Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 19. travnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 37/03, rješavajući apelaciju STR Supermarket "Tomina", na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija STR Supermarket "Tomina", podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-32/01 od 14. lipnja 2001. godine, i presude Općinskog suda Sanski Most, broj Ps-24/00 od 20. prosinca 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    STR Supermarket "Tomina" (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 24. rujna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-32/01 od 14. lipnja 2001. godine, i presude Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-24/00 od 20. prosinca 2000. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda je zatraženo, 3. listopada 2001. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud i Općinski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju.
  • 4.
    Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, od "Tobačne Grosist" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) je, 3. listopada 2001. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Tužitelj nije dostavio odgovor na apelaciju.

III - Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Tužitelj je Općinskom sudu protiv apelanta podnio prijedlog za dozvolu izvršenja, na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate duga. Apelant je podnio prigovor, pa je navedeno rješenje stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao parnični postupak po tužbi.
  • 8.
    Općinski je sud, 20. prosinca 2000. godine, donio presudu u parničnom postupku, broj Ps-24/00, kojom je tužbu tužitelja usvojio u cijelosti i obvezao apelanta na isplatu duga u ukupnom iznosu od 5.202,70 KM. U obrazloženju presude se, između ostalog, navodi da je tužitelj, na ročištu za glavnu raspravu, precizirao, odnosno umanjio tužbeni zahtjev, a da je tuženi osporio visinu tužbenog zahtjeva. U presudi su navedeni dokazi koje je sud proveo u toku postupka i na kojima je presuda zasnovana. Apelant je uložio žalbu na presudu.
  • 9.
    Kantonalni je sud, 14. lipnja 2001. godine, donio presudu broj Pž-32/01 kojom je odbio apelantov priziv i potvrdio presudu Općinskog suda od 20. prosinca 2000. godine. Kantonalni je sud naveo u obrazloženju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo glede apelantove obveze isplaćivanja duga. Dalje se u obrazloženju navodi da je apelant imao mogućnost iznijeti sve dokaze na sudu, kao i dostaviti sve isprave koje je smatrao relevantnim za postupak, pa su neutemeljeni navodi u prizivu da mu je to bilo onemogućeno.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94), koji se, sukladno članku IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.

Članak 21., u relevantnom dijelu, glasi:

"Š...Ć

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja između organizacija udruženog rada koje vrše privrednu djelatnost određuje se i na temelju vjerodostojne isprave.

Vjerodostojna isprava je, u smislu ovog zakona, faktura, mjenica i ček. Š...Ć"

  • 11.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94), koji se, sukladno članku IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.

Članak 55., u relevantnom dijelu, glasi:

"Rješenje doneseno na temelju vjerodostojne isprave sud će staviti van snage i ukinuti provedene radnje ako je dužnik protiv tog rješenja podnio prigovor Š...Ć"

V - Apelacija

  • 12.
    Apelant navodi da je odlukama sudova povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) jer mu u tijeku postupka nije dana mogućnost da se izjasni o dokazima tužitelja i preinačenju tužbe, odnosno bilo mu je onemogućeno raspravljanje, i što su dokazi na kojima se presuda temelji neprovjereni. Apelant, dalje, navodi da su sudovi pogrešno proveli dokazni postupak i pogrešno utvrdili činjenice glede osnova i visine duga.
  • 13.
    Apelant navodi i povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer je tužitelju omogućeno da naplati dug koji ne postoji, kao i da su troškovi postupka određeni u visini koja nije sukladna materijalnom pravu.
  • 14.
    Apelant, dalje, ističe i povredu prava na efektivan pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, jer je Kantonalni sud propustio procijeniti navode njegovog priziva.

VI - Dopustivost

  • 15.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, konačna odluka koja je predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Pž-32/01, od 14. lipnja 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 31. kolovoza 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. rujna 2001. godine, tj. u roku od 60 dana od kada je apelant primio presudu, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da ova apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Apelant dalje navodi povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povredu članka 13. Europske konvencije.

Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije

Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Ustavni sud podsjeća da je, sukladno dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakone redoviti sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
  • 21.
    Apelant se žali da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice glede osnova i visine apelantovog duga. Ustavni sud ukazuje na princip izražen u točki 20. ove odluke da ovaj sud ne ocjenjuje način na koji su utvrdili činjenično stanje redoviti sudovi, a iz odluka Općinskog i Kantonalnog suda ne proizlazi da je ovim odlukama došlo do kršenja nekog od apelantovih ustavnih prava.
  • 22.
    U odnosu na apelantovu tvrdnju da mu u tijeku postupka nije dana mogućnost izjašnjavanja o dokazima tužitelja i preinačenju tužbe, da mu nije bilo omogućeno raspravljanje i da su dokazi na kojima se presuda temelji neprovjereni, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravičan postupak daje, inter alia, mogućnost predočavanja razloga presude obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova. Međutim, ovo pravo ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo one koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). Ustavni sud uočava da je apelant u postupku pred nadležnim sudovima imao pravnog zastupnika koji je imao mogućnost iznijeti činjenice i predlagati dokaze. Taj pravni zastupnik apelanta je u postupku pred Općinskim sudom pobijao visinu tužbenog zahtjeva i, uopće, aktivno je sudjelovao u postupku. Sud je primijenio relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. Obzirom na navedeno, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očito proizvoljno primijenili zakon, te su i ovi navodi apelanta neutemeljeni.
  • 23.
    Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članak 13. Europske konvencije

  • 24.
    Apelant navodi povredu prava na imovinu i povredu članka 13. Europske konvencije iz razloga koji su navedeni u toč. 13. i 14. ove odluke.
  • 25.
    Ustavni sud zaključuje da, obzirom na zaključke u svezi članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati navode apelacije glede ovih prava.

VIII - Zaključak

  • 26.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.