USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1861/06, rješavajući apelaciju Rifata i Medihe Duraković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Rifata i Medihe Duraković.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povodom žalbe protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-771/03 od 30. septembra 2003. godine.
Nalaže se Kantonu Sarajevo, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Rifatu i Medihi Duraković, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 450,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonu Sarajevo da u roku od 90 dana od dana prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Rifat i Mediha Duraković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 26. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom žalbe pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) podnesene protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-771/03 od 30. septembra 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda i učesnika u postupku, "Sanofarma" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 19. juna 2007. godine i 21. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 6. jula 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 25. aprila 2008. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis tog suda broj Pr-771/03. Navedeni spis Općinski sud je dostavio 14. maja 2008. godine. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantima 2. i 12. juna 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Općinskog suda broj Pr-771/03 od 30. septembra 2003. godine tuženi je obavezan da apelantu Rifatu Durakoviću isplati na ime neisplaćene plaće iznos od 25.571,00 KM, a apelantici Medihi Duraković iznos od 19.808,00 KM, te neisplaćene otpremnine, i to apelantu u iznosu od 1.000,00 KM, a apelantici u iznosu od 880,00 KM sa zakonskom kamatom, u smislu člana 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, počevši od dana podnošenja tužbe, 20. marta 2003. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 7.Protiv prvostepene presude tuženi je 27. novembra 2003. godine podnio žalbu. Primjerak navedene žalbe uručen je apelantima 13. aprila 2005. godine. Apelanti su svoj odgovor na žalbu dostavili Općinskom sudu 18. aprila 2005. godine.
- 8.Predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu na postupak povodom žalbe 18. novembra 2005. godine.
- 9.Kantonalni sud, rješavajući o žalbi tuženog, donio je Presudu broj GŽ-2962/05 od 12. marta 2007. godine, kojom je žalba tuženog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti navode da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističu da je Kantonalni sud time što nije donio odluku u periodu od tri godine i 6 mjeseci povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Navode da su nekoliko puta pokušavali pismenim i usmenim urgencijama da se obrate Kantonalnom sudu, ali da rezultat toga nije bilo donošenje presude i okončanje spora. Traže da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i naložiti Kantonalnom sudu da bez odgađanja donese presudu. Također, iz apelacije proizlazi da apelanti smatraju da je, zbog nerazumne dužine žalbenog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na imovinu, jer su nedonošenjem odluke u razumnom roku pretrpjeli nematerijalnu štetu. Traže da im Ustavni sud prema tom osnovu dosudi kompenzaciju u iznosu od 3.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet povodom žalbe primljen u Kantonalnom sudu 18. novembra 2005. godine. Međutim, predmet je dat sudiji u rad 6. marta 2007. godine. Istaknuto je da je Kantonalni sud donio svoju odluku 12. marta 2007. godine, te je navedena odluka otpremljena u pisarnicu i na pregled 21. marta 2007. godine, a strankama 5. aprila 2007. godine. Konstatirano je da je tačno da je predmet duže vremena stajao u sudu prije nego što je dat u rad sudiji (s obzirom na poznatu činjenicu da je sud opterećen velikim brojem predmeta), ali da je sudija izvjestilac u zakonskom roku donio odluku. Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da, s obzirom na to da apelanti nemaju primjedbu na odluku prvostepenog suda, nije u nadležnosti Općinskog suda da se izjašnjava o navodnom kršenju razumnog roka od Kantonalnog suda.
V. Relevantni propisi
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 214. st. 1. i 2.
(1) Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
Član 215. stav 1.
(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 217. stav 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 17.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 18.U konkretnom slučaju apelacija ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što nije donesena sudska odluka povodom žalbe na Presudu Općinskog suda broj Pr-771/03 od 30. septembra 2003. godine u razumnom roku.
- 19.Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
- 20.Dalje, Ustavni sud smatra da je u vrijeme trajanja postupka povodom predmetne apelacije pred Ustavnim sudom Kantonalni sud donio Presudu broj Gž-2962/05 od 12. marta 2007. godine kojom je okončan predmetni postupak.
- 21.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 22.Apelanti navode da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 23.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 24.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
- 25.Predmetni postupak se odnosi na naknadu neisplaćene plaće i otpremnine po osnovu radnog odnosa. Dakle, radi se o zahtjevu o građanskom pravu, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
- 24.
