USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 7. jula 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 2877/06, rješavajući apelaciju Zdravstvene ustanove - Poliklinika "Mimo-Medical" Sarajevo i Skendera Jetulahovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Valerija Galić, potpredsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Djelomično se usvaja apelacija Zdravstvene ustanove - Poliklinika "Mimo-Medical" Sarajevo i Skendera Jetulahovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencij" za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 od 10. oktobra 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Travniku broj 051-0PR-06-000058 III od 27. februara 2007. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-Pr-06-000917 od 10. septembra 2007. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine i Rješenje Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-12/06 od 9. oktobra 2006. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine, Rješenje Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-541/06 od 22. juna 2006. godine i Rješenje Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/05 od 21. aprila 2006. godine.
Predmeti se vraćaju Općinskom sudu u Travniku i Općinskom sudu u Bugojnu, koji su dužni da po hitnom postupku donesu nove odluke, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Travniku i Općinskom sudu u Bugojnu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravstvene ustanove - Poliklinika "Mimo-Medical" Sarajevo i Skendera Jetulahovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje Busovača broj P-460/05 od 24. aprila 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravstvene ustanove-Poliklinika "Mimo-Medical" Sarajevo i Skendera Jetulahovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 356 od 27. augusta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Pr-06-000 203-III od 8. juna 2007. godine, te Rješenja Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/06 od 11. oktobra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zdravstvena ustanova - Poliklinika "Mimo-Medical" Sarajevo i Skender Jetulahović (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju i dopune apelacije 20. oktobra 2006. godine, 8. januara 2007. godine, 15. februara 2007. godine, 11. septembra 2007. godine, 8. novembra 2007. godine, 27. novembra 2007. godine i 12. decembra 2007. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 od 10. oktobra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 051-0PR-06-000058 III od 27. februara 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-Pr-06-000917 od 10. septembra 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000356 od 27. augusta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Pr-06-000 203-III od 8. juna 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-12/06 od 9. oktobra 2006. godine, Rješenja Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/06 od 11. oktobra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-541/06 od 22. juna 2006. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/05 od 21. aprila 2006. godine i Rješenja Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje Busovača broj P-460/05 od 24. aprila 2006. godine.
- 2.Dopunom apelacije od 8. novembra 2007. godine apelanti su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti postupak izvršenja Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000356 od 27. augusta 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000425 od 10. oktobra 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000443 od 10. oktobra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Novom Travniku, Općinskog suda u Travniku i učesnika u postupku Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne politike Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Sanitarna inspekcija) zatraženo je 21. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Odgovore na apelaciju Kantonalni sud u Novom Travniku je dostavio 7. januara 2008. godine, Općinski sud u Travniku 14. januara 2008. godine, a Sanitarna inspekcija 25. januara 2008. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima 4. februara 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.U prekršajnom postupku protiv okrivljenih Poliklinike "Mimo-Medical", kao pravnog lica, i prim. dr. Stanoja Cicovića, kao odgovornog lica, Općinski sud za prekršaje Novi Travnik donio je Rješenje broj P-III-197/05 od 21. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-541/06 od 22. juna 2006. godine, kojim su okrivljeni proglašeni krivim zato što su 13. aprila 2005. godine i 9. maja 2005. godine određenim licima koja podliježu zdravstveno-sanitarnoj kontroli, konobaru kafe-bara "King" u Novom Travniku, radnici u SZR Pekara "Centar" u Novom Travniku i radniku kafea "Vivaldi Baćo" u Novom Travniku, izdali sanitarnu knjižicu bez ovjere Zavoda za javno zdravstvo Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zavod), čime su počinili prekršaj iz člana 3. stav 1. Odluke o vođenju jedinstvenog registra lica koja podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Odluka), kažnjiv prema članu 10. navedene odluke. Okrivljeni se kažnjavaju, i to: Poliklinika "Mimo-Medical" za svaki prekršaj novčanom kaznom od po 1.000,00 KM, te se primjenom člana 37. stav 1. Zakona o prekršajima izriče jedinstvena novčana kazna u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM, a odgovornom licu jedinstvena novčana kazna u ukupnom iznosu od 600,00 KM. Poliklinika "Mimo-Medical" je, također, dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 KM. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je iz izvedenih dokaza nesumnjivo utvrđeno da nisu vršene potrebne ovjere izdatih sanitarnih knjižica od Zavoda, a prema podacima iz knjižica, sanitarni pregledi su obavljeni 13. aprila i 9. maja 2005. godine sa pečatom i potpisom okrivljenog odgovornog lica. Članom 3. Odluke propisano je da "sve zdravstvene ustanove (privatne i javne) koje izdaju sanitarne knjižice, koje podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području Kantona, dužne su dostaviti nalaze o urađenim pretragama Zavodu radi arhiviranja. Poslove iz stava 1. ovog člana mogu obavljati samo pravna lica koja posjeduju odobrenje za rad mjerodavnog ministarstva zdravstva". Članom 10. Odluke propisano je da će se određenim novčanim iznosima kazniti za prekršaj zdravstvena ustanova ako licu koje je pod obaveznim sanitarno-zdravstvenim nadzorom izda sanitarnu knjižicu bez ovjere Zavoda.
