USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 119/03, rješavajući apelaciju M. V., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija M. V., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-477/02 od 21. listopada 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Krupske Rujiške - Novi Grad, kojeg zastupaju M. D. i D. Z., odvjetnici iz Prijedora, podnio je 26. studenoga 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Kž-477/02 od 21. listopada 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog je suda u Banjaluci zatraženo, 21. travnja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni je sud u Banjaluci, 10. svibnja 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda u Banjaluci je dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni je sud u Prijedoru, presudom broj K-75/01 od 29. kolovoza 2002. godine, proglasio krivim apelanta zbog kaznenog djela ugrožavanja javnog prometa iz članka 181. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srpske - posebni dio i osudio ga na novčanu kaznu u iznosu od 20.000.00 dinara koji je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
- 7.Protiv ove je presude branitelj apelanta izjavio priziv Okružnom sudu u Banjaluci zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
- 8.Okružno je javno tužiteljstvo Banjaluka, dopisom broj KTŽ-408/02 od 11. listopada 2004. godine, predložilo Okružnom sudu u Banjaluci da priziv branitelja okrivljenog odbije kao neutemeljen.
- 9.Presudom Okružnog suda u Banjaluci, broj Kž-477/02 od 21. listopada 2002. godine, djelomično je uvažen apelantov priziv i prvostupanjska presuda preinačena, tako da je učinjeno kazneno djelo sada okvalificirano kao kazneno djelo ugrožavanja javnog prometa iz članka 400. KZ RS za koje mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600 KM.
- 10.Protiv presude KŽ-477/02 je podnesena apelacija Ustavnom sudu.
IV - Relevantni propisi
- 11.Zakon o kaznenom postupku Republike Srpske, koji je važio u vrijeme donošenja pobijane presude ("Službeni list SFRH", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93 i 6/97):
Članak 370.
"(1) Kad spisi po prizivu stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik prizivnog vijeća određuje suca izvjestitelja.
Ako je riječ o kaznenom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužitelja, sudac izvjestitelj će spise dostaviti nadležnom javnom tužitelju koji je dužan razmotriti ih i bez odgađanja vratiti sudu.
(2) Javni tužitelj može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednicu vijeća
....".
Članak 371. u relevantnom dijelu, glasi:
"(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostupanjskim sudom (čl. 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučivati da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad to nisu zahtijevale, ako bi njihovo prisustvovanje bilo korisno za razjašnjenje stvari.
.....".
Članak 372.
"(1) Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održanog pretresa.
(2) Da li će održati pretres odlučuje drugostupanjski sud u sjednici vijeća".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant tvrdi da se Okružni sud u Banjaluci nije očitovao glede navoda iz njegovog priziva, te da nije bio obaviješten o sjednici vijeća Okružnog vijeća koje je odlučivalo o njegovom prizivu, a da je sjednici vijeća prisustvovao zamjenik okružnog javnog tužitelja. Time je povrijeđen princip jednakopravnosti stranaka čime je povrijeđen i Ustav Bosne i Hercegovine, odnosno članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pa predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine pobijanu presudu.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Okružni sud u Banjaluci navodi da su neutemeljeni apelantovi navodi da je u donošenju pobijane presude povrijeđen princip jednakopravnosti stranaka, jer je odluka donesena u sjednici vijeća na kojoj nisu prisustvovale stranke, što znači ni javni tužitelj. Tvrdnja apelanta da je sjednici prisustvovao zamjenik Okružnog javnog tužiteljstva je netočna i proizvoljna. Okružni sud, postupajući po apelantovom prizivu, nije postupao u smislu članka 371. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske, nije odlučivano u javnoj sjednici, na to i nije bio obvezan, jer nitko od stranaka nije zahtijevao da prisustvuje sjednici. Sud je ocijenio da odluku može donijeti na temelju pismenih podnesaka stranaka (apelantovog priziva i pismenog odgovora tužitelja), pa je navod apelanta u tom smislu lišen svakog osnova.
VI - Dopustivost
- 14.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Okružnog suda, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijana je presuda Okružnog suda broj Kž-477/02 donesena 21. listopada 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. studenoga 2002. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz članka 6. Europske konvencije, koji se odnosi na jednakopravnost stranaka u kaznenom postupku.
Pravo na pravično suđenje, na čiju povredu apelant ukazuje, zaštićeno je člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 19.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 20.Članak 6. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
2.....
- 3.Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
......
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;
...".
- 21.Jedan od temeljnih kriterija za pravičnu raspravu iz članka 6. Europske konvencije je princip jednakopravnosti stranaka, što podrazumijeva da strane u sporu imaju jednak proceduralni položaj tijekom suđenja. Drugi važan aspekt pravičnog suđenja je da postupak mora biti sukladan principu kontradiktornosti tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužitelj, kao i imati mogućnost da odgovori na iznesene navode, te mogućnost da iznese druge dokaze u svojoj obrani. Dalje, optuženi mora imati mogućnost da osobno prisustvuje suđenju. Ovo se prvenstveno odnosi na suđenje pred prvostupanjskim sudom.
- 22.Međutim, pravo na pravično suđenje također podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o prizivima, osim u slučaju kad je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada osobno prisustvovanje optuženog nije od značaja.
- 23.U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da su na saslušanju pred prvostupanjskim sudom bili prisutni optuženi (apelant) i njegov branitelj, kao i javni tužitelj.
- 24.Iz presude Okružnog suda u Banjaluci proizlazi da na sjednici vijeća, održanoj 21. listopada 2002. godine, nije prisustvovao optuženi ni njegov branitelj, a u odgovoru Okružnog suda od 5. svibnja 2004. godine tvrdi se da sjednici vijeća nisu prisustvovale stranke, znači ni javni tužitelj. Dalje se ističe da sud nije odlučivao u javnoj sjednici, u smislu članka 371. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske i da na to sud nije bio obvezan, a nitko od stranaka nije zahtijevao da prisustvuje sjednici.
Iz navedenog slijedi da nije došlo do povrede principa jednakopravnosti stranaka.
- 25.Ustavni sud zapaža da je postupak pred Okružnim sudom obuhvatio i novu ocjenu kaznenog djela i kazne apelantu. Dakle, postupak je bio takav da se apelant, odnosno njegov branitelj, mogao pozvati na pravo, sukladno članku 6. Europske konvencije, da prisustvuje i iznese svoj slučaj pred Okružnim sudom, bez obzira na činjenicu je li javni tužitelj prisustvovao sjednici ili ne.
- 26.U tom smislu, Ustavni sud uvažava izjašnjenje Okružnog suda da branitelj okrivljenog, koji je podnio priziv Okružnom sudu, nije zahtijevao da prisustvuje sjednici na kojoj će se razmatrati njegova priziv, a Ustavni sud, također, konstatira istu činjenicu na temelju uvida u priziv apelantovog branitelja, podnesen Okružnom sudu. Činjenica da je optuženog zastupao njegov branitelj, koji je kao stručna osoba morao znati da, ako je optuženi želio prisustvovati, on to mora zahtijevati od Okružnog suda, a ukoliko ne podnese takav zahtjev, to se može shvatiti kao da se on odrekao svog prava da se pojavi pred sudom. Ustavni sud naglašava da je postupak pred Okružnim sudom pokrenut po prizivu okrivljenog apelanta, odnosno njegovog branitelja, što znači da on nije rizikovao težu kaznu od one koju je već izrekao prvostupanjski sud.
- 27.Ustavni sud iz navedenih razloga nalazi da nije došlo do povrede članka 6. Europske konvencije, kada ni tužitelj ni optuženi ili njegov branitelj nisu prisustvovali sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o prizivu optuženog (apelanta). Ustavni sud smatra da narav slučaja o kojem se odlučivalo nije zahtijevala fizičko prisustvovanje optuženog niti je on to tražio, te da zato on nije stavljen u nejednakopravan položaj sa javnim tužiteljem.
VIII - Zaključak
- 28.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.