USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. travnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 30/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 53/03, rješavajući apelaciju H. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2., članka 61. stavak 2., članka 64. stavak 3. i članka 75. st. 4. i 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Usvaja se apelacija H. M., iz Zenice, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine.
Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu na žuran ponovni postupak, sukladno članku 64. st. 3. do 6. Poslovnika Ustavnog suda.
Kantonalnom sudu u Sarajevu nalaže se da, sukladno članku 75. st. 4. i 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama glede sprovođenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.H. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa E. Č., odvjetnik iz Zenice, podnio je 3. rujna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog je suda zatraženo 23. listopada 2003. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni je sud, 2. studenoga 2003. godine, dostavio odgovor Ustavnom sudu.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je 27. studenoga 2003. godine dostavljen apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda u Zenici, broj P-201/90 od 28. studenoga 1991. godine, Republika Bosna i Hercegovina obvezna je apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, isplatiti iznos od 1.230.083,70 YU dinara.
- 7.Prijedlog za izvršenje navedene presude apelant je podnio Općinskom sudu I u Sarajevu, 12. lipnja 1998. godine, zato što je postupak rješavanja priziva tuženog trajao dosta dugo, a u međuvremenu je otpočeo rat u Bosni i Hercegovini.
- 8.Općinski sud I u Sarajevu je, rješenjem broj I-880/98 od 17. lipnja 1998. godine, usvojio apelantov prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. studenoga 1991. godine, na koji je dužnik izjavio prigovor, koji je odbijen rješenjem istog suda broj I-880/98 od 5. veljače 2000. godine.
- 9.Na rješenje o odbijanju prigovora broj I-880/98 od 5. veljače 2000. godine, dužnik je izjavio priziv Kantonalnom sudu koji je, rješenjem broj Gž-880/00 od 17. siječnja 2001. godine, priziv uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
- 10.Općinski sud I u Sarajevu je, rješenjem broj I-2705/01 od 29. svibnja 2001. godine, prijedlog apelanta za dozvolu izvršenja odbacio kao neuredan zato što nije u zakonskom roku postupio prema dopisu suda od 23. travnja 2001. godine, kojim je traženo da se u ponovnom postupku dostavi sudu uredan prijedlog za izvršenje, uz naznaku točnog naziva pravnog slijednika dužnika određenog prema izvršnoj ispravi u ovoj pravnoj stvari.
- 11.Protiv rješenja Općinskog suda I u Sarajevu, broj I-2705/01 od 29. svibnja 2001. godine, apelant je uložio priziv Kantonalnom sudu koji je, rješenjem broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine, priziv odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
IV. Relevantni propisi
- 12.Ustav Bosne i Hercegovine
Članak III/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Pravni sustav i nadležnosti entiteta i institucija
(a) Sve vladine funkcije i ovlasti, koje po ovom Ustavu nisu izričito dodijeljene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima.
(...)".
Članak I Ustava Bosne i Hercegovine glasi :
"1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čiji je oficijelni naziv od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa svojim unutarnjim ustrojem kako je to predviđeno ovim Ustavom, sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje članica Ujedinjenih naroda, a kao Bosna i Hercegovina može zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sustava Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim ustanovama."
A - prijenos odgovornosti na Federaciju:
"(...)
- 5.Odgovornosti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i drugih sastavnih institucija Federacije uključuju sljedeće:
(...) sudstvo
(...)".
Zakon o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, i "Službeni list RBiH", broj 13/94) koji se primjenjuje kao federalni zakon na temelju članka IX.5 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
Članak 543. u relevantnom dijelu glasi:
(...)
- 3.Tužba za naknadu štete podnosi se protiv republike (...), na čijem se teritoriju nalazi sud koji je sudio u prvom stupnju"".
V. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 13.U svojoj apelaciji Ustavnom sudu, apelant ističe da su povrijeđena njegova temeljna ljudska prava zagarantirana člankom 5. stavak 5. i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer je onemogućen da ostvari svoja građanska prava na obeštećenje zbog neutemeljenog lišavanja slobode. Apelant ističe da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio Zakon i zauzeo pogrešan stav da je pravni slijednik Republike Bosne i Hercegovine Zeničko-dobojski kanton, a ne Federacija Bosne i Hercegovine, što je dovelo do promjene pasivne legitimacije povjeritelja, zbog čega je onemogućen u ostvarivanju svojih potraživanja.
- 13.
Apelant navodi da je postupak izvršenja pravomoćne sudske odluke trajao dulje od četiri godine, što se ne može smatrati razumnim rokom u odlučivanju o pravima apelanta.
- 14.Apelant ističe da je Kantonalni sud u identičnoj pravnoj situaciji zauzeo drukčiji stav i navodi rješenje tog suda broj Gž-602/00 od 12. ožujka 2001. godine. Takvim različitim postupanjem sudova u istoj situaciji apelant je doveden u nejednakopravan položaj u odnosu na druge osobe, koji su iz istog pravnog odnosa realizirali svoje potraživanje.
Stoga, apelant od Ustavnog suda traži zaštitu navedenih ustavnih prava.
- b)Odgovor na apelaciju
- 15.Kantonalni je sud, u odgovoru na apelaciju, istaknuo da ostaje kod navoda danih u obrazloženju svoje presude donesene 18. srpnja 2002. godine. Smatra da je zahtjev apelanta neutemeljen obzirom da je u članku 66. Zakona o sudovima ("Službene novine Kantona", broj 3/97) regulirano da Ministarstvo pravde Kantona provodi postupak povodom zahtjeva oštećenog za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanja drugih prava osoba neopravdano osuđenih i neutemeljeno lišenih slobode. Potraživanje apelanta se odnosi na razdoblje prije 28. studenoga 1998. godine, tj. prije stupanja na snagu Zakona o kaznenom postupku kojim je regulirano da se tužba za naknadu štete u slučaju neutemeljenog lišavanja slobode podnosi protiv Federacije Bosne i Hercegovine.
- 15.
VI. Dopustivost
- a)Nadležnost Suda ratione temporis
- 16.Prema članku XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta, kojim se amandmanski zamjenjuje i stavlja izvan snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći je okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan 14. prosinca 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav stupio na snagu tog dana.
- 17.Stoga se postavlja pitanje je li Ustavni sud i do koje mjere nadležan ratione temporis razmatrati predmet ako se ima u vidu da je presuda koja je predmet izvršenja donesena 28. studenoga 1991. godine.
- 16.
Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, nije u nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis odlučivati jesu li događaji koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava doveli do povrede ljudskih prava. Ustavni sud je nadležan razmotriti činjenice vezane za događaje koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 18.U konkretnom slučaju, prijeporno potraživanje se odnosi na razdoblje prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osnovni predmet pobijanja su rješenje Kantonalnog suda broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine i Općinskog suda I Sarajevo broj I-2705/01 od 29. svibnja 2001. godine, donesenih u izvršnom postupku. Ova su rješenja donesena u okviru vremenske nadležnosti Ustavnog suda.
Stoga Ustavni sud ima ustavnu nadležnost, sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, odlučiti o apelaciji protiv navedenih rješenja.
- 19.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
- 22.Nadalje, iz preslika pobijanog rješenja Kantonalnog suda broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine, vidljivo je da je ono doneseno 18. srpnja 2002. godine. Računajući na vrijeme koje je bilo potrebno da prvostupanjski sud rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu dostavi apelantu, može se zaključiti da je apelacija protiv pobijanih rješenja podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 23.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant pobija rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda I u Sarajevu, donesena u izvršnom postupku, zbog povrede prava na pravično postupanje i duljinu postupka iz članka 6. stavak 1. i prava na obeštećenje zbog neutemeljenog lišavanja slobode iz članka 5. stavak 5. Europske konvencije.
Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 25.Sud će obraditi pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u svezi pitanja koje je pokrenuo apelant.
U svezi postojanja "spora" o pravu Ustavni sud upućuje na principe iznijete u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Hornsby protiv Grčke od 19. ožujka 1997. godine, u kojoj je naglašeno da članak 6. uključuje "pravo na sud" i zauzeo pravno stajalište da: ""izvršenje presude koju je donio sud se stoga mora smatrati sastavnim dijelom suđenja u smislu članka 6. Europske konvencije".
- 26.Prema mišljenju Ustavnog suda, situacija je slična i u ovom predmetu u kojem su sudovi, unatoč svojoj obvezi da donesu izvršnu ispravu o izvršenju sudske odluke, svojim pravnim stavom lišili apelanta svake mogućnosti da realizira svoje pravo na dosuđenu kompenzaciju zbog neutemeljenog lišavanja slobode. Ustavni sud smatra da je razvidno da postupak koji je rezultirao rješenjem u izvršnom postupku utemeljenom na odluci suda u parničnom postupku, predstavlja "spor" o građanskim pravima i obvezama obzirom na karakter prava o čijem je postojanju odlučeno. Nadalje, Ustavni sud ističe da nema dvojbe da je ovaj postupak bio odlučujući za pitanje postojanja "građanskih prava i obveza".
- 27.Ustavni sud ističe da u principu izvršni postupak ne može povrijediti pravo na pravičan postupak, obzirom da se u izvršnom postupku ne utvrđuju prava i obveze. Ipak, pod određenim uvjetima neizvršenje odluke može voditi ka povredi ovog članka (presuda Europskog suda za ljudska prava Vasilopoulou protiv Grčke, od 21. ožujka 2002. godine, aplikacija broj 47541/99, stavak 16 f). Ustavni sud zaključuje da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
Poštivanje članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 28.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
Nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničava se "na nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu". Prema tome, Ustavni sud, općenito govoreći, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica niti pravno tumačiti odluke nižih sudova, osim ukoliko odluka nižih sudova krši ustavna prava. To bi bio slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kada je primjena prava bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi itd.).
- 29.Ustavni sud uočava da je apelant Općinskom sudu I u Sarajevu dostavio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda u Zenici od 28. studenoga 1991. godine, koji je, rješenjem broj I-880/98 od 17. lipnja 1998. godine, odredio izvršenje navedene presude kojom je obvezana tužena Bosna i Hercegovina da apelantu naknadi štetu zbog neutemeljenog lišavanja slobode.
- 30.Po prigovoru pasivne legitimacije tužene Federacije Bosne i Hercegovine Općinski sud I u Sarajevu je, rješenjem broj I-880/98 od 5. veljače 2000. godine, prigovor odbio jer je ustvrdio da je dužnik prema izvršnoj ispravi u ovoj pravnoj stvari RBiH, a kako je štetu prouzročio dužnik, povjeritelj je pravilno označio dužnika u prijedlogu za izvršenje - Federaciju Bosne i Hercegovine (preuzimatelja obveza). Sud se pozvao na presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-248/97 od 27. siječnja 1998 godine, prema kojoj je stav navedenog suda o pitanju pasivne legitimacije u odnosu na značenje države Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine kao dužnika da se radi o jednom pravnom subjektu obveze i to Bosna i Hercegovina - Federacija Bosne i Hercegovine.
- 31.Po prizivu tužene Federacije Bosne i Hercegovine - kao preuzimatelja obveza RBiH, Kantonalni je sud rješenjem od 17. siječnja 2001. godine uvažio priziv, pobijano rješenje ukinuo i vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz obrazloženje da se potraživanje povjeritelja odnosi na razdoblje prije 28. studenoga 1998. godine, tj. prije stupanja na snagu Zakona o kaznenom postupku kojim je regulirano da se tužba za naknadu štete podnosi Federaciji Bosne i Hercegovine u slučaju neutemeljenog lišavanja slobode, a do donošenja ovog zakona za takav je vid štete nadležno Kantonalno ministarstvo pravde.
