USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 4. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 6/07, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06).
Utvrđuje se da je Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06) u skladu sa članom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnio je 8. maja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06-u daljnjem tekstu: osporeni zakon).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 7. februara 2008. godine da dostave odgovore na zahtjev.
- 3.Predstavnički dom je 4. marta 2008. godine dostavio odgovor na zahtjev, a Dom naroda je dostavio odgovor na zahtjev 7. aprila 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev dostavljeni su podnosiocu zahtjeva 11. jula 2008. godine.
- 5.U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću predsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ćemana u radu i odlučivanju o predmetnom zahtjevu, jer su, kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, učestvovali u donošenju osporenog zakona.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 6.Podnosilac zahtjeva je naveo da je Parlamentarna skupština donijela osporeni zakon i njegove izmjene na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, što predstavlja univerzalnu nadležnost parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Međutim, prema podnosiočevim navodima, "Parlamentarna skupština nije navela odredbu, tj. ustavni osnov koji joj daje mandat da oblast koja je predmet reguliranja ona regulira". Prema podnosiocu zahtjeva, Parlamentarna skupština nije imala mandat da javne nabavke regulira zakonom, jer se ta oblast ne ubraja u njene nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH. Dalje, podnosilac zahtjeva je naveo da član III/1.d) Ustava BiH predviđa nadležnost ustanova BiH u oblasti monetarne politike na način kako je određeno članom VII Ustava BiH, a da on, prihvaćenim metodama tumačenja člana VII stav 1. Ustava BiH, nije mogao prepoznati i utvrditi ustavni osnov za donošenje osporenog zakona. Na kraju je u zahtjevu navedeno da se, iako je irelevantno za ovaj ustavnopravni spor, želi ukazati na to da u primjeni osporeni zakon nije dao rezultate koji su projektirani motivom njegovog donošenja. Predloženo je da Ustavni sud proglasi neustavnim osporeni zakon i stavi ga van snage.
b) Odgovor na zahtjev
- 7.Nakon što je Ustavni sud zatražio od Predstavničkog doma da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma u kojem je navedeno da je na 32. sjednici, održanoj 29. februara 2008. godine, Ustavnopravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa pet glasova "za" i tri glasa "protiv" konstatirala: da je osporeni zakon usvojen na sjednici Predstavničkog doma 23. septembra 2004. godine, a na sjednici Doma naroda je usvojen 27. septembra 2004. godine, i da Ustavnopravna komisija "ostaje na pozicijama osporenog zakona".
- 8.Nakon što je Ustavni sud zatražio od Doma naroda da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavnopravne komisije Doma naroda u kojem je navedeno da je na 21. sjednici, održanoj 4. aprila 2008. godine, Ustavnopravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa tri glasa "za" i dva glasa "protiv" konstatirala: da je osporeni zakon usvojen na sjednici Doma naroda 27. septembra 2004, a na sjednici Predstavničkog doma usvojen je 23. septembra 2004. godine, i da Ustavnopravna komisija "podržava predmetni zahtjev".
IV. Relevantni propisi
- 9.Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06)
Član 1.
(Svrha i predmet Zakona)
- 1)Ovim zakonom uspostavlja se sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, prava, dužnosti i odgovornosti učesnika u postupcima nabavke i postupak kontrole javnih nabavki radi osiguranja:
- a)najefikasnijeg načina korištenja sredstava s obzirom na svrhu i predmet javne nabavke;
- b)izvršenje nabavke i dodjeljivanje ugovora o javnoj nabavci, koji vrše ugovorni organi u skladu sa postupcima utvrđenim ovim zakonom i
- c)da, pri tome, ugovorni organi preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala pravična i aktivna konkurencija među potencijalnim dobavljačima, uz ostvarivanje jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti.
- a)
- 2)Javna nabavka odnosi se na nabavku robe, usluga i radova, a provode je "ugovorni" organi iz člana 3. ovog zakona u skladu sa Pravilima utvrđenim u ovom zakonu i u pratećim podzakonskim aktima usvojenim u skladu sa odredbama člana 53. ovog zakona.
- 10.Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
- 10.
Član III/1.
I. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine
Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
- a)Vanjska politika
- b)Vanjskotrgovinska politika
- c)Carinska politika
- d)Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII
- e)Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine
- f)Politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila
- g)Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom
- h)Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava
- i)Reguliranje međuentitetskog transporta
- j)Kontrola zračnog saobraćaja
Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi:
Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć Vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine Š...Ć.
Član III/3.a)
Sve Vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
Član III/5.a)
Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; u stvarima koje su predviđene aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
Član IV/4.
Parlamentarna skupština je nadležna za:
- a)Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom ustavu
- b)Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine
- c)Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine
- d)Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora
- e)Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.
V. Dopustivost
- 11.Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine u vrijeme podnošenja zahtjeva, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenog zakona koji je donijela Parlamentarna skupština, a za čije rješavanje je nadležan Ustavni sud prema članu VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 12.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
- 13.Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, s obzirom na to da se oblast javnih nabavki ne ubraja u precizno određene nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH, Parlamentarna skupština nije imala mandat da ovu oblast regulira zakonom. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, sporan je ustavni osnov na temelju kojeg je osporeni zakon donesen (član IV/4.a) Ustava BiH) s obzirom na ograničenja nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH.
- 14.S obzirom na to da podnosilac zahtjeva osporava ustavni osnov, odnosno nadležnost za donošenje osporenog zakona, Ustavni sud će zahtjev razmotriti u širem ustavnom kontekstu ne ograničavajući se isključivo na odredbe Ustava BiH koje su navedene u zahtjevu.
- 15.Članom III Ustava BiH regulirano je pitanje nadležnosti i odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. U stavu 1. ovog člana taksativno su navedene nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, koje uključuju vanjsku politiku, vanjskotrgovinsku politiku, carinsku politiku, monetarnu politiku (kao što je predviđeno članom VII), finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, politiku i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava, reguliranje međuentitetskog transporta i kontrolu zračnog saobraćaja. Ove nadležnosti su isključivo nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.
- 16.U članu III stav 2. Ustava BiH propisane su nadležnosti entiteta koje uključuju i pravo na uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine, kao i sklapanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, ali uz saglasnost Parlamentarne skupštine, osim kada zakonom Parlamentarna skupština zaključi da za određene sporazume takva saglasnost nije potrebna. U navedenom stavu još su propisane obaveze entiteta da pružaju pomoć Vladi Bosne i Hercegovine u poštivanju međunarodnih obaveza, kao i da ispune uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom. U ovom stavu nema drugih taksativno navedenih isključivih nadležnosti entiteta, ali je dalje, u trećem stavu ovog člana, propisano da sve Vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
- 17.Analizirajući dalje odredbe člana III Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud polazi od toga da je, iako je članom III stav 3. Ustava BiH propisano da sve Vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom BiH izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima, u stavu 5. tačka a) dato ovlaštenje Bosni i Hercegovini da preuzme određene nadležnosti od entiteta za šta se u Ustavu BiH koristi termin "dodatnih nadležnosti". Prema tumačenju Ustavnog suda, radi se o tri vrste preuzimanja nadležnosti: (1) u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; (2) u stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine prema čl. III/3. i III/5. Ustava BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 26/01 od 28. septembra 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 4/02). Također, u tački b) ovog stava je propisano da će u periodu od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog ustava entiteti početi pregovore sa ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije i zajedničke privredne projekte.
- 18.Nužno je zaključiti da se lista isključivih nadležnosti institucija BiH iz člana III stav 1. Ustava BiH, odnosno nadležnosti koje pripadaju entitetima prema članu III stav 3. tačka a) Ustava BiH, ne može tumačiti odvojeno od ostalih ustavnih odredaba, o čemu je Ustavni sud već dao svoj stav u II djelimičnoj odluci u predmetu broj U 5/98 (objavljenoj u "Službenom glasniku BiH" broj 17/00) u kojoj je navedeno da "Ustav BiH stvara ovlaštenja ne samo u okviru općeg sistema podjele nadležnosti člana III. Utemeljenjem institucija države BiH Ustav im, također, dodjeljuje manje-više specifična ovlaštenja, što se može vidjeti iz člana IV/4. za Parlamentarnu skupštinu ili člana V/3. za Predsjedništvo BiH, a koje nisu nužno ponovljene u nabrajanju člana III/1. Ustava BiH. Tako je, npr., Predsjedništvu dodijeljena nadležnost civilne komande nad oružanim snagama u članu V/5.a) iako član III/1. ne navodi izričito vojna pitanja u okviru nadležnosti institucija BiH. Stoga se mora zaključiti da pitanja koja nisu izričito nabrojana u članu III/1. nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta na isti način na koji entiteti mogu da imaju rezidualne nadležnosti u odnosu na odgovornosti institucija Bosne i Hercegovine".
- 19.Ustavni sud naglašava da se pod ovlaštenjima u smislu člana III stav 3. tačka a) Ustava BiH ne podrazumijevaju samo izričite nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine predviđene članom III stav 1. Ustava BiH, kako to tumači podnosilac zahtjeva, nego i ostale nadležnosti i ovlaštenja koja su propisana u Ustavu BiH kao cjelini. Tako su članom IV/4. Ustava BiH propisana ovlaštenja Parlamentarne skupštine u kojem je, između ostalog, propisano da je Parlamentarna skupština nadležna za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcije Skupštine prema ovom ustavu, odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine i odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine. Kako je i sam podnosilac naveo u zahtjevu, nadležnost za donošenje zakona, na način kako je to propisano članom IV/4.a) Ustava BiH, predstavlja univerzalnu nadležnost parlamenta u okviru vršenja zakonodavne funkcije. Ustavni sud naglašava da, osim te funkcije, jedna od osnovnih funkcija parlamenta, u okviru uobičajene podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, jeste, između ostalih, i kontrolna funkcija koja podrazumijeva nadzor parlamenta nad izvršnom vlasti. S obzirom na ovlaštenje Parlamentarne skupštine da donosi zakone koji su potrebni za vršenje njenih funkcija, među kojima je i odlučivanje o sredstvima za rad institucija BiH, Ustavni sud smatra da Parlamentarna skupština u vršenju ove funkcije nije ograničena samo na odlučivanje o izvorima sredstava za rad i njihovom iznosu nego i o nadzoru nad trošenjem javnih sredstava, tako da ono bude efikasno, odgovorno i transparentno. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporeni zakon, kojim je uspostavljen sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, donesen s ciljem izvršenja kontrolne funkcije Parlamentarne skupštine u skladu sa članom IV/4. Ustava BiH.
- 20.Iako zadatak Ustavnog suda nije da iznosi svoj sud o tome da li je osporeni zakon trebalo donijeti (vidi već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U 26/01, stav 26), nužno je ukazati na činjenicu da je osporeni zakon donesen u procesu usklađivanja propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije (acquis communautaire), u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja. Jedna od oblasti prava koju je Bosna i Hercegovina dužna uskladiti sa zahtjevima Sporazuma Evropske zajednice (EZ) i subsidijarnog prava jesu i javne nabavke. Za ispunjenje ovih međunarodnih obaveza odgovorna je Bosna i Hercegovina, a njeni entiteti, prema članu III stav 2. tačka b) Ustava BiH, dužni su "pružiti svu potrebnu pomoć Vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine". Donošenjem osporenog zakona Bosna i Hercegovina je ispunila jedan od zahtjeva predviđenih u okviru ove međunarodne obaveze, a također je stvorila i zakonodavni okvir za transparentan i odgovoran rad organa vlasti u postupcima koji se odnose na trošenje javnih sredstava, te tako doprinijela jačanju vladavine prava kao jednog od osnovnih principa funkcioniranja demokratske države.
- 21.S obzirom na izneseno, Ustavni sud je zaključio da je osporeni zakon u skladu sa članom IV/4. Ustava BiH.
VIII. Zaključak
- 22.Ustavni sud smatra da se pod ovlaštenjima u smislu člana III stav 3. tačka a) Ustava BiH ne podrazumijevaju samo izričite nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine predviđene članom III stav 1. Ustava BiH nego i ostale nadležnosti i ovlaštenja koja su propisana u Ustavu BiH kao cjelini. S obzirom na ovlaštenje Parlamentarne skupštine da donosi zakone koji su potrebni za vršenje njenih funkcija, među kojima je i odlučivanje o sredstvima za rad institucija BiH, Ustavni sud smatra da Parlamentarna skupština u vršenju ove funkcije nije ograničena samo na odlučivanje o izvorima sredstava za rad i njihovom iznosu nego i o nadzoru nad trošenjem javnih sredstava, tako da ono bude efikasno, odgovorno i transparentno. S obzirom na to da je osporeni zakon donesen s ciljem izvršenja kontrolne funkcije Parlamentarne skupštine, Ustavni sud je zaključio da je u skladu sa članom IV/4. Ustava BiH.
- 23.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 24.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine