USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija se apelacija gospodina M. P. protiv rješenja Okružnog suda Trebinje br. Kž- 17/2000 od 24. veljače 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku RS".
I - Činjenično stanje
Gospodin M. P. je podnio ovom sudu apelaciju protiv rješenja Okružnog suda Trebinje broj Kž-17/2000 od 24. veljače 2000. godine.
Predbježno je apelant podnio privatnu krivičnu tužbu protiv Lj. B. zbog krivičnog djela iz članka 43. stavak 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, Zasebni dio, i članka 81. stavak 1. istog Zakona. Nakon održanog postupka, Osnovni je sud u Srbinju-Foči 13. travnja 1998. godine donio presudu pod brojem K 30/96 kojom je okrivljeni oslobođen optužbe, a privatni tužitelj je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.
Povodom priziva apelanta, Okružni je sud u Trebinju 23. travnja 1999. godine pod brojem Kž-12/99 donio presudu kojom se priziv apelanta odbija kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Nakon toga, apelant je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Osnovnog suda Srbinje-Foča broj K30/96 od 13. travnja 1998. godine i povodom toga Osnovni je sud u Srbinju-Foči pod brojem K30/96 15. studenoga 1999. godine donio rješenje kojim se ovaj zahtjev odbacuje kao nedopušten.
Apelant je uložio priziv protiv ovog rješenja i priziv je odbijen kao neutemeljen rješenjem Okružnog suda Trebinje broj Kž-17/2000 od 24. veljače 2000. godine.
II - Dopustivost predmeta
Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ovaj sud ima apelacijsku jurisdikciju po pitanjima koja se tiču presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Prema Poslovnku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se pobija apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (članak 11. stavak 3).
Apelacija treba sadržavati presudu suda u Bosni i Hercegovini, zatim odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija temelji i potpis donositelja apelacije (članak 14. stavak 2. Poslovnika).
U konkretnom slučaju svi narečeni preduvjeti su ispunjeni, pa je vidljivo da je ova apelacija dopustiva.
III - Ocjena Ustavnog suda
U konkretnom slučaju apelant pobija rješenje Okružnog suda u Trebinju kojim je odbijen njegov priziv protiv rješenja Osnovnog suda Srbinje-Foča o odbacivanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude.
Inače, zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude je takav izvanredni pravni lijek kojim osuđeni, koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, može napadati takvu pravomoćnu presudu, kako zbog povrede zakona tako i zbog povrede postupka koji je prethodio donošenju te pravomoćne presude (članak 425. stavak 1. Zakona o krivičnom postupku).
Ovaj zahtjev mogu podnijeti jedino osuđeni i njegov branitelj (članak 428. stavak 1. cit. Zakona o krivičnom postupku), dakle, ne i tužitelj (javni, supsidijarni ili privatni), a on se podnosi sudu koji je donio presudu u prvom stupnju. Prema odredbama članka 428. stavak 3. Zakona o krivičnom postupku, zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba bit će odbačeno rješenjem predsjednika vijeća prvostupanjskog suda ili suda koji je mjerodavan za odlučivanje o zahtjevu.
Uvidom u pobijano rješenje je vidljivo da je apelant M. P. u krivičnom postupku koji je vođen protiv tuženog Lj. B. imao status privatnog tužitelja, pa je, suglasno svemu izloženom, vidljivo da su redoviti sudovi pravilno postupili kada su odlučili da njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude treba odbiti kao nedopušten.
Pod ovim okolnostima Ustavni sud Bosne i Hercegovine konstatira da je pobijano rješenje u suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i da ustavna prava apelanta (posebito ona iz članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda na koje apelant posredno ukazuje) nisu povrijeđena.
Prema tome, analogno izloženom, ovaj sud zaključuje da apelacija gospodina M. P. nije utemeljena i da je kao takvu treba odbiti.
Sukladno članku VI/4. Ustava, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće.
Ovu je odluku Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio većinom glasova (šest naprema tri) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i suci prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko. doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić. prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 34/00
25. veljače 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, v. r.