- 32.Aktom od 23. travnja 2001. godine, Općinski sud I u Sarajevu je pozvao apelanta da u ostavljenom roku dostavi sudu uredan prijedlog za izvršenje, uz naznaku točnog naziva pravnog slijednika dužnika određenog po izvršnoj ispravi uz upozorenje da će, u protivnom, prijedlog odbaciti kao neuredan. Kako apelant nije postupio po nalogu tog suda od 23. travnja 2001. godine, prijedlog za dozvolu izvršenja rješenja tog suda broj I-2705/01 od 29. svibnja 2001. godine odbačen je kao neuredan. Kantonalni je sud, rješenjem broj Gž-843/01 od 18. srpnja 2002. godine, odbio apelantov priziv uložen na rješenje od 29. svibnja 2001. godine, i pobijano rješenje potvrdio.
- 33.Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u ovom predmetnom slučaju kao relevantan zakon primijenio Zakon o sudovima Zeničko-dobojskog kantona. Ustavni sud ukazuje na nepravilan stav Kantonalnog suda da je pravni slijednik Republike Bosne i Hercegovine za nastale obveze povodom apelantovog zahtjeva za naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba nepravedno osuđenih i neutemeljeno lišenih slobode Zeničko-dobojski kanton - Kantonalno ministarstvo pravde.
- 34.Ustavni sud podsjeća da su Sporazumom o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine, zaključenom u Daytonu 9. studenoga 1995. godine, koji je prihvaćen odlukom Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine od 11. prosinca 1995. godine, osim ingerencija koje omogućuju funkcioniranje Vlade Republike Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države (vanjska politika, vanjska trgovina, carinska politika i dr.) sve druge civilne funkcije prenesene na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, pa i glede sudstva (poglavlje II točka 5, alineja 3).
- 35.Prelaskom ovih funkcija prešle su i odgovornosti na Federaciju, kako je i navedeno u citiranoj odredbi, pa obzirom na to i kontinuitet SR Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine ne bi se mogla prihvatiti odgovornost Kantona za naknadu ovog vida štete, jer svi zakoni, pa i Zakon o sudovima Zeničko-dobojskog kantona, su na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, člankom 543. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme vođenja postupka, propisana je odgovornost za štetu zbog neutemeljenog lišavanja slobode.
- 36.Ustavni sud ističe da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima koje garantira članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1981. godine, serija A, broj 94. stavak 21).
Jedan od temeljnih principa Europske konvencije je da pravna sredstva, koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu.
- 37.Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da su u predmetnom slučaju sudovi postupili nepravično, a na štetu interesa apelanta, jer su primjenom Zakona o sudovima Zeničko-dobojskog kantona onemogućili apelanta da ostvari svoje pravo na obeštećenje prema tužitelju FBiH, kao pravnom slijedniku RBiH.
Ustavni sud ističe da je apelant, zbog postupanja sudova na ovaj način, neosnovano dugo trpio posljedice za nepravdu koja mu je učinjena zbog neutemeljenog lišavanja slobode.
- 38.Stoga, Ustavni sud nalazi da su prava apelanta povrijeđena prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega je naloženo Kantonalnom sudu da otkloni povrede koje su ustanovljene u ovom predmetnom slučaju.
- 39.Ustavni sud zaključuje da, u odnosu na navode apelanta koji se odnose na duljinu postupka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i povredu prava na obeštećenje zbog neutemeljenog lišavanja slobode iz članka 5. stavak 5. Europske konvencije, u svjetlu svojih zaključaka u odnosu na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ove navode apelanta nije nužno posebice razmatrati.
VIII. Zaključak
- 40.Na temelju članka 61. stavak 2. i 64. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v.r.