Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 152/02, rješavajući apelaciju M. T., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stav 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija M. T. podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-65/02 od 20. svibnja 2002. godine, i Okružnog suda u Trebinju, broj K-1/02 od 25. veljače 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. T. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju J. J. i J. I., odvjetnici iz Banjaluke, podnio je 6. kolovoza 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-65/02 od 20. svibnja 2002. godine, i Okružnog suda u Trebinju, broj K-1/02 od 25. veljače 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružnog suda u Trebinju i Okružnog javnog tužiteljstva u Trebinju zatraženo je, 26. veljače 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud Republike Srpske, 7. svibnja 2004. godine, i Okružno javno tužiteljstvo u Trebinju, 19. ožujka 2004. godine. Okružni sud u Trebinju nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku od 15 dana.
  • 4.
    Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Vrhovnog suda Republike Srpske i Okružnog javnog tužiteljstva u Trebinju dostavljeni su apelantu 5. i 13. svibnja 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Okružnog suda u Trebinju, broj K-1/02 od 25. veljače 2002. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 128. stavak 1. točka 5. u svezi članka 20. Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01). Prema navedenoj presudi, ubojstvo je izvršeno tako što je apelant, 23. listopada 2001. godine, svojim vozilom sustigao pješake D. V. i N. V., te izašao iz vozila držeći u ruci pištolj, repetirao ga i ispalio hice od kojih su tri pogodila D. V., koja je od zadobivenih povreda preminula na licu mjesta, a zatim je tri hica ispalio u N. V., koji je zadobio teške tjelesne povrede opasne po život. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 19 godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 23. listopada 2001. godine, te je obvezan platiti troškove postupka i izrečena mu je sigurnosna mjera oduzimanja pištolja.
  • 7.
    Vrhovni je sud Republike Srpske presudom, broj Kž-65/02 od 20. svibnja 2002. godine, odbio kao neutemeljene prizive apelanta i Okružnog javnog tužitelja, izjavljene na presudu Okružnog suda u Trebinju, broj K-1/02 od 25. veljače 2002. godine, i potvrdio presudu Okružnog suda u Trebinju. U obrazloženju ove presude je navedeno kako su ključne ocjene pobijane presude ispravne, tako da i drugostupanjski sud prihvaća argumente koji su dati tim ocjenama. Sve odlučne činjenice su pravilno utvrđene i potpuno rasvijetljene, bitnih povreda odredbi kaznenog postupka nema, pa slijedi da su prizivni navodi apelanta neutemeljeni. Ispitujući odluku o kazni, koja je bila predmet oba priziva, ovaj je sud ustvrdio da je ona adekvatna stupnju opasnosti i težini izvršenog djela, kao i stupnju apelantove kaznene odgovornosti, pa su prizivi i u tom dijelu odbijeni kao neutemeljeni.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Kaznenom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantne odredbe glase:

"Pokušaj kaznenog djela

Članak 20.

(1) Tko sa umišljajem započne izvršenje kaznenog djela ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj kaznenog djela za koje se po zakonu može izreći zatvor od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog kaznenog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanja i za pokušaj.

(2) Učinitelj će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za kazneno djelo, a može se i blaže kazniti.

Teško ubojstvo

Članak 128.

(1) Zatvorom najmanje deset godina ili doživotnim zatvorom kaznit će se:

Š...Ć

  • 5)
    Tko umišljajno liši života dvije ili više osoba, a ne radi se o ubojstvu na mah, ubojstvu djeteta pri porođaju ili ubojstvu učinjenom pod osobito olakotnim okolnostima (članak 127. stavak 2).

Š...Ć"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant u apelaciji navodi kako je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, proturječna danim razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu uopće dati. Naime, presuda tvrdi da je apelant ispalio šest hitaca, i to po tri u svakog oštećenog, ali nije pronađena šesta čahura i šesto zrno, pa je ostalo nerazjašnjeno pitanje je li okrivljeni uopće ispalio šest hitaca. Apelant smatra da su oba suda zanemarili objektivne dokaze koji idu u njegovu korist, a svoje zaključke izveli samo iz dokaza koji ga terete, a koji su otrgnuti iz konteksta pravilne ocjene svih provedenih dokaza. Pri tome, apelant posebice ukazuje na zapisnik o obdukciji, prema kojem su rane kod D. V. takve da im je smjer odozdo prema gore. Prema zapisniku o očevidu, mjesto gdje se desio kritični događaj je pod nagibom, a apelant je u odnosu na D. V. bio na visini, pa sve to ukazuje da je apelant pucao nasumice, a ne izravno u D. V. i sa namjerom da je liši života. Apelant smatra da su oba suda, donoseći pobijane presude, povrijedila njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
    • b)
      Odgovor na apelaciju
  • 10.
    U odgovorima na apelaciju, koje su dostavili Vrhovni sud Republike Srpske i Okružno javno tužiteljstvo u Trebinju, navodi se da u kaznenom postupku, koji je vođen pred dvije sudske instance, nisu povrijeđene odredbe bilo kojeg zakona niti odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, koje štite ljudska prava i temeljne slobode, te se predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

VI - Dopustivost

  • 11.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    U konkretnom slučaju, postupak pred sudovima se odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, pa prema tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione materiae da ispita pravičnost postupka u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 13.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-65/02 od 20. svibnja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 12. lipnja 2002. godine, a apelaciju je podnio 6. kolovoza 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 17.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

  • 18.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 19.
    Zadaća Ustavnog suda je da preispita je li postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 20.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 21.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, obzirom na to da to omogućuje apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, članak 6. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 22.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 23.
    Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažirani odgovarajući sudski vještaci medicinske struke i to specijalista neuropsihijatar i specijalista hirurg, izvršeno vještačenje daljine pucanja na odjevnim predmetima, vještačenje tragova barutnih ostataka i vještačenje oružja, izvršen uvid u obdukcijski zapisnik, te medicinsku dokumentaciju Opće bolnice u Srbinju, kao i u ostalu relevantnu dokumentaciju, apelant je uz branioca prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na izvještaj sudskih vještaka i izjave svjedoka. Sudovi su primijenili određene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane. Što se tiče samih apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
  • 24.
    Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka 6. stav 1. Europske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.