- 8.U obrazloženju navedenih rješenja se, također, navodi da se u žalbenim navodima, uglavnom, ponavlja odbrana iznesena pred prvostepenim sudom u pogledu odlučnih činjenica, što se vidi iz žalbenih tvrdnji da je firma registrirana za obavljanje, između ostalog, i zdravstvenog pregleda, te da postupaju u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBiH, a da navedenu kantonalnu odluku, na osnovu koje je sanitarna inspekcija zapisnički ustanovila da postoji konkretni prekršaj, ne smatraju saglasnom citiranom zakonu, te da je za njih neobavezujuća i da ne mogu biti odgovorni za prekršaj uz tvrdnju da podzakonski akti moraju biti usaglašeni sa zakonom. Ovakvim žalbenim navodima, prema stavu suda, okrivljeni nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka iz ožalbenog rješenja. Tvrdnjama da nisu obavezni da postupe prema odredbi člana 3. stav 1. Odluke i da te odredbe nisu u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBiH okrivljeni ne poriču činjenice iznesene u izreci ožalbenog rješenja iz čega jasno proizlazi da su svojim postupkom ostvarili sva bitna obilježja prekršaja. Prigovore o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u predmetnoj faktičkoj situaciji sud ocjenjuje kao neosnovan. Sud zaključuje da tvrdnja da je citirana odluka suprotna spomenutom federalnom zakonu nije predmet ovog postupka, niti se može rješavati putem prekršajnog postupka, već je predmet drugog posebnog postupka pokrenutog i vođenog na način propisan zakonom pred nadležnim organom.
- 9.Zahtjev apelanata da se ponovi predmetni prekršajni postupak, koji je okončan Rješenjem Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/05 od 21. aprila 2006. godine, odbijen je kao neosnovan Rješenjem istog suda broj P-III-197/06 od 11. oktobra 2006. godine. Osim toga, apelanti su izjavili zahtjev za sudsku zaštitu protiv Rješenja Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-541/06 od 22. juna 2006. godine, koji je odbijen kao neosnovan Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja kojim je odbijen zahtjev za sudsku zaštitu se navodi da su apelanti u zahtjevu ponovili, uglavnom, ono što je isticano u žalbi na prvostepeno rješenje o prekršaju na koje je odgovore dao žalbeni sud. Apelanti su naveli da, iako je Zakonom o prekršajima predviđeno da se saslušavanje okrivljenog u pravilu obavlja usmeno, zastupnik apelanata je saslušan zamolbenim putem preko Suda za prekršaje Novo Sarajevo, a ne neposredno pred sudom koji je donio rješenje o odgovornosti i kažnjavanju, pa smatraju da bi odluka prvostepenog suda morala biti drugačija da im je bilo omogućeno da neposredno iznesu odbranu i dostave odgovarajuće dokaze s obzirom na to da su de facto bili prisiljeni da učine prekršaje. Ispitujući ove navode iz zahtjeva, sud smatra da činjenice i okolnosti koje se ističu nemaju odlučni značaj da bi se uvažio zahtjev za sudsku zaštitu. Ovo zbog toga što činjenica da je zastupnik saslušan zamolbenim putem ne upućuje na zaključak da je time apelantima uskraćeno pravo da, u skladu sa Zakonom o prekršajima, usmeno iznesu svoju odbranu i ponude dokaze, za šta su imali priliku i što je i učinjeno u prvostepenom i u žalbenom postupku, a što proizlazi iz stanja spisa dostavljenih sudu. Osim toga, u samom zahtjevu apelanti priznaju odlučnu činjenicu da je prekršaj učinjen, navođenjem razloga i okolnosti zbog čega su bili prisiljeni da učine prekršaj. Sud je naveo da ne može prihvatiti navedene razloge, jer to nisu okolnosti i činjenice koje imaju odlučni značaj i koje bi dovele u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, već su to okolnosti koje mogu utjecati na visinu kazne, a što su ocijenili sudovi u prethodnom postupku. Niti jednom odredbom Zakona o prekršajima nije propisana mogućnost da počinilac ovog prekršaja ne odgovara za prekršaj, ako dokaže da ga je učinio, kao što se radi u konkretnom slučaju.
