USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1662/08, rješavajući apelaciju Maria Verhasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Maria Verhasa.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-P-08-000516 koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-GŽ-08-001971 od 26. decembra 2008. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Mariu Verhasu, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800.00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mario Verhas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-P-08-000516. Nakon podnošenja apelacije, postupak je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001971 od 26. decembra 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 16. juna 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis predmeta broj 071-0-P-08-000516.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. augusta 2008. godine.
- 4.Ustavni sud je od Osnovnog suda 13. augusta 2008. godine ponovno zatražio da dostavi spis predmeta broj 071-0-P-08-000516, koji je taj sud dostavio Ustavnom sudu 27. augusta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te iz spisa predmeta Osnovnog suda broj 071-0-P-08-000516, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 23. jula 1993. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske -Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 3.900 DM zbog posljedica ranjavanja tokom vršenja vojne dužnosti kao pripadnik Vojske Republike Srpske.
- 7.Postupajući povodom apelantove tužbe, Osnovni sud je 27. aprila 1999. godine zakazao prvo ročište koje je odloženo na neodređeno vrijeme zbog sudijine bolesti. Sud je 17. juna 1999. godine zakazao drugo ročište na kojem je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, odredio sudsko-medicinsko vještačenje na okolnosti umanjenja apelantove opće životne sposobnosti. Dopisom od 18. decembra 2002. godine medicinski sudski vještak Zoran Bjelogrlić obavijestio je Osnovni sud da u predmetu vještačenja nije bio u mogućnosti osigurati apelantov dolazak na pregled, te je izvijestio sud da mu, ukoliko treba završiti vještačenje, dostavi adresu radi komunikacije sa apelantom.
- 8.Dalje, prema stanju iz spisa, od 17. juna 1999. godine do 24. novembra 2005. godine Osnovni sud nije preduzimao nikakve procesne radnje a na ročištu od 24. novembra 2005. godine donio je rješenje da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine i kompletan spis uputi Pravobranilaštvu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) na daljnji postupak budući da je donesen i objavljen Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik RS" broj 103/05).
- 9.Osnovni sud je predmetni spis dostavio Pravobranilaštvu 22. augusta 2006. godine. Zaključkom Pravobranilaštva broj Un-3745/06 od 5. novembra 2007. godine obustavljen je postupak vansudskog poravnanja povodom apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog toga što apelant nije prihvatio ponuđeno vansudsko poravnanje. Pravobranilaštvo je 18. februara 2008. godine vratilo predmetni spis Osnovnom sudu na sudski postupak.
- 10.Osnovni sud je, nakon što mu je Pravobranilaštvo vratilo spis, Rješenjem broj 071-0-P-08-000516 od 13. marta 2008. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu, zahtijevajući da uredi tužbu u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je 7. aprila 2008. godine Osnovnom sudu dostavio uređenu i dopunjenu tužbu kojom je zatražio da mu tužena na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog ranjavanja isplati iznos od 35.000.00 KM sa zakonskom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Osnovni sud je 11. aprila 2008. godine dostavio tuženoj uređenu tužbu na odgovor, koji je tužena 13. maja 2008. godine dostavila Osnovnom sudu. Zatim je Osnovni sud održao još tri ročišta (1. jula, 7. jula i 10. septembra 2008. godine), na kojima je izvodio predložene dokaze i odredio da se provede vještačenje posredstvom vještaka medicinske struke, tj. hirurga ortopeda.
- 11.Osnovni sud je 30. septembra 2008. godine donio Presudu broj 071-0-P-08-000516 kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te obavezao tuženu da apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog naruženosti i duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti isplati ukupan iznos od 16.000.00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate, počevši od dana presuđenja pa do dana isplate. Tužena je obavezana da apelantu naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.330.91 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom. Odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete i troškove postupka preko dosuđenog iznosa.
- 12.Apelant se nije žalio na Presudu Osnovnog suda broj 071-0-P-08-000516 od 30. septembra 2008. godine, međutim, žalbu na navedenu presudu Osnovnog suda je izjavila tužena. Žalba tužene je odbijena Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-001971 od 26. decembra 2008. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant navodi da je 23. jula 1993. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi naknade štete. Također, navodi da u ovom predmetu Osnovni sud nije postupao punih 15 godina, te da je sud prvu procesnu radnju preduzeo 13. marta 2008. godine, a predmetni postupak okončao Presudom broj 071-0-P-08-000516 od 30. septembra 2008. godine. Apelant smatra da mu je uslijed enormno dugog postupka pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže da se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Republika Srpska obaveže na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.500.00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis 25. januara 2008. godine presigniran u rad drugom sudiji, te da je 1. jula 2008. godine održano pripremno ročište, a glavna rasprava zakazana za 10. septembar 2008. godine.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 17.Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 103/05, 1/09 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima povodom čijih zahtjeva nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete Š...Ć u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.
Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, provodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) u Pravobranilaštvu Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode u sudovima ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
Član 10.
Nadležni organ iz tačke 4. ovog zakona će donijeti rješenje ako ocijeni da je zahtjev neosnovan, odnosno donijet će zaključak o obustavljanju postupka ukoliko podnosilac zahtjeva ne prihvata poravnanje. Š...Ć
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije, Odlukom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-08-001971 od 26. decembra 2008. godine. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 22.Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred Osnovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a) Relevantni principi
- 24.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
- 25.Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 23. jula 1993. godine, te da se u apelaciji žali na to da je navedeni sud prvostepeni postupak okončao tek 30. septembra 2008. godine kada je donio Presudu broj 071-0-P-08-000516. S obzirom na navedeno, tj. da je apelant podnio tužbu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije (14. decembar 1995. godine), Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju može ispitati period od 14. decembra 1995. godine pa do donošenja odluke Okružnog suda od 26. decembra 2008. godine, kojom je pravosnažno okončan postupak u ovoj pravnoj stvari. Dakle, u relevantnom periodu predmetni postupak je trajao 13 godina i 12 dana. Međutim, s obzirom na to da je apelant osporio dužinu trajanja postupka isključivo pred prvostepenim sudom, Ustavni sud će kao relevantan period razmotriti period od 14. decembra 1995. godine pa do donošenja odluke Osnovnog suda od 30. septembra 2008. godine, tj. period od 12 godina, devet mjeseci i 16 dana. Od tog perioda, jedna godina, dva mjeseca i 13 dana odnose se na postupak vansudskog poravnanja u Pravobranilaštvu.
- 26.Međutim, Ustavni sud smatra da se prilikom ispitivanja razumnosti vremena koje je nastupilo nakon datuma stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije mora uzeti u obzir i "stadij postupka dostignut tog datuma" (vidi Evropski sud, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56. stav 53; Styranowski v. Poland broj 28616/95 ECHR 1998-VIII). S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbu radi naknade nematerijalne štete podnio 23. jula 1993. godine, pa, uzimajući u obzir i period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, kao i period nakon stupanja na snagu, te donošenja prvostepene presude (s obzirom na to da se u apelaciji apelant žali isključivo na period koji je bio potreban da se donese prvostepena odluka), Ustavni sud zapaža da je prvostepeni postupak povodom apelantove tužbe ukupno trajao 15 godina, dva mjeseca i sedam dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 27.U konkretnom slučaju se radi o postupku naknade materijalne i nematerijalne štete zbog posljedica apelantovog ranjavanja tokom vršenja vojne dužnosti kao pripadnik Vojske Republike Srpske. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj, niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa, posebno složen. Stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
- 28.Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije naveo ništa što bi moglo ukazivati na to da je dužini predmetnog postupka svojim ponašanjem doprinio apelant, niti je to Ustavni sud utvrdio nakon uvida u predmetni sudski spis. Ustavni sud, unutar relevantnog perioda, primjećuje zaista dug period neaktivnosti Osnovnog suda od 14. decembra 1995. godine pa do 27. aprila 1999. godine kada je zakazano prvo ročište. Također, imajući u vidu predmetni spis, Ustavni sud ne vidi da je Osnovni sud preduzeo bilo kakve aktivnosti s ciljem provođenja predmetnog postupka nakon zakazivanja drugog ročišta od 17. juna 1999. godine, pa do 24. novembra 2005. godine kada je donio rješenje da se postupak u ovoj stvari prekine i spis ustupi Pravobranilaštvu na vansudsko poravnanje. U konkretnom slučaju, imajući u vidu predmetni sudski spis, Ustavni sud ne vidi da je Osnovni sud preduzeo bilo kakve aktivnosti s ciljem okončanja ovog postupka, niti je u odgovoru na apelaciju ukazao na razloge koji su utjecali na ovako dugo trajanje konkretnog postupka. S druge strane, u predmetnom sudskom spisu ne postoje dokazi na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.
- 29.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da, uzeto u cjelini, ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdalo trajanje prvostepenog postupka 11 godina i sedam mjeseci.
- 30.Ustavni sud primjećuje da je Pravobranilaštvo, nakon što mu je 22. augusta 2006. godine predmetni spis dostavljen na nadležno postupanje, raspravu u ovom predmetu zakazalo 5. novembra 2007. godine, dakle, postupak pred Pravobranilaštvom je trajao jednu godinu, dva mjeseca i 13 dana. U vezi s tim, Ustavni sud smatra neophodnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su "države dužne organizirati svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju je očigledno da je Pravobranilaštvo kao nadležni organ javne vlasti doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, s obzirom na to da je apelantov predmet zadržalo na rješavanju preko godinu dana, a spis vratilo redovnom sudu na postupanje nakon proteka tri mjeseca od dana donošenja zaključka o obustavljanju postupka vansudskog poravnanja.
- 31.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
- 32.Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 300,00 KM za svaku godinu. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
- 33.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800.00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka u predmetu naknade štete u periodu dužem od 12 godina može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu i Pravobranilaštvu.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.