USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, suci Hatidža Hadžiosmanović, David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. veljače 2004. godine, u predmetu broj U 20/02, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3., članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 15/04.
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija poduzeća "NMS Commerce" d. j. o. iz Ljubuškog, podnesena protiv rješenja Federalnog vijeća za prekršaje, broj 29/01 od 11. siječnja 2001. godine, i rješenja Carinske uprave - carinska ispostava Sarajevo, broj P-736/99-2 od 14. prosinca 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Poduzeće "NMS Commerce" d.j.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 28. veljače 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog vijeća za prekršaje broj 29/01 od 11. siječnja 2001. godine i protiv rješenja Federalnog ministarstva financija - Carinska uprava, Carinarnica Sarajevo, broj P-736/99-2 (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) od 14. prosinca 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Sukladno članku 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Ustavni je sud, 10. travnja 2002. godine, od Carinske uprave zatražio spis predmeta. Carinska je uprava, 26. travnja 2002. godine, dostavila svoj spis broj P-736-99.
- 3.Ustavni je sud, dopisom od 26. travnja 2001. godine, zatražio od apelanta da precizira za koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine tvrdi da su povrijeđene. Apelant je dostavio dopunu apelacije 16. svibnja 2001. godine.
- 4.Ustavni je sud, 17. travnja 2002. godine, uputio pismo Federalnom vijeću za prekršaje. Federalno vijeće za prekršaje je svoj odgovor dostavilo 22. travnja 2002. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je, 26. rujna 1999. godine, uvezao robu iz Belgije preko graničnog prijelaza Carinska ispostava Izačić. Apelant je predao fakturu broj 99-2309-I od 23. rujna za robu u vrijednosti od 57.692,00 DEM. Nakon toga, u tijeku daljnje provjere robe, ustanovljeno je da je faktura lažna i da je stvarna vrijednost robe veća od prijavljene.
- 7.Carinska ispostava Željeznička postaja je pokrenula prekršajni postupak protiv apelanta. Rješenjem broj P-736/99, od 20. ožujka 2000. godine, Carinska je uprava kaznila apelanta za carinski prekršaj iz članka 342. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95 i 18/96), i to zbog netočnog prijavljivanja robe na graničnom prijelazu. U rješenju je određeno da će uvezena roba biti oduzeta i utvrđeno je da je stvarna vrijednost robe 153.490,20 DEM
- 8.Apelant je protiv rješenja P-736/99 uložio priziv Federalnom vijeću za prekršaje. To je vijeće, rješenjem broj 567/00 od 29. svibnja 2000. godine, ukinulo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
- 9.Carinska je uprava, rješenjem P-736/99-2 od 14. prosinca 2000. godine, proglasila apelanta odgovornim za povredu članka 342. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona i izrekla mu novčanu kaznu u iznosu od 10.000 KM, a odgovornoj osobi u "NMS Commercu" d.j.o. Ljubuški u iznosu od 50,00 KM. Carinska je uprava, nakon obavljenog konzultiranja sa financijskim ekspertom i nakon što je od CAFAO-a dobila originalne fakture br. 003681 i 003682, potvrdila da je ispravna procjena robe u iznosu od 153.490,20 DEM. Nadalje, Carinsku su upravu izvijestili i potvrdili Veleposlanstvo Belgije u Bosni i Hercegovini i carinski organi Belgije da su originalne fakture kojima se dokazuje da je vrijednost robe 153.490.20 DEM. Međutim, apelant je pobijao ovakav nalaz tvrdeći da je roba loše kvalitete i da je vrijednost, zato, umanjena. Carinska uprava navodi da apelant nije priložio ni jedan dokaz kojim bi dokazao svoje tvrdnje. Sukladno članku 358. stavak 1. Carinskog zakona, carinski su organi izrekli zaštitnu mjeru oduzimanja robe.
Protiv rješenja Carinske uprave apelant je podnio priziv Federalnom vijeću za prekršaje, obrazlažući da je Carinska uprava povrijedila Zakon o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96) i da je pogrešno primijenila materijalni zakon i nepotpuno utvrdila činjenično stanje. Federalno vijeće za prekršaje je, rješenjem broj 29/01 od 11. siječnja 2001, odbilo apelantov priziv i potvrdilo prvostupanjsko rješenje. Federalno vijeće za prekršaje je zaključilo da je Carinska uprava potpuno utvrdila činjenice i ispravno zaključila da je apelant počinio carinski prekršaj, te da je roba oduzeta sukladno zakonu. Protiv navedenog rješenja nije dopušten priziv.
IV - Relevantni propisi
(1) Zakon o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi
"Članak 153.
Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti protiv rješenja Federalnog vijeća donesenog u drugom stupnju kojim je pravnoj osobi ili imatelju radnje izrečena novčana kazna preko 1.000 DEM, a odgovornoj osobi ili drugom pojedincu - preko 500 DEM ili ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čija vrijednost prelazi 3.000 DEM ili je oduzeta imovinska korist u vrijednosti preko 3.000 DEM, u sljedećim slučajevima:
- 1)ako je rješenjem o prekršaju povrijeđen materijalni propis;
- 2)ako je u prekršajnom postupku učinjena povreda odredbi postupka koja je utjecala ili je mogla utjecati na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju (bitna povreda postupka);
- 3)ako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak glede činjeničnog stanja.
Članak 156.
Vrhovni sud će ukinuti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zahtjev za sudskom zaštitom utemeljen. Ako Vrhovni sud utvrdi da je povrijeđen materijalni propis, a utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdanu osnovu za donošenje drukčijeg rješenja, može donijeti odluku kojom preinačuje drugostupanjsko rješenje."
(2) Zakon o izmjenama i dopunama zakona o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/00).
"Članak 9.
U članku 153. broj "1.000" zamjenjuje se brojem "20.000", broj "500" zamjenjuje se brojem "5.000", a broj "3.000" u šestom i sedmom redu zamjenjuje se brojem "30.000"."
V - Apelacija
- 10.Apelant tvrdi da je rješenjem Federalnog vijeća za prekršaje povrijeđeno njegovo pravo na imovinu utvrđeno člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i smatra da je Federalno vijeće za prekršaje povrijedilo Zakon o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi, te da je ovo vijeće pogrešno i nepotpuno ustanovilo činjenice predmeta.
- 11.Između ostalog, apelant ističe da nije imao ekonomski interes da prijavljuje carinjenje robe po vrijednosti koja je niža od stvarne i tvrdi da je nalaz financijskog eksperta u svezi vrijednosti robe neprecizan i kontradiktoran.
VI - Dopustivost
Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."
Članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio."
Članak 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od sljedećih slučajeva:
(...)
- 17.apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu".
- 12.Opće pravilo, ustanovljeno člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, jeste da apelant mora iscrpiti sve pravne lijekove i doći do konačne odluke prije nego podnese apelaciju Ustavnom sudu. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestepene odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iscrpljivanje pravnih lijekova ovisi o apelantu, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku, osim ako apelant može dokazati da lijekovi nisu bili adekvatni i da postoje posebni razlozi koji oslobađaju apelanta od pozivanja na određeni pravni lijek.
- 13.Sukladno članku 153. Zakona o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi, ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čija vrijednost prelazi 30.000 DEM, osoba kojoj je izrečena kazna ima pravo podnijeti zahtjev za sudskom zaštitom protiv takve odluke Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. U slučaju da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi da je zahtjev za sudskom zaštitom utemeljen, može poništiti rješenje drugostupanjskog upravnog organa, a može i preinačiti rješenje.
- 14.Apelant nije prezentirao ni jedan argument zašto je propustio da iscrpi ovaj pravni lijek. Ustavni sud smatra da zahtjev za sudskom zaštitom, koji se podnosi Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, predstavlja dostupan i efektivan pravni lijek koji osigurava punu zaštitu apelanta, kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Činjenica da je apelant propustio izjaviti Zahtjev za sudskom zaštitom Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, je njegov propust. Iz navedenog proizlazi da apelacija nije dopustiva jer nisu iscrpljeni efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu, kako to zahtijeva članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 16.Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.