučajevima sadašnja struktura stanovništva posljedica rata i migracija prouzročenih ratom i da ne odgovara stanju zatečenom na početku ratnih djelovanja. Odredba članka II/5. Ustava Bosne i Hercegovine je imala za cilj omogućiti "poništenje posljedica prouzročenih ratom i stvaranje političkih, ekonomskih i socijalnih uvjeta koji vode dobrovoljnom povratku i harmoničnom reintegriranju izbjeglih i raseljenih osoba, bez izdvajanja bilo koje skupine. Također, potrebno je osigurati svu potrebnu pomoć izbjeglim i raseljenim osobama, pa i raditi na tome da im se olakša dobrovoljan povratak, na miran, organiziran i postupan način" (članak II Aneksa 7 Mirovnog sporazuma - Sporazum o izbjeglim i raseljenim osobama). U takvim okolnostima biranje naziva, na temelju sadašnje strukture stanovništva, ne može, dakle, biti u suglasnosti sa jednim od temeljnih ciljeva Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7 Mirovnog sporazuma izraženih u članku II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i članku II Aneksa 7 Mirovnog sporazuma - olakšavanje i podsticanje povratka izbjeglih i raseljenih osoba u mjesto svoga predratnog boravišta.
  • 53.
    Drugi razlog koji je doveo do promjene naziva gradova i općina bi se u nekim slučajevima mogao promatrati kao želja da se nazivi ovih mjesta razlikuju od sličnih naziva gradova ili općina koji se nalaze na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud napominje da bi se ovaj cilj mogao lako postići odabirom predznaka ili naziva etnički neutralnog karaktera. U svakom slučaju, korištena ustavna argumentacija je izrazito protiv biranja naziva koji ukazuju na pripadnost bilo kojoj nacionalnoj skupini, a u konkretnom slučaju srpskoj, pa u ovom predmetu ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između uporabljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži.
  • 54.
    Nije prijeporno da je do promjena naziva nekih gradova i općina došlo prije stupanja na snagu sadašnjeg Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, činjenica da se radi o nazivima koji nisu sukladni principima utvrđenim Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i da su potvrđeni i naknadno donesenim zakonima - sama po sebi je oprečno Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 55.
    Ustavni sud zaključuje da pobijane zakonske odredbe nisu u suglasnosti s ustavnim principom o jednakopravnosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i da su one diskriminirajućeg karaktera, u smislu članka II/4. u svezi čl. II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Obzirom da je odredba članka II/5. sastavi dio pojedinih prava iz članka II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj članak Ustava Bosne i Hercegovine povrijeđen u konkretnom slučaju.

Članak 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i
lokalnoj samoupravi

  • 56.
    Glede stavka 3. članka 11. i stavka 1. članka 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi, kojim se propisuje da će status općina koje pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine utvrditi Narodna skupština Republike Srpske i da će neke općine koje su, djelomično ili u potpunosti, pripale Federaciji BiH, privremeno prestati funkcionirati - Ustavni sud cijeni da ove odredbe treba tumačiti u kontekstu stavka 2. članka 11a.
  • 57.
    Iako značenje ovih odredbi nije dovoljno razvidno, Ustavni sud pretpostavlja da one predviđaju da Narodna skupština može odlučiti da te općine neće imati status unutar Republike Srpske i da prethodna organizacija ovih općina neće više postojati, nego je na Federaciji BiH da odluči o budućoj upravi ovih općina ili dijelova općina koje su pripale Federaciji BiH. Iako postoje argumentirani razlozi da se zaključi da je formulacija ovih odredbi, uključujući uporabu riječi "privremeno", neadekvatna, Ustavni sud smatra da iz značenja pobijane odredbe ne proizlazi zaključak o njenoj neustavnosti.

VII - Zaključak

  • 58.
    Na temelju članka 61. stavak 2. i članka 63. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
  • 59.
    U ovom predmetu Ustavni sud nije našao za potrebno da neposredno, na javnoj raspravi, razmotri pitanja od značaja za donošenje ove odluke. Ovakvo opredjeljenje Ustavni je sud zauzeo polazeći od odredbe stavka 1. članka 46. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 60.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.