USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 116/03, rješavajući apelaciju E. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija E. M. iz Pribave, Gračanica, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-275/00 od 18. lipnja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.E. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pribave, Gračanica, podnio je 14. rujna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-275/00 od 18. lipnja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli i općinskog načelnika Općine Gračanica, koja je bila druga strana u postupku u kojem je donesena presuda koja se pobija apelacijom, zatraženo je 2. listopada 2003. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju Ustavnom sudu dostavili su Kantonalni sud u Tuzli i općinski načelnik Općine Gračanica 20. listopada 2003. godine.
Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu, sukladno članku 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant je bio angažiran u Općini Gračanica po temelju radne obveze u razdoblju od 1. travnja 1995. godine do 6. ožujka 1998. godine, kada je primljen u radni odnos na određeno vrijeme od tri mjeseca i od tada radni odnos mu je produžavan svaka tri mjeseca sve do 10. ožujka 1999. godine.
- 6.Apelant je 12. siječnja 2000. godine dobio rješenje o rasporedu na poslove referenta za rad u mjesnim zajednicama, počevši od 1. siječnja 2000. godine, na određeno vrijeme.
- 7.Apelantu je 18. kolovoza 2000. godine doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme sa 31. kolovozom 2000. godine.
- 8.Protiv ovog je rješenja apelant Općini Gračanica uložio prigovor koji je odbijen rješenjem općinskog načelnika od 1. rujna 2000. godine.
Apelant je protiv Općine Gračanica (općinskog načelnika) podnio tužbu Općinskom sudu u Gračanici, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme, broj 04-34-02-886/00 od 18. kolovoza 2000. godine, i rješenja broj 02-05-116-434/00 od 1. rujna 2000. godine koji je, presudom broj P-359/00 od 5. siječnja 2001. godine, odbio tužbeni zahtjev kao neutemeljen.
- 9.Protiv presude Općinskog suda u Gračanici od 5. siječnja 2001. godine apelant je uložio priziv Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je rješenjem broj Gž-231/01 od 24. kolovoza 2001. godine uvažio priziv, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
- 10.Presudom broj P-387/01 od 12. prosinca 2001. godine Općinski je sud u Gračanici usvojio tužbeni zahtjev apelanta, te naložio tuženoj Općini Gračanica da apelanta vrati na posao i prizna mu prava po osnovu radnog odnosa izuzev isplate plaća, počevši od 1. rujna 2000. godine pa do dana prijama na posao.
- 11.Protiv presude broj P-387/01 od 12. prosinca 2001. godine tužena je Općina Gračanica uložila priziv Kantonalnom sudu u Tuzli koji je, presudom broj Gž-275/02 od 18. lipnja 2002. godine, uvažio priziv tužene, prvostupanjsku presudu preinačio i odbio apelantov tužbeni zahtjev.
- 12.Presuda Kantonalnog suda u Tuzli je konačna i nije podložna prizivu. Prema odredbama ZPP-a, u ovom slučaju revizija nije dopuštena.
IV - Relevantni propisi
- 13.Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH ("Službene novine FBiH", broj 13/98):
"Članak 7.
Na prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koje nisu uređene ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.
Članak 11.
Službenici sa visokom i višom školskom spremom primaju se u radni odnos na temelju natječaja, a službenici sa srednjom i osnovnom spremom i namještenici na temelju oglasa. Natječaj, odnosno oglas, se ne raspisuje za:
- 1)službenike koji se unutar istog organa uprave i službe za upravu postavljaju na slobodna radna mjesta;
- 2)službenike koji iz jednog organa uprave i službe za upravu prelaze na rad u drugi organ uprave i službe za upravu iste razine vlasti;
- 3)osobe koje su, po ugovoru o školovanju ili stipendiji, u obvezi stupiti u radni odnos u organ uprave i službe za upravu, ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno;
- 4)ako se prijam u radni odnos vrši do tri mjeseca, a zbog žurnosti nije bilo moguće provesti natječaj, odnosno oglas;
- 5)druge slučajeve određene zakonom".
- 14.Zakon o radu ("Službene novine FBiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)
- 14.
"Članak 14. stavak 1.
Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj formi. Ako poslodavac ne zaključi sa uposlenikom ugovor o radu u pismenoj formi ili mu u roku od 15 dana od dana početka rada ne uruči pismenu potvrdu o zaključenom ugovoru, smatra se da je sa uposlenikom zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme".
V - Apelacija
- 15.Apelant pobija presudu jer smatra da nije na zakonu utemeljena i ističe da je prema njemu učinjena diskriminacija u ostvarivanju prava na rad zbog političke pripadnosti drugoj stranci.
- 16.Apelant traži od Ustavnog suda da ukine pobijanu presudu, donese odluku u meritumu i zaštiti njegovo pravo na rad, kao jedno od temeljnih ljudskih prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.Kantonalni sud smatra da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon na štetu apelanta, i ističe da u svemu ostaje kod navoda danih u obrazloženju svoje presude koja se apelacijom pobija i predlaže da se apelacija odbije.
- 18.Općinski načelnik Općine Gračanica, u odgovoru na navode iz apelacije, ističe da su navodi apelanta u cijelosti neutemeljeni, te da je presuda Kantonalnog suda pravilno donesena i na zakonu utemeljena.
Predložio je da se apelacija odbije kao neutemeljena.
VI - Dopustivost
- 19.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-275/00 od 18. lipnja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 17. srpnja 2002. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 14. rujna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 22.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 23.Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, navodeći da je nezakonita, da su njome povrijeđeni pravo na rad i prava iz radnog odnosa zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine, navodeći da je prema njemu učinjena diskriminacija u ostvarivanju prava na rad.
- 24.Apelant se u svoj apelaciji poziva na pravo na pravično suđenje i pravo na nediskriminaciju. Ustavni sud nalazi da navedeni aspekti apelacije pokreću pitanja iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) glede pravičnosti postupka koji se odnosi na apelantovo otpuštanje iz radnog odnosa i zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.
- 25.Pitanje koje proizlazi iz apelacije se odnosi na povredu prava iz radnog odnosa zaštićenog Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji se, prema Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 26.Prema članku II/6., u svezi članka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, svi sudovi u Bosni i Hercegovini podvrgnuti su, odnosno dužni su, primjenjivati ljudska prava i temeljne slobode predviđene u Europskoj konvenciji i u njenim protokolima.
- 27.Pravo na pravično suđenje, na čiju povredu apelant ukazuje, zaštićeno je člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 28.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
(...)".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 29.Prijeporno pitanje u ovom slučaju je jesu li pobijanom presudom, u odnosu na apelanta, povrijeđeni članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 30.Ustavni sud ističe kao opće pravilo da članak 6. stavak 1. Europske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i da ovo pravo bude građanske naravi. U konkretnom slučaju, Ustavni sud podsjeća da su sporovi koji se odnose na upošljavanje, karijeru i prestanak radnog odnosa državnih službenika, kao opće pravilo, izvan okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, "samo ukoliko javni službenici imaju ulogu povjerenika javne vlasti odgovorne za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (presuda Europskog suda za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, od 8. prosinca 1999., aplikacija br. 2854/95, stavak 66)".
- 31.Ovaj slučaj se tiče apelantovog prava da bude primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme u Općini Gračanica. Iako se radi o uposlenju u javnoj ustanovi, priroda poslova u konkretnom slučaju nije povjeravanje javne vlasti te nema težinu odgovornosti za "zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti".
Apelantova se prava, stoga, mogu podvesti pod zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 32.Iz dokumenata i informacija koji su podneseni Ustavnom sudu, proizlazi da je apelant u Općini Gračanica počeo raditi po osnovu radne obveze 1. travnja 1995. godine, da je radio kao referent za šumarstvo, a nakon toga kao koordinator za mjesne zajednice i to od 6. ožujka 1998. godine, kada je primljen u radni odnos na određeno vrijeme, koji mu je produžavan svaka tri mjeseca sve do 10. ožujka 1999. godine. Nakon toga, od Općine Gračanica nije dobio konačno rješenje do 12. siječnja 2000. godine, kada je dobio rješenje o rasporedu na poslove referenta za rad sa mjesnim zajednicama počevši od 1. siječnja 2000. godine. Općinski je načelnik Općine Gračanica 18. kolovoza 2000. godine donio rješenje o prestanku apelantovog radnog odnosa, zasnovanog na određeno vrijeme, sa 31. kolovozom 2000. godine.
- 33.Apelant se žali da je Kantonalni sud pogrešno primijenio Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u Federaciji BiH, čiji članak 11. sud nije procijenio, a u svezi članka 7. istog zakona, koji upućuje na primjenu općih propisa o radu za slučaj kada pitanja i odgovornosti iz radnog odnosa nisu uređena navedenim Zakonom.
- 34.Ustavni sud podsjeća da, iako nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, u posebnim slučajevima to može učiniti i ukoliko utvrdi da se krše ljudska prava i slobode i ukoliko činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
Obzirom da se apelant žali na nepravilnost postupka pred Kantonalnim sudom (proizvoljnu primjenu zakona koja je vodila prestanku radnog odnosa), Ustavni će sud ispitati postupak u ovom slučaju.
- 35.U svezi navoda apelanta da nije primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme zbog članstva u drugoj političkoj stranci, načelnik Općine Gračanica je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je apelantu prestao radni odnos u Općini Gračanica jer je bio zasnovan na određeno vrijeme, a da su tvrdnje apelanta da mu je radni odnos prestao zbog političke pripadnosti Stranci demokratske akcije neutemeljene.
- 36.Ustavni sud uočava da je neprijeporno da je apelant imao zasnovan radni odnos u Općini Gračanica na određeno vrijeme, i to od 6. ožujka 1998. godine do 31. kolovoza 2000. godine, što ni apelant nije negirao u postupku pred sudovima koji su odlučivali o ovom slučaju.
- 37.Ustavni sud nalazi da su sudovi pravilno odlučili da radni odnos na određeno vrijeme sa donošenjem posljednjeg rješenja, 1. siječnja 2000. godine, kojim je apelant raspoređen na poslove referenta za rad sa mjesnim zajednicama, nije mogao prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme.
- 38.Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud pravilno primijenio relevantne odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH (članak 11), koji propisuje uvjete i postupak za prijem u radni odnos i ocijenio da drukčije tumačenje relevantnog članka ne bi vodilo zakonitom cilju.
- 39.Ustavni sud ističe da faktični radni odnos u teoriji i praksi radnog prava nema utemeljenja da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, kako je to i ocijenio Kantonalni sud. Nadalje, pravna osnova za primjenu članka 7. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH u konkretnom slučaju nema pravnog uporišta, obzirom na to da je navedeni Zakon u odnosu na Zakon o radu lex specialis i derogira primjenu ovog propisa, koji u tom slučaju nema pravno djelovanje. Prema tome, Ustavni je sud ustanovio da je Kantonalni sud primijenio relevantnu zakonsku odredbu i da je dao obrazloženje zašto je ta odredba bila pravna osnova za sudsku odluku u konkretnom slučaju.
- 40.Stoga apelantovi prizivni navodi, prema kojima je Kantonalni sud povrijedio njegovo pravo na pravičan postupak, zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije, moraju biti odbijeni kao neutemeljeni.
Zabrana diskriminacije - članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članak 14. Europske konvencije.
- 41.Članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status."
- 42.Apelantovi se prizivi odnose i na diskriminaciju uživanja njegovog prava na rad pod općim jednakim uvjetima, kao i prava na jednakost pred zakonom glede njegovog prava na rad.
- 43.Aneks I Ustava Bosne i Hercegovine navodi, inter alia, i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kao dodatne sporazume o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini.
- 44.Članak 6. stavak 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima glasi:
"Države potpisnice ovog Pakta priznaju pravo na rad, koje podrazumijeva pravo svake osobe da dobije mogućnost da osigura sebi sredstva za život slobodno izabranim ili prihvaćenim radom, te će poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu ovog prava".
Članak 7. u relevantnom dijelu glasi:
"Države potpisnice ovog Pakta priznaju pravo svakome na uživanje pravičnih i povoljnih uvjeta rada, koji osiguravaju osobito:
- a)nagrađivanje koje, kao minimum, donosi svakom trudbeniku;
- i)pravičnu plaću i jednaku nagradu za rad jednake vrijednosti bez ikakve razlike...
- ii)pristojan život za njih i njihove obitelji prema odredbama ovog Pakta...".
Članak 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, u relevantnom dijelu, glasi:
"Svaki građanin ima pravo i mogućnost, bez ikakve diskriminacije spomenute u članku 2. i bez neutemeljenih ograničenja:
...
- c)biti primljen, pod općim jednakim uvjetima, u javne službe svoje zemlje".
- 45.Ustavni sud prije svega mora utvrditi je li se prema apelantu postupalo različito od drugih u istoj ili sličnoj situaciji. Svako različito postupanje se smatra diskriminacijskim ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ukoliko ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.
- 46.Apelant ističe da mu je radni odnos prestao i nije obnovljen zato što je zatečen na radu kao član Stranke demokratske akcije, a na vlast je u općini Gračanica došla nova stranka. Tužena strana ne osporava da je apelant bio uposlen u Općini na određeno vrijeme i ističe da njegov radni odnos, koji je zasnovan na određeno vrijeme, nije mogao prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme, jer bi se time izbjegla zakonska obveza primanja službenika preko natječaja, odnosno oglasa.
- 47.Prema pravnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, diskriminacija postoji samo ako se osoba ili grupa osoba u istoj situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (Europski sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. srpnja 1968., serija A, broj 6).
- 48.Ustavni sud podsjeća da se pitanje diskriminacije postavlja samo kada su osobe koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji tretirane na različit način. U konkretnom slučaju apelant glede prava na jednaku zaštitu zakona nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se, u stvari, radi o diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je navedeno u članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine ili člankom 14. Europske konvencije, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
- 49.Za navode apelanta da je prestanak njegovog radnog odnosa motiviran subjektivnim odnosom prema njemu i da nije posljedica objektivne nemogućnosti ostanka u radnom odnosu, Ustavni sud nije imao dokaze koji bi upućivali na moguću diskriminaciju.
- 45.
Stoga, Ustavni sud zaključuje da su prizivni navodi apelanta, koji se odnose na diskriminaciju glede uživanja njegovog prava na rad pod općim i jednakim uvjetima propisanim zakonom, a koje mu je uskratila Općina Gračanica, bez stvarnog utemeljenja i dokaza.
VIII - Zaključak
- 50.Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 51.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.