USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
Tekst Sporazuma u originalu na srpskom jeziku glasi:
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 22/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 42/01, rješavajući zahtjev Beriza Belkića, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Tudor Pantiru, dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, prof., sudac
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Utvrđuje se da je:
- -Sporazum o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske od 5. ožujka 2001. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/01) zaključen sukladno članku III/2a. Ustava Bosne i Hercegovine;
- -članak 2. alineja 1., 2., 4., 11. i 12. Sporazuma o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.
- -Sporazum o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske od 5. ožujka 2001. godine nije objavljen na službenim jezicima Republike Srpske.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od 30 dana od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srpske", osigura objavljivanje Sporazuma o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske" na bosanskom i hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.Beriz Belkić, u vrijeme podnošenja zahtjeva član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 2. srpnja 2001. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu suglasnosti Sporazuma o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/01 (u daljnjem tekstu: Sporazum) sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske zatraženo je 7. kolovoza 2001. godine da dostavi odgovor na zahtjev u roku od 30 dana od dana prijama dopisa Ustavnog suda.
- 2.Narodna je skupština Republike Srpske, 3. rujna 2001. godine, dostavila Ustavnom sudu ovlaštenje koje je dala prof. dr. Radomiru Lukiću da zastupa Narodnu skupštinu Republike Srpske u predmetu ocjene suglasnosti Sporazuma sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 3.Ustavni je sud, 7. siječnja 2002. godine, uputio pismo prof. dr. Radomiru Lukiću, kao zastupniku Narodne skupštine Republike Srpske, i tom prilikom zatražio dostavljanje eventualne dokumentacije kao i obavijesti jesu li, u međuvremenu, doneseni i aneksi Sporazuma.
- 4.Ustavni je sud, 22. svibnja 2002. godine, predsjedniku Republike Srpske, gospodinu Mirku Šaroviću, kao potpisniku Sporazuma, uputio pismo radi davanja odgovora na navode iz zahtjeva.
- 5.Ustavni je sud, 20. svibnja 2002. godine, ponovno uputio pismo Narodnoj skupštini Republike Srpske, radi dostavljanja odgovora.
- 6.Odgovor na zahtjev nije dostavljen.
III. Zahtjev
- 7.Podnositelj zahtjeva ističe da Sporazum nije sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine iz sljedećih razloga:
- -U članku III/2.d) Ustava je propisano da svaki entitet može također sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti da za određene vrste sporazuma takva suglasnost nije potrebna.
- -
Parlamentarna skupština nije donijela zakon kojim bi bilo predviđeno da za ovaj i ovakve sporazume takva suglasnost nije potrebna. Iz Ukaza o proglašenju Zakona o ratificiranju Sporazuma vidljivo je da ne postoji suglasnost Parlamentarne skupštine.
- 8.Podnositelj zahtjeva tvrdi da je, prije ratificiranja Sporazuma, i prema Ustavu Republike Srpske trebalo zatražiti suglasnost Parlamentarne skupštine. Prema članku 70. Ustava Republike Srpske, dopunjenog Amandmanom LIX, Narodna skupština "2. ratificira sporazume koje Republika zaključi sa državama i međunarodnim organizacijama uz pristanak Parlamentarne skupštine".
Izričita ustavna obveza pribavljanja suglasnosti Parlamentarne skupštine u slučaju ovog sporazuma ima posebno opravdanje, osobito iz sljedećih razloga: ustavni institut "specijalnih paralelnih odnosa" podrazumijeva da su već uspostavljeni i da uspješno funkcioniraju odnosi između Bosne i Hercegovine i susjedne države. Ovo, nažalost, nije slučaj.
Diplomatski odnosi između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije uspostavljeni su tek pet godina nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Mirovni sporazum). U vrijeme zaključivanja Sporazuma, ni do dana podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu, nisu razmijenjeni veleposlanici između dvije države. Također, do tog momenta nije zaključen ni jedan međudržavni sporazum kojim bi se uredili odnosi između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije. U ovim okolnostima nisu stvoreni uvjeti za uspostavu posebnih odnosa jer, ni u elementarnim sadržajima, nisu uspostavljeni međudržavni odnosi.
U pripremama za zaključivanje Sporazuma, koje su se odvijale bez ikakve transparentnosti, sudjelovali su isključivo predstavnici srpskog naroda. To se dešavalo nakon odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba, i na razini entiteta.
U članku 2. Sporazuma je propisano da "sudionice u sporazumu će posebno ostvariti suradnju u oblastima ... suzbijanja kriminala i obrane, na potpuno transparentan način".
Ustavom Bosne i Hercegovine su utvrđene nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Te nadležnosti ne mogu biti predmet posebnih odnosa entiteta sa susjednim državama. U članku III/1. Ustava Bosne i Hercegovine je propisano: "Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine": g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih kazneno-pravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom". Očevidno je da je navedena odredba Sporazuma o "suzbijanju kriminala", koja je uopćeno formulirana, oprečna navedenoj odredbi Ustava, jer zadire u isključive nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.
Također, suradnja u oblasti obrane je uopćeno propisana i nedvojbeno može dovesti u pitanje princip suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti Bosne i Hercegovine, koji je zagarantiran Ustavom Bosne i Hercegovine i Mirovnim sporazumom. Osim toga, u članku III/5. Ustava Bosne i Hercegovine izričito je propisano da će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnost u onim stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Glede obrane, Ustav Bosne i Hercegovine isti princip izražava u članku V/5.(a) na sljedeći način: " ... Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će funkcionirati sukladno suverenitetu i teritorijalnim integritetu Bosne i Hercegovine".
Neselektivna odredba o suradnji u oblasti obrane ne pruža nikakve garancije da se time neće dovesti u pitanje navedeni temeljni ustavni principi i nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Zbog toga je ova odredba Sporazuma oprečna navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.
U članku 2. alineja 1. Sporazuma, predviđena je suradnja i u oblasti "gospodarstva i korištenja gospodarskih resursa". Ustav Bosne i Hercegovine je predvidio obvezu entiteta da u periodu od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Ustava počnu pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije i zajedničke gospodarske projekte (članak III/5.(b). Republika Srpska, umjesto da ispuni ovu svoju ustavnu obvezu, Sporazumom se obvezuje na takvu suradnju sa susjednom državom. Ova suradnja prejudicira i ograničava izvršavanje navedene obveze iz Ustava Bosne i Hercegovine i zbog toga je navedena odredba Sporazuma u nesuglasnosti sa člankom III/5.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odredbe članka 2. Sporazuma o "privatizaciji i denacionalizaciji" i o "planiranju" nisu sukladne principima Ustava Bosne i Hercegovine o jedinstvenom ekonomskom prostoru, o zaštiti privatnog vlasništva, unapređenju tržišnog gospodarstva i punoj slobodi kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala (Preambula Ustava Bosne i Hercegovine, alineja 4. članak I točka 4. i članak II točka 3k). Suradnja u planiranju, privatizaciji i denacionalizaciji entiteta sa susjednom državom može dovesti u diskriminirajući položaj građane i pravne osobe na teritoriju drugog entiteta. Zbog toga su navedene odredbe Sporazuma u nesuglasnosti sa navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.
U članku 11. stavak 2. Sporazuma navedeno je da je "sačinjen na službenim jezicima Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske". Pošto je na temelju odluke Ustavnog suda prestala važiti odredba Ustava Republike Srpske o službenom jeziku i pismu, a nova nije donesena, ne postoji ustavno rješenje na koje se Sporazum može pozvati. Međutim, Sporazum je u "Službenom glasniku Republike Srpske" objavljen na srpskom jeziku, ekavskog izgovora i ćiriličnim pismom. To je u neskladu s Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom se garantira konstitutivnost sva tri naroda i na razini entiteta, koje uključuje i jednakopravnost bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao i ćirilice i latinice.
- 9.Podnositelj zahtjeva iz navedenih razloga traži da Ustavni sud utvrdi da pobijani Sporazum nije sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine, odnosno, da ukoliko ne prihvati ovaj prijedlog da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi da odredbe članka 2. alineja 1., 2., 4., 11. i 12. Sporazuma nisu sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine.
IV. Sporazum o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske
Zakon o proglašenju Zakona o ratificiranju Sporazuma o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, kao i tekst Sporazuma, objavljeni su u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 26/01 na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
1. Osporeni Sporazum glasi:
2.
ZAKON
O RATIFIKACIJI SPORAZUMA O USPOSTAVLJANJU SPECIJALNIH PARALELNIH ODNOSA IZMEĐU SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I REPUBLIKE SRPSKE
Član 1.
Ratifikuje se Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, potpisan 5. marta 2001. godine u Banjoj Luci, u originalu na službenim jezicima Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske.
Član 2.
SPORAZUM
O USPOSTAVLJANJU SPECIJALNIH PARALELNIH ODNOSA IZMEĐU SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I REPUBLIKE SRPSKE
Savezna Republika Jugoslavija i Republika Srpska (u daljem tekstu: Učesnice u sporazumu) uspostavljaju specijalne paralelne odnose na osnovama:
- -uverenja da je dosledno, celovito i ubrzano sprovođenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih aneksa (u daljem tekstu: Mirovni sporazum) osnov za stvaranje uslova za trajan suživot naroda i građana u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini u celini,
- -da je uspostavljanje takvih specijalnih paralelnih odnosa potpuno u skladu sa Mirovnim sporazumom potpisanim 14. decembra 1995. godine u Parizu,
- -uverenja da je u interesu trajnog mira i stabilnosti u ovom delu Evrope,
- -poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine,
- -priznavanje podele nadležnosti između Bosne i Hercegovine, kao države i njenih entiteta, kao što je to definisano Ustavom Bosne i Hercegovine,
- -poštovanja ovlašćenja i odgovornosti država potpisnica Mirovnog sporazuma, i
- -uverenja da će doprineti društvenom, demokratskom i privrednom razvoju Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, kao i Bosne i Hercegovine u celini i regiona.
CILJEVI
Član 1.
Uspostavljanjem specijalnih paralelnih odnosa između Učesnica u sporazumu, Učesnice u sporazumu žele da ostvaruju, u skladu sa Mirovnim sporazumom:
- -razvoj institucionalnih i svih drugih oblika saradnje u okviru opštih političkih i privrednih uslova, uz uvažavanje posebnih interesa, i
- -razvoj transparentne saradnje izvršnih, zakonodavnih i drugih institucija.
Član 2.
Učesnice u sporazumu će posebno ostvariti saradnju u oblastima:
- -privrede i korišćenja prirodnih resursa,
- -plasiranje,U tekstu Sporazuma objavljenog u "Službenom listu SFRJ" Međunarodni ugovori, broj 1/01 umjesto riječi "plasiranje" stoji riječ "planiranje" (vidi Internet njnjnj.propisi.com)
- -zakonodavstva,
- -privatizacije i denacionalizacije,
- -nauke i tehnologije,
- -obrazovanja, kulture i sporta,
- -zdravstva i socijalne politike,
- -turizma i zaštite okoline,
- -informisanja,
- -zaštite sloboda i prava građana u skladu sa najvišim međunarodno priznatim standardima,
- -suzbijanja kriminala, i
- -odbrane, na potpuno transparentan način.
IZVRŠAVANJE SPORAZUMA
Član 3.
Učesnice sporazuma će radi izvršavanja Sporazuma, osnovati Veće za saradnju Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske (U daljem tekstu: Veće).
Veće sačinjavaju Predsednik Savezne Republike Jugoslavije, Predsednik Republike Srpske i Potpredsednik Republike Srpske.
Član 4.
Rad Veća se uređuje Poslovnikom o radu Veća.
Sednice Veća se održavaju, po pravilu, jednom u tri meseca, naizmenično u Saveznoj Republici Jugoslaviji i Republici Srpskoj.
Član 5.
Veće imenuje Stalni odbor od šest članova.
Članovi Stalnog odbora su:
- -predsednik Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije,
- -potpredsednik Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije,
- -odgovarajući resorni ministar Savezne Vlade Republike Jugoslavije (promenljivi član),
- -predsednik Vlade Republike Srpske,
- -potpredsednik Vlade Republike Srpske, i
- -odgovarajući resorni ministar Vlade Republike Srpske (promenljivi član).
Član 6.
Veće i Stalni odbor donose koncenzusom predloge i preporuke za nadležne organe i institucije Učesnica u sporazumu.
Član 7.
Veće imenuje dva sekretara Veća, jednog iz Savezne Republike Jugoslavije i jednog iz Republike Srpske.
Delokrug rada sekretara Veća je:
- -usklađivanje priprema za sednicu Veća,
- -praćenje izvršavanja preporuka i predloga,
- -priprema dokumenata iz delokruga rada Veća,
- -i drugi slični poslovi.
Član 8.
U cilju ostvarivanja saradnje u oblasti zakonodavstva održaće se redovni kontakti između Savezne skupštine Savezne Republike Jugoslavije i Narodne skupštine Republike Srpske na nivou predsednika i radnih tela.
Član 9.
OHR će biti konsultovan u pripremi aneksa ovog sporazuma i nadgledaće njihovu primenu.
Član 10.
Anekse koje Učesnice u sporazumu budu donele radi primene ovog sporazuma smatraće se njegovim sastavnim delom.
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 11.
Sporazum i aneksi iz člana 10. ovog Sporazuma stupaju na snagu datumom druge note kojom se Učesnice sporazuma međusobno obaveštavaju da su ispunjeni uslovi predviđeni unutrašnjim zakonodavstvom za njihovo stupanje na snagu.
Sporazum je sačinjen 5. marta 2001. godine u Banjoj Luci u dva originalna primerka na službenim jezicima Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v.r.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".
V. Dopustivost
- 10.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
- -Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".
- 11.Podnositelj zahtjeva je zatražio ocjenu suglasnosti Sporazuma sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 12.U vrijeme kad je zahtjev podnesen, podnositelj je bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
- 13.Iz navedenih ustavnih nadležnosti i obveza slijedi da je Ustavni sud nadležan za odlučivanje u ovom sporu.
- 14.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da je predmetni zahtjev pokrenuo ovlašteni subjekt i da su ispunjeni formalni uvjeti iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
VI. Meritum
- 15.Prema zahtjevu podnositelja, postavljaju se sljedeća ustavno-pravna pitanja:
- -treba li prije ratificiranja Sporazuma o posebnim paralelnim odnosima zatražiti suglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;
- -jesu li stvoreni uvjeti za uspostavu posebnih paralelnih odnosa, jer u vrijeme ratificiranja Sporazuma nisu uspostavljeni međudržavni odnosi, odnosno nisu razmijenjeni veleposlanici između dvije države, te da su u pripremama za zaključenje Sporazuma sudjelovali isključivo predstavnici srpskog naroda;
- -jesu li odredbe članka 2. Sporazuma, prema kojima će sudionice Sporazuma posebno ostvariti suradnju u oblastima gospodarstva i korištenja prirodnih resursa suglasni članku III/5.(b) Ustava Bosne i Hercegovine; je li odredba glede suradnje u oblasti privatizacije i denacionalizacije suglasna sa četvrtom alinejom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, člankom I/4. i člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, je li odredba Sporazuma glede suradnje u suzbijanju kriminala sukladna članku III/1. Ustava Bosne i Hercegovine i je li odredba glede suradnje u oblasti obrane, na potpuno transparentan način, suglasna sa alinejom 6. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, člankom III točka 5. i člankom V/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine;
- -je li članak 11. stavak 2. Sporazuma, glede odrednice da je sačinjen na službenom jeziku Republike Srpske, odnosno na srpskom jeziku, sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.
- -
- 16.Nadležnosti entiteta glede uspostave posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama, odnosno sklapanja sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, utemeljene su u članku III/2. Ustava Bosne i Hercegovine koji u relevantnom dijelu glasi.
" 2. Nadležnosti entiteta
" 2. Nadležnosti entiteta
(a) Entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim državama, sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
(...)
(d) Svaki entitet može također sklapati sporazume s državama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom urediti da takva suglasnost, za "određene vrste sporazuma, nije potrebita.
Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Sporazum o posebnim paralelnim odnosima ima ustavno ograničenje glede suvereniteta i teritorijalnog integriteta, dok se sporazum sa državama i međunarodnim organizacijama može zaključiti (samo) uz suglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. To znači da Sporazum o posebnim paralelnim odnosima podliježe kontroli Ustavnog suda, dok sporazum sa državama i međunarodnim organizacijama zahtijeva suglasnost Parlamentarne skupštine.
- 17.Ustavni sud, polazeći od navedenih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i svoje ustavne nadležnosti glede odluke entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednim državama, zaključuje da za uspostavu posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama nije potrebna suglasnost Parlamentarne skupštine. Stoga je Sporazum donesen na način suglasan Ustavu Bosne i Hercegovine.
- 18.Glede tvrdnji iz zahtjeva da u vrijeme uspostave, odnosno ratificiranja Sporazuma nisu bili uspostavljeni, ni u elementarnim sadržajima, međudržavni odnosi kao osnova za uspostavu "specijalnih paralelnih odnosa", Ustavni sud podsjeća da su diplomatski odnosi između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije uspostavljeni 15. prosinca 2000. godine kada je u Beogradu potpisan Protokol o uspostavi diplomatskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, dok je razmjena veleposlanika uslijedila u prosincu 2001. godine. Nakon toga zaključeni su i drugi sporazumi sa Saveznom Republikom Jugoslavijom, kao npr. o socijalnom osiguranju, o uspostavi međudržavnog vijeća za suradnju, o međunarodnom prijevozu osoba i stvari u cestovnom prometu i dr.
Glede pitanja koja se odnose na uspješno funkcioniranje odnosa između Bosne i Hercegovine i susjedne države, kao i na pripreme za zaključenje Sporazuma, Ustavni sud zaključuje da ta pitanja nisu u njegovoj nadležnosti.
- 19.Posebno ostvarivanje suradnje sudionicima u Sporazumu (članak 2.) je ustavno pitanje s obzirom da je u članku III Ustava Bosne i Hercegovine propisano:
"Sljedeći poslovi su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
- 1.Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine
- a)Vanjska politika.
- b)Vanjskotrgovinska politika.
- c)Carinska politika.
- d)Monetarna politika, kako je to predviđeno člankom 7.
- e)Financiranje institucija i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
- f)Politika useljavanja, izbjeglica i azila kao i donošenje propisa o tome.
- g)Provođenje međunarodnih i međuentitetskih kaznenopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
- h)Postavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih uređaja.
- i)Donošenje propisa o transportu među entitetima.
- j)Kontrola zračnog prometa.
- a)
...
- 5.Dodatne nadležnosti
(a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost za one poslove o kojima entiteti suglase; koji su predviđeni u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebiti za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, sukladno podjeli nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Mogu se po potrebi osnovati i dodatne institucije za obavljanje takovih nadležnosti.
(b) Tijekom šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti će započeti pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i drugih poslova, uključujući i korištenje energetskih resursa i zajedničke gospodarske projekte".
- 20.Ustavni sud, razmatrajući tekst osporenog Sporazuma, uočava da su odredbe na koje ukazuje podnositelj zahtjeva date u članku 2. Sporazuma uopćene, i, po mišljenju Ustavnog suda, za njihovu provedbu potrebno je donijeti anekse Sporazuma, koji će biti sastavni dio Sporazuma, kako to, uostalom, predviđa članak 10. odnosno 11. Sporazuma. Ustavni sud, uz saznanje da je Ured visokog predstavnika u BiH bio neposredno angažiran u "pregovorima" za donošenje ovog Sporazuma, konstatira da je i u samom Sporazumu predviđeno da će Ured visokog predstavnika u BiH biti konzultiran u pripremi aneksa ovog Sporazuma i da će nadgledati njegovu primjenu (članak 9). U pitanju nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, odnosno entiteta, Ustavni sud ukazuje na svoj stav izražen u Drugoj djelomičnoj odluci broj U 5/98/II od 18. i 19. veljače 2000. godine
"da je podjela nadležnosti regulirana, u principu, člankom III/1. i 3. Ustava BiH utoliko što su nadležnosti institucija BiH pobrojane dok su, u principu, sve ostale funkcije i ovlasti koje im nisu dodijeljene - u nadležnosti entiteta. Međutim, Ustav BiH stvara ovlasti ne samo u okviru općeg sustava podjele nadležnosti članka III. Utemeljenjem institucija države BiH, Ustav im, također, dodjeljuje manje ili više specifične ovlasti, što se može vidjeti iz članka IV/4. za Parlamentarnu skupštinu ili članka V/3. za Predsjedništvo BiH, a koje nisu nužno ponovljene u nabrajanju članka III/1. Tako je, npr., Predsjedništvu dodijeljena nadležnost civilne komande nad oružanim snagama u članku V/5.(a), iako članak III/1. ne navodi izričito vojna pitanja u okviru nadležnosti institucija BiH. Stoga se mora zaključiti da pitanja koja nisu izričito pobrojana u članku III/1. nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta na isti način na koji entiteti mogu imati rezidualne nadležnosti u odnosu na odgovornosti institucija BiH. Ovo se vidi, npr., iz nadležnosti institucija BiH glede vanjske ili vanjskotrgovinske politike, pobrojanim izričito u članku III/1.(a) i (b), s obzirom da entiteti, također, imaju pravo, npr., da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa susjednim državama, prema članku III/2.(a).
- 13.Nadalje, Ustav BiH također uspostavlja osnovne ustavne principe i ciljeve za funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao i katalog ljudskih prava i osnovnih sloboda koje treba shvatiti kao ustavne vodilje ili ograničenja za izvršavanje nadležnosti kako BiH tako i entiteta. Prema alineji 4. Preambule Ustava BiH, ovaj Ustav je usvojen u cilju "podsticanja općeg blagostanja i ekonomskog razvitka kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišnog gospodarstva". Dalje, članak I/4. Ustava garantira slobodu kretanja širom BiH i izričito navodi da ni BiH ni entiteti ne smiju "ometati punu slobodu kretanja osoba, roba, usluga i kapitala širom BiH" što je nužan preduvjet za postojanje zajedničkog tržišta. I konačno, članak II/3.(k) garantira pravo na imovinu u vezi sa obvezom iz stavka 6. ovog članka da entiteti moraju "primjenjivati ljudska prava i temeljne slobode na koje je ukazano u stavku 2." Budući da članak II/3. stavak 1. propisuje da "sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode ..." pobrojane u nastavku, pravo na imovinu nije samo pravo kojeg se sve vlasti u BiH moraju pridržavati, već također predstavlja pozitivnu obvezu države da osigura uvjete nužne za uživanje u ovom pravu. Članak II/3, stoga, daje opću kompetenciju zajedničkim institucijama BiH za reguliranje svih pitanja pobrojanih u katalogu ljudskih prava, koja se ne mogu prepustiti isključivo entitetima, jer zaštita mora biti garantirana "svim osobama na teritoriju BiH".
- 22.Slijedom toga, a držeći se ustavnog načela prema kojem se svi propisi moraju tumačiti sukladno Ustavu, koliko god je to moguće, Ustavni sud smatra da se navedene odredbe koje se odnose na suradnju u oblasti gospodarstva i korištenja prirodnih resursa, planiranja, privatizacije, denacionalizacije i suzbijanja kriminala, mogu tumačiti na način suglasan Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud posebno naglašava, s obzirom da su navedene odredbe općeg karaktera i nisu izravno primjenjive, da je za njihovu provedbu potrebno donijeti anekse Sporazuma koji podliježu ocjeni ustavnosti, odnosno suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 23.Glede pitanja koje se odnosi na odredbu Sporazuma o suradnji u oblasti "obrane, na potpuno transparentan način", Ustavni sud konstatira da je u međuvremenu, na temelju članka III/5.(a) Ustava (dodatne nadležnosti), donesen Zakon o obrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 43/03).
Ovaj zakon regulira jedinstven obrambeni sustav Bosne i Hercegovine, uspostavlja i definira lanac komandiranja i ulogu svih elemenata kako bi Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, utvrđuje prava, dužnosti i postupke institucija BiH, entitetskih organa i oružanih snaga BiH za obranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine kao i pružanje pomoći civilnim vlastima (članak 1).
Ustavni sud, uz navedenu konstataciju da je donesen Zakon o obrani Bosne i Hercegovine i uz navedeno obrazloženje stava Ustavnog suda dano za ostale odredbe članka 2. Sporazuma, zaključuje da se ova odredba Sporazuma može tumačiti na način suglasan Ustavu Bosne i Hercegovine.
- 24.Podnositelj zahtjeva smatra da je Sporazum u neskladu s Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda i na razini entiteta, glede jednakopravnosti bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao i ćirilice i latinice, jer je sačinjen na "službenim jezicima Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske" i objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske" na srpskom jeziku, ekavskog izgovora i ćiriličnim pismom.
Ustavni sud podsjeća na svoj stav, izražen u Odluci broj U 5/98-IV od 18. i 19. kolovoza 2000. godine, pri ocjeni suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine odredbe članka 7. Ustava Republike Srpske koji glasi: "U Republici je u službenoj upotrebi srpski jezik ijekavskog izgovora i ekavskog izgovora i ćirilično pismo, a latinično pismo na način određen zakonom" utvrdio: "32. Široki opseg značenja "službene upotrebe" srpskog jezika i ćiriličnog pisma, i teritorijalna restrikcija službene upotrebe drugih jezika u članku 7. Ustava RS, međutim, idu mnogo dalje od per se legitimnog cilja reguliranja korištenja jezika utoliko što te odredbe imaju efekt sprječavanja uživanja u pravima iz članka II/3.(m) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine. Štoviše, one su također oprečne članku I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, stoga, proglašava članak 7. stavak 1. Ustava RS neustavnim".
Ovom odlukom Ustavnog suda "odredbe ili dijelovi odredbi Ustava RS ... za koje je Ustavni sud ocijenio da su oprečne Ustavu Bosne i Hercegovine prestaju važiti danom objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH", a prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Odlukom Visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Ustava Republike Srpske od 19. travnja 2002. godine Amandman LXXI glasi: "Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su latinica i ćirilica.....".
- 25.U tekstu Sporazuma stoji da je sačinjen na "službenim jezicima - na srpskom jeziku i ćiriličnim pismom".
- 26.Ustavni sud, uz konstatiranje da je Sporazum potpisan 5. ožujka 2001. godine, dakle, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda, a prije objavljivanja Amandmana LXXI na Ustav Republike Srpske u "Službenom glasniku RS", zaključuje da je, i pored pravne praznine u Ustavu Republike Srpske nastale nakon donošenja Odluke Ustavnog suda, neopravdano bilo nepostupanje Republike Srpske prema ovoj Odluci, odnosno obrazloženju Odluke Ustavnog suda broj U 5/98-IV.
Kako je u međuvremenu donesen Amandman LXXI koji govori o službenim jezicima u Republici Srpskoj, Ustavni je sud ocijenio da Sporazum treba biti objavljen i na hrvatskom i bosanskom jeziku, latiničnim pismom.
- 27.Iz navedenih razloga, Ustavni sud obvezuje Vladu Republike Srpske da u roku od 30 dana od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH" osigura objavljivanje osporenog Sporazuma u "Službenom glasniku Republike Srpske" na bosanskom i hrvatskom jeziku, latiničnim pismom, što je i sukladno Amandmanu LXXI na Ustav RS.
VIII. Zaključak
- 28.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.