Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 146/02, rješavajući apelaciju Federalnog ministarstva obrane, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija Federalnog ministarstva obrane, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. Rev-78/01 od 6. lipnja 2002. godine i Pž-230/00 od 28. studenoga 2000. godine, i presude Višeg suda Mostar, broj Ps-77/97 od 6. svibnja 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Federalno ministarstvo obrane (u daljnjem tekstu: apelant) podnijelo je, 5. kolovoza 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), br. Rev-78/01 od 6. siječnja 2002. godine i Pž-230/00 od 28. studenoga 2000. godine, te presude Višeg suda Mostar (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Ps-77/97 od 6. svibnja 1999. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog je suda zatraženo, 19. svibnja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Prvostupanjskom presudom, broj Ps-77/97 od 6. svibnja 1999. godine, Viši je sud obvezao tuženu Federaciju Bosne i Hercegovine (Federalno ministarstvo obrane i pojedine vojne jedinice) (u daljnjem tekstu: tuženi) da tužitelju "Prominvest" - privatno poduzeće za inženjering poslove, trgovinu na veliko i vanjsku trgovinu, iz Konjica (u daljnjem tekstu: tužitelj), isplati 79.697,20 DEM, sa zateznom kamatom, počevši od pojedinačnih nadnevaka, i na pojedinačne iznose označene u izreci pobijanih presuda, pa do 31. ožujka 1996. godine, po stopi koju komercijalne banke u sjedištu tužitelja plaćaju na štedne uloge po viđenju na DEM, a od 1. travnja 1996. godine pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.972,00 KM.

Protiv navedene prvostupanjske presude tužena je pravodobno izjavila priziv drugostupanjskom sudu.

  • 6.
    Apelant je, prizivom od 5. srpnja 1999. godine, pobijao navedenu presudu iz svih razloga u smislu članka 335. Zakona o parničnom postupku
  • 7.
    Drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda, broj Pž-230/00 od 28. studenoga 2000. godine, apelantov je priziv djelomično uvažen i prvostupanjska presuda preinačena utoliko što je apelant obvezan da tužitelju, na dosuđeni iznos glavnog duga, isplati zatezne kamate u visini eskontne stope Narodne banke BiH uvećane za 20%, počevši od 1. travnja 1996. godine do 6. srpnja 1998. godine, umjesto po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate.
  • 8.
    Vrhovni je sud, presudom broj Rev-78/01 od 6. lipnja 2000. godine, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Vrhovnog suda, broj Pž-230/00 od 28. studenoga 2000. godine, reviziju odbio kao neutemeljenu.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službeni list SFRJ", broj 57/89) koji je preuzet Zakonom o potvrđivanju Uredbi sa zakonskom snagom ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94)

"Članak 1.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze plaća zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20%.

Obračun zatezne kamate obavlja se mjesečno primjenom konformne metode.

Članak 395.

Ako novčana obveza protivno posebnom saveznom zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno se ispunjenje može zahtijevati samo u domaćem novcu prema tečaju koji je važio u trenutku nastanka obveze".

Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/98)

"Članak 1.

Ovim se zakonom propisuje visina stope zatezne kamate za dužničko-povjeriteljske odnose, u slučaju kada dužnik kasni sa ispunjenjem novčane obveze.

Članak 2.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate, po stopi od 18% godišnje.

Za period kraći od godine dana primjenjuje se konformni način obračuna zatezne kamate.

Članak 3.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na dužničko-povjeriteljske odnose koji su uređeni drugim zakonom.

Članak 4.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o visini zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/96).

Članak 5.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03)

"Članak 394.

Kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica koji obveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo".

Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 42/98)

"Članak 375.

Revizijski će sud presudom odbiti reviziju kao neutemeljenu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti".

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 10.
      Prema sadržaju apelacije, apelant se žali da je presudama sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine povrijeđeno njegovo pravo na pravični postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Povredu prava na pravičan postupak apelant vidi u pogrešnom tumačenju i primjeni pojedinih odredbi materijalnih zakona, i to preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", br. 18/96 i 27/98), kao i odredbi članka 375. Zakona o parničnom postupku.

Apelant, naime, smatra da su sudovi trebali na konkretan slučaj primijeniti odredbe čl. 3., 6. i 8. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja ("Službene novine FBiH", broj 43/01 od 8. listopada 2001. godine), zatim odgovarajuće odredbe Uredbe o načinu utvrđivanja i realiziranja javnog duga Federacije BiH, nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH", broj 17/02 od 9. svibnja 1992. godine), Zakona o privremenoj obustavi od izvršenja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH", broj 38/98 od 15. listopada 1998. godine i 43/01), Zakona o Centralnoj banci BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 1/97), Odluke o povlačenju iz opticaja i zamjeni novčanica BH dinara ("Službeni glasnik BiH", broj 10/98) i članka 395. Zakona o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03).

Apelant je predložio da se apelacija usvoji, ukinu pobijane sudske odluke i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili da Ustavni sud odluči o meritumu ovog predmeta.

  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 11.
      Vrhovni je sud, u odgovoru na apelaciju, ostao kod razloga danih u pobijanim odlukama i predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

VI - Dopustivost

  • 12.
    U tijeku daljnjeg razmatranja dopustivosti apelacije naglašava se da, sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom su presude Vrhovnog suda br. Rev-78/01 od 6. lipnja 2002. godine i Pž-230/00 od 28. studenoga 2000. godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu Vrhovnog suda broj Rev-78/01 od 6. lipnja 2002. godine apelant primio 15. srpnja 2002. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 5. kolovoza 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • a)
    Pravo na pravičan postupak
    • 16.
      Ustavni će sud, prije svega, razmotriti pitanje navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Pravo na pravičan postupak je zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije.

  • 17.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke".

  • 18.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 19.
    Iz apelacije, podnesene Ustavnom sudu, proizlazi da se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalno-pravnih propisa.
  • 20.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje način na koji su sudovi utvrdili činjenice predmeta kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadržavao povredu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda U 17/00 od 4. svibnja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 17/01). Također, Ustavni sud napominje da nije nadležan preispitivati tumačenje ili način na koji su primijenili važeći zakon niži sudovi, osim u slučaju ako to tumačenje, odnosno primjena, krši ustavna prava (vidi odluku Ustavnog suda U 33/00 od 23. lipnja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 2/02). Osim toga, naglašava se da redoviti sudovi moraju uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi odluku Ustavnog suda U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19., "Službeni glasnik BiH", broj 24/02). Ova diskrecija, koju uživa svaki sud u kontradiktornom postupku, mora postojati radi efikasnosti vođenja postupka.
  • 21.
    Ustavni sud smatra da je u predmetnom slučaju spor oko naplate glavnice i zateznih kamata građansko-pravne naravi pa i kada se kao apelant pojavljuje državni organ (vidi odluku Ustavnog suda BiH, broj AP 39/03).
  • 22.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantiraju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka" (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije od 21. veljače 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36). Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68; Odluku Ustavnog suda, U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 23.
    Ustavni sud primjećuje da su sudovi u predmetnom slučaju na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili relevantne materijalno-pravne propise kada su tužiteljevo potraživanje, koje se odnosi na ugovorenu, a neisplaćenu cijenu izraženu u DEM za prodanu robu u tijeku 1994. i 1995. godine, dosudili u stranoj valuti (DEM). U navedenom je razdoblju bilo karakteristično opsežno plaćanje u stranoj valuti (posebno DEM), pa i legalno (na temelju odredbi Zakona o prodaji robe za strana sredstva plaćanja iz 1992. godine i Zakona o kupnji i prodaji određenih roba i za strana sredstva plaćanja iz 1993. godine). Utvrđeno je u tijeku sudskog postupka i to da je ugovaranje novčane obveze u stranim sredstvima plaćanja osobito bilo rašireno nakon široke legalizacije 1994. godine bezgotovinskog plaćanja u DEM u unutarnjem platnom prometu, da bi u 1995. godini ova valuta bila propisana kao isključivo obračunsko sredstvo Zakonom o unutarnjem platnom prometu ("Službene novine FBiH", broj 2/95). Pored toga, dosuđivanje potraživanja u stranoj valuti (DEM) je i sukladno načelu monetarnog nominalizma propisanog člankom 394. Zakona o obligacijskim odnosima.
  • 24.
    Oprečno apelantovim navodima, preinačenjem prvostupanjske presude u dijelu o kamatama, Vrhovni je sud pravilno zaključio u drugostupanjskoj presudi, primijenivši navedene materijalno-pravne propise, tj. relevantno materijalno pravo na konkretan slučaj. Jer, prema odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", broj 18/96), koji je primjenjivan od 1. listopada 1996. do 6. srpnja 1998. godine, stopa od 28% godišnje primjenjivana je samo na potraživanja koja potiču iz ugovora u gospodarstvu, pa kako prijeporno potraživanje predmetnog slučaja ne potiče iz takvog ugovora do stupanja na snagu 7. srpnja 1998. godine novog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine FBiH", broj 27/98), kojim je za sva potraživanja propisana zatezna kamata po stopi od 18% godišnje, primjenjuje se zatezna kamata prema odredbama Zakona koji je preuzet, dakle, po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uvećanoj za 20%. Slijedi da nižestupanjski sudovi nisu u ovom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo, kako to apelant navodi. Drugim riječima, pravilan je zaključak sudova kada su tužitelju potraživanje, koje se odnosi na ugovorenu a neisplaćenu cijenu izraženu u DEM za prodanu robu u tijeku 1994. i 1995. godine, dosudili u stranoj valuti.
  • 25.
    Ustavni sud smatra da je apelantu u predmetnom slučaju pružena mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima tijekom cjelokupnog sudskog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Također, sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije pobijao ni jednu specifičnu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj. Međutim, sudovi su dovoljno zorno obrazložili svoje odluke u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud, stoga, smatra da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.

b) Pravo na imovinu - članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka donesenog glede navodne povrede članka 6. Europske konvencije, nije nužno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII - Zaključak

  • 27.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.