Razuman rok
- 26.Ustavni sud će kao prvo pitanje razmotriti navode apelanata u pogledu dužine žalbenog postupka. S tim u vezi, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Period koji se uzima u obzir
- 27.Ustavni sud smatra da se navodi apelanata u pogledu nerazumne dužine postupka odnose isključivo na period rješavanja žalbe tuženog na Presudu Općinskog suda broj Pr-771/03 od 30. septembra 2003. godine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je žalba tuženog protiv prvostepene presude podnesena 27. novembra 2003. godine, a da je Kantonalni sud o navedenoj žalbi odlučio Presudom broj Gž-2962/05 od 12. marta 2007. godine. Prema tome, navedeni period se ubraja u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, Ustavni sud smatra da je postupak povodom žalbe tuženog trajao tri godine i tri mjeseca.
- 28.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku u postupku rješavanja žalbe tuženog, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
b) Složenost predmeta
- 29.U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A br. 256-D, str.117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A br. 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu priroda činjenica, kao i pravna pitanja koja su bila relevantna za rješavanje žalbe tuženog nisu tako složeni da bi zahtijevali rješavanje u dužem vremenskom periodu.
c) Apelantovo ponašanje
- 30.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje da li je odluka donesena u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
- 31.S tim u vezi, Ustavni sud uvidom u predmetni spis ne može zaključiti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli da postupak povodom žalbe traje više od 3 godine, a posebno imajući u vidu i činjenicu da apelanti nisu aktivno učestvovali u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom.
d) Ponašanje suda
- 32.Apelanti u svojoj apelaciji navode da je postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom trajao više od tri godine, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Međutim, uvidom u predmetni spis Ustavni sud je našao da je žalba na prvostepenu presudu podnesena 27. novembra 2003. godine, te da je apelantima uručena 13. aprila 2005. godine. Dakle, apelantima je žalba od prvostepenog suda uručena tek nakon više od godinu dana od dana kada je podnesena. Iako su apelanti odgovor na žalbu dostavili Općinskom sudu 18. aprila 2005. godine, predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu tek 18. novembra 2005. godine, dakle, nakon 7 mjeseci. Iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je predmet dostavljen sudiji na rad tek 6. marta 2007. godine, odnosno nakon više od godinu dana od dana kada ju je Kantonalni sud zaprimio u rad.
- 33.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju postupak povodom žalbe trajao tri godine i tri mjeseca od čega se predmetna žalba nalazila pred prvostepenim sudom u periodu od skoro dvije godine. Stoga, iako apelanti smatraju da je Kantonalni sud odgovoran za nedonošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud, ipak, nakon uvida u spis, smatra da je i prvostepeni sud svojim ponašanjem doprinio da predmetni postupak povodom žalbe traje više od tri godine. Pri tome Ustavni sud konstatira da ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu u postupku povodom žalbe primijenili relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u vezi sa postupkom povodom žalbe.
- 34.Ustavni sud ne može prihvatiti kao osnovan navod Kantonalnog suda o preopterećenosti tog suda brojem predmeta. S tim u vezi Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U ovom slučaju Kantonalni sud, osim svojih paušalnih navoda o opterećenosti sudova, to ničim konkretnim ne obrazlaže, niti Ustavnom sudu daje obrazloženje o mjerama koje je taj sud preduzeo radi rješavanja problema preopterećenosti velikim brojem predmeta.
- 35.S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o žalbi tuženog od 27. novembra 2003. godine, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 36.Apelanti su zatražili naknadu štete zbog dužine trajanja postupka povodom žalbe. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 37.Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da je postupak povodom žalbe tuženog od 27. novembra 2003. godine, na šta se apelanti i žale, okončan 12. marta 2007. godine, Ustavni sud smatra da apelantima treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ukupan iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužan isplatiti Kanton Sarajevo, s obzirom na sjedište redovnih sudova pred kojima je trajao postupak na čiju se dužinu apelanti žale, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 38.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču povrede prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 39.Činjenica da je predmetni postupak trajao duže od tri godine, a da pri tome redovni sudovi nisu provodili poseban postupak osim održavanja sjednice vijeća na kojoj je okončan žalbeni postupak donošenjem odluke o žalbi, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine