USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1/03, rješavajući apelaciju S. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija S. B. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine, i presude Općinskog suda u Lukavcu, broj Mal-107/00 od 27. rujna 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca, podnio je 25. prosinca 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine, i presude Općinskog suda u Lukavcu, broj Mal-107/00 od 27. rujna 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli zatraženo je 1. travnja 2004. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor Kantonalnog suda u Tuzli Ustavnom je sudu dostavljen 19. travnja 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
- 5.Apelantu je 23. studenoga 1999. godine dostavljeno rješenje o izvršenju Općinskog suda u Lukavcu broj 250/99 od 11. siječnja 1999. godine kojim je utvrđena obveza naplate potraživanja JKP "Rad" Lukavac na ime glavnog duga povjeritelju u iznosu od 257,00 KM radi komunalnih usluga. Apelant je na ovo rješenje izjavio prigovor, pa je sud svojim rješenjem, broj I-250/99 od 22. svibnja 2000. godine, stavio van snage rješenje u dijelu kojim je određeno izvršenje i ukinuo sve provedene radnje, utvrdivši da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Isti je sud, svojim aktom broj I-923/98 od 4. rujna 2001. godine, potvrdio ranije doneseno rješenje.
- 6.Općinski je sud u Lukavcu, 27. rujna 2001. godine, donio presudu broj Mal-107/00 kojom je apelant obvezan na ime stanarine, grijanja, potrošnje vode i odvoza smeća platiti novčani iznos potraživanja od 257,00 KM uz zakonsku kamatu, počevši od 11. siječnja 1999. godine pa do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 80,00 KM od dana pravomoćnosti presude.
- 7.Kantonalni je sud u Tuzli, rješavajući apelