USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. travnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 104/03, rješavajući apelaciju K. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija K. M., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-291/01 od 30. studenoga 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.K. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju N. i D. T., odvjetnici iz Sarajeva, podnijela je 24. travnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-291/01 od 30. studenoga 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda od sudionika u postupku, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog pravobraniteljstva, koje zastupa Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, zatraženo je 21. siječnja 2004. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Odgovor je dostavilo Federalno pravobraniteljstvo u ime Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 25. veljače 2004. godine.
- 4.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Federalnog pravobraniteljstva je 24. ožujka 2004. godine dostavljen apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj P-12/01 od 8. siječnja 2001. godine, donesenim na temelju članka IV.C.6.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, apelantici, sutkinji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, prestala je služba u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zaključno sa 11. siječnjem 2001. godine, zbog navršene dobi od 70 godina života.
- 7.Općinski sud I u Sarajevu je, presudom broj Pr-81/01 od 26. travnja 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1009/01 od 30. srpnja 2001. godine, odbio apelanticin tužbeni zahtjev da se poništi rješenje tuženog Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj P-12/01 od 8. siječnja 2001. godine i utvrdi da joj od 11. siječnja 2001. godine pripadaju sva prava na temelju njene službe kod tuženog, te da se tuženi obveže da joj isplati razliku plaće i ostale naknade po temelju službe od donošenja pobijanog rješenja pa nadalje. Sudovi su stali na stajalište da je činjenično stanje neprijeporno, da je apelantica navršila 70 godina života i da je predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u danim okolnostima imao ovlast za donošenje pobijanog rješenja.
- 8.Vrhovni je sud Federacije Bosne i Hercegovine, presudom broj Rev-291/01 od 30. studenoga 2001. godine, odbio kao neutemeljenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1009/01 od 30. srpnja 2001. godine. Ovaj je sud stao na stajalište da su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je tužiteljici prestala funkcija sutkinje i služba po sili zakona kada je navršila 70 godina života, te da su joj time prestala i sva prava po temelju te službe, a da je predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine imao ovlast za donošenje pobijanog rješenja, koje zapravo ima samo deklarativni karakter.
IV - Relevantni propisi
- 9.U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02 i 18/03) relevantna odredba, koja je bila na snazi prije donošenja amandmana LVI-LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, glasi:
"Članak IV. C. 6. c)
Suci sudova Federacije bit će u službi do dobi od 70 godina, ukoliko ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih sudaca toga suda. Međutim, prvi suci imenovan sukladno ovom ustavu bit će u službi u tijeku mandata od pet godina, ukoliko ranije ne napune 70 godina, i mogu biti ponovo imenovani".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelantica u apelaciji navodi da su joj donošenjem pobijanog rješenja o prestanku službe uskraćena sva prava koja je imala za vrijeme trajanja mandata sutkinje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, za razliku od ostalih sudac kojima je po isteku prvoga mandata od pet godina 10. siječnja 2001. godine prestala sudačka funkcija ali ne i radni odnos, što predstavlja očitu diskriminaciju i različito tretiranje sudaca jer ostali suci i dalje koriste sva prava po temelju rada. Pored toga, navodi da predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije imao ovlasti za donošenje pobijanog rješenja, budući da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određen postupak i nadležno tijelo za imenovanje i razrješenje, odnosno prestanak službe sudaca Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, a to je predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, uz suglasnost dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i potvrdu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine propustio u revizijskom postupku preispitati pobijanu presudu, iako je bilo ukazano na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
- 11.Zbog svega navedenog smatra da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), odnosno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava iz čl. 13. i 17. Europske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Federalno pravobraniteljstvo, u ime Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, navodi da su postupak povodom odlučivanja o apelanticinim pravima proveli nadležni sudovi na temelju određenih pozitivnih propisa i u okviru razumnih rokova, te da nisu učinjene nikakve povrede ljudskih prava.
VI - Dopustivost
- 13.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica primila 25. veljače 2002. godine, a apelaciju je podnijela 24. travnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz članka 6. stavak 1., te članaka 13. i 17. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
Š...Ć
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke. Š...Ć"
- 19.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Ustavni sud napominje da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi opseg zaštite prava u odnosu na članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 21.Ustavni sud mora utvrditi odnose li se apelanticini navodi na građanska prava u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije na apelanticu kao sutkinju.
- 22.Kao opće pravilo članak 6. stavka 1. Europske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i da ovo pravo bude građanske prirode. Europski je sud za ljudska prava glede spora oko pitanja uposlenja u javnoj službi zaključio da se glede primjene članka 6. stavak 1. mora napraviti iznimka u odnosu na specifičan vid uposlenja koji povlači za sobom obavljanje poslova od javnog interesa.
- 23.Ustavni sud podsjeća da je isključen iz djelokruga članka 6. stavak 1. Europske konvencije spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nositelji pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr.). Prema tome, spor između organa javne vlasti i uposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. prosinca 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67).
- 24.U konkretnom se slučaju spor odnosi na prava apelantice kao sutkinje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Suci dužnost obnašaju sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i zakonima, odluke donose na temelju stručnog znanja, savjesno, odgovorno i nepristrano s ciljem provođenja vladavine zakona i štite slobode i prava pojedinaca zaštićena ustavima i Europskom konvencijom. Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud Federacije Bosne i Hercegovine nadležan za rješavanje sporova između kantona; između kantona i federalne vlasti; između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; između općine i grada; između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti; između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti; utvrditi je li prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, sukladan ovom ustavu; utvrditi jesu li ustavi kantona i amandmani na ustav, predloženi zakon ili zakon kojeg je usvojilo zakonodavno tijelo, sukladni ovom ustavu; utvrditi je li predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti sukladan ovom ustavu; utvrditi je li neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti sukladan ovom ustavu; odlučivati i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili kantonalni sud, a koja se pojave u tijeku postupka pred tim sudom. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelanticin položaj iziskuje, u smislu pripadajućih obveza i dužnosti suca, sudjelovanje u vršenju sudske vlasti koje ima za cilj zaštitu općih interesa države.
- 25.Iz navedenog proizlazi da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.
- 26.U odnosu na ostale apelanticine navode koji se odnose na navodne povrede članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 13. i 17. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka glede navodne povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno posebno razmatrati ovaj dio apelacije.
VIII - Zaključak
- 27.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.