- 10.U drugom prekršajnom postupku Rješenjem Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-12/06 od 9. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine, Poliklinika "Mimo-Medical" i odgovorno lice proglašeni su krivim zbog učinjenih prekršaja iz člana 3. stav 1. Odluke, počinjenih na način i u vrijeme koji su pobliže opisani u izreci Rješenja, te su kažnjeni, Poliklinika "Mimo-Medical" za svaki od počinjenih prekršaja na novčanu kaznu od po 1.000,00 KM, odnosno jedinstvenom novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 4.000,00 KM, a odgovorno lice jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 800,00 KM. Osim toga, Poliklinika je obavezana da naknadi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 KM. Apelanti su podnijeli zahtjev za ponavljanje ovog postupka koji je odbijen kao neosnovan Rješenjem Općinskog suda Travnik broj 051-0-Pr-06-000 203-III od 8. juna 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 356 od 27. augusta 2007. godine.
- 11.U sljedećim prekršajnim postupcima rješenjima Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 i broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine odbijene su žalbe apelanata protiv prvostepenih rješenja (Rješenje Općinskog suda u Travniku broj 051-0PR-06-000058 III od 27. februara 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-Pr-06-000917 od 10. septembra 2007. godine), kojima su apelanti proglašeni krivim zbog učinjenog prekršaja iz člana 3. stav 1. Odluke i kažnjeni novčanim kaznama.
- 12.Predmetnom apelacijom apelanti su, također, osporili i Rješenje Općinskog suda za prekršaje Busovača broj P-460/05 od 24. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine, kojim je utvrđeno da su Poliklinika "Mimo-Medical" i odgovorno lice odgovorni što su 6. aprila 2005. godine u SUR Kafe "Party 2" u Busovači navedenim konobaricama izdali sanitarne knjižice bez ovjere Zavoda, čime su počinili prekršaj iz člana 3. stav 1. Odluke, pa ih sud kažnjava: Polikliniku novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM, a odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM. Osim toga, Poliklinika je obavezana da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 KM. Protiv navedenog drugostepenog rješenja apelanti su 1. jula 2006. godine podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti Kantonalnom tužilaštvu u Travniku. Predmetni zahtjev je evidentiran u Kantonalnom tužilaštvu pod poslovnim brojem KTA-216/06, a apelanti do sada nisu obaviješteni o odluci.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelanti se žale da su konačnim rješenjima Kantonalnog suda za prekršaje Vitez i Novi Travnik povrijeđene odredbe člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u vezi sa članom 6. Evropske konvencije. Smatraju da iz navedenih činjenica proizlazi da u ovom konkretnom slučaju nisu imali ni nezavisno, niti nepristrano odlučivanje u prekršajnim postupcima. Dodaju da je prekršeno njihovo pravo na pravičan postupak i ravnopravan tretman u odnosu na podnosioce zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanata. To potvrđuju činjenice na koje su apelanti ukazivali u žalbama, a sud nije obrazložio zbog kojih razloga argumente i dokaze apelanata smatra neosnovanim. Apelanti navode da, i pored upornih zahtjeva da se direktno saslušaju pred sudovima za prekršaje u Novom Travniku, Busovači, Vitezu i drugim sudovima za prekršaje na području SBK, s obzirom na činjenicu da se protiv apelanata istovremeno vodi gotovo stotinu prekršajnih postupaka, kao i da im se omogući da dostave i izvedu dokaze na kojima zasnivaju svoju odbranu, sudovi za prekršaje Srednjobosanskog kantona su jedino i isključivo zamolbenim putem preko sudova za prekršaje u općinama Centar i Novo Sarajevo saslušali apelante i od njih uzeli izjave, a u zapisnike unijeli dvije-tri kratke rečenice, te je na taj način, prema mišljenju apelanata, učinjena bitna povreda odredaba Zakona o prekršajima SBK. Navedenim zakonom je predviđeno da se okrivljeni, u pravilu, saslušavaju usmenim putem. Dalje ističu da je apelantima bilo onemogućeno da sudu podnesu odgovarajuće dokaze u vidu pismenih dokumenata iz kojih je vidljivo da su apelanti de facto i de iure bili primorani da učine prekršajnu radnju zbog koje su kažnjeni. Smatraju da je Vlada SBK donijela nezakonitu i pravno neosnovanu odluku (Odluka o vođenju jedinstvenog registra lica koja podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području SBK) kojom je obavezala sve registrirane i ovlaštene zdravstvene organizacije čije je sjedište u drugim kantonima da sanitarne knjižice koje izdaju nakon detaljnjih sanitarnih pregleda moraju dostaviti na "nadovjeru" Zavodu da bi bile važeće i da za tu uslugu, odnosno ovjeru, Zavod naplaćuje visoku naknadu. Apelanti zaključuju da je notorno da je ovakva odluka donesena contra legem i da nije zasnovana na određenjima federalnih zakona koji uređuju ovu oblast. Radi se o zloupotrebi zakona i načinu na koji navedeni kanton de facto eliminira konkurenciju i de iure zabranjuje ovlaštenim i registriranim organizacijama iz drugih kantona da obavljaju svoju osnovnu djelatnost. Apelanti ističu da je Ministarstvo zdravstva i socijalne politike SBK dopisom od 12. aprila 2005. godine obavijestilo apelante da obustavlja nadovjeru sanitarnih knjižica koje apelanti izdaju, jer su utvrdili da apelanti obavljene zdravstvene pretrage nisu uradili u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju i Pravilnikom o zdravstvenim pregledima lica stavljenih pod zdravstveni nadzor radi sprečavanja zaraznih bolesti. Apelanti smatraju da su navedeni razlozi za obustavu nadovjere neosnovani i nedokazani. Dalje ukazuju da im je uskraćeno elementarno pravo da dokazuju bitne i odlučne činjenice od kojih zavisi pravilna i zakonita odluka sudova za prekršaje, da su uz žalbe dostavljali fotokopije dokaza iz kojih je vidljivo i jasno da je odbijanje Zavoda da nadovjeri sanitarne knjižice eklatantan primjer samovolje i nedopustivog ponašanja, te da postoje razlozi koji isključuju prekršajnu odgovornost apelanata.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Kantonalni sud u Novom Travniku u odgovoru na apelaciju je naveo da su razlozi za osporene odluke dati u obrazloženju odluka pri kojima i dalje ostaje. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Travniku je naveo da taj sud, kao pravni sljednik općinskih sudova za prekršaje Busovača i Novi Travnik, koji su reformom prekršajne oblasti ukinuti u cijelosti, ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženjima pravomoćnih rješenja navedenih općinskih sudova za prekršaje, te i dalje smatra da u provedenim prekršajnim postupcima nisu povrijeđena prava apelanata iz člana 6. Evropske konvencije, naročito prava na pravično suđenje. Dalje se navodi da, ako se pažljivo izvrši uvid u obrazloženja osporenih rješenja prvostepenih sudova, na nesumnjiv način će se utvrditi da su prvostepeni sudovi odlučnu činjenicu, da su apelanti postupali protivno Odluci Vlade SBK, utvrđivali tako što su putem pravne pomoći kod nadležnog suda, kao mjesta sjedišta apelanata, zamolbenim putem omogućili saslušanje njihovog predstavnika, a sve zbog ekonomičnosti i efikasnosti prekršajnog postupka. U skladu sa članom 65. stav 1. Zakona o prekršajima SBK ("Službene novine SBK" broj 13/04), propisano je da su sudovi dužni jedni drugima pružati pravnu pomoć, pa su, stoga, zamolbeni općinski sudovi u predmetnim prekršajnim postupcima, kako je to navedeno i u obrazloženju činjeničnog stanja apelacije, proveli postupak saslušanjem predstavnika apelanata usmeno, kako se to u pravilu i čini u skladu s tada važećim odredbama Zakona o prekršajima. Dakle, isključivi cilj saslušanja predstavnika apelanata su bile ekonomičnost i efikasnost postupka uz omogućavanje svih prava na iznošenje svoje odbrane, kao i izvođenje dokaza. Da je predstavnik apelanata, koji je saslušan pred zamolbenim općinskim sudovima za prekršaje u Sarajevu, iznio sve relevantne činjenice i dokaze koje je u tom momentu smatrao potrebnim, te da je zamolbeni sud u svemu vjerno i zapisnički konstatirao sve činjenice i okolnosti koje je iznio predstavnik apelanata ukazuju i zapisnici o njegovom saslušanju, koji su potpisani bez primjedaba. U odgovoru se, dalje, ističe da je bitno napomenuti da je prvostepeni Općinski sud za prekršaje u Novom Travniku, pri