Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 17. ožujka 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 15/03.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Valerija Galić, sutkinja

Odbija se kao neutemeljena apelacija K. B., iz Tuzle, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-596/01 od 13. ožujka 2002. godine i Kantonalnog suda Tuzla, broj K-2/01 od 22. listopada 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    K. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kojeg zastupa G. M., odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 13. lipnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-596/01 od 13. ožujka 2002. godine, i Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-2/01 od 22. listopada 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog je suda zatraženo 9. rujna 2003. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

Vrhovni je sud dostavio odgovor 24. rujna 2003. godine.

Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor je na apelaciju Vrhovnog suda dostavljen 23. veljače 2004. godine apelantu preko njegovog branitelja.

III - Činjenično stanje

  • 3.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 4.
    Presudom Kantonalnog suda, broj K-2/01 od 22. listopada 2001. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 171. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
  • 5.
    Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-596/01 od 13. ožujka 2002. godine, odbijeni su prizivi Kantonalnog tužitelja u Tuzli i oštećenih D. P. i A. P., a djelomično su uvaženi apelantov priziv i presuda Kantonalnog suda broj K-2/01 od 22. listopada 2001. godine, koja je preinačena u odluci o kazni, tako što je optuženi za kazneno djelo, za koje je proglašen krivim, osuđen i to: K. B. na kaznu zatvora od 11 godina, a S. M. na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

IV - Relevantni propisi

  • 6.
    Zakon o kaznenom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 23/99, 50/01 i 27/02)

Članak 370.

"1. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija prizivom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:

  • 1)
    postoji li povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 358. stavak 1. toč. 1., 2., 5., 6. i 8. do 11. ovog Zakona i je li glavni pretres protivno odredbama ovog Zakona održan u odsustvu branitelja optuženog;
  • 2)
    je li na štetu optuženog povrijeđen Kazneni zakon (članak 359).

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 7.
      Apelant pobija činjenično i pravno stanje na kojima se temelje presude i primjenu materijalnog prava. Odluku o kazni i presude pobija zbog bitnih povreda kaznenog postupka iz članka 356. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku i članka 358. stavak 1. točka 8. u svezi članka 9. Zakona o kaznenom postupku.
    • 8.
      Apelant se "ali da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično i fer saslušanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
    • 9.
      Apelant predlaže da se pobijana presuda Vrhovnog suda, broj Kž-596/01 od 13. ožujka 2002. godine, i presuda Kantonalnog suda, broj K-2/01 od 22. listopada 2001. godine, ukinu ili predmet meritorno riješi odbijanjem optužbe ili vrati na ponovno suđenje.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 10.
      Vrhovni sud smatra apelaciju neutemeljenom, ističući da je pri odlučivanju o prizivima apelanta, kantonalnog tužitelja i oštećenih, cijenio sve činjenične i pravne aspekte predmetnog kaznenog djela i odlučio kao u donesenim odlukama. Vrhovni sud u odgovoru smatra da pobijanim odlukama nisu povrijeđena ustavna i zakonska prava apelanta, kao ni njegova temeljna ljudska prava.

VI - Dopustivost

  • 11.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    U konkretnom je slučaju utvrđeno da je Kantonalni sud primio pobijanu presudu Vrhovnog suda radi dostave strankama 8. svibnja 2002. godine. Apelacija je primljena u Ustavnom sudu 13. lipnja 2002. godine.

Iz navedenog proizlazi da je apelacija očevidno podnesena unutar roka od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda jer nije ustanovljen nijedan od slučajeva iz ovog članka zbog kojeg ova apelacija ne bi bila dopustiva.

  • 14.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 15.
    Apelant pobija navedene presude Vrhovnog i Kantonalnog suda tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično i fer suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

U apelaciji nije precizirano koja prava u okviru članka 6. Europske konvencije apelant smatra povrijeđenim, te je ovo pitanje razmotreno na temelju sadržaja navoda u apelaciji i dokumenata predočenih Ustavnom sudu.

  • 16.
    Članak II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

" Š...Ć

U Bosni i Hercegovini izravno se primjenjuju prava i slobode predviđeni Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim protokolima".

  • 17.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

Članak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovih prava koja proizlaze iz kaznenog postupka, odnosno kaznene optužbe protiv njega, kako to predviđa članak 6. stavak 3. Europske konvencije, te zaključuje da je ovaj članak Europske konvencije primjenjiv u postupcima pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom.
  • 19.
    Apelant se "ali da je u konkretnom slučaju činjenično i pravno stanje stvari pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je na tako utvrđeno stanje stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo i nezakonito je izrečena kazna.
  • 20.
    Ustavni sud podsjeća na svoj stav, usvojen u odluci Ustavnog suda broj U 62/01 ("Službeni glasnik BiH", broj 43/02), prema kojem je nadležnost Ustavnog suda, u prizivnim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovitih sudova, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redoviti sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 21.
    U slučaju navedenih povreda (materijalnog ili procesnog) zakona, Ustavni sud treba provjeriti je li postupak bio pravičan u smislu članka 6. Europske konvencije. U tom pogledu Ustavni sud smatra da primjenom načela materijalne istine prilikom utvrđivanja činjenica i odbijanja da prvostupanjski sud izvede vještačenje, nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Nadalje, prvostupanjski je sud ocijenio činjenično i pravno stanje stvari i primijenio materijalno-pravne propise na konkretno utvrđeno činjenično stanje. Tom prilikom, prvostupanjski sud nije ustanovio bitne povrede kaznenog postupka na koje je apelant ukazivao u prvostupanjskom postupku niti je takve povrede kaznenog postupka utvrdio drugostupanjski sud povodom apelantovog priziva na drugostupanjsku presudu. Dapače, drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u tom pravcu, nije našao da se presuda temelji na nezakonitim dokazima izvedenim na glavnom pretresu niti da su učinjene bilo koje druge povrede kaznenog postupka na koje je apelant ukazivao, a ni bilo kakve druge procesne povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
  • 22.
    Ustavni sud smatra da isključivo apelantovo nezadovoljstvo pobijanim presudama i tvrdnja, kojom on pobija metode kojima je sud izvodio dokaze bez valjanih argumenata, nisu dovoljne za zaključak da je odbijanje prijedloga za izvođenje određenih dokaza takvog značaja i naravi da bi značili povredu članka 6. Europske konvencije.
  • 23.
    Ustavni sud zaključuje da pobijanim presudama nije povrijeđen Ustav Bosne i Hercegovine i to članak II/3.(e) te, nadalje, smatra da nije bilo povrede ni članka 6. Europske konvencije u odnosu na ovaj dio apelantovog priziva.
  • 24.
    Glede apelantovih navoda da su učinjene bitne povrede kaznenog postupka jer pobijana prvostupanjska presuda ne sadrži valjane razloge glede odlučnih činjenica o kojima je ovisilo pravilno presuđivanje konkretne kaznene stvari, što predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 358. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku, kao i glede apelantovih prigovora da mu je kazna prestrogo odmjerena, obzirom da ranije nije osuđivan i da je izrazio kajanje zbog izvršenog kaznenog djela, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti razmatranje i preispitivanje izrečene kazne i prigovora strana, danih tijekom postupka, sve dok poduzete mjere očevidno ne krše ustavna prava, odnosno prava zaštićena Europskom konvencijom. Ustavni sud uočava da je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu glede primjene kaznenog materijalnog prava i relevantnih odredbi međunarodnog prava i da su apelantovi prigovori u ovom dijelu neutemeljeni, odnosno da pobijane presude nisu povrijedile apelantova ustavna prava.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.