USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 21. siječnja 2004. godine, donio
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 13/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 63/02, rješavajući apelaciju BAZ MP d.o.o. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija BAZ MP d.o.o. Mostar, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-560/01 od 4. listopada 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.BAZ MP d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa D. Š.-Ć., odvjetnica iz Mostara, podnio je 14. prosinca 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-560/01 od 14. listopada 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva financija zatraženo je, 14. veljače 2003. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni je sud dostavio 26. veljače 2003. godine, a Federalno ministarstvo financija 6. svibnja 2003. godine.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 4.Zaključkom Carinarnice Mostar, broj UP 40/01 od 10. siječnja 2001. godine, odbačen je kao nepravodoban zahtjev apelanta za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini u iznosu od 247.677,86 KM, po specifikaciji UCD 1997. i 1998. godine CI Mostar.
- 5.Federalno ministarstvo financija, rješenjem broj UP/II-05-303/01 od 28. veljače 2001. godine, odbilo je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv navedenog zaključka Carinarnice Mostar.
- 6.Apelant je tužbom, podnesenom Vrhovnom sudu, pokrenuo upravni spor protiv akta Federalnog ministarstva financija, broj UP/II-05-303/01 od 28. veljače 2001. godine, tražeći da se tužba uvaži, pobijano rješenje poništi i odluči o apelantovom zahtjevu.
- 7.Vrhovni je sud, presudom broj U.560/01 od 4. listopada 2001. godine, odbio apelantovu tužbu smatrajući da su organi uprave pravilno utvrdili da je apelant nepravodobno podnio zahtjev za povrat posebne pristojbe.
IV - Relevantni propisi
- 8.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)
"Članak 249.
(1) Ako se na temelju podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava koje su podnesene uz deklaraciju, utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:
(1) ....)
- 2)podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.
...."
Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)
"I
(...)
II
Vraćanje više naplaćenih dažbina iz točke I ove odluke utvrđenih rješenjima carinarnica na temelju presude Vrhovnog suda donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za sve namjene.
..."
- 9.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH, br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)
"Članak 249.
(1) Ako se na temelju podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:
(1) ....)
- 2)podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.
....
...."
- 10.Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)
"I
(...).
II
Vraćanje više naplaćenih carinskih dažbina iz točke I ove odluke, utvrđenih rješenjima carinarnica na temelju presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za ove namjene.
(...)"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na imovinu, zaštićeno člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija); pravo na nediskriminaciju zaštićeno člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 14. Europske konvencije i pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 6. Europske konvencije.
- 12.Apelant predlaže da Ustavni sud ukine pobijanu presudu Vrhovnog suda, rješenje Federalnog ministarstva financija broj UP/II-05-303/01 od 28. veljače 2001. godine i Zaključak Carinarnice Mostar, broj UP 40/01 od 10. siječnja 2001. godine i naloži način povrata i povrat nezakonito oduzete imovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Vrhovni je sud u odgovoru naveo da ostaje kod svoje presude broj U.560/01 od 4. listopada 2001. godine iz razloga na kojima se ta presuda temelji, ne nalazeći da je o tom predmetu došlo do povrede prava iz Europske konvencije. Predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
- 14.Federalno ministarstvo financija u svom odgovoru ističe da je drugostupanjsko rješenje doneseno suglasno pozitivnim pravnim propisima iz oblasti carine.
VI - Dopustivost
- 15.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se radi o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda U 15/01, od 4. svibnja 2001. godine).
- 18.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj U.560/01 od 4. listopada 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu punomoćnik apelanta primio 24. listopada 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.(e), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 14. i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
...
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 19.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelant smatra da Vrhovni sud u konkretnom slučaju nije u cijelosti odlučio o tužbi, odnosno nisu obrazloženi razlozi tužbe koji se odnose na primjenu izvanrednih pravnih lijekova, suglasno članku 253. Carinskog zakona. Prema tome, apelant zaključuje, povrijeđeno je i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 21.Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 14. Europske konvencije, te članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 22.Članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
...
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 23.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici, glasi kako slijedi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Apelant smatra da Vrhovni sud, u konkretnom slučaju, nije u cijelosti odlučio o tužbi, odnosno nisu obrazloženi razlozi tužbe koji se odnose na primjenu izvanrednih pravnih lijekova suglasno članku 253. Carinskog zakona. Prema tome, apelant zaključuje, povrijeđeno je i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Primjenljivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 25.Pitanje koje se postavlja glede primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije jeste pitanje je li postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obvezama" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
1. Postojanje "spora" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 26.U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. listopada 1985. godine (serija A, broj 97, stavak 32).
- 27.U ovom predmetu razvidno proizlazi da je spor nastao kada su carinski organi pokrenuli postupak radi povrata posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini u iznosu od 247.677,86 KM, po specifikaciji UCD 1997 i 1998. godine CI Mostar. Nakon okončanja postupka pred carinskim organima, spor je nastavljen podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu, koji je u upravnom sporu po tužbi apelanta protiv rješenja drugostupanjskog organa donio presudu kojom se tužba odbija.
Prema iznesenom, Ustavni sud smatra da postupak pred carinskim organima ne predstavlja "spor" u smislu značenja članka 6. Europske konvencije, ali da karakter "spora" ima postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom.
- 28.Nadalje, Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnog spora bio utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava o kojima mogu ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima.
- 29.Konačno, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmetom razmatranja pred Ustavnim sudom i ukoliko je i taj postupak obuhvaćen apelantovim prizivom (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02).
2. "Građanska prava i obveze"
- 30.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Uporaba izraza "građanska prava i obveze" je za strane ugovornice Europske konvencije morala imati namjeru utvrđivanja granica za primjenu članka 6. stavak 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u svezi "građanskih prava i obveza" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirano kao "građansko". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 31.U ovom je predmetu potrebno riješiti preliminarno pitanje je li konkretni upravni spor "spor" o "građanskim pravima i obvezama".
- 32.Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, početna točka u svakom predmetu je karakter koji se daje konkretnim pravima i obvezama prema pravnom sustavu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obveza" "neovisan" u smislu Europske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "treba li se pravo smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Europskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovim pravnim klasificiranjem - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu König od 28. lipnja 1978. godine, serija A, broj 27, st. 88-89).
- 33.Europski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obvezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje neovisno i bez obzira pripadaju li, prema domaćem pravnom sustavu tužene države, u sferu privatnog ili javnog prava ili su doista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. srpnja 1971. godine, serija A, broj 13, stavak 94; navedenu presudu König, serija A, broj 27, st. 90 i 94). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utječu na građanska prava ili obveze: "građanska prava ili obveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. lipnka 1981. godine, serija A, broj 43., stavak 47).
- 34.Članak 6. stavak 1. utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Uporaba izraza "građanska prava i obveze" je za strane ugovornice Europske konvencije morala imati namjeru utvrđivanja granica za primjenu članka 6. stavak 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u svezi "građanskih prava i obveza" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirana kao "građanska". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 35.U ovom je predmetu potrebno riješiti preliminarno pitanje je li konkretni upravni spor "spor" o "građanskim pravima i obvezama".
- 36.Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, početna je točka u svakom predmetu karakter koji se daje ovim pravima i obvezama prema pravnom sustavu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obveza" "neovisan" u smislu Europske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "treba li se pravo smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Europskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovim pravnim klasificiranjem - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu Konig od 28. lipnja 1978. godine, serija A, broj 27, strana 29-30, stavci 88-89).
- 37.Europski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obvezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje neovisno, i bez obzira pripadaju li, prema domaćem pravnom sustavu tužene države, u sferu privatnog prava ili javnog prava ili su doista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. srpnja 1971. godine, serija A, broj 13, strana 39, stavak 94; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27, strana 30 i 32, stavci 90 i 94). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utječu na građanska prava ili obveze: "građanska prava ili obveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. lipnja 1981. godine, serija A, broj 43. strana 21, stavak 47).
- 38.U konkretnom slučaju, predmet postupka je zahtjev za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini. Iz navedenog proizlazi da karakter obveze proistječe iz obveze apelanta da ispoštuje svoje obveze prema carinskim organima, odnosno njegovo pravo da traži povrat određenog iznosa tih sredstava. Dakle, spor u konkretnom slučaju predstavlja materiju koja je izvan djelokruga zaštite članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 39.Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da članak 6. nije primjenjiv u predmetnom slučaju.
Ostali navodi iz apelacije
- 40.U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i na diskriminaciju koji su regulirani čl. II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i člankom 14. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka, u odnosu na članak 6. Europske konvencije, nije nužno razmatrati ove navode apelanta.
VIII - Zaključak
- 41.Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.