Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

na sjednici, održanoj 23. travnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 9/03, rješavajući apelaciju Udruženja građana OTTOFARM, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 7. i članka 59. stavak 2. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Tudor Pantiru, dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Feldman, prof., sudac

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja građana OTTOFARM Sanski Most, podnesena protiv rješenja Općinskog suda Sanski Most, broj I-405/00 od 22. prosinca 2000. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj GŽ-99/00 od 16. svibnja 2001. godine, zbog toga što je očevidno (prima facie) neutemeljena.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    UG OTTOFARM Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 20. lipnja 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-405/00 od 22. prosinca 2000. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-99/00 od 16. svibnja 2001. godine. Apelant se žali da su povrijeđena njegova prava iz čl. 6., 13. i 17. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud, 22. kolovoza 2003. godine, poslao dopise Općinskom sudu i Kantonalnom sudu.
  • 3.
    Ustavni je sud primio spis od Općinskog suda 21. studenoga 2003. godine i dopis 2. rujna 2003. godine.
  • 4.
    Kantonalni je sud dao odgovor u dopisu od 24. rujna 2003. godine.

IV - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom, broj P-85/00 od 20. svibnja 2000. godine, Općinski je sud obvezao tuženog da plati apelantu 1.632 KM sa 18% kamate. Apelant je, 13. prosinca 2000. godine, podnio prijedlog za izvršenje u momentu kada presuda još nije postala pravomoćna.
  • 7.
    Rješenjem, broj I-405/00 od 22. prosinca 2000. godine, Općinski je sud odbacio prijedlog za izvršenje kao preuranjen jer presuda nije postala pravomoćna. Općinski se sud pozvao na članke 16. i 19. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuju dokumente potrebne za izvršenje.
  • 8.
    Apelant je uložio priziv Kantonalnom sudu protiv navedenog rješenja. Kantonalni je sud, rješenjem broj Gž-99/00 od 16. svibnja 2001. godine, odbio priziv i potvrdio rješenje broj I-405/00 Općinskog suda.

V - Apelacija

  • 9.
    Apelant tvrdi da nižestupanjski sudovi nisu djelovali po žurnom postupku, da su odgađali izvršni postupak i da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da presuda Općinskog suda broj P-85/00 nije postala pravomoćna. Apelant tvrdi da je tuženik odbio primiti presudu broj P-85/00, pa da zbog toga navedena presuda nije mogla postati pravomoćna. Apelant, nadalje, tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili Zakon o izvršnom postupku.
  • 10.
    Apelant, konačno, tvrdi da je na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi članka 6. Europske konvencije i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant se, nadalje, poziva na članak 17. Europske konvencije i njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

VI - Dopustivost

Prilikom ispitivanja dopustivosti, Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. točka 7. Poslovnika Ustavnog suda.

  • 11.
    Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."

  • 12.
    Članak 16. stavak 2. točka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

  • 7.
    apelacija je očigledno (prima facie) neutemeljena ili je zlouporabljeno pravo na podnošenje apelacije".
  • 13.
    Apelacija je očevidno neutemeljena ako ne sadrži bilo koju prima facie osnovu o povredi Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenog prava ili slobode. To je slučaj ako, primjerice, apelant nije dostavio dokaze na kojima se temelji apelacija ili ako iz činjeničnog stanja apelacije razvidno proizlazi da nije došlo do povrede.
  • 14.
    U ovom predmetu apelant tvrdi da je njegov zahtjev za izvršenje presude Općinskog suda broj P-85/00 odbijen bez valjanog osnova. Apelant, nadalje, tvrdi da su u ovom pogledu nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da navedena presuda nije postala pravomoćna i tvrdi da je, prema tome, zahtjev za njeno izvršenje valjan, a ne preuranjen.
  • 15.
    Prema članku 18. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, zahtjev za izvršenje se može podnijeti tek kada sudska odluka postane pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje dužnikove obveze. Dokumenti koje je apelant dostavio Ustavnom sudu zorno pokazuju da je presuda broj broj P-85/00 postala pravomoćna 2. veljače 2001. godine. Apelant je podnio zahtjev za izvršenje presude broj P-85/00 13. prosinca 2000. godine, dakle prije nego što je presuda postala pravomoćna. Prema tome, budući da je apelant podnio zahtjev za izvršenje prije nego što je presuda broj P-85/00 postala pravomoćna, razvidno je da Općinski i Kantonalni sud nisu povrijedili zakon kada su zaključili da je apelantov zahtjev za izvršenje preuranjen. Ustavni je sud, nakon toga, zaključio da nema dokaza koji bi pokazali da je presuda Općinskog suda, broj P 85/00, bila pravomoćna na dan kada je apelant zatražio izvršenje. Prema tome, apelacija ne sadrži nijednu činjenicu koja bi pokazala da je bilo koje od apelantovih Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava povrijeđeno.

Ustavni sud podsjeća da nije na Ustavnom sudu da procjenjuje dokaze i činjenice koje su utvrdili niži sudovi. Ono što je važnije, ako apelant navodi da su nižestupanjski sudovi napravili grešku koja je dovela do povrede njegovih ustavnih prava i sloboda, onda je na apelantu da dostavi i dokaze o tome. Ustavni sud ističe da neprovođenje pravno obvezujućih presuda dovodi do povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. Europske konvencije. Međutim, Ustavni sud ne može zanemariti pravne zahtjeve za izvršne postupke osim ako se pokaže da je izvršni postupak sam po sebi doveo do povrede ustavnog prava. Ustavni sud nema dokaza koji bi pokazali da su zahtjevi izvršnog postupka u apelantovom slučaju takvi da su doveli do povrede apelantovih prava i sloboda. U ovom pogledu, Ustavni sud ističe da je apelant prerano podnio zahtjev za izvršenje, u relativno kratkom roku nakon donošenja presude Općinskog suda broj P-85/00 i da nema dokaza da je Općinski sud pokušao odugovlačiti sa postupkom vezanim za pravomoćnost te presude.

Međutim, Ustavni sud podsjeća da, i pored toga što je apelant u konkretnim okolnostima zahtjev za izvršenje podnio prije isteka zakonskog roka, on i dalje ima mogućnost da traži izvršenje navedene presude. Ustavni sud, također, ističe da ova odluka Ustavnog suda ni na koji način ne utiče na pokretanje postupka za izvršenje navedene presude. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Poslovnika Ustavnog suda, "kod odlučivanja, Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu".

VII - Zaključak

  • 16.
    Na temelju članka 16. stavak 2. točka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojem će se apelacija odbaciti kao očevidno neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu.
  • 17.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.