USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O DOPUSTIVOSTI
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/04.
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Prospekt" d.o.o., iz Breze, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-596/03 od 23. listopada 2003. godine i presude Općinskog suda u Brezi, broj P-407/01 od 13. veljače 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
- 1."Prospekt" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Breze, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Visokog, podnio je 3. prosinca 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-596/03 od 23. listopada 2003. godine i presude Općinskog suda u Brezi, broj P 407/01 od 13. veljače 2003. godine, kojom je, ujedno, traženo i donošenje privremene mjere kojom se obustavlja izvršenje u cijelosti presude Općinskog suda u Brezi, broj P 407/01 od 13. veljače 2003. godine.
- 2.Navedenom je presudom Općinskog suda u Brezi naloženo apelantu, kao tuženom u tom postupku, da u podrumu svoga poslovnog prostora, koji se nalazi u Brezi, Ulica bosanskih namjesnika bb, izvrši spajanje presječenih cijevi razvodne mreže centralnog grijanja za snabdijevanje toplom vodom stanova te zgrade, u roku od osam dana, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 3.Na presudu Općinskog suda u Brezi apelant je izjavio priziv Kantonalnom sudu u Zenici, koji je svojom presudom broj Gž-596/03 od 23. listopada 2003. godine odbio apelantov priziv i potvrdio prvostupanjsku presudu.
- 4.Nakon toga, apelant je 3. prosinca 2003. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-596/03 od 23. listopada 2003. godine.
- 5.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. toka 7. Poslovnika Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Članak 16. stavak 2. točka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva::
(...)
- 7.apelacija je očigledno (prima facie) neutemeljena ili je zlouporabljeno pravo na podnošenje apelacije".
- 6.U ovom slučaju, apelant u svojoj apelaciji tvrdi da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, odnosno pravo na imovinu. Međutim, apelant u apelaciji, niti u jednom njenom dijelu, ne konkretizira u čemu se sastoji povreda navedenih prava, niti je ponudio dokaze za svoje tvrdnje o postojanju povrede. Sadržaj je apelacije, u osnovi, interpretacija navoda iznesenih u prizivu na presudu prvostupanjskog suda koji se, u suštini, odnose na primjenu i tumačenje pozitivnih zakona.
- 7.Prizivna je jurisdikcija Ustavnog suda (članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine), sukladno ustaljenoj praksi, ograničena na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud, prema tome, nije nadležan preispitivati odluke redovitih sudova glede utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene nižerangiranog prava, sve dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada redoviti sudovi zanemaruju ustavna prava ili ih pogrešno primjenjuju, uključujući slučajeve kada je primjena prava očevidno proizvoljna, ako je pravo po sebi protivno Ustavu Bosne i Hercegovine ili ako su povrijeđeni osnovni proceduralni principi (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivne pravne lijekove i u drugim slučajevima).
- 8.U konkretnom slučaju, apelant nije prezentirao niti naveo niti jedan dokaz o tome u čemu se zrcali navodna povreda ustavnih prava koju su učinili nižestupanjski sudovi, osim što se na njih paušalno pozvao. Ustavni sud ne ispituje povrede ustavnih prava ex officio. Sukladno članku 31. Poslovnika Ustavnog suda, "kod odlučivanja Sud ispituje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu". Drugim riječima, apelant je obvezan precizirati činjenično stanje i pravni aspekt povrede ustavnih prava, pri čemu paušalni navodi nisu dovoljni.
- 9.Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očevidno (prima facie) neutemeljena ili je zlouporabljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 10.Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati apelantov prijedlog za izdavanje privremene mjere.
- 11.Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.