zamolbi za ukazivanje pravne pomoći od nadležnog Općinskog suda za prekršaje Novo Sarajevo, zamolio taj sud da se sasluša predstavnik apelanata u vezi sa okolnosti učinjenog prekršaja, ostavljajući ovlaštenja zamolbenom sudu da po potrebi izvede i druge dokaze. Iz zapisnika o ispitivanju predstavnika apelanata vidljivo je da je njihov predstavnik u cijelosti iznio svoje mišljenje koje se odnosi na činjenicu postojanja prava na izdavanje sanitarnih knjižica, a ocjenu tog prava su u osporenim i citiranim rješenjima jasno obrazložili postupajući sudovi. Evidentno je, prema mišljenju Općinskog suda, da su osporena rješenja donesena u skladu s procesnim i materijalnim zakonima i propisima kojima su potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice i pri tome su apelantima omogućena sva prava na pravično suđenje u smislu člana 6. Evropske konvencije i prava na izjavljivanje pravnih lijekova, koje su nadležni sudovi odbili kao neosnovane. Predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.Sanitarna inspekcija u svom odgovoru navela je da su apelanti, kao i neki domovi zdravlja sa područja SBK, bili razlog za donošenje predmetne odluke, jer nisu izdavali sanitarne knjižice u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju. Ističu da su dopisom od 1. februara 2006. godine dali do znanja apelantima da im ne osporavaju rad na području svog kantona i da mogu ugovarati poslove, ali ih moraju obavljati u poliklinici, a ne po ugostiteljskim, trgovačkim i drugim objektima. Za sanitarne preglede koje su apelanti obavljali u poliklinici u Sarajevu (tamo gdje su ispunjeni minimalni tehnički uvjeti: prostor, kadar i oprema), kao i u drugim javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama Sanitarna inspekcija nije tražila nadovjeru, već je priznavala preglede u cijelosti. Osim toga, obavijestili su apelante da zdravstvo nije u isključivoj nadležnosti Federacije, nego da se radi o podijeljenoj nadležnosti Federacije i kantona. Na osnovu podijeljene nadležnosti Vlada SBK je donijela predmetnu odluku radi lakše kontrole rada zdravstvenih ustanova, njihove profesionalnosti i zaštite korisnika usluga, a koja je u skladu s federalnim propisima.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o prekršajima ("Službene novine FBiH" broj 31/06) relevantne odredbe glase:
Član 7. Prava lica okrivljenih za prekršaje
Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo zahtijevati da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud ukoliko on to zahtijeva u roku koji je propisan zakonom. Takva lica imaju pravo:
1)da se smatraju nevinim dok se ne dokaže njihova odgovornost u skladu sa zakonom;
2)da u najkraćem roku budu obaviještena, detaljno i na jeziku koji razumiju, o prirodi i razlogu optužbi protiv njih;
3)da im se d? odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu njihove odbrane;
- 4)da se brane lično, ili posredstvom branioca prema vlastitom izboru, ili ukoliko nemaju dovoljno sredstava, da im se on osigura besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde;
- 5)da ispitaju, ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se osigura prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uvjetima kao i svjedoka koji ih terete;
- 6)da dobiju besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumiju jezik koji se upotrebljava u sudu.
- 18.Zakon o prekršajima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona" broj 13/04)
- 18.
Član 4. stav 1.
Prekršaji se mogu propisivati: zakonom, odlukom općinskog vijeća, uredbom i odlukom Vlade Kantona.
Član 55.
Sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da nastoji da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 65.
Sudovi su dužni jedni drugima pružati pravnu pomoć.
- 19.Odluka o vođenju jedinstvenog registra lica koja podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području Srednjobosanskog kantona ("Službene novine Srednjobosanskog kantona" broj 4/03)
Član 3. stav 1.
Sve zdravstvene ustanove (privatne i javne) koje izdaju sanitarne knjižice licima koja podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području Kantona dužne su nalaze o urađenim pretragama dostaviti Zavodu na arhiviranje.
Član 4.
Zavod kontrolira popunjavanje sanitarnih knjižica, odnosno kontrolira obavljene pretrage prema djelatnosti koju lice koje je pod sanitarno-zdravstvenim nadzorom obavlja, te ispravnost ovjerava svojim pečatom, u gornjem uglu stranice sanitarne knjižice, uz broj pod kojim se lice vodi u jedinstvenom registru.
Član 10.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako licu koje je pod obaveznim sanitarno-zdravstvenim nadzorom izda sanitarnu knjižicu bez ovjere Zavoda.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 500,00 KM (član 3. stav 1. ove odluke).
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost prema članu 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda
- 22.Ocjenjujući dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine i Rješenje Općinskog suda za prekršaje Busovača broj P-460/05 od 24. aprila 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
- 23.S obzirom na to da je apelantima, kako i sami navode u apelaciji, 26. juna 2006. godine uručeno Rješenje Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno Rješenje Kantonalnog suda za prekršaje Vitez broj Pž-III-447/06 od 18. maja 2006. godine.
Dopustivost prema članu 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda
- 24.U odnosu na dopustivost dijela apelacije u kojem se, povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, osporavaju Rješenje Općinskog suda Travnik broj 051-0-Pr-06-000 203-III od 8. juna 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 356 od 27. augusta 2007. godine, i Rješenje Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/06 od 11. oktobra 2006. godine, kojim je odbijen zahtjev apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka, izjavljenog protiv Rješenja Općinskog suda za prekršaje Novi Travnik broj P-III-197/05 od 21. aprila 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
- 25.Ustavni sud konstatira da se navodi o kršenju prava na pravično suđenje u pogledu navedenih rješenja odnose isključivo na postupak koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno, prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za ponavljanje postupaka tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje na sličan stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak "ne utvrđuje Š...Ć osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta". Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi i Ustavni sud, Odluka broj AP 563/05 od 28. juna 2005. godine).
- 26.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupci o zahtjevu za ponavljanje postupka ne tiču odlučivanja o "građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. Stoga, pitanje koje se u ovom dijelu apelacije postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je odlučio da ovaj dio apelacije odbaci kao nedopušten, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 27.Dalje, predmet osporavanja apelacijom su i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 i broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine, broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine i broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U odnosu na rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 i broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine, apelacija je podnesena 12. decembra 2007. godine, u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine, apelacija je podnesena 28. februara 2007. godine i u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine, apelacija je podnesena 20. oktobra 2006. godine. Stoga, u odnosu na navedena rješenja apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u dijelu u kojem su osporena navedena rješenja ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu u kojem su osporena rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Pžp-07-000 425 i broj 0006-0-Pžp-07-000 443 od 10. oktobra 2007. godine, broj 006-0-Pžp-06-000 001 od 29. januara 2007. godine i broj 006-0-Kvl-06-000 002 od 27. septembra 2006. godine, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelanti osporavaju navedena rješenja Kantonalnog suda, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 30.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 31.Član 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Š...Ć Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
- 31.
d. Š...Ć da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe Š...Ć .
- 32.Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno da li je riječ o "krivičnoj" optužbi protiv apelanata.
- 33.Ocjena da li je neka optužba "krivična", u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije, daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Engel i dr. protiv Holandije, presuda od 8. juna 1976. godine). Ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
- 34.Članom 3. Odluke propisano je da su sve zdravstvene ustanove, javne i privatne, koje izdaju sanitarne knjižice licima koja podliježu sanitarno-zdravstvenom nadzoru na području SBK dužne dostaviti nalaze o urađenim pretragama Zavodu na arhiviranje, koji, u skladu sa članom 4. Odluke, svojim pečatom ovjerava ispravnost obavljenih sanitarno-zdravstvenih pretraga. Članom 10. Odluke kao prekršajna sankcija je propisana novčana kazna za zdravstvenu ustanovu i odgovorno lice u toj ustanovi. Dakle, radnje obaveznog dostavljanja nalaza o urađenim sanitarno-zdravstvenim pretragama Zavodu su kvalificirane kao prekršaj, a ne kao krivično djelo.
- 35.Međutim, to ne određuje primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Evropski sud za ljudska prava smatra da je "krivična optužba" autonomni koncept, pa, stoga, neko djelo koje je u domaćem zakonu kvalificirano kao prekršaj može, ipak, pokrenuti pitanje krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako je suštinski karakter legislativne sheme prema svojoj prirodi krivični, a ne građanski. Ovim se želi omogućiti da država ne može izbjeći obavezu da osigura pravično saslušanje jednostavnim kvalificiranjem nekog djela nekrivičnim u svom zakonodavstvu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Engel protiv Holandije (broj 1), presuda od 8. juna 1976. godine, serija A broj 22; Oztürk, presuda od 27. maja 1984. godine, serija A broj 73, st. 46-50; A. P., M. P. i T. P. protiv Švajcarske, presuda od 19. augusta 1997. godine, Izvještaji 1997-V; Lauko protiv Slovačke, presuda od 23. septembra 1998. godine, Izvještaji 1998-VI, str. 2492, stav 56; Janosevic protiv Švedske, presuda od 23. jula 2002. godine, stav 65). Da bi se odredilo da li je suštinski karakter legislativne sheme krivični, sudovi moraju razmotriti niz faktora, uključujući posebno: a) da li je cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprečavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja, b) ako postoji cilj sprečavanja ili kažnjavanja, da li ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno implicira krivicu (naprimjer, nepoštenje ili nebriga) i c) koja visina kazne se može nametnuti za prekršaj.
- 36.Gledano sa stanovišta sudske prakse, u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je legislativna regulativa u vezi sa ovim predmetom, u suštini, krivična prema svojoj prirodi. Njen jasan cilj je zaštita stanovništva od zaraznih bolesti. Ustanovljavanje krivice u ovom slučaju je zasnovano na odluci da su apelanti počinili prekršaje za koje su proglašeni odgovornim, jer su izvršili djelo prekršaja propisanog članom 3. Odluke. Uzimajući u obzir sve relevantne faktore, Ustavni sud zaključuje da apelanti imaju pravo na ukupnu proceduralnu zaštitu koja je na raspolaganju pri utvrđivanju krivične optužbe iz člana 6. Evropske konvencije.
- 37.Svrha člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru podneska, argumenata i dokaza koje mu dostave strane bez prejudiciranja njihove procjene i njihove relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi, Evropski sud za ljudska prava, predmet Kraska, presuda od 19. aprila 1993, A. 254-B). U svakom pojedinom slučaju mora da se procijeni tok postupka kako bi se odlučilo da li je konkretno saslušanje, odnosno postupak suđenja bio pravičan.
- 38.Član 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije zahtijeva "pravično suđenje", pravo da se bude saslušano u razumnom roku, pravo da saslušanje bude javno, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj član sadrži spisak minimalnih prava koje ima svako ko je optužen za krivično djelo. Među ova prava ubraja se i pravo optuženog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe. Ova odredba tijesno je povezana sa principom "jednakosti oružja", odnosno "jednake dostupnosti pravnih sredstava" kao elementa pravičnog suđenja (presuda od 19. decembra 1990, Delta, A. 191-A, presuda od 19. februara 1991, Isgio, A. 194-A, str. 12).
- 39.Ustavni sud zapaža da je osnovni prigovor apelanata da im u postupku nije omogućeno neposredno i usmeno saslušanje pred sudom koji je odlučivao o njihovoj odgovornosti, neposredno predlaganje i izvođenje dokaza, nije im bilo omogućeno da budu prisutni pri izvođenju dokaza, a posebno im nije omogućeno da budu prisutni pri saslušanju sanitarnog inspektora kao podnosioca prekršajne prijave. Zbog toga što nisu prisustvovali usmenom pretresu pred sudom pred kojim se vodio postupak, apelanti navode da su uskraćeni za pravo da se neposredno obrate sudu i predoče mu dokaze u pogledu optužbe protiv njih, čime su dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na podnosioca prekršajne prijave. U vezi sa ovim prigovorima Ustavni sud zapaža da su relevantni u odnosu na standarde koji se tiču ustavnog prava na pravično suđenje i ukazuju da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje načinom na koji su sudovi za prekršaje postupili prilikom saslušanja predstavnika apelanata u vezi sa okolnostima činjenja djela prekršaja. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz spisa predmeta proizlazi da su putem zamolbe za pravnu pomoć apelanti, posredstvom svog zastupnika, usmeno saslušani pred Općinskim sudom za prekršaje Novo Sarajevo i Centar, gdje je zastupnik apelanata dao izjavu o činjeničnim i pravnim okolnostima prekršaja koji im se stavlja na teret, a o čemu su navedeni sudovi sačinili zapisnik. Međutim, apelanti u apelaciji ističu, a što nije osporeno u odgovorima na apelaciju, da su od prvostepenih sudova tražili da se njihovo ispitivanje i dokazni postupak provode pred tim, a ne zamolbenim sudovima. S obzirom na to da je učešće stranaka u postupku putem zamolbenih sudova omogućeno, prvenstveno, radi zaštite interesa i omogućavanja pogodnosti u postupku istim tim strankama, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju sudovi morali da udovolje zahtjevima apelanata i samostalno vode postupak kako bi im pružili potpune garancije koje su tražili u postupku, a koje pruža i garantira član 6. Evropske konvencije.
- 40.Dakle, nesporna je činjenica da apelanti nisu bili prisutni tokom saslušanja podnosioca prekršajne prijave i neposrednog izvođenja drugih dokaza. Prema mišljenju Ustavnog suda, prigovor apelanata pokreće opća pitanja koja se tiču prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i posebne garancije koje daje član 6. Evropske konvencije u stavu 3. tačka d. koje se tiču prava apelanata na ispitivanje svjedoka optužbe. Prema konstantnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, svi dokazi, u principu, moraju biti izvedeni u prisustvu optuženog, kome se mora dati mogućnost da tokom suđenja pokuša da ospori navode optužbe, kao i dokaze kojima se optužba potkrepljuje. Ovdje je nesporno da se saslušanjem podnosioca prekršajne prijave i izvođenjem drugih dokaza potkrepljuje "optužnica" protiv apelanata. Nesporno je da apelanti u toku postupka pred prvostepenim sudom nisu prisustvovali saslušanju podnosioca prekršajne prijave i neposrednom izvođenju drugih dokaza, kao i da im je zbog toga onemogućeno da eventualno prigovore iskazima podnosioca prekršajne prijave, odnosno da se izjasne o drugim dokazima. Činjenica da je predstavnik apelanata usmeno saslušan pred zamolbenim sudom za prekršaje u vezi sa okolnostima učinjenog prekršaja i da je pri tome ostavljeno ovlaštenje zamolbenom sudu da po potrebi izvede i druge dokaze ne opravdava ponašanje Kantonalnog suda i prvostepenih sudova za prekršaje koji su donijeli osporena rješenja i koji su morali da ispoštuju garancije koje daje član 6. Evropske konvencije koje se tiču prava optuženog.
- 41.Navedenim postupanjima Kantonalnog suda u Novom Travniku i suda za prekršaje apelantima nije data prilika da pokušaju osporiti dokaze "optužbe" i iznijeti navode koji im idu u korist zbog čega je, prema mišljenju Ustavnog suda, narušen standard pravičnog suđenja koje propisuje član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
- 42.Ustavni sud ne može prihvatiti stav Općinskog suda u Travniku čija se suština svodi na tvrdnje da su osporena rješenja donesena u skladu s procesnim i materijalnim zakonima i propisima. Naime, prvostepeni sudovi za prekršaje su imali obavezu da održe usmeni pretres i, prema odredbama Zakona o prekršajima koje predviđaju obavezan kontradiktorni postupak, provedu ga, što nije učinjeno u konkretnom slučaju.
- 43.Zadatak Ustavnog suda je da ukaže na obavezu poštivanja principa koje propisuje Ustav Bosne i Hercegovine kao najviši pravni akt u državi. Prema tome, čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuju obavezu Bosne i Hercegovine da svojim građanima osigura najviši stepen poštivanja međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da odredbe Evropske konvencije imaju supremaciju nad svim ostalim zakonima. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, ono se primjenjuje na sve slučajeve u kojim se "utvrđuje osnovanost krivične optužbe" kao što je bilo u konkretnom predmetu. Pravo na pravično suđenje sadrži i obavezu da se provede kontradiktorni postupak, koja se mora poštivati kada se radi o redovnom prekršajnom postupku, jer se i u tom postupku utvrđuje "osnovanost krivične optužbe".
- 44.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. d. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 45.Imajući u vidu zaključak u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 46.Pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije je prekršeno u slučaju kada je pred sudovima za prekršaje saslušavan podnosilac prekršajne prijave i izvođeni drugi dokazi, a apelantima nije bilo omogućeno da prisustvuju suđenju na kojem bi mogli da iznesu svoju odbranu i suprotstave svoje argumente navodima suprotne strane.
- 47.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 48.S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata da se donese privremena mjera.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine