Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 21. siječnja 2004. godine, donio

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 13/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću pet sudaca, u predmetu broj U-51/02, rješavajući apelaciju M. O., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Valerija Galić, sutkinja

Odbija se kao neutemeljena apelacija M. O. iz Gračanice, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gračanice, podnio je 26. veljače 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je dostavljanje odgovora na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni je sud dostavio, 18. srpnja 2002. godine, odgovor na apelaciju. Sukladno članku 20. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor je na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen apelantu.
  • 4.
    Apelant je 2. i 25. prosinca 2002. godine dostavio svoj komentar na navode Kantonalnog suda, date u odgovoru na apelaciju.
  • 5.
    Na zahtjev Ustavnog suda, Općinski je sud u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) dostavio 12. i 21. studenoga 2003. godine kopije rješenja tog suda broj Ki-1/01 od 30. listopada 2003. godine i broj Kv-121/01 od 21. rujna 2001. godine. Istodobno, Općinski je sud obavijestio Ustavni sud da su oba navedena rješenja postala pravomoćna.

III - Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

  • 6.
    Apelant je 16. listopada 2000. godine podnio Općinskom javnom tužiteljstvu Gračanica (u daljnjem tekstu: Općinsko javno tužiteljstvo) kaznenu prijavu protiv S. i S. Š., iz Gračanice, zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 358. stavak 3. povrede prava iz radnog odnosa iz članka 207., klevete iz članka 213. stavak 3. u svezi članka 219. stavak 2. i kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 366. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, sa prijedlogom za provođenje istrage, podizanje optužbe i kažnjavanja sukladno zakonu.
  • 7.
    Općinsko je javno tužiteljstvo, aktom broj Kt-149/00 od 10. siječnja 2000. godine, obavijestilo apelanta da je kaznena prijava odbačena i da apelant može poduzeti kazneno gonjenje u roku od 8 dana od dana prijama te obavijesti.
  • 8.
    Apelant je, 15. siječnja 2001. godine, podnio zahtjev za provođenje istrage istražnom sucu Općinskog suda.
  • 9.
    Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda broj Kv-121/01 od 21. rujna 2001. godine uvažena je priziv osumnjičenog S. Š. i preinačeno rješenje Općinskog suda broj Ki-1/01 od 10. rujna 2001. godine, kojim je apelantov zahtjev za provođenje istrage protiv osumnjičenog S. Š., zbog kaznenih djela iz članka 183. stavak 1., članka 207., članka 358. stavak 1. i članka 366. stavak 2. Kaznenog zakona, odbijen kao neutemeljen.
  • 10.
    Pravomoćnim je rješenjem Općinskog suda broj Ki-1/01 od 30. listopada 2003. godine obustavljen postupak protiv osumnjičene S. Š., pokrenut apelantovim zahtjevom za provođenje istrage.
  • 11.
    Rješenje Kantonalnog suda broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine, na koje se apelant žali, dakle, odnosi se na pokretanje istrage protiv konkretnih osumnjičenih osoba, koja nisu osuđena ni za kakvo kazneno djelo. Dapače, istraga je protiv osumnjičenih osoba okončana pravomoćnim rješenjima i to rješenjem Općinskog suda broj Ki-1/01 od 30. listopada 2003. godine o obustavljanju postupka protiv osumnjičene S. Š. i rješenjem Općinskog suda broj Kv-121/01 od 21. rujna 2001. godine, kojim se priziv branitelja osumnjičenog S. Š. uvažava i rješenje Općinskog suda broj Ki-1/01 od 10. rujna 2001. godine preinačava, te se apelantov zahtjev za provođenje istrage protiv S. Š. odbija kao neutemeljen.
  • 12.
    Prema obavijesti Općinskog suda, rješenja Općinskog suda Ki-1/01 od 30 listopada 2003. godine i broj Kv-121/01 od 21. rujna 2001. godine su postala pravomoćna.

IV - Relevantni propisi

  • 13.
    Zakon o kaznenom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98, 23/99, 50/01 i 27/02) koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja apelacije. Relevantne odredbe glase:

"Članak 151. stavak 7.

Ako se istražni sudac ne složi sa zahtjevom nadležnog tužitelja, oštećenog kao tužitelja ili privatnog tužioca za provođenje istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavak 6). Protiv rješenja vijeća okrivljeni i nadležni tužitelj imaju pravo priziva, koja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 385. stavak 2.

Protiv rješenja vijeća, donesenog prije i u tijeku istrage, nije dopušten priziv, ako ovim zakonom nije drukčije određeno."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, ostvarivanje prava bez diskriminacije, jednakost pred zakonom i pravo na pravičan postupak. Od Ustavnog suda apelant traži zaštitu navedenih ustavnih prava i predlaže da Ustavni sud odlukom poništi pobijano rješenje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju, pored ostalog, navodi: "Pošto je odredbom članka 385. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku propisano da nije dopušten priziv protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage, ako zakonom drukčije nije određeno, te kako se u konkretnom slučaju ne radi o rješenju donesenom u smislu članka 151. stavak 7. tog zakona (rješenje vijeća donijeto povodom neslaganja istražnog suca sa zahtjevom nadležnog tužitelja, oštećenog kao tužitelja ili privatnog tužitelja za provođenje istrage), već je vijeće Općinskog suda rješenjem Kv.121/01 od 21. rujna 2001. godine odlučilo o prizivu branitelja osumnjičenog S. Š. i preinačilo rješenje o provođenju istrage tako da je zahtjev za provođenje istrage protiv osumnjičenog S. odbijen kao neutemeljen, priziv tog rješenja nije dopuštena. Prema tome, istražni je sudac općinskog suda, rješenjem Ki.1/01 od 8. listopada 2001. godine, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno odbacio apelantov priziv kao nedopušten, zbog čega je ovaj sud, rješenjem broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine, odbio apelantov priziv kao neutemeljenu".

VI - Dopustivost

  • 16.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
  • 19.
    U konkretnom je slučaju predmet pobijanja apelacijom rješenje Kantonalnog suda, broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijano je rješenje apelant primio 4. veljače 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 21.
    Apelant pobija navedeno rješenje Kantonalnog suda broj Kž-481/01 od 24. prosinca 2001. godine tvrdeći da mu je rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, ostvarivanje prava bez diskriminacije, jednakost pred zakonom i pravo na pravičan postupak.

Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

...

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

Članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 2.
    Svako tko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže."

Primjenjivost članka 6. Europske konvencije

  • 22.
    Prijeporno je pitanje u ovom predmetu je li pobijanim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđen članak 6. st. 1. i 2., članak II/3.(e) i članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, time što je Kantonalni sud, odlučujući o prizivima apelanta (u svojstvu oštećenog kao tužitelja), protiv rješenja Općinskog suda broj Ki-1/01 od 8. listopada 2001. godine i rješenja broj: Kv.152/01 od 12. listopada 2001. godine, odbio kao neutemeljen apelantov priziv i ukinuo rješenje broj Kv-152/01 od 12. listopada 2001. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
  • 23.
    Ustavni sud ističe da članak 6. Europske konvencije i članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine štite prava optuženog, a ne prava tužitelja. Međutim, u konkretnom slučaju, rješenje Kantonalnog suda, kojim se kao neutemeljena odbija apelantov priziv (tj. oštećenog kao tužitelja), izjavljen protiv rješenja broj Ki-1/01 od 8. listopada 2001. godine, se odnosi na prava osumnjičenog S. Š., kao što se i ukidanje rješenja broj Kv-152/01 od 12. listopada 2001. godine odnosi na prava osumnjičene S. Š.

Sukladno navedenom, Ustavni sud zapaža da se predmet apelantovog priziva odnosi na njegova prava kao tužitelja, a ne na prava osumnjičenih, te je izvan djelokruga zaštite članka 6. Europske konvencije.

  • 24.
    Slijedi, dakle, da u konkretnom slučaju članak 6. st. 1. i 2. Europske konvencije nije primjenjiv.

Ostali navodi apelanta

  • 25.
    U odnosu na apelantove navode da nije imao djelotvoran pravni lijek, kako je to propisano člankom 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je njegova nadležnost u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje, način tumačenja ili primjenu zakona u redovitim sudovima osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redoviti sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih zakona (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
  • 26.
    Ustavni sud zapaža da su sudovi više puta raspravljali o apelantovoj tužbi i da su donijeli odgovarajuće odluke iz čega slijedi da je apelant imao djelotvoran pravi lijek i da članak 13. Europske konvencije nije povrijeđen.
  • 27.
    Konačno, Ustavni sud zaključuje da, u odnosu na navode apelanta koji se odnose na nediskriminaciju koja je garantirana člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svjetlu svojih zaključaka u odnosu na članak 6. Europske konvencije, nije nužno razmatrati ove navode.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Polazeći od navedenog, a sukladno članku 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.