USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2394/06, rješavajući apelaciju "Sarajevo-osiguranja" d.d. Sarajevo, Filijala Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija "Sarajevo-osiguranja" d.d. Sarajevo, Filijala Brčko.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Ukidaju se:
- -Presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Rev-11/05 od 30. maja 2006. godine.
- -Presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž.354/04 od 23. decembra 2004. godine.
Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da u žalbenom postupku, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1."Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo, Filijala Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), podnijelo je 10. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Rev-11/05 od 30. maja 2006. godine i Gž.354/04 od 23. decembra 2004. godine i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-130/01-I-4 od 26. maja 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Osnovnog suda zatraženo je 19. septembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju, dok je od Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), O.K. i SOD "Jahorina osiguranje" Brčko, kao učesnika u postupku, zatraženo 18. septembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud i Osnovni sud su 6. oktobra 2006. godine dostavili odgovor na apelaciju, dok SOD "Jahorina osiguranje" i O.K. nisu dostavili odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 10. aprila 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni sud je Presudom broj P-130/01-I-4 od 26. maja 2004. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja A.A. (u daljnjem tekstu: tužitelj) u parničnom postupku protiv tuženih Brčko Distrikta, SOD "Jahorina osiguranje" i O.K., i utvrđeno je da je tužitelj stekao stanarsko pravo na stanu u Ulici Cvijete Zuzorić broj 3 (u daljnjem tekstu: sporni stan), a tuženoj O.K., kao bespravnom korisniku spornog stana, naloženo je da stan oslobodi od lica i stvari u roku od 15 dana. Svi tuženi su Apelacionom sudu podnijeli žalbe na presudu Osnovnog suda.
- 7.Apelacioni sud je uvažio žalbe tuženih, ukinuo presudu Osnovnog suda zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te nakon održane glavne i javne rasprave donio Presudu broj Gž.354/04 od 23. decembra 2004. godine, u kojoj je ponovo utvrđeno da je tužitelj stekao stanarsko pravo na spornom stanu, a tuženoj O.K. naloženo je da iseli iz spornog stana.
- 8.Apelant je podneskom od 25. augusta 2004. godine predložio da se umiješa u predmetnu parnicu kao umješač na strani Brčko Distrika. Osnovni sud je Rješenjem broj P-130/01-I-4 od 7. aprila 2006. godine prihvatio apelantovo sudjelovanje u predmetnoj parnici kao umješača na strani tuženog Brčko Distrikta. U obrazloženju rješenja navedeno je da je članom 146. Zakona o parničnom postupku propisano da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može da se pridruži toj stranci. Osnovni sud je zaključio da svoj pravni interes da stupi u parnicu na strani tuženog Brčko Distrikta apelant zasniva na svojstvu vlasnika spornog stana. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je "nakon donošenja člana 12. Aneksa Konačne odluke za Brčko od 18. augusta 1999. godine kojom je uređeno da sva društvena, kasnije državna imovina, prelazi u vlasništvo Brčko Distrikta, kojom u ime Distrikta upravlja gradonačelnik u skladu sa Statutom Brčko Distrikta, to je Brčko Distrikt vlasnik javne imovine pa i spornog stana, te "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo ŠapelantĆ može u pogledu svojih prava na spornom stanu uređivati odnose sa Brčko Distriktom, jer za to postoji pravni interes umješača."
- 9.Apelant je 25. augusta 2005. godine Osnovnom sudu uložio podnesak u kojem je naveo da je vlasnik spornog stana čiji je nosilac stanarskog prava bila F.L. koja je umrla 1991. godine i iza koje nisu ostali nasljednici, a da je utvrđeno da apelant ima pravni interes u konkretnom predmetu. Apelant je osporio činjenicu da je tužitelj stanovao u spornom stanu, odnosno da je imao prijavljeno prebivalište na adresi spornog stana. U podnesku je navedeno da se apelant pridružuje žalbi koju je Brčko Distrikt izjavio na presudu Osnovnog suda i predložio je poništenje te presude.
- 10.S obzirom da je u međuvremenu postupak po tužbi tužitelja pravosnažno okončan, Osnovni sud je apelantov podnesak od 25. augusta 2005. godine smatrao revizijom kojom je apelant osporio presudu Apelacionog suda od 23. decembra 2004. godine zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Revizije su izjavili i tuženi Brčko Distrikt i O.K.
- 11.Apelacioni sud je Presudom broj Rev-11/05 od 30. maja 2006. godine odbio revizije tuženog Brčko Distrikta i O.K., kao i reviziju apelanta kao umješača. U vezi sa apelantovom revizijom u obrazloženju presude navedeno je da apelant osporava činjenicu u vezi sa prijavom prebivališta tužitelja, a da prema članu 344. Zakona o parničnom postupku stranke u reviziji mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Iz navedenog razloga, kako je dalje navedeno u presudi, apelantovo iznošenje novih činjenica i dokaza se nije moglo prihvatiti prema članu 312. stav 3. Zakona o parničnom postupku i moglo bi se koristiti kao eventualno novi dokaz u postupku ponavljanja postupka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant je naveo da je morao biti pasivno legitimiran i stranka u predmetnom parničnom postupku sa svim pravima i obavezama, a što mu nijedan nižestepeni sud nije omogućio, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadalje, po apelantovom mišljenju, ovo pravo je povrijeđeno i zbog nepravilne primjene Zakona o stambenim odnosima jer su redovni sudovi bez ikakvog osnova prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i odbijali sve prigovore i navode tuženog i samog apelanta, i bez ikakvog osnova su prihvatili tvrdnju da je tužitelj živio u zajedničkom porodičnom domaćinstvu sa svojom bakom, a da nije ni pravno valjan ugovor o doživotnom izdržavanju koji je on zaključio sa bakom. Prema apelantovom mišljenju ovakvim postupanjem redovnih sudova povrijeđeno je i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Apelacioni sud je naveo da se navodi istaknuti u reviziji po kojima je taj sud odlučivao odnose na utvrđivanje činjeničnog stanja, a da se prema izričitoj zakonskoj odredbi (član 312. stav 3. Zakona o parničnom postupku) revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema mišljenju Apelacionog suda nije bilo povrede apelantovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu.
- 14.Osnovni sud je naveo da je pitanje pasivne legitimacije, koje je apelant istakao u apelaciji, pitanje primjene materijalnog prava o kojem sud ne smije poučavati stranke jer bi u tom slučaju stao na stranu stranke koju poučava u tom smislu i postao bi pristran. Kako je dalje navedeno, sud se kretao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prema članu 2. Zakona o parničnom postupku, kako u objektivnom tako i u subjektivnom smislu. Navedeno je da je apelantova greška što nije tražio odmah po podnošenju tužbe da tužitelj, u subjektivnom smislu, tužbu usmjeri i prema apelantu. U odnosu na navode o nepravilnoj primjeni Zakona o stambenim odnosima sud je naveo da nije prihvatio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva navedenu u tužbi, jer sud nije vezan za pravnu osnovu i za tu svoju odluku sud je dao razloge.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 31/06 - prečišćeni tekst)
"Član 146. st. 1. i 2.
Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.
Umješač može stupiti u parnicu tokom cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
Član 284. stav 2. tač. 6.
- 2)Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:
- 6.ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom
- 6.
Član 312. stav 3.
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Član 322.
Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz člana 284. st. 1. i 2. ovog zakona zbog koje se revizija može izjaviti, izuzev povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, Apelacioni sud će rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelomično prvostepenu i drugostepenu presudu ili samo drugostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog i drugostepenog suda."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Rev-11/05 od 30. maja 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 10. augusta 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje pokreću pitanje da li je apelant imao efektivno pravo pristupa sudu u postupku u kojem je utvrđen njegov pravni interes da se umiješa u postupak, imajući u vidu da je u postupak uključen tek u revizionom dijelu pred Apelacionim sudom i da taj sud nije bio ovlašten meritorno razmotriti njegove revizione navode. Apelacioni sud se nije izjasnio o ovom apelantovom navodu, dok je Osnovni sud smatrao da je apelantova greška što nije tražio da se uključi u postupak odmah nakon podnošenju tužbe, jer sud o tome ne vodi računa po službenoj dužnosti.
- 22.Imajući u vidu da su redovni sudovi utvrdili da apelant ima pravni interes da stupi u ovu građansku parnicu u kojoj se utvrđivalo pravo na spornom stanu, i da je apelant u postupku učestvovao kao umješač na strani tuženog, član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u odnosu na apelanta i stoga će Ustavni sud razmotriti apelantove navode u vezi sa povredom navedenog prava.
- 23.Ustavni sud smatra da prava, garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, obuhvataju, inter alia, pravo na sudsku zaštitu, a pravo na pristup sudu čini jedan od njegovih aspekata (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluku broj AP 53/03 od 26. augusta 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04). Nadalje, prema tumačenju Evropskog suda za ljudska prava, u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno je "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Međutim, to pravo nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Nadalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razumni odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi presudu u predmetu Stubbings and Others v. the United Kingdom od 22. oktobra 1996, Reports of Judgements and Decisions 1996-IV, stav 50). Nije dovoljno da je pravo pristupa sudu samo moguće, odnosno da je samo omogućeno pokrenuti postupak pred domaćim sudom, nego to pravo mora biti i efektivno (vidi, mutatis mutandis, Evropski suda za ljudska prava, R.D. protiv Poljske, presuda od 18. decembra 2001. godine, st. 43-52).
- 24.Predmetni parnični postupak, kako je utvrdio Ustavni sud, pokrenuo je tužitelj zahtjevom da se utvrdi da je on nosilac stanarskog prava na spornom stanu. Tužitelj je svojom tužbom obuhvatio tri tužena, ali ne i apelanta. Jedan od tuženih bio je Brčko Distrikt koji je u odgovoru na tužbu naveo da je sporni stan imovina Brčko Distrikta na osnovu člana 12. Aneksa Konačne odluke za Brčko, jer se radi o stanu u društvenom vlasništvu. Osnovni sud je presudu donio 26. maja 2004. godine, nakon čega je apelant, 25. augusta 2004. godine, očigledno po saznanju za predmetni parnični postupak, zatražio od tog suda da se umiješa u parnicu. Osnovni sud je tek 7. aprila 2006. godine, dakle kada je već bio pravosnažno okončan parnični postupak, donio rješenje kojim je apelantu omogućeno da stupi u parnicu. Obrazloženje rješenja Osnovnog suda proturječno je samo sebi jer je u rješenju navedeno da je apelant vlasnik spornog stana i da kao takav ima pravni interes da stupi u parnicu, a zatim je navedeno je da je Brčko Distrikt vlasnik spornog stana i da apelant može u pogledu svojih prava na spornom stanu uređivati odnose sa Brčko Distriktom jer za to postoji pravni interes. Upravo je ovo pitanje bilo važno za određivanje pasivne legitimacije, jer je ostalo nedefinirano je li apelant ili Brčko Distrikt imao pravo raspolaganja stanom, odnosno ko je pasivno legitimiran. Osnovni sud je na apelanta prebacio teret odgovornosti zbog neblagovremenog uključivanja u predmetnu parnicu, zanemarujući činjenicu da je tom sudu trebalo skoro dvije godine da riješi apelantov zahtjev da se umiješa u parnicu. Da je Osnovni sud riješio apelantov zahtjev odmah, na način na koji je to učinio dvije godine kasnije kada je apelantu omogućio da se umiješa u parnicu, apelant bi mogao u potpunosti uživati sve garancije prava na pristup sudu. S obzirom na vrijeme kada je apelant podnio svoj zahtjev, imao je mogućnost, da je zahtjev riješen promptno, efektivno ostvariti ovo pravo i pred Apelacionim sudom s obzirom da je taj sud održao javnu raspravu kako bi sam utvrdio činjenično stanje koje je bilo, prema zaključku tog suda, nepotpuno utvrđeno. Apelantovi navodi koje je kasnije iznio u podnesku koji je smatran revizijom upravo su se odnosili na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Neprihvatljiv je stav Osnovnog suda prema kojem je apelant odgovoran zbog nemogućnosti da efektivno učestvuje u ovoj parnici jer nije tražio od tužitelja da ga obuhvati tužbom, s obzirom da je članom 146. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da se onaj ko za to ima pravni interes može umiješati u parnicu sve do pravosnažnog okončanja parnice, odnosno u postupku po vanrednom pravnom lijeku. Apelant je to svoje pravo iskoristio, a Osnovni sud je bio dužan zahtjev riješiti tako da apelantu omogući efektivno učestvovanje u predmetnom parničnom postupku, odnosno efektivan pristup sudu u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Činjenica da je apelantov podnesak iz 2005. godine smatran revizijom po kojoj je postupio Apelacioni sud ne mijenja suštinu ovog razmatranja i prethodni zaključak Ustavnog suda jer se revizioni postupak u konkretnom slučaju ne može smatrati postupkom u kojem je apelant imao pristup sudu u suštinskom smislu. Naime, Apelacioni sud o reviziji uvijek odlučuje bez rasprave prema članu 318. Zakona o parničnom postupku, što je učinio u konkretnom slučaju, a također taj sud nije mogao razmotriti apelantove revizione navode s obzirom na ograničenje iz člana 312. stav 3. prema kojem se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
- 26.S obzirom na prethodne zaključke Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ostalih apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, a koji se odnose na sam meritum predmetnog parničnog postupka.
- 27.Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) pravo na imovinu
- 28.U svjetlu zaključka o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da se apelantov navod o povredi njegovog prava na imovinu odnosi na povredu prava na pristup sudu, Ustavni sud neće posebno razmotriti apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 29.Povrijeđeno je apelantovo pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, propuštanjem redovnog suda da apelantov zahtjev za stupanje u parnicu, kao umješača na strani tuženog, riješi tako da mu omogući da stupi u parnicu u fazi u kojoj je mogao imati efektivan, odnosno suštinski pristup sudu, na način da uživa sve garancije prava na pravično suđenje.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine