USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1090/07, rješavajući apelaciju Nagiba Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Nagiba Suljića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Federaciji Bosne i Hercegovine, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Nagibu Suljiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.000.00 KM na ime nematerijalne štete zbog povrede prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Nagib Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant smatra da je, nakon stupanja na snagu novog Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: novi KZFBiH) i Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: novi ZKPFBiH), njegovo daljnje zadržavanje na Odjeljenju za izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica (u daljnjem tekstu: Odjel forenzike KPZZ) suprotno navedenim zakonima i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži naknadu nematerijalne štete zbog nezakonitog zadržavanja na Odjelu forenzike KPZZ.
- 2.Apelant je, u više navrata, dopunjavao apelaciju tražeći hitno rješavanje svog predmeta, a u dopuni apelacije od 15. januara 2009. godine je obavijestio Ustavni sud da je iz Odjela forenzike KPZZ premješten na odjel za izdržavanje izrečene kazne zatvora.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 2. oktobra 2009. godine zatraženi od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde BiH), Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde FBiH) i od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
- 4.Ministarstvo pravde FBiH je dostavilo odgovor 11. novembra 2009. godine, Kantonalni sud 20. oktobra 2009. godine, a Ministarstvo pravde BiH je 14. oktobra 2009. godine dostavilo Ustavnom sudu obavještenje da su apelaciju sa prilozima proslijedili Ministarstvu pravde FBiH, s obzirom na to da predmetna apelacija pokreće pitanja iz nadležnosti Ministarstva FBiH.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 17. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-74/02 od 20. januara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž 115/03 od 16. aprila 2003. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: raniji KZFBiH), pa je za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a na osnovu člana 63. ranijeg KZFBiH mu je izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
- 8.Apelant je na Odjel forenzike KPZZ smješten 5. maja 2003. godine. Na osnovu Rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-08-000119 od 4. jula 2008. godine, koje je Kantonalni sud donio postupajući na prijedlog Odjela forenzike KPZZ za preispitivanja daljnje potrebe izvršavanja mjere sigurnosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obustavljeno je daljnje izvršenje ove mjere, a apelant je upućen u odjel za izdržavanje izrečene mu kazne zatvora. Kantonalni sud je donio navedeno rješenje na osnovu člana 480. Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 43/98, 2/99, 15/99 i 29/00; u daljnjem tekstu: raniji ZKPFBiH). Apelant je 21. jula 2008. godine premješten na odjel za izdržavanje izrečene mu kazne zatvora.
- 9.U vezi sa uvjetima na Odjelu forenzike KPZZ apelant se obraćao Instituciji ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se žali na kršenje prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka e) i stav 4. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su se donošenjem novog krivičnopravnog zakonodavstva stekli uvjeti da bude pušten na liječenje sa slobode, te da u novom ZKPFBiH, koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, nema nikakvog uporišta da apelantu bude i dalje produžavana mjera čuvanja u odgovarajućoj ustanovi. Osim toga, apelant smatra da Odjel forenzike KPZZ nije odgovarajuća ustanova u kojoj se ta mjera uopće može provoditi. Apelant se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP 2271/05 navodeći da se i on nalazi u istoj situaciji kao i apelanti u navedenom predmetu. Zbog kršenja navedenih prava apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 100.000 eura.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Ministarstvo pravde FBiH je kao odgovor na apelaciju dostavilo informaciju KPZZ u kojoj se navodi da je apelantov tretman bio u skladu sa odredbama Pravilnika o kućnom redu koji se odnosi na izdržavanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i zadržavanja u KPZZ zatvorenog tipa, da su se obavljali potrebni intervjui i druga potrebna zdravstvena zaštita, te da u tom pogledu nema kršenja prava niti nezakonitog tretmana.
- 12.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, s obzirom na to da je Rješenjem broj 003-0-Kv-08-0001119 od 4. jula 2008. godine obustavljeno izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi iz člana 63. ranijeg KZFBiH, navodi iz apelacije su neosnovani i nisu prekršena prava osuđenog lica/apelanta na koja se u apelaciji ukazuje.
V. Relevantni propisi
- 13.U Krivičnom zakonu FBiH ("Službene novine FBiH" br. 43/98, 2/99, 15/99 i 29/00) relevantne odredbe glase:
Član 61.
Učiniocima krivičnih djela mogu se izreći ove mjere sigurnosti:
- 1)obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi; Š...Ć
Član 63.
Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti, sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi ako utvrdi da bi počinilac mogao izvršiti teška krivična djela protiv života i tijela, seksualnog integriteta ili imovine, ukoliko bude pušten na slobodu, a takva opasnost se može izbjeći jedino njegovim liječenjem i čuvanjem u takvoj ustanovi. Š...Ć
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
Član 475.
(1) Ako je okrivljeni učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, nadležni tužilac će podnijeti sudu prijedlog da izrekne mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja takvog učinioca u zdravstvenoj ustanovi Š...Ć ako za izricanje takve mjere postoje uvjeti predviđeni u čl. 63. i 64. Krivičnog zakona Federacije. Š...Ć
Član 476.
(1) O primjeni mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Š...Ć rješava, poslije održanog glavnog pretresa, sud koji je nadležan za suđenje u prvom stepenu. Š...Ć
(3) Ako sud, na osnovu provedenih dokaza, utvrdi da je okrivljeni učinio određeno krivično djelo i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv, odlučit će, na osnovu saslušanja pozvanih lica i nalaza i mišljenja vještaka, da li će okrivljenom izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Š...Ć.
Član 480.
(1) Sud koji je u prvom stepenu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi dužan je svakih šest mjeseci po prethodno pribavljenom mišljenju zdravstvene ustanove u kojoj se učinilac liječi i čuva odlučiti o potrebi daljeg trajanja ove mjere sigurnosti.
(2) Po službenoj dužnosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove ili organa starateljstva, a po saslušanju nadležnog tužioca i branioca, sud koji je u prvom stepenu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obustavit će ovu mjeru i odrediti otpuštanje učinioca iz zdravstvene ustanove, ako na osnovu mišljenja ljekara utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u toj ustanovi, a može odrediti njegovo obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. Š...Ć
- 15.U Krivičnom zakonu FBiH ("Službene novine FBiH" br. 36/03, 37/03, 21/04 i 18/05) relevantne odredbe glase:
Član 71.
Učiniocima krivičnih djela mogu se izreći ove sigurnosne mjere:
- a)obavezno psihijatrijsko liječenje; Š...Ć
Član 74.
(1) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se učiniocu krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubuduće djelovati na učinioca da počini novo krivično djelo. Š...Ć
(2) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izvršiti pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, uz izdržavanje kazne zatvora Š...Ć.
(3) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najdulje do isteka izdržavanja kazne zatvora Š...Ć.
Član 120.
Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke
(1) Sud može odlučiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti, ili dužnosti Š....Ć.
Član 420.
(1) Izvršenje krivičnopravnih sankcija pravosnažno izrečenih u skladu sa odredbama Krivičnog zakona iz člana 419. (prestanak važenja bivšeg zakona) ovog zakona, čije izvršenje nije započelo ili je u toku, ima se u nazivu krivičnog djela, odnosno sigurnosne mjere, uskladiti sa nazivima predviđenim u ovom zakonu.
(2) Usklađivanje pravosnažno izrečene odluke iz stava 1. ovog člana vrši sud koji je donio tu odluku u prvom stepenu. Ovo usklađivanje se vrši po službenoj funkciji u roku od 30 dana od dana početka primjene ovog zakona.
- 16.U Zakonu o krivičnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07) relevantna odredba glasi:
Član 410.
(2) Š...Ć U slučaju ako se radi o smanjenoj uračunljivosti ili bitno smanjenoj uračunljivosti, tužilac će predložiti izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja se izriče uz neku drugu krivičnopravnu sankciju. Š...Ć
- 17.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" broj 9/09) relevantna odredba glasi:
(5) Š...Ć U slučaju ako se radi o smanjenoj uračunljivosti ili bitno smanjenoj uračunljivosti, tužilac može predložiti izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja se izriče uz neku drugu krivičnopravnu sankciju. Š...Ć
Član 427.
(1) Molba za prestanak primjene mjera sigurnosti propisanih u KZFBiH i drugih mjera propisanih zakonom podnosi se sudu.
(2) Sudija koji za to bude određen prethodno će ispitati da li je proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim će zakazati i provesti saslušanja - radi utvrđivanja činjenica na koje se podnosilac molbe poziva. Sudija će pozvati tužioca i podnosioca molbe.
(3) Sudija iz stava 2. ovog člana može zahtijevati izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog organa, odnosno od ustanove u kojoj je osuđeni izdržao kaznu.
(4) U slučaju odbijanja molbe, nova molba se ne može podnijeti prije isteka roka od jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.
- 18.U Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH ("Službene novine FBiH" br. 44/98 i 42/99) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Lica prema kojima se izvršavaju sankcije lišavaju se prava ili se ograničavaju u pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe pojedinih sankcija, u skladu sa zakonom.
Član 22.
Upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora vrši sud na čijem području osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište.
Član 167.
Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršava se u posebnoj zdravstvenoj ustanovi osnovanoj samo za tu svrhu ili u posebnom odjelu zdravstvene ustanove (u daljnjem tekstu: posebni odjel).
Član 168.
Posebna zdravstvena ustanova iz člana 167. ovog zakona osniva se i ukida federalnim zakonom. Federalno ministarstvo zdravstva odlučuje u kojim zdravstvenim ustanovama se osnivaju odjeli za izvršenje mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 169.
Izuzetno od odredbe člana 167. ovog zakona, mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može se izvršavati u posebnom odjelu u kazneno-popravnom zavodu (u daljnjem tekstu: posebni odjel zavoda).
Član 170.
Upućivanje lica na izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi vrši sud iz člana 22. ovog zakona.
Član 172.
Zdravstvena ustanova u koju je upućeno lice radi obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi dužna je da najmanje jedanput godišnje obavještava o zdravstvenom stanju tog lica sud koji je izrekao mjeru.
Kad se završi liječenje lica Š...Ć, zdravstvena ustanova obavijestit će o tome sud koji je izrekao mjeru sigurnosti, a može predložiti uvjetni otpust licu kojem još nije istekla kazna zatvora u skladu sa odredbama Krivičnog zakona Federacije.
Ako sud utvrdi da je dalje zadržavanje Š...Ć, donijet će odluku o prestanku mjere Š...Ć.
Član 176.
Nadzor u pogledu izvršenja mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i posebnog odjela zavoda vrši Federalno ministarstvo zdravstva.
Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema licima iz stava 1. ovog člana vrši sud koji je izrekao mjeru i sud na čijem području se nalazi posebna zdravstvena ustanova, odnosno poseban odjel u kojem se izvršava mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 232.
Š...Ć Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršavat će se za sva lica sa teritorije Federacije u posebnom odjelu pri Kazneno-popravnom zavodu u Zenici dok Federalno ministarstvo i Federalno ministarstvo zdravstva ne odrede zdravstvenu ustanovu u kojoj će se izvršavati ova mjera.
Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršavat će se u posebnom odjelu iz stava 2. ovog člana najduže tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona do kada će se organizirati izvršenje mjere u ustanovi iz člana 167. ovog zakona.
- 19.U Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ("Službene novine FBiH" br. 37/01 i 42/02) relevantne odredbe glase:
Član 43.
Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će u krivičnom postupku izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, u skladu sa odredbama čl. 63. i 64. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 475. do 480. Zakona o krivičnom postupku ('Službene novine Federacije BiH' broj 43/98).
Član 44.
Izvršenje mjere sigurnosti iz člana 43. ovog zakona provodi se u skladu sa čl. 167. do 182. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ('Službene novine Federacije BiH' broj 44/98).
VI. Dopustivost
- 20.Ustavni sud podsjeća na to da je već donio Odluku broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/06) u kojoj je u tački 54. zaključio: "...da ne postoje djelotvorni pravni lijekovi koji su dostupni apelantima, a koje bi trebalo da iscrpe. U ovim okolnostima Ustavni sud nije spriječen da razmatra apelacije". S obzirom na to da se apelantov pravni položaj, koji je krivično djelo počinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, u pogledu dostupnosti djelotvornih pravnih lijekova ne razlikuje od pravnog položaja apelanata u citiranoj odluci, koji su krivična djela počinili u stanju neuračunljivosti, Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenog člana u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant kojem je mjera sigurnosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izrečena sudskom odlukom zato što je krivično djelo počinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti žali se da mu je daljnjim zadržavanjem na Odjelu forenzike KPZZ nakon stupanja na snagu novog krivičnopravnog zakonodavstva prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije.
- 22.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Š...Ć
- 23.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzevši u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
- 23.
Š...Ć e) zakonitog lišavanja slobode lica da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranje mentalno oboljelih lica, alkoholičara ili narkomana ili skitnica; Š...Ć
- 4.Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje. Š...Ć
a) Član 5. stav 1.e) Evropske konvencije
- 24.Ustavni sud najprije zapaža da je u konkretnom slučaju apelant odlukom nadležnog suda proglašen krivim za krivično djelo ubistva i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, te mu je izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, koja je postojala prema ranijem KZFBiH, zato što je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti. Međutim, nakon izricanja ove mjere, na snagu je stupio novi KZFBiH iz 2003. godine koji propisuje da se licu koje je krivično djelo učinilo u stanju bitno smanjene uračunljivosti ili smanjene uračunljivosti može izreći mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubuduće djelovati na učinioca da učini novo krivično djelo. Dakle, novi KZFBiH ne predviđa više mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi licu koje je krivično djelo učinilo u stanju bitno smanjene uračunljivosti, već samo mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja čijim se izricanjem učiniocu krivičnog djela nameće obaveza psihijatrijskog liječenja, ali njeno izricanje ne može biti osnov za prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju, iako se ona izvršava, u slučaju osude na kaznu zatvora, u kazneno-popravnoj ustanovi. Okolnost da je pravosnažnom sudskom presudom učiniocu krivičnog djela izrečena kazna zatvora i da se stoga treba smatrati da je njegovo lišenje slobode u procesu izvršenja te krivičnopravne sankcije u skladu sa članom 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije ne znači da je i prisilna psihijatrijska hospitalizacija takvog učinioca krivičnog djela automatski u skladu sa članom 5. stav 1. tačka e), jer se zakonitost prisilne psihijatrijske hospitalizacije mora odvojeno ocjenjivati (vidi Evropski sud za ljudska prava, Erkalo protiv Holandije, presuda od 2. septembra 1998. godine, Odluke i izvještaji (DR) 1998-VI, str. 2477, stav 50). Osim toga, odredbe novog KZFBiH koje se odnose na ovu mjeru ne sadrže kriterije za razlikovanje slučajeva u kojima se učiniocu krivičnog djela u okviru mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja nameće samo psihijatrijsko liječenje od slučajeva kada mu se nameće i prisilna hospitalizacija, a ni novi ZKPBiH ne sadrži odredbe kojima bi bio propisan postupak izricanja, primjene i kontrole mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenjašto je, također, suprotno članu 5. stav 1. tačka e) Evropske konvencije.
- 25.U konkretnom slučaju se radi o nastavku izvršenja mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, koja je izrečena apelantu na osnovu odredbe člana 63. ranijeg KZFBiH. Ustavni sud zapaža da je članom 420. novog KZFBiH u stavu 1. predviđeno da će se izvršenje krivičnopravnih sankcija pravosnažno izrečenih u skladu sa odredbama ranijeg KZFBiH, čije izvršenje nije započelo ili je u toku, u nazivu sigurnosne mjere uskladiti sa nazivima predviđenim u ovom zakonu, a da je u stavu 2. istog člana predviđeno da će usklađivanje pravosnažno izrečene odluke iz stava 1. navedenog člana vršiti sud koji je donio tu odluku u prvom stepenu, te da se ovo usklađivanje vrši po službenoj funkciji u roku od 30 dana od dana početka primjene ovog zakona. Ustavni sud, dalje, zapaža da u apelantovom slučaju Kantonalni sud nikada nije izvršio usklađivanje izrečene mjere sigurnosti sa mjerom sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja predviđenom u novom KZFBiH, a s obzirom na to da se radi o mjeri sigurnosti koja nije samo po nazivu drugačija već i po svom sadržaju, to nije ni bilo moguće.
- 26.U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je, nakon usvajanja novog zakonodavstva, apelantu nastavljeno izvršavanje mjere sigurnosti na osnovu Presude Kantonalnog suda broj K-74/02 od 20. januara 2003. godine, prema ranije važećem ZKPFBiH i Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti lica) i Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju), te je primjenom odredaba ovih zakona, u skladu sa procedurom koja je tim zakonima bila (ZKPFBiH) ili je još predviđena (Zakon o zaštiti lica i Zakon o izvršenju), Kantonalni sud donio odluku kojom se obustavlja daljnje izvršenje mjere sigurnosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i apelant je upućen u odjel za izdržavanje izrečene mu kazne zatvora.
- 27.Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj Odluci broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/06) u tački 64. ukazao na to da je praksa sudova: "...koji o produžetku pritvora odlučuju prema ZKPFBiH, koji je prestao da važi, te prema odredbama Zakona o zaštiti lica i Zakona o izvršenju koji nisu usklađeni sa novim KZ i ZKPFBiH, već upućuju na primjenu prijašnjih propisa, ukazuje na kršenje principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i u njemu sadržanog principa pravne sigurnosti". Na osnovu navedenog je zaključeno: "...da takva praksa i odluke donesene u tim postupcima ne mogu ispuniti zahtjev 'zakonitosti' iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije". Također, Evropski sud je utvrdio da ovakva situacija ne ispunjava zahtjev 'zakonitosti' iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Tokić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 8. jula 2008. godine, t. 66-67. i Halilović protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 24. novembra 2009. godine, tačka 24).
- 28.Pozivajući se na Specijalni izvještaj Ombudsmena BiH, apelant se, također, žali da institucija u kojoj je bio smješten od 5. maja 2003. godine do 21. jula 2007. godine, tačnije posebni odjel zatvora u Zenici, ne predstavlja odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Ustavni sud podsjeća na to da je u već citiranoj Odluci broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine u tački 67. zaključio: "...da, iako smještaj mentalno oboljelih lica u poseban odjel zatvora jeste, u određenoj mjeri, u skladu sa domaćim zakonom koji predviđa takvu mogućnost, ali isključivo kao izuzetak, on, ipak, nije saglasan sa zahtjevima Evropske konvencije koja traži da ta lica budu smještena u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajućoj instituciji namijenjenoj za tu svrhu".
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da zahtjev 'zakonitosti' lišavanja slobode u smislu člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije nije ispunjen ni u pogledu institucije u kojoj se ta mjera izvršava.
b) Član 5. stav 4. Evropske konvencije
- 30.U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo ukazuje na to da novi KZFBiH u članu 420. stav 2. propisuje da izvršenje krivičnopravnih sankcija koje nije započelo ili je u toku: "...ima se u nazivu krivičnog djela, odnosno sigurnosne mjere uskladiti sa nazivima predviđenim u ovom zakonu". Međutim, Ustavni sud smatra, kao što je već ranije navedeno u ovoj odluci, da se ranije izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi iz člana 63. ranijeg KZFBiH nikako ne može uskladiti sa novom mjerom obaveznog psihijatrijskog liječenja predviđenom članom 74. važećeg KZFBiH, jer se te dvije mjere sigurnosti ne razlikuju samo u nazivu, već i u sadržaju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da KZFBiH ne sadrži ni odredbe kojima bi bio propisan postupak izricanja, primjene i kontrole mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja iz člana 74. novog KZFBiH.
- 31.Također, Ustavni sud podsjeća na to da je u citiranoj Odluci broj AP 2271/05 od 21. decembra 2006. godine u tački 78. zaključio da: "...nepreciznost i nejasnoće u odredbi krivičnopravnih propisa, materijalnih i procesnih, vode zaključku da ove zakonske odredbe ne zadovoljavaju potreban zakonski kvalitet u mjeri u kojoj bi se poštivali zahtjevi iz člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, već ostavljaju prostor da se proizvoljno primjenjuju", a u tački 79. da se isto odnosi i na Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je u tački 82. zaključio: "...da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije".
- 32.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju, zbog razloga navedenih u Odluci broj AP 2271/05, povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
Kompenzacija
- 33.Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog nezakonitog zadržavanja na Odjelu forenzike KPZZ nakon stupanja na snagu novog krivičnopravnog zakonodavstva. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 34.S obzirom na to da je ustanovio povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.e) i 4. Evropske konvencije, a u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila, Ustavni sud dodjeljuje apelantu kompenzaciju u iznosu od 2.000.00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada FBiH. Visinu kompenzacije Ustavni sud je apelantu odredio kao satisfakciju u skladu sa svojom dosadašnjom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 672/07 od 17. decembra 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što lišavanje slobode lica koja su krivično djelo učinila u stanju bitno smanjene uračunljivosti ne ispunjava zahtjev "zakonitosti" u smislu Evropske konvencije zbog toga što važeći zakoni precizno ne definiraju mogućnost, uvjete, način i postupak izricanja, produženja i/ili prestanka mjere obaveznog liječenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ovih lica, te pristup "sudu" radi ispitivanja zakonitosti pritvaranja, što ostavlja prostor za proizvoljnu primjenu zakona. Osim toga, smještaj takvih lica u posebnom zatvorskom odjelu, također, ne ispunjava zahtjev "zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije. Također, kršenje ovog prava postoji i zbog toga što važeća zakonska regulativa ne ispunjava zakonski kvalitet u mjeri u kojoj ne poštuje prava iz člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.