Član 1.
Ovim zakonom, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, uređuju se osnove uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koje se odnose na položaj, ulogu, ustrojstvo, osnovna ovlaštenja i obaveze organa uprave Federacije i organa uprave kantona-županije, kao i ovlaštenja gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika u vršenju poslova uprave, te ovlaštenjima, obaveze i odnosi federalnih organa uprave i federalnih ustanova i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.
Član 2.
Poslove uprave iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno nadležnosti kantona-županije obavljaju organi uprave Federacije, odnosno organi uprave kantona-županije, a poslove uprave i samouprave iz nadležnosti grada odnosno općine vrši gradonačelnik odnosno općinski načelnik, putem gradskih odnosno općinskih službi za upravu (u daljem tekstu: organi uprave). Određene poslove uprave, iz okvira svojih ovlaštenja i obaveza utvrđenih Ustavom i zakonom, obavljaju i drugi organi u skladu sa zakonom.
Član 3.
Organi uprave obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno, u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima.
Član 4.
Organe uprave osniva organ zakonodavne vlasti na prijedlog vlade, a gradske, odnosno općinske službe, gradsko, odnosno općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika, odosno općinskog načelnika.
Član 5.
Organi uprave osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje prava i sloboda građana predviđenih u Ustavu Federacije i u aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Aneks). Organi uprave surađivat će sa svim međunarodnim posmatračkim tijelima za ljudska prava osnovanim za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, kao i sa nadzornim organima osnovanim instrumentima navedenim u Aneksu.
Član 6.
Rad organa uprave je javan, ukoliko za određene izuzetne situacije zakonom nije drukčije određeno.
Član 7.
U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su hrvatski jezik i bosanski jezik. Stranke se pred organima uprave mogu koristiti i drugim jezikom, ako taj jezik nije jedan od službenih jezika. Službeno pismo u organima uprave je latinica.
Član 8.
U organima uprave osigurava se odgovarajuća nacionalna zastupljenost službenika u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva Federacije, kantona-županije, odnosno grada i općine.
Član 9.
Federacija, kanton-županija, grad, odnosno općina, u skladu sa zakonom, odgovaraju za štetu koju organ uprave nanese građaninu, pravnom licu ili drugoj osobi nezakonitim ili nepravi-lnim radom, ovisno od toga ko je osnovao organ uprave. Federacija, kanton-županija, grad, odnosno općina ima pravo da od službenika zahtijeva naknadu iznosa koji je isplatila na ime naknade štete u roku od šest mjeseci od dana kada je naknadila štetu, ako je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom službenika.
Član 10.
Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budžetu Federacije, u budžetu kantona-županije, grada, odnosno u budžetu općine.
Član 11.
Sredstva za obavljanje poslova uprave koji se zakonom, u skladu sa Ustavom, prenesu Federaciji, kantonu-županiji, gradu ili općini, odnosno institucijama koje imaju javna ovlaštenja, osiguravaju se iz budžeta Federacije ili budžeta kantona-županije, grada ili općina zavisno od toga iz čije nadležnosti su prenijeti ti poslovi, a u skladu sa zakonom odnosno drugim propisom kojim su ti poslovi, odnosno ovlaštenja prenijeti.
Član 12.
II - POSLOVI UPRAVE 1. Zajednička odredba Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, vrše naročito slijedeće poslove: 1) provode utvrđenu politiku i izvršavaju zakone i druge propise; 2) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa; 3) donose propise za provedbu zakona i drugih propisa; 4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva; 5) odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti; 6) obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.
Član 13.
2. Provođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona i drugih propisa Organi uprave, u okviru svojih nadležnosti, provode politiku koju je utvrdio organ zakonodavne vlasti i osiguravaju provođenje te politike, ukazuju na stanje i pojave od značaja za provođenje politike i predlažu mjere nadležnim organima za provođenje te politike.
Član 14.
Organi uprave izvršavaju zakone i druge propise neposrednim primjenjivanjem zakona i drugih propisa, putem rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz okvira svoje nadležnosti.
Član 15.
3. Obavljanje upravnog nadzora U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja. Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata: 1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima, 2) nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja, 3) inspekcijski nadzor.
Član 16.
Organi uprave, u obavljanju upravnog nazdora, nadziru, kada su za to ovlašteni zakonom, zakonitost upravnih akata organa uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju mjere za koje su ovlašteni zakonom.
Član 17.
Nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja organi uprave vrše u odnosu na pitanja ostvarivanja prava i obaveza koja su zakonom ili propisom gradskog odnosno općinskog vijeća, u skladu sa zakonom prenesena da o njima odlučuju institucije koje imaju javna ovlaštenja.
Član 18.
Organi uprave, u vršenju inspekcijskog nadzora, iz okvira svoje nadležnosti, ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica i građana u svezi s pridržavanjem zakona i drugih propisa, te podizumaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća, kao i postupanje organa uprave u vršenju poslova uprave iz njihove nadležnosti.
Član 19.
Vršenje određenih stručnih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i sl.) može se zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća povjeriti specijaliziranom preduzeću (društvu), ustanovi ili drugom pravnom licu, osobito ako su za njihovo obavljanje potrebna posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili primjena znanstvenih ili posebnih stručnih metoda koje se mogu osigurati samo posebnom opremom (laboratorije i dr.), a za koje ne postoje tehničke i druge mogućnosti da se vrše u organu uprave.
Član 20.
4. Donošenje provedbenih propisa Rukovodioci organa uprave donose propise u cilju omogućavanja izvršavanja zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti, kada su za to zakonom ovlašteni, kao i druge propise u skladu sa Ustavom i zakonom.
Član 21.
5. Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa Rukovodioci organa uprave, iz okvira nadležnosti organa uprave kojim rukovode, predlažu i daju preporuke u vezi sa propisima iz okvira nadležnosti organa uprave ili prema zadatku koji rukovodiocu odredi premijer, što se ostvaruje izradom prednacrta i nacrta zakona, odnosno drugog propisa koje donose nadležni organi vlasti
Član 22.
Organi uprave obavezni su pribavljati mišljenje zainteresiranih organa vlasti, odgovarajućih stručnih ustanova i zainteresiranih preduzeća (društva) i drugih pravnih lica o nacrtima propisa koje donose nosioci vlasti iz člana 21. ovog zakona, ako je to od značaja za uređivanje odgovarjućih pitanja iz njihove nadlež-nosti. Organi uprave obavezni su da u obrazloženju nacrta propisa navedu razloge zbog kojih određeni prijedlozi i sugestije organa i pravnih lica iz stava 1. ovog člana, nisu prihvaćeni.
Član 23.
6. Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne vlasti Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja organa zakonodavne vlasti u vezi s provođenjem politike i izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti o stanju i problemima u oblasti za koju su osnovani organi uprave.
Član 24.
7. Obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, prate stanje u oblastima za koje su obrazovani, a naročito provođenje politike i izvršavanje zakona i drugih propisa, utvrđuju stanje i njihove posljedice, te u vezi s tim poduzimaju mjere za koje su ovlašteni ili daju preporuke organu izvršne vlasti za utvrđivanje politike i uređivanje određenih pitanja kojima se osigurava potpuno provođenje politike i izvršavanje zakona i drugih propisa.
Član 25.
Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su obrazovani na osnovu podataka koje sami prikupljaju kada su za to ovlašteni zakonom, kao i podataka koje prikupljaju, obrađuju i dostavljaju drugi organi i pravna lica, na zahtjev organa uprave. Na osnovu podataka iz stava 1. ovog člana, organi uprave izrađuju analitičke, informativne i druge materijale, a prilikom izrade tih materijala organi uprave sarađuju međusobno, kao i sa stručnim, odnosno naučnim institucijama.
Član 26.
Ako se zakonima i drugim propisima koji se predlažu ili prijedlozima koji su sadržani u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje pripremaju organi uprave, zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su da u obrazloženju prijedloga tih propisa, kao i analitičkim, informativnim i drugim materijalima iskažu iznos sredstava koja su potrebna za provođenje tih propisa i materijala i odrede izvore iz kojih treba osigurati ta sredstva.
Član 27.
III - POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA Preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravim licima može se zakonom povjeriti vršenje određenih upravnih i stručnih poslova iz djelokruga organa uprave, da u okviru svoje djelatnosti odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama građana, preduzeća i drugih pravnih lica (u daljem tekstu: institucije koje imaju javna ovlaštenja). Institucijama koje imaju javna ovlaštenja ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnička ispitivanja i sl.), ako za vršenje tih poslova organi uprave nemaju tehničke i druge uvjete. Propisom gradskog i općinskog vijeća može se povjeravati vršenje određenih upravnih i stručnih poslova lokalne samouprave iz izvorne nadležnosti grada, odnosno općine, pravnim licima iz stava 1. ovog člana, u skladu sa odredbama čl. 27. do 31. ovog zakona.
Član 28.
Na institucije koje imaju javna ovlaštenja shodno se primjenjuju načela ovog zakona koja se odnose na samostalnost u radu organa uprave, zakonitost njihovog rada, javnost rada organa uprave, upotreba službenih i ostalih jezika i pisama i druga načela utvrđena u čl. 5, 8. i 9. ovog zakona. Zakonom i propisom gradskog i općinskog vijeća kojim se prenose javna ovlaštenja može se odrediti način obavljanja javnih ovlaštenja iz člana 27. ovog zakona, kao i ovlaštenja i obaveza organa uprave u pogledu obavljanja nadzora u vezi sa vršenjem javnih ovlaštenja.
Član 29.
Ako institucije koje vrše javna ovlaštenja ne vrše povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je da pismeno upozori organ upravljanja institucije koja vrši javna ovlaštenja i predloži mu mjere za rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je da poduzme i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u skladu sa zakonom i drugim propisom kojim su ta ovlaštenja prenesena.
Član 30.
Upravni nadzor nad radom institucija koje imaju javna ovlaštenja u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše organi uprave iz upravnog područja i nivoa vlasti kojem pripadaju poslovi uprave koji se obavljaju na osnovu javnih ovlaštenja, u skladu sa ovim i drugim zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća kojim su uređena ta ovlaštenja.
Član 31.
U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija koje imaju javna ovlaštenja, nadležni organ uprave ima pravo i dužnosti naročito da: 1) provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti osigurava zakonito i u propisanim rokovima obavljanje poslova iz javnog ovlaštenja; 2) rješava po žalbama protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, kada je to utvrđeno zakonom; 3) prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja; 4) poduzima i druge mjere i vrši druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku. Institucije koje imaju javna ovlaštenja dužne su nadležnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njihovim radom da najmanje jedanput godišnje podnesu izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, i da na traženje tih organa uprave, dostavljaju određene podatke i dokumenta koja su od značaja za vršenje nadzora u obavljanju javnih ovlaštenja. IV - ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA ORGANU ZAKONODAVNE VLASTI, ORGANU IZVRŠNE VLASTI, MEĐUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE I ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA 1.
Član 32.
Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti Organi uprave odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito, potpuno i efikasno obavljanje poslova iz svoje nadležnosti. Organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze da organu zakonodavne vlasti iznose, radi razmatranja, pojedina značanija pitanja iz svoje nadležnosti i da daju preporuke u vezi sa provođenjem politike i izvršavanjem zakona i drugih propisa. Organi uprave obavezni su da, na zahtjev organa zakonodavne vlasti, podnose izvještaj o svom radu, o stanju u odnosnoj oblasti, o izvršavanju zakona i drugih propisa i o provođenju utvrđene politike; da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti i da, u skladu sa programom rada tog organa, odnosno na njegov zahtjev, pripremaju zakone i druge propise, kao i analitičke, informativne i druge materijale.
Član 33.
Organi uprave obavezni su na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzeti odgovarajuće organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvršavanje poslova iz nadležnosti organa uprave.
Član 34.
2. Odnos organa uprave prema organu izvršne vlasti U cilju sukladnog osiguranja provođenja politike i izvršavanja zakona i drugih propisa organa zakonodavne vlasti, organ izvršne vlasti može: utvrditi uputstva i smjernice organima uprave o načinu provođenja politike i izvršavanja zakona i drugih propisa organa zakonodavne vlasti i propisa organa izvršne vlasti; naložiti organima uprave da u određenom roku donesu propise ili poduzmu mjere za koje su ovlašteni, utvrditi rokove za izvršavanje pojedinih zadataka i naložiti organima uprave da ispitaju stanje u oblastima iz njihove nadležnosti i podnesu organu izvršne vlasti izvještaj sa odgovarajućim prijedlozima.
Član 35.
Radi ostvarivanja odgovornosti organa uprave prema organu izvršne vlasti, organ izvršne vlasti može otvoriti raspravu o radu i odgovornosti organa uprave i utvrditi način ispitivanja stanja u oblasti iz njegove nadležnosti i pokrenuti postupak za smjenjivanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca organa uprave.
Član 36.
Organi uprave obavezni su organu izvršne vlasti dostavljati izvještaje o svome radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, kao i informacije, objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju koji su potrebni za rad organa izvršne vlasti.
Član 37.
Organi uprave mogu od organa izvršne vlasti tražiti uputstva i smjernice o određenim pitanjima provođenja politike i izvršava-nja zakona i drugih propisa. Organ izvršne vlasti obavezan je odgovoriti na traženje organa uprave. Organi uprave mogu organu izvršne vlasti predlagati razmatranje određenih pitanja iz svoje nadležnosti i davati mu prijedlog za poduzimanje potrebnih mjera.
Član 38.
3. Međusobni odnosi organa uprave Međusobni odnosi organa uprave zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim ustavom i zakonom, odnosno statutom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju. Federalni organi uprave imaju federalnim zakonom utvrđena ovlaštenja i obaveze u pogledu nadzora nad provođenjem federalne politike i federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz isključive nadležnosti Federacije kad je provođenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim-županijskim organima uprave ili gradskim i općinskim službama za upravu i provođenja federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona-županije. Kantonalni-županijski organi uprave imaju kantonalnim-županijskim ustavom i kantonalnim-županijskim zakonom utvrđena ovlaštenja i obaveze prema gradskim i općinskim službama za upravu u pogledu provođenja i nadzora nad provođenjem politike i kantonalnih-županijskih zakona i drugih kantonalnih-županijskih propisa, ako je provođenje tih propisa preneseno na grad, odnosno općinu.
Član 39.
U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave odnosno službe za upravu na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti kojima raspolažu i do kojih dolaze u vršenju svojih poslova, razmjenjuju informacije i iskustva, obrazuju zajedničke stručne komisije i druga radna tijela, organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike međusobne suradnje.
Član 40.
Organi uprave jednog nivoa vlasti surađuju sa organima uprave drugog nivoa vlasti u svim pitanjima iz člana 38. ovog zakona koja su od zajedničkog interesa.
Član 41.
Organi uprave nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, pored suradnje iz čl. 39. i 40. ovog zakona u vršenju inspekcijskog nadzora surađuju i sa nadležnim sudovima, tužilaštvima i drugim odgovarajućim organima.
Član 42.
4. Odnosi organa uprave prema ombudsmenima Odnos organa uprave prema ombudsmenima zasniva se na obavezama organa uprave utvrđenim Ustavom i zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, kao i na međusobnoj saradnji, informisanju i dogovaranju.
Član 43.
Organi uprave obavezni su omogućiti ombudsmenima na njihov, zahtjev nesmatano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti službenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provođenje etničkog progona ili održavanje njegovih posljedica. Organi uprave obavezni su ombudsmenima osigurati sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigurati suradnju svakog službenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumanata i spisa. Organi uprave obavezni su ombudsmenima, na njihov zahtjev, osigurati i pristustvo pri rješavanju stvari u upravnom postupku.
Član 44.
Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz člana 43. ovog zakona, ombudsmeni mogu od rukovodioca organa izvršne vlasti zatražiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave, a organi uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvršne vlasti. V - ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEĆIMA (DRUŠTVIMA) I DRUGIM PRAVNIM LICIMA I STRANKAMA 1.
Član 45.
Odnosi organa uprave prema poduzećima (društvima) i drugim pravnim licima Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti imaju prema preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim licima, ovlaštenjima i obaveze predviđene zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća zasnovanog na zakonu, a naročito u pogledu obavljanja prava, nadzora nad zakonitošću rada tih pravnih lica kada su za to ovlašćeni zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća zasnovanog na zakonu.
Član 46.
Organi uprave sarađuju sa pravnim osobama iz člana 45. ovog zakona, u pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od značaja za rad organa uprave ili su od interesa za rad tog pravnog lica. Pravna lica iz člana 45. ovog zakona obavezna su, u skladu sa zakonom, na zahtjev organa uprave, dostavljati mu podatke i informacije iz oblasti njihove djelatnosti, ako su ti podaci i informacije od značaja za vršenje ovlaštenjima organa uprave. Podaci i informacije iz stava 2. ovog člana, predstavljaju službenu tajnu kad je općim aktima tih preduzeća (društva) i drugih pravnih lica određeno da predstavljaju tajnu ili da se ne mogu objavljivati.
Član 47.
2. Odnos organa uprave prema strankama Organi uprave obavezni su zahtjeve stranaka (građana) rješavati u propisanim rokovima. Organi uprave obavezni su razmatrati predstavke i prijedloge koje im stranke podnose i dati im odgovore na podnesene predstavke i prijedloge.
Član 48.
Organi uprave koji, u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni su organizirati obavljanje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod uvjetima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brže i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.
Član 49.
Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti podnijeti predstavke i prijedloge stranaka na nepravilan odnos službenika organa uprave prema njima kada se obraćaju tim organima u cilju ostvarivanja svojih prava, odnosno izvršavanja svojih obaveza. Rukovodilac organa uprave obavezan je ispitati podnesene predstavke i prijedloge i, ako ih ocijeni osnovanim, poduzeti zakonom predviđene mjere prema službeniku na čiji se rad predstavka odnosi. Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim mjerama u vezi sa njegovom predstavkom, odnosno prijedlogom u roku od 10 dana od dana prijema predstavke, odnosno prijedloga.
Član 50.
Organi uprave u rješavanju stvari u upravnom postupku ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave ili institucije koje imaju javna ovlaštenja vode službene evidencije. Uvjerenja i isprave iz stava 1. ovog člana, organ uprave, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja obavezno pribavlja po službenoj dužnosti.
Član 51.
Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice službena radnja radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se zaključkom na osnovu propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima u upravnom postupku. Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana, stranka može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda. Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad organa uprave. Ukoliko službena radnja nije obavljena namjerno ili iz krajnje nepažnje službenog lica, organ uprave ima pravo regresa prema službenom licu za isplaćenu naknadu troškova.
Član 52.
Odredbe čl. 47. do 51. ovog zakona shodno se primjenjuju i na odnose organa uprave prema preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim licima kada organi uprave rješavaju o njihovim pravima i obavezama. Odredbe čl. 47. do 51. ovog zakona shodno se primjenju i na odnose institucija koje imaju javna ovlaštenja kada u obavljanju javnih ovlaštenja rješavaju o pravima i obavezama građana, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica.
Član 53.
VI - OSNOVI ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE 1. Načela organizacije organa uprave i službi za upravu Federalni i kantonalni-županijski organi uprave osnivaju se zakonom. Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se na način koji osigurava potpuno i racionalno obavljanje poslova uprave iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno kantona-županije, efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza građana, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica. Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se u skladu sa obimom poslova i načelima grupisanja poslova prema vrsti, srodnosti i međusobnoj povezanosti i sa potrebama efikasnog rukovođenja njihovim radom i osiguravanja samostalnosti u radu. Za obavljanje određenih stručnih poslova i drugih poslova iz okvira nadležnosti Federacije i kantona-županije, koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i znanstvenih metoda rada i s njima vezanih upravnih poslova, zakonom se osnivaju federalne, odnosno kantonalne-županijske uprave ustanove (u daljem tekstu: upravne ustanove).
Član 54.
Za vršenje upravnih i stručnih poslova i poslova lokalne, samouprave, iz okvira nadležnosti grada i općine osnivaju se službe za upravu. Pri osnivanju službi iz stava 1. ovog člana, shodno se polazi od kriterija utvrđenih u odredbama st. 2. i 3. člana 53. ovog zakona. Službe iz stava 1. ovog člana, osnivaju se propisom gradskog i općinskog vijeća na prijedlog gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.
Član 55.
Za obavljanje stručnih i drugih poslova za potrebe organa zakonodavne vlasti i organa izvršne vlasti i organa uprave mogu se osnivati određene stručne, tehničke i druge službe, kao zajedničke ili samostalne službe, o čemu odlučuje organ izvršne vlasti.
Član 56.
2. Radni odnosi u organima uprave Osnove radnih odnosa službenika i namještenika u organima uprave uređuju se posebnim federalnim zakonom.
Član 57.
3. Unutarnja organizacija organa uprave Unutarnja organizacija organa uprave utvrđuje se tako da se osigura naročito: 1) efikasno obavljanje poslova, racionalna organizacija rada i uspješno rukovođenje organom; 2) ostavrivanje pune saradnje organa uprave sa drugim organima; 3) grupisanje poslova u skladu sa njihovom prirodom i načinom njihovog obavljanja; 4) potpunije objedinjavanje zajedničkih i općih poslova radi njihovog racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave. Unutarnja organizacija organa uprave utvrđuje se pravilnikom.
Član 58.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa uprave mora biti usklađen sa nadležnostima organa uprave, kao i sa općim načelima o unutarnjoj organizaciji organa uprave, koju propisuje organ utvrđen zakonom. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa uprave donosi rukovodilac organa uprave, u saglasnosti sa organom izvršene vlasti , a u gradu i općinu gradonačelnik odnosno općinski načelnik, uz saglasnost gradskog, odnosno općinskog vijeća.
Član 59.
Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvrđuje se naročito: 1) organizacione jedinice i njihova nadležnost; 2) način rukovođenja; 3) programiranje i izvršavanje poslova; 4) ovlaštenja i odgovornosti službenika u obavljanju poslova; 5) sistematizacija radnih mjesta po organizacijonim jedinicama, sa opisom poslova za svakog službenika i namještenika ili grupa službenika ili namještenika i potrebnim uvjetima u pogledu stručne spreme i drugih uvjeta za rad na odnosnim poslovima i broj službenika i namještenika potrebnih za vršenje poslova posebno za svako radno mjesto 6) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za prijem pripravnika. Poslovi organa uprave u pravilniku o unutarnjoj organizaciji grupišu se prema njihovoj vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, odgovornosti i drugim uvjetima za njihovo obavljanje. Odredbe čl. 57. do 59. Zakona primjenjuju se i na unutarnje ustrojstvo gradskih i općinskih službi za upravu VII - OVLAŠTENJA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA ORGANA UPRAVE 1.
Član 60.
Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći službenici i službenici sa posebnim ovlaštenjima Organom uprave rukovodi rukovodilac. Rukovodilac organa uprave predstavlja organ uprave, organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i poduzima druge mjere iz nadležnosti organa uprave, te odlučuje u skladu sa zakonom, o pravima, obavezama i odgovornostima službenika i namještenika u vršenju službe. Rukovodilac organa uprave imenuje i smjenjuje organ određen Ustavom i zakonom. Službama iz člana 54. ovog zakona rukovodi gradonačelnik, odnosno općinski načelnik.
Član 61.
Rukovodilac organa uprave obavezan je da, na osnovu i u okviru Ustava, zakona, odnosno statuta i drugih propisa i smjernica organa izvršne vlasti, savjesno vrši povjerenu mu funkciju i osobno je odgovoran za njeno vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi. Rukovodilac organa uprave obavezan je izvještavati organ zakonodavne vlasti i organe izvršne vlasti o stanju u oblasti za koju je organ uprave osnovan i o provođenju politike i izvrša-vanju zakona i drugih propisa, datih uputstava i smjernica i o poduzetim mjerama, kao i o radu organa uprave kojim rukovodi. Izvještavanje iz stava 2. ovog člana, vrši se po postupku utvrđenom u Poslovniku o radu Vlade Federacije, odnosno vlade kantona-županije. Rukovodilac organa uprave obavezan je, na zahtjev drugih organa vlasti, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica izvještavati te organe i pravna lica o pitanjima iz nadležnosti organa uprave koja su od značaja za ostvarivanje njihovih ovlaštenja i obaveza.
Član 62.
Rukovodilac organa uprave može imati zamjenika, koji ga zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto rukovodioca upražnjeno, dok novi rukovodilac ne preuzme dužnosti, sa svim njegovim ovlaštenjima i odgovornostima u rukovođenju i pomaže rukovodiocu u provođenju njegovih ovlaštenja i obaveza. Zamjenik rukovodioca organa uprave imenuje i smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave, ako Ustavom i zakonom nije drukčije određeno.
Član 63.
Rukovodiocu organa uprave u rukovođenju pojedinim područjima rada pomaže rukovodeći službenici. Rukovodeće službenike postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drukčije određeno. Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju službenici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: službenici sa posebnim ovlaštenjima), koje postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drukčije određeno. Službenici iz st. 1. i 3. ovog člana postavljaju se na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa uprave.
Član 64.
Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodeći službenici na određenim poslovima u organima uprave, za vrijeme obavljanja te funkcije ne mogu istovremeno biti zastupnici odnosno izaslanici u organu zakonodavne vlasti iste razine vlasti, niti mogu profesionalno obavljati drugu službu ili posao u drugom organu uprave, poduzeću i drugoj pravnoj osobi, a niti mogu obavljati djelatnost u vidu zanimanja ili dopunskog zanimanja u vlastitom poduzeću. Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na rad u sudovima u svojstvu sudije porotnika, na rad u političkim strankama, na nastavni i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i odgoj, na samostalan naučni rad, na rad u kulturnim, umjetničkim i naučnoistraživačkim ustanovama, na rad u sportskim organizacijama i na javni rad u oblasti publicistike.
Član 65.
2. Odgovornost rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju politike koju je utvrdio organ zakonodavne vlasti i smjernica tog organa, kao i uputstava i smjernica organa izvršne vlasti ili ako u okviru svojih nadležnosti ne osigurava provođenje zakona i drugih propisa ili ako izdaje nezakonite naloge, odnosno naloge čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo. ili ako iz drugih razloga postane nedostojan vršenju funkcije.
Član 66.
U slučaju postojanja odgovornosti iz člana 65. ovog zakona, rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik smjenjuju se sa funkcije, a smjenjivanje ne isključuje krivično gonjenje niti odgovornost u građanskom postupku, ako Ustavom nije drukčije određeno.
Član 67.
Prijedlog za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika podnosi organ određen Ustavom i zakonom.
Član 68.
U postupku smjenjivanja osigurat će se rukovodiocu organa uprave, odnosno njegovom zamjeniku, da se izjasni o činjenicama zbog kojih se postavlja pitanje njegove odgovornosti, kao i da daje obaviještenja i potrebne podatke od značaja za utvrđivanje te odgovornosti. Organ nadležan za smjenjivanje, povodom prijedloga za smjenjivanje donosi odluku kojom se utvrđuje postojanje odgovornosti i smjenjivanje ili odluku kojom se odbija prijedlog za smjenjivanje. Povodom prijedloga za smjenjivanje organ nadležan za smjenjivanje može, i kada nema osnova za donošenje odluke o smjenjivanju, ukazati na nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika. Protiv odluke po prijedlogu za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi postupak za smjenjivanje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.
Član 69.
Organ nadležan za smjenjivanje može, dok traje postupak smjenjivanja, udaljiti od obavljanja ovlaštenja i obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno njegovog zamjenika.
Član 70.
Rukovilac organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti da uspješno obavlja povjerena ovlaštenja i obaveze, odnosno posao i ne može preuzeti odgovornosti za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku. Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik, ostaje na dužnosti do roka određenog zakonom, odnosno statutom. Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja iz razloga predviđenih članom 65. ovog zakona.
Član 70a.
"3. Rukovoditelj upravne ustanove i njegov zamjenik Članak 70a. Odredbe čl. 60. do 70. Zakona, na odgovarajući način primjenjuju se i na rukovoditelje upravnih ustanova, ako posebnim zakonom, za pojedina pitanja, nije drugačije određeno
Član 71.
VIII - SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI Poslove uprave u organima uprave obavljaju službenici. Pomoćno-tehničke poslove za potrebe organa uprave obavljaju namještenici.
Član 72.
O prijemu službenika i namještenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim statusnim pitanjima tih lica, odlučuje rukovodilac organa uprave, u skladu sa zakonom.
Član 73.
Položaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plaće i druga materijalna primanja službenika i namještenika u organima uprave uređuju se zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, u skladu sa zakonom.
Član 74.
IX - SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE Sredstva za rad organa uprave utvrđuje organ zakonodavne vlasti na prijedlog organa izvršne vlasti, polazeći od potrebe osiguranja vršenja poslova iz nadležnosti organa uprave i drugih uvjeta za obavljanje poslova iz nadležnosti organa uprave. Sredstva za rad organa uprave čine: sredstva za plaće, sredstva za posebne namjene, sredstva za materijalne troškove i sredstva opreme. Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnošću unose se u budžet Federacije, kantona-županije, grada, odnosno općine, ako zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća nije drukčije određeno.
Član 75.
Visina sredstava za materijalne troškove utvrđuje se prema vrijednosti materijala i usluga potrebnih za obavljanje poslova iz nadležnosti organa uprave. Sredstva za posebne namjene i sredstva opreme utvrđuju se u visini kojom se osigurava vršenje funkcije organa uprave. Sredstva za posebne namjene služe za osiguranje određenih potreba od značaja za rad organa uprave i za obavljanje posebnih zadataka organa uprave utvrđenih zakonom.
Član 76.
Raspoređivanje sredstava za materijalne troškove, sredstava za posebne namjene i sredstva opreme vrši rukovodilac organa uprave, ako zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća nije drukčije određeno. Rukovodilac organa uprave odlučuje o korištenju sredstava iz stava 1. ovog člana, u skladu sa zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća.
Član 77.
X - OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU Poslove inspekcijskog nadzora vrše, u okviru svoje nadležnosti, organi uprave, u skladu sa ovim i drugim zakonom. Odredbe čl. 78. do 93. Zakona primjenjuju se na inspekcije svih organa uprave, s tim što se posebnim zakonom za pojedine upravne oblasti može, po pravilu, uređivati bliži sadržaj inspekcijskog nadzora, a izuzetno i druga specifična pitanja koja nisu uređena Zakonom, ako je to nužno radi efikasnijeg vršenja inspekcijskog nadzora u toj upravnoj oblasti
Član 78.
Poslove inspekcijskog nadzora, u okviru nadležnosti organa uprave, obavljaju inspektori. Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac organa uprave može izuzetno ovlastiti i drugog službenika tog organa uprave koji ima odgovarajuću stručnu spremu da izvrši samo određene poslove inspekcijskog nadora, odnosno da inspektoru pomogne u obavljanju tog nadzora o čemu se donosi rješenje.
Član 79.
Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i ovlaštenjima predviđena zakonom. Federalni ministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u čijoj je nadležnosti pojedina inspekcija.
Član 80.
Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti. Svako ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru da izvrši određeni inspekcijski pregled i da poduzme upravne mjere za koje je ovlašten zakonom. Po zahtjevu iz stava 2. ovog člana, inspektor je obavezan izvršiti inspekcijski pregled, sačiniti zapisnik i preduzeti odgovarajuće mjere i o tome pismeno obavijestiti podnosioca zahtjeva u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva.
Član 81.
Svako čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru dužan je inspektoru omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke od značaja za obavljanje tog nadzora.
Član 82.
U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušava-nje, uzimanje uzoraka radi analiza i sl.).
Član 83.
Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje pregleda ili pruži fizički otpor ili ako taj otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć nad-ležne policije, a policija je obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski pregled.
Član 84.
U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom određena tajna.
Član 85.
O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim pregledom. Zapisnik o inspekcijskom pregledu dostavlja se odgovornoj osobi kod koje je obavljen inspekcijski pregled.
Član 86.
Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži slijedeće mjere: 1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku; 2) narediti poduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je preduzeće i drugo pravno lice, institucija koja ima javna ovlaštenja, odnosno organ uprave obavezan da poduzme, 3) zabraniti poduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili drugim propisom nad čijim sprovođenjem vrši nadzor, 4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten, 5) poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je posebnim zakonom ovlašten.
Član 87.
Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa učinjena povreda radne dužnosti, prekršaj, privredni prijestup ili krivično djelo, dužan je, bez odlaganja, da podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti ili učinjenog prekršaja odnosno prijavu zbog učinjenog privrednog prijestupa ili krivičnog djela.
Član 88.
O poduzimanju upravnih mjera iz tač. 1, 2. i 3. člana 86. ovog zakona, inspektor obavezno donosi rješenje. Osnov za donošenje rješenja predstavlja činjenično stanje navedeno u zapisniku iz odredbe stava 1. člana 85. ovog zakona. Na rješenje iz stava 1. ovog člana ovlaštena osoba ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Protiv rješenja donosenog po žalbi iz stava 2. ovog člana, može se pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.
Član 89.
Inspektor vodi evidenciju o svim izvršenim inspekcijskim pregledima i poduzetim upravnim mjerama iz člana 86. ovog zakona. Federalni ministar pravde propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana.
Član 90.
Inspektor može privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz. O privremenom oduzimanju dokumenata i predmeta iz stava 1. ovog člana, inspektor je dužan izdati potvrdu.
Član 91.
Inspektor je obavezan pratiti provođenje upravnih mjera naloženih rješenjem iz člana 88. ovog zakona i u granicama svojih ovlaštenjima osigurati njihovo provođenje, ako se ne provedu na način i u roku kako je rješenjem određeno. Ako inspektor ne može osigurati provođenje upravnih mjera u smislu stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome bez odlaganja rukovodioca organa uprave koje je obavezan preduzeti mjere radi osiguranja provedbe naloženih mjera.
Član 92.
Inspektor može poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostatka i nepravilnosti u provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire, kao što su: upozorenje fizičkih i pravnih lica na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i sl. Preduzeće (društvo), ustanova i drugo pravno lice i institucije koje imaju javna ovlaštenja, odnosno organ uprave kod kojih je izvršen inspekcijski pregled, obavezni su postupati po rješenju inspektora iz člana 88. ovog zakona.
Član 93.
Poslove upravne inspekcije nad izvršenjem zakona iz oblasti uprave vrše organi uprave nadležni za poslove uprave, u skladu sa ovim i drugim zakonima. XI - PRIMJENJIVANJE ODREDABA DIJELA PRVOG OVOG ZAKONA NA KANTONALNE-ŽUPANIJSKE ORGANE UPRAVE, GRADSKE I OPĆINSKE SLUŽBE ZA UPRAVU, UPRAVNE USTANOVE I DRUGE ORGANE I ODREĐENE SLUŽBE
Član 94.
Odredbe čl. 1. do 93. ovog zakona primjenjuju se na kantonalne-županijske, organe uprave i gradske i općinske službe za upravu, te upravne ustanove. Odredbe dijela prvog ovog zakona o osnovama organizacije organa uprave, ovlaštenjima, obavezama i odgovornostima rukovodilaca organa uprave, službenicima i namještenicima i sredstvima za rad organa uprave, shodno se primjenjuju i na stručne i druge službe organa zakonodavne vlasti i službe organa izvršne vlasti, te na sudove, tužilaštva, pravobraniteljstva i druge organe i institucije u kantonu-županiji, gradu i općini.
Član 95.
Dio drugi FEDERALNI ORGANI UPRAVE I FEDERALNE USTANOVE I - ZAJEDNIČKE ODREDBE Poslove uprave iz nadležnosti Federacije obavljaju federalni organi uprave i federalne ustanove, u okviru nadležnosti utvr-đenih Ustavom i federalnim zakonom. Određene poslove uprave iz nadležnosti Federacije obav-ljaju, na osnovu federalnog zakona, i drugi federalni organi.
Član 96.
Federalni organi uprave i federalne ustanove obavještavaju javnost o svom radu davanjem informacija štampi i drugim sredstvima informisanja, izdavanjem službenih publikacija, održavanjem konferencija rukovodilaca federalnih organa uprave i federalnih ustanova sa predstavnicima štampe i drugih sredstava javnog informisanja i osiguranjem drugih uvjeta za upoznavanje javnosti sa radom federalnih organa uprave i federalnih ustanova.
Član 97.
Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su, na zahtjev štampe i drugih sredstava javnog informiranja, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica pružati obavještenja i davati podatke o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od neposrednog interesa za rad sredstava javnog informisanja, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica. Podatke i obavještenja o radu federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove daje rukovodilac organa odnosno ustanove ili službenik u federalnom organu, odnosno ustanovi koga ovlasti rukovodilac. Federalni organi uprave i federalne ustanove uskratit će davanje podataka ako podaci predstavljaju državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu.
Član 98.
Federalnim zakonom mogu se samo izuzetno, kada je to nužno, pojedina pitanja organizacije uprave Federacije i drukčije urediti za određeno upravno područje, ali prema s načelima utvrđenim ovim zakonom.
Član 99.
Sjedište federalnih organa uprave i federalnih ustanova je u Sarajevu i Mostaru, u skladu sa federalnim zakonom. Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu imati, ako je to potrebno, svoje organizacione jedinice u mjestima izvan sjedišta federalnog organa uprave ili ustanove, kao i izvan teritorije Federacije, što se uređuje pravilnikom o unutarnjoj organizaciji tih organa. Propisom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Vlada Federacije) bliže se uređuje način organiziranja, osiguravanja uvjeta za rad i druga pitanja od značaja za rad organizacionih jedinica iz stava 2. ovog člana. II - ODNOS ORGANA IZVRŠNE VLASTI FEDERACIJE I FEDERALNIH ORGANA UPRAVE I FEDERALNIH USTANOVA 1. Odnosi Vlade Federacije i federalnih organa uprave i federalnih ustanova prema predsjedniku i potpredsjedniku Federacije
Član 100.
Radi ostvarivanja funkcija izvršne vlasti iz nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije, Vlada Federacije i federalni organi uprave i federalne ustanove dostavljaju predsjedniku i potpredsjedniku Federacije informacije i obavještenja o pitanjima iz svoje nadležnosti i podatke, spise i drugu dokumentaciju koja je potrebna za izvršavanje nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije, kao i izvještaje o svom radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, na vlastitu inicijativu ili njihovo traženje. Vlada Federacije, federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su postupati po zahtjevima i nalozima predsjednika i potpredsjednika Federacije u pitanjima koja su od značaja za ostvarivanje poslova iz ustavne nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije.
Član 101.
2. Odnos federalnih organa uprave i federalnih ustanova prema premijeru i Vladi Federacije U cilju osiguranja provođenja federalne politike i izvršavanja federalnih zakona, Vlada Federacije, odnosno premijer u vezi s tim utvrđuje zadatke federalnim organima uprave i federalnim ustanovama, izdaje zadatke u vezi sa predlaganjem i davanjem preporuka u pogledu propisa iz okvira nadležnosti federalnih organa uprave i federalnih ustanova, nalaže federalnim organima uprave donošenje provedbenih propisa i općih akata radi osiguranja izvršavanja zakona iz nadležnosti federalnih organa uprave i nalaže i povjerava izvršavanje drugih zadataka federalnim organima uprave i federalnim ustanovama.
Član 102.
Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su da u izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti izvršavaju i poslove koje im, u skladu sa Ustavom Federacije, povjeri Vlada Federacije.
Član 103.
Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su Vladi Federacije, odnosno premijeru dostavljati izvještaje o svom radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, kao i podatke, spise i drugu dokumenatciju koja je potrebna za rad Vlade Federacije.
Član 104.
Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu od Vlade Federacije, odnosno premijera tražiti upute i smjernice o određenim pitanjima provođenja federalne politike i izvršavanja federalnih zakona i drugih propisa.
Član 105.
Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu Vladi Federacije, odnosno premijeru predlagati razmatranje određenih pitanja iz svoje nadležnosti i davati joj prijedloge za poduzimanje potrebnih mjera.
Član 106.
Vlada federacije, odnosno premijer stavit će van snage propis i opći akt koji je donio rukovodilac federalnog organa uprave i federalne ustanove, ako se utvrdi da taj propis, odnosno opći akt nije u skladu sa Ustavom Federacije i federalnim zakonom, odnosno propisom Vlade Federacije. Stavljanje van snage provedbenih propisa i općih akata iz stavka 1. ovog članka, vrši se odlukom III - OSNIVANJE I RUKOVOĐENJE FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE I FEDERALNIM USTANOVAMA 1.
Član 107.
Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih ustanova Federalni organi uprave i federalne ustanove osnivaju se i njihove nadležnosti utvrđuju federalnim zakonom, u skladu sa ovim zakonom. Federalni organi i ustanove iz stavka 1. ovog članka, osnivaju se i ukidaju federalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu federalnih organa uprave i federalnih ustanova. Nadležnost federalnih organa uprave i federalnih ustanova uređuje se federalnim zakonom kojim se uređuje određena upravna oblast, sukladno Ustavu Federacije
Član 108.
Federalni organi uprave jesu: federalna ministarstva i federalne uprave. Federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne federalne uprave i kao federalne uprave u sastavu federalnog ministarstva.
Član 109.
Federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i stručnih poslova i nadležnosti Federacije u oblastima u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u većem obimu, neposredno provode politiku iz izvršavaju ili osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Član 110.
Federalna uprava osniva se za obavljanje određenih upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Član 111.
Federalne ustanove jesu: federalni zavodi, federalne direkcije i federalne agencije Federalnim zakonom kojim se utvrđuje organizacija i nadležnost federalnih organa uprave i federalnih ustanova mogu se osnovati i druge vrste federalnih ustanova. Federalne ustanove mogu se osnovati kao samostalne federalne ustanove i kao federalne ustanove u sastavu federalnog ministarstva. Federalne ustanove imaju svojstvo pravnog lica, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno.
Član 112.
Federalni zavod osniva se za vršenje određenih stručnih i drugih poslova koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijeva posebno organiziranje i samostalnost u radu.
Član 113.
Federalna direkcija i federalna agencija osnivaju se za vršenje određenih stručnih poslova pretežno privrednog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.
Član 114.
Federalne uprave i federalne ustanove mogu se osnivati u sastavu federalnog ministarstva ako je to potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti federalnog ministarstva i federalne uprave, odnosno federalne ustanove i kad je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz nadležnosti uprave, odnosno ustanove, potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih uprava, odnosno ustanova od strane federalnog ministarstva.
Član 115.
U poslovima iz nadležnosti federalne uprave, odnosno federalne ustanove koja se nalazi u sastavu federalnog ministarstva, federalni ministar donosi propise i opće akte za izvršavanje federalnih zakona i vrši nadzor nad radom te uprave, odnosno ustanove, a ostale poslove iz svoje nadležnosti uprava, odnosno ustanova vrši samostalno. U vršenju nadzora iz stava 1. ovog člana, federalni ministar ima ovlaštenja: 1) rješavati u upravnom postupku o pravnim sredstvima protiv upravnih akata uprave, odnosno ustanove u sastavu federalnog ministarstva, ako federalnim zakonom nije određeno da o tome rješava drugi organ; 2) davati saglasnost na akte uprave, odnosno ustanove u sastavu, donesene izvan upravnog postupka, kada je to federalnim zakonom određeno; 3) tražiti izvještaje i obavještenja o radu uprave, odnosno ustanove u sastavu u vezi sa izvršavanjem poslova iz njihove nadležnosti; 4) odrediti izvršenje pojedinih zadataka iz nadležnosti uprave, odnosno ustanove u sastavu i rokove za njihovo izvršenje. Federalne uprave i federalne ustanove iz stava 1. ovog člana, u izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti, ostvaruju saradnju sa drugim organima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima, a odnose prema Vladi Federacije, predsjedniku i potpredsjedniku Federacije i Parlamentu Federacije ostvaruje preko ministra koji rukovodi ministarstvom u čijem se sastavu nalaze.
Član 116.
Unutarnja organizacija federalnih organa uprave i federalnih ustanova utvrđuje se pravilnikom. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi rukovodilac federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove, uz saglasnost Vlade Federacije. Unutarnja organizacija federalne uprave i federalne ustanove u sastavu federalnog ministarstva utvrđuje se, kao poseban dio, pravilnikom o unutarnjoj organizaciji federalnog ministarstva u čijem se sastavu nalaze. U Pravilniku iz stavka 1. ovog članka, uređuju se pitanja utvrđena u propisu Vlade Federacije o načelima za utvrđivanje unutarnjeg ustrojstva federalnih organa uprave i federalnih ustanova koji se donosi na temelju članka 173. stavak 1. Zakona.
Član 117.
Vlada Federacije može osnovati stručne, tehničke i druge zajedničke ili samostalne službe ili druga tijela za obavljanje određenih poslova za svoje potrebe i potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i utvrđuje njihov djelokrug. Službe i tijela iz stavka 1. ovog članka, osnivaju se uredbom, s tim što se može, ako to priroda posla zahtijeva, odrediti da služba, odnosno tijelo ima svojstvo pravne osobe. Vlada Federacije može osnivati određene službe i druga tijela za suradnju s međunarodnim organizacijama, u skladu sa obavezama preuzetim međunarodnim ugovorima, i odrediti njihov djelokrug, ovlaštenjima i odgovornosti. 2. Rukovođenje, imenovanje i odgovornost rukovodilaca federalnih organa uprave i federalnih ustanova a) Rukovođenje federalnim organima uprave i federalnim ustanovama
Član 118.
Federalnim ministarstvom rukovodi federalni ministar. Federalni ministar rukovodi, koordinira i nadzire aktivnosti federalnog ministarstva, provodi federalnu politiku i izvršava federalne zakone i druge federalne propise iz okvira nadležnosti svog ministarstva i izvršava zadatke koje mu odredi premijer i obavlja druge poslove utvrđene Ustavom i federalnim zakonom. Federalni ministar pomaže premijeru u provođenju politike i izvršavanju federalnih zakona i drugih federalnih propisa.
Član 119.
Federalnog ministra imenuje predsjednik Federacije, uz saglasnost potpredsjednika Federacije, nakon konsultacije sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje ministra zahtijeva potvrdu većine glasova zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Federalnog ministra smjenjuje predsjednik Federacije na prijedlog premijera, po postupku utvrđenom u čl. 65. do 69. Zakona. Smijenjenom federalnom ministru prestaje funkcija danom donošenja odluke o smjenjivanju, neovisno od toga da li je Zastupnički dom Parlamenta Federacije potvrdio odluku o imenovanju novog ministra. Ako Zastupnički dom Parlamenta Federacije ne potvrdi odluku o imenovanju novog ministra iz stavka 3. ovog članka, predsjednik Federacije, uz suglasnost dopredsjednika Federacije, a nakon konzultacije s premijerom, imenuju novog kandidata za ministra
Član 120.
Federalni ministar ima zamjenika. Zamjenik federalnog ministra pomaže federalnom ministru u provođenju federalne politike i izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i u obavljanju ostalih funkcija federalnog ministra utvrđenih Ustavom i federalnim zakonom. Zamjenik federalnog ministra zamjenjuje federalnog ministra ukoliko ovaj nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto federalnog ministra upražnjeno, dok novi federalni ministar ne preuzme dužnost.
Član 121.
Zamjenik federalnog ministra imenuje se i smjenjuje na način predviđen za imenovanje i smjenjivanje federalnog ministra. Zamjenik federalnog ministra i federalni ministar ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Član 122.
Radom samostalne federalne uprave i federalne ustanove rukovodi direktor. Direktor iz stava 1. ovog člana, pored poslova određenih federalnim zakonom, pomaže premijeru u provođenju federalne politike i izvršavanju federalnih zakona i drugih propisa i izvr-šava zadatke koje mu odredi premijer.
Član 123.
Direktor samostalne federalne uprave i federalne ustanove ima zamjenika. Direktora i zamjenika direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove imenuje Vlada Federacije, na usaglašen prijedlog premijera i zamjenika premijera, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno. Direktor i zamjenik direktora ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Radom federalne uprave i federalne ustanove u sastavu federalnog ministarstva rukovodi direktor. Direktora iz stava 4. ovog člana postavlja i smjenjuje Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra u čijem se sastavu nalaze te uprave i ustanove. Ravnatelj iz stavka 4. ovoga članka, svoje ovlasti u rukovođenju upravom, odnosno ustanovom ostvaruje sukladno odredbama članka 115. Zakona.
Član 124.
U slučaju da direktor samostalne federalne uprave i federalne ustanove nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upražnjeno, zamjenuje ga zamjenik direktora. U slučajevima iz stava 1. ovog člana, direktor federalne uprave i federalne ustanove u sastavu federalnog ministarstva zamjenjuje rukovodeći službenik koga odredi federalni ministar.
Član 125.
b) Odgovornost federalnog ministra i njegovog zamjenika i direktora federalne uprave i federalne Federalni ministar za svoj rad odgovara predsjedniku Federacije i premijeru. Zamjenik ministra za svoj rad odgovara predsjedniku Federacije i premijeru.
Član 126.
Direktor i zamjenik direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove za svoj rad odgovaraju Vladi Federacije i premijeru i zamjeniku premijera. Direktor federalne ustanove i federalne uprave koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva za svoj rad odgovara Vladi Federacije i federalnim ministru u čijem se sastavu nalazi ta uprava i ustanova.
Član 127.
Federalni ministar i zamjenik federalnog ministra mogu podnijeti ostavku. Federalni ministar i zamjenik federalnog ministra ostavku podnose predsjedniku Federacije. Direktor i zamjenim direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove, kao i direktor federalne uprave i federalne ustanove u sastavu federalnog ministarstva, ostavku podnose Vladi Federacije. Rukovodiocima, odnosno direktorima iz st. 1. i 3. ovog člana u slučaju podnošenja ostavke funkcija prestaje danom njenog podnošenja.
Član 128.
Federalni ministar, zamjenik federalnog ministra, direktor i zamjenik direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove, kao i direktor federalne uprave i ustanove u sastavu federalnog ministarstva, ostvaruju svoja prava i obaveze iz radnog odnosa shodno propisima koji se primjenjuju na službenike federalnih organa uprave, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno. Plaće federalnog ministra, zamjenika federalnog ministra, direktora i zamjenika direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove, kao i direktora federalne uprave i ustanove u sastavu federalnog ministarstva, uređuju se federalnim zakonom.
Član 129.
c) Rukovodeći službenici u federalnim organima uprave i federalnim ustanovama U rukovođenju pojedinim područjima rada federalnom ministru pomažu rukovodeći službenici. U federalnom ministarstvu mogu se postavljati: sekretar ministarstva, pomoćnici federalnog ministra, glavni federalni inspektor i savjetnici federalnog ministra. U samostalnoj federalnoj upravi i federalnoj ustanovi mogu se postavljati pomoćnici direktora, a u federalnoj upravi i ustanovi u sastavu federalnog ministarstva, savjetnici direktora.
Član 130.
Sekretar ministarstva neposredno rukovodi i organizira opće, protokolarne i druge poslove od značaja za ostvarivanje funkcije ministra i u tom pogledu koordinira vršenje općih i drugih poslova kojima se osiguravaju odgovarajući uvjeti za rad organizacionih jedinica ministarstva i vrši druge poslove koje mu odredi ministar. Pomoćnik federalnog ministra rukovodi određenim područjem rada ili određenom organizacionom jedinicom i vrši druge poslove iz određene oblasti koje mu odredi federalni ministar, odnosno direktor. Glavni federalni inspektor neposredno organizira i rukovodi radom federalnih inspektora u određenoj oblasti inspekcijskog nadzora. Savjetnik federalnog ministra vrši složenije poslove iz određene oblasti koji zahtijevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu.
Član 131.
Rukovodeće službenike iz st. 1, 2. i 3. člana 130. ovog zakona, bez natječaja, postavlja i razrješava Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra. Pomoćnika direktora samostalne federalne uprave i federalne ustanove, bez natječaja, postavlja i razrješava direktor federalne uprave, odnosno federalne ustanove, uz saglasnost zamjenika direktora. Savjetnike ministra i savjetnike direktora iz stava 3. člana 129. ovog zakona, bez natječaja, postavlja i razrješava federalni ministar, uz saglasnost zamjenika federalnog ministra. U slučaju postojanja odgovornosti rukovodećeg službenika iz st. 1., 2. i 3. ovog članka, u postupku smjenjivanja postupa se sukladno odredbama čl. 65. do 69. Zakona. Rješenje o smjenjivanju rukovodećeg službenika mora se dostaviti službeniku najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o njegovom smjenjivanju. Ovo rješenje je konačno i protiv njega se ne može izjaviti žalba niti prigovor, ali se može pokrenuti spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana primitka toga rješenja.
Član 132.
Rukovodeći službenici za svoj rad odgovaraju federalnom ministru, odnosno direktoru samostalne federalne uprave ili federalne ustanove.
Član 133.
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji federalnog ministarstva, odnosno federalne uprave i federalne ustanove utvrđuju se radna mjesta rukovodećih službenika, poslovi koje rukovodeći službenici obavljaju i njihova ovlaštenja u vršenju službe. Rukovodeći službenici ostvaruju svoja prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa shodno propisima koji se primjenjuju na službenike federalnih organa uprave, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno.
Član 134.
IV - PROPISI I DRUGI AKTI FEDERALNIH ORGANA UPRAVE I FEDERALNIH USTANOVA Federalni organi uprave i federalne ustanove donose provedbene propise iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja izvr-šavanja federalnih zakona i drugih federalnih propisa i izdaju uputstva, instrukcije i naredbe, te donose pojedinačne akte. Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu donostiti provedbene propise odnosno opće akte samo kad su za to izričito ovlašteni federalnim zakonom ili po zahtjevu premijera, ako se temelji na federalnom zakonu i u granicama datog ovlaštenja. Kada se u federalnom zakonu ili drugom federalnom propisu daje ovlaštenje za donošenje provedbenog propisa, odnosno općeg akta iz stavka 2. ovog članka, moraju se bliže odrediti pitanja koja će se tim propisom, odnosno aktom regulirati Provedbeni propisi i opći akti iz čl. 135. i 136. ovog zakona, objavljuju se u "Službenim novinama Federacije BiH".
Član 135.
Provedbeni propis je pravilnik. Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe federalnih zakona ili propisa Vlade Federacije radi osiguranja odgovarajuće primjene tih zakona i propisa.
Član 136.
Opći akti, u skladu sa ovim zakonom, su: uputstva, instrukcije i naredbe ( u daljem tekstu: opći akti). Uputstvom se bliže propisuje način izvršavanja određenih poslova uprave koji se odnose na pojedina pitanja utvrđena u federalnom zakonu ili propisu Vlade Federacije. Instrukcijom se utvrđuju pravila i uputstva za stručni rad službenika ili pravila o načinu vršenja pojedinih upravnih poslova od strane organa uprave i službi za upravu, odnosno institucija koje imaju javna ovlašćenja u sprovođenju i primjeni federalnih zakona i drugih federalnih propisa Naredbom se naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja ima opći značaj.
Član 137.
U odlučivanju u upravnom postupku, kao i u drugim slučajevima predviđenim federalnim zakonom, rukovodioci federalnog organa uprave i federalne ustanove donose rješenja i druge pojedinačne akte.
Član 138.
Provedbene propise, opće akte i pojedinačne akte federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove donose rukovodioci tih organa i ustanova. Rukovodioci iz stava 1. ovog člana mogu ovlastiti svoje zamjenike, rukovodeće službenike ili pojedine službenike da donose pojedinačne akte, o čemu se donosi posebno rješenje. V - ODNOSI FEDERALNIH ORGANA UPRAVE I FEDERALNIH USTANOVA PREMA KANTONALNIM-ŽUPANIJSKIM ORGANIMA UPRAVE I KANTONALNIM-ŽUPANIJSKIM USTANOVAMA
Član 139.
Odnosi između federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih-županijskih organa uprave i kantonalnih-županijskih ustanova, odnosno sa gradskim i općinskim službama za upravu u poslovima izvršavanja federalne politike i federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz isključive nadležnosti Federacije, kad je izvršavanje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim-županijskim organima uprave i kantonalnim-županijskim ustanovama, odnosno gradskim i općinskim službama za upravu, kao i u poslovima izvršavanja federalne politike i federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona-županije, zasnivaju se na ovlaštenjima i obavezama utvrđenim federalnim zakonom i drugim federalnim propisima, u skladu sa Ustavom, na uzajamnoj suradnji, međusobnom obavještavanju, dogovaranju, razmjeni iskustava i stručnoj pomoći.
Član 140.
U cilju osiguranja izvršavanja federalne politike i federalnih zakona i drugih propisa iz okvira nadležnosti iz člana 139. ovog zakona i međunarodnih ugovora koje su zaključile Federacija i Bosna i Hercegovina, federalni organi uprave i federalne ustanove staraju se o izvršavanju te politike i tih propisa i ugovora i mogu, u okviru svoje nadležnosti, tražiti od odgovarajućih kantonalni-županijskih organa, gradonačelnika i općinskih načelnika, podatke i obavještenja o izvršavanju te politike i tih propisa i međunarodnih ugovora, kao i stanju u odgovarajućoj oblasti. Kantonalni-županijski organi uprave, kantonalne-županijske ustanove, gradonačelnik i općinski načelnici obavezni su, u skladu sa federalnim zakonom, izvještavati federalne organe uprave i federalne ustanove o izvršavanju federalne politike i federalnih zakona i drugih federalnih propisa i međunarodnih ugovora iz stava 1. ovog člana i na njihovo traženje dostavljati im potrebne podatke, spise i obavještenja.
Član 141.
Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu, ako su za to ovlašteni federalnim zakonom izdavati kantonalnim-županijskim organima uprave, kantonalnim-županijskim ustanovama i gradskim i općinskim službama za upravu instrukcije za izvršavanje politike, propisa i ugovora iz člana 139. ovog zakona. Ako ocijeni da instrukcija iz stava 1. ovog člana, nije saglasna sa utvrđenom federalnom politikom ili federalnim zakonom ili drugim federalnim propisom, nadležni kantonalni-županijski organ uprave, odnosno gradonačelnik i općinski načelnik mogu podnijeti prigovor Vladi Federacije. Prigovor se podnosi preko federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove, koji je izdao instrukciju, s tim da prigovor ne zadržava izvršenje instrukcije.
Član 142.
Federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, obavezan je da, u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim federalnim zakonom, neposredno izvršava propise i međunarodne ugovore iz člana 139. ovog zakona, ako kantonalni-županijski organ uprave ili ustanova, odnosno gradonačelnik ili općinski načelnik i pored upozorenja federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove, ne izvršava politiku, propise ili ugovore i ako bi odlaganje tog izvršenja moglo izazvati teže štetne posljedice. U slučaju iz stava 1. ovog člana, federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova obavijestit će o tome Vladu Federacije, koja će o tome obavijestiti vladu kantona-županije, odnosno gradsko ili općinsko vijeće, radi dogovornog otklanjanja uzroka zbog kojih je bilo potrebno da federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova neposredno izvršava federalnu politiku, federalne propise ili ugovore. Odredba stavka 2. ovog članka primjenjuje se i u slučaju ako se utvrdi da su vlada kantona, odnosno rukovoditelj kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove ili gradonačelnik odnosno općinski načelnik, donijeli propis odnosno opći akt, koji je suprotan ili nije suglasan federalnim propisima iz članka 139. Zakona, radi poduzimanja mjera o usklađivanju toga propisa s federalnim propisima iz članka 139. Zakona.
Član 143.
Troškovi u vezi sa neposrednim izvršavajem politike, propisa i ugovora iz člana 139. ovog zakona padaju na teret kantona-županije, odnosno grada i općine čiji organ uprave, odnosno služba za upravu nije izvršavao tu politiku, propise ili ugovore. Vlada kantona-županije, odnosno gradonačelnik i općinski načelnik mogu podnijeti prigovor Vladi Federacije na visinu troškova iz stava 1. ovog člana, čija je odluka konačna.
Član 144.
VI - INSPEKCIJSKI NADZOR 1. Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru Poslove inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem federalnih zakona i drugih federalnih propisa vrše federalni organi uprave, u skladu sa odredbama ovog zakona i drugim federalnim zakonima o inspekcijskom nadzoru.
Član 145.
Poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalnog organa uprave, vrše federalni inspektori. Federalni inspektor može biti osoba koja ima završenu odgovarajuću visoku školsku spremu, položen stručni ispit i radno iskustvo od najmanje tri godine nakon položenog stručnog ispita.
Član 146.
O poduzimanju upravnih mjera kojima se naređuje otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti i poduzimanje drugih upravnih mjera i radnji za koje je ovim i drugim federalnim zakonom ovlašten, federalni inspektor donosi rješenje. Na rješenje iz stava 1. ovog člana, ovlašteno lice kod koga je izvršen inspekcijski pregled ima pravo izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Žalba iz stava 2. ovog člana izjavljuje se federalnom ministru čiji je inspektor donio rješenje. Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Na rješenje donijeto po žalbi može se pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 147.
U vršenju inspekcijskog nadzora federalni inspektori ostvaruju saradnju sa nadležnim kantonalnim-županijskim, odnosno gradskim i općinskim inspektorima u pitanjima koja su od zajedničkog interesa za vršenje inspekcijskog nadzora i pružaju im stručnu pomoć.
Član 148.
2. Upravna inspekcija Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona i federalnih zakona koji se odnose na službenike i namještenike organa uprave, upravni postupak i posebne upraven postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave, vrši Federalno ministarstvo pravde ( u daljem tekstu: Ministarstvo pravde).
Član 149.
Poslove upravne inspekcije iz člana 148. ovog zakona neposredno vrše federalni upravni inspektori. Za federalnog upravnog inspektora može se postaviti diplomirani pravnik koji ima položen stručni ispit za službenike federalnih organa uprave i najmanje tri godine radnog iskustva na najsloženijim upravnim poslovima poslije položenog stručnog ispita.
Član 150.
Federalni upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem federalnih zakona i drugih propisa iz člana 148. ovog zakona vrši nadzor naročito u pogledu: 1) ostvarivanja prava i pravnih interesa i izvršavanja obaveza građana, poduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica u upravnom postupku; 2) primjene propisa koji se odnose na organizaciju i način rada federalnih organa uprave i federalnih ustanova; 3) radnih odnosa u federalnim organima uprave i ustanovama i ispunjavanje uvjeta službenih osoba koje rade na poslovima upravnog rješavanja u institucijama koje imaju javna ovlaštenja; 4) rješavanja upravnih stvari u propisanim rokovima; 5) pravilnosti primjene propisa o upravnom postupku; 6) načinu prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno dokaza koji se pribavljaju po službenoj dužnosti; 7) provođenja administrativnog izvršenja; 8) pružanja pravne pomoći građanima, preduzećima (druš-tvima) i drugim pravnim licima u upravnim postupcima; 9) vođenje evidencije o upravnim predmetima; Inspekcijski nadzor u vezi sa pitanjima iz tač. 1), 4), 5), 6), 7) i 9) stava 1. ovog člana, vrši se i u kantonalnim-županijskim organima uprave, odnosno službama za upravu grada i općine, kao i institucijama koje imaju javna ovlaštenja, kada te institucije, organi u službe rješavaju o pravima i pravnim interesima građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica u upravnom postupku, na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa.
Član 151.
Ako federalni upravni inspektor utvrdi da utvrđene nepravilnosti i nedostaci u radu proizilaze iz razloga stručne nesposobnosti službenika za obavljanje poslova na koje je raspoređen, predložit će rukovodiocu organa uprave ili ustanove da tog službenika rasporedi na druge poslove.
Član 152.
U vršenju inspekcijskog nadzora federalni upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu, koji naročito sadrži: utvrđeno činjenično stanje i nepravilnosti i nedostatke u radu. Primjerak zapisnika federalni upravni inspektor dostavlja rukovodiocu organa uprave ili ustanove, a po potrebi i Vladi Federacije, odnosno vladi kantona-županije i gradonačelniku, odnosno općinskom načelniku, u slučajevima iz stava 2. člana 150. ovog zakona.
Član 153.
Ako federalni upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen federalni zakon ili drugi federalni propis, dužan je donijeti rješenje i njime naložiti mjere iz člana 86. ovog zakona.
Član 154.
Protiv rješenja iz člana 153. ovog zakona rukovodilac organa uprave, odnosno gradonačelnik i općinski načelnik, kao i institucija koja ima javna ovlaštenja, mogu u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu federalnom ministru pravde. Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana, odlaže izvršenje rješenja. Protiv rješenja federalnog ministra pravde donesenog po žalbi može se pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije.
Član 155.
Ako federalni upravni inspektor utvrdi da se povredama federalnih zakona i drugih federalnih propis građanima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima onemogućava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi način, federalni upravni inspektor obavezan je da o tome, bez odlaganja pismeno upozna Vladu Federacije, odnosno vladu kantona-županije, gradonačelnika i općinskog načelnika, da ukaže na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile ili bi mogle nastupiti i da predloži preduzimanje odgovarajućih mjera.
Član 156.
Građani, preduzeća (društva) i druga pravna lica imaju pravo da se, radi zaštite svojih prava utvrđenih ovim i drugim federalnim zakonima i drugim federalnim propisima, obraćaju usmeno ili pismeno federalnoj upravnoj inspekciji u svim slučajevima kad im se na bilo koji način otežava da brzo i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese ili izvršavaju svoje obaveze kod organa uprave ili ustanove, odnosno institucije koja ima javna ovlaštenja, a naročito: 1) ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i žalbe u upravnom postupku; 2) ako se od njih traži da u upravnom postupku dokazuju činjenice uvjerenjima i drugim javnim ispravama koje je po službenoj dužnosti, u skladu sa ovim zakonom, obavezan da pribavlja službenik koji vodi upravni postupak; 3) ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku; 4) ako im se ne pruža pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa i u izvršavanju obaveza u upravnom postupku. Federalni upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po zahtjevu iz stava 1. ovog člana, na način utvrđen odredbama člana 80. stav 3. ovog zakona.
Član 157.
VII - SREDSTVA ZA RAD FEDERALNIH ORGANA UPRAVE I FEDERALNIH USTANOVA 1. Zajedničke odredbe Sredstva za rad federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i sredstva za rad kantonalnih-županijskih organa kojima je povjereno izvršavanje federalne politike i federalnih propisa iz člana 139. ovog zakona, osiguravaju se u budžetu Federacije. Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu ostvarivati prihod u okviru svoje djelatnosti kada je to određeno federalnim zakonom ili propisom donesenim na osnovu federalnog zakona. Prihodi iz stava 2. ovog člana, unose se u budžet Federacije. Izuzetno, federalnim zakonom ili propisom Vlada Federacije donesenim na osnovu federalnog zakona, može se propisati da federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, prihode koje ostvari u okviru svoje djelatnosti koristi za određene namjene iz svoje nadležnosti.
Član 158.
Sredstva za rad federalnih organa uprave i federalnih ustanova su: 1) sredstva za plaće, 2) sredstva za materijalne troškove, 3) sredstva za posebne namjene i 4) sredstva opreme.
Član 159.
2. Sredstva za plaće Federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova stiče sredstva za plaće službenika i namještenika, ovisno od vrste i obima poslova i zadataka utvrđenih u programu rada organa uprave, odnosno ustanove i uvjeta njihovog izvršavanja. Plaće službenika i namještenika u federalnim organima uprave, odnosno u federalnim ustanovama, uređuju se federalnim zakonom.
Član 160.
3. Sredstva za materijalne troškove Sredstva za materijalne troškove služe za: 1) nabavku potrošnog materijala, sitnog inventara i ogrijeva; 2) isplatu troškova za osvjetljenje i održavanje čistoće u radnim prostorijama; 3) isplatu troškova za poštansko-telefonsko-telegrafske usluge, zakup i redovno održavanje radnih prostorija; 4) nabavku stručnih publikacija, literature i štampanje službenih materijala; 5) isplatu putnih i drugih troškova koji predstavljaju osobna primanja, a koji se po posebnim propisima priznaju federalnom organu uprave, odnosno federalnoj ustanovi u materijalne troš-kove; 6) isplatu drugih troškova potrebnih za vršenje djelatnosti federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove; 7) isplatu naknade za pokriće izdataka za ishranu službenika i namještenika u roku rada, naknade za prijevoz službenika i namještenika na posao i s posla, naknade za korištenje godišnjeg odmora i druge materijalne troškove.
Član 161.
Sredstva za određene materijalne troškove koji su zajednički za sve ili više federalnih organa uprave, odnosno federalnih ustanova (grijanje, osvjetljenje, održavanje radnih prostorija i sl.) dodjeljuju se, po pravilu, organu ili zajeničkoj službi u čijem je djelokrugu vršenje poslova koji čine zajedničke troškove, o čemu odlučuju Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra pravde.
Član 162.
4. Sredstva za posebne namjene Sredstva za posebne namjene služe za: 1) podmirenje određenih posebnih potreba u vezi sa radom federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove; 2) finansiranje neprivrednih investicija; 3) naknade po ugovorima za naučnoistraživačke i druge stručne poslove i stručno usavršavanje; 4) namjene koje se ne finansiraju iz drugih sredstava. Sredstva za posebne namjene mogu se koristiti neposredno iz budžeta Federacije ili prenijeti na poseban račun federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove.
Član 163.
5. Sredstva opreme Sredstva opreme su: 1) inventar i druge pokretne stvari; 2) novčana sredstva namijenjena za nabavku opreme; 3) druga novčana sredstva koja se izdvoje po završnom računu i novčana sredstva dobivena prodajom, davanjem na korištenje, u zakupu ili poslugu stvari i opreme; 4) druga novčana sredstva koja, u skladu sa federalnim zakonom služe za nabavku opreme federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove.
Član 164.
Federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova može sredstva opreme koristiti zajedno sa drugim federalnim organima, federalnim ustanovama i drugim federalnim institucijama. Vlada Federacije može utvrditi da se pojedina sredstva opreme obavezno zajednički koriste za sve federalne organe uprave i federalne ustanove ili za dva ili više federalnih organa uprave, odnosno federalnih ustanova i odrediti način zajedničkog korištenja tih sredstava.
Član 165.
Federalno ministarstvo finansija-Federalno ministarstvo finacija donosi provedbene propise ili opće akte o materijalno-finansijskom polovanju federalnih organa uprave i federalnih ustanova.
Član 166.
VIII - PRIMJENJIVANJE ODREDABA OVOG ZAKONA NA ODREĐENE ORGANE I SLUŽBE FEDERACIJE Odredbe ovog zakona o sredstvima za rad federalnih organa uprave i federalnih ustanova, shodno se primjenjuju na Parlament Federacije, predsjednika i potpredsjednika Federacije, Vladu Federacije i njihove službe, federalne sudove, federalno tužilaš-tvo, federalno pravobranilaštvo, federalne ustanove za izvršenje krivičnih sankcija i druge federalne institucije, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija federalnim zakonom nije drukčije određeno. Odredbe ovog zakona o rukovodiocima federalnih organa uprave, njihovim zamjenicima i rukovodećim službenicima shodno se primjenjuju na rukovodioce, njihove zamjenike i rukovodeće službenike u federalnim organima i njihovim stručnim službama iz stava 1. ovog člana, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno. Odredba članka 64. Zakona, shodno se primjenjuje i na federalnog pravobranitelja i njegove zamjenike, rukovoditelja i zamjenike rukovoditelja federalnih ustanova za izvršenje kaznenih sankcija i rukovoditelje drugih federalnih institucija, ako posebnim federalnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 167.
IX - KAZNENE ODREDBE Novčanom kaznom od 2.000 do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj preduzeće (društvo), ustanova i drugo pravno lice, kao i institucija koja ima javna ovlaštenja: 1) ako na zahtjev organa uprave ne dostavlja izvještaje, podatke i informacije iz oblasti svoje djelatnosti (član 31. stav 2. i član 46. stav 2.), 2) ako zahtjev stranaka (građana) ne rješavaju u propisanim rokovima (član 47. stav 1., a u vezi sa članom 52. stav 2.), 3) ako ne postupe po podnijetoj predstavci i prijedlogu stranke i u propisanom roku ne daju pismeni odgovor (član 49., a u vezi sa članom 52. stav 2.), 4) ako po službenoj dužnosti ne pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako zahtijevaju da stranke pribavljaju ta uvjerenja i javne isprave (član 50., a u vezi sa članom 52. stav 2.), 5) ako inspektoru onemogućavaju vršenje inspekcijskog pregleda i ne daju mu potrebne podatke i obavještenja (član 81.), 6) ako ne postupe po preventivnim mjerama inspektora ili po rješenju inspektora (član 92.), 7) ako se građanima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima onemogućava ili otežava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa (član 155.), 8) ako se ne postupi po zahtjevu iz člana 156. ovog zakona. Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM i odgovorna osoba u preduzeću (društvu), ustanovi i drugom pravnom licu, kao i institucija koja ima javna ovlaštenja. Novčanom kaznom iz stava 2. ovog člana kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorna osoba u organu uprave.
Član 168.
Novčanom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit će se za prekršaj preduzeće (društvo), ustanova i drugo pravno lice ako organu uprave ne dostavi u propisanom roku tražene podatke ili akte u vezi sa postupanjem u upravnom postupku, vršenjem upravnog nadzora ili praćenjem stanja u određenoj oblasti. Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u poduzeću (društvu), ustanovi i drugom pravnom licu i organu uprave.
Član 169.
Novčanom kaznom od 150 do 500 KM kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u organu uprave ako ne postupi u skladu sa odredbama čl. 39, 43, 47, 49. 50., člana 80. stav 3., čl. 89. i 90., člana 140. stav 2. i člana 156. ovog zakona.
Član 171.
Odgovornom osobom u organu uprave u smislu čl. 167. do 169. ovog zakona smatra se rukovodilac organa uprave, inspektor, kao i službenik koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju suprotno datoj obavezi.
Član 172.
X - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Federalni zakoni i drugi federalni propisi o organizaciji federalnih organa uprave i federalnih ustanova uskladit će se sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 173.
Vlada Federacije propisat će načela za utvrđivanje unutarnje organizacije federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i kancelarijsko poslovanje u federalnim i kantonalnim-županijskim organima uprave, gradskim i općinskim službama za upravu i postupak sa arhivskim predmetima u tim organima, odnosno službama za upravu, te postupak primopredaje službenih akata između ukinutih, odnosno novoosnovanih federalnih organa uprave i federalnih ustanova i stručnih službi, na prijedlog federalnog ministra pravde. Propisi iz stava 1. ovog člana donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Federalni ministri koji su ovim zakonom ovlašteni za donošenje propisa za provođenje pojedinih odredaba ovog zakona donijet će te propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 174.
Službe iz člana 54. ovog zakona organizirat će u skladu sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 175.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena propisa o upravi, kao i drugih zakona o državnoj upravi koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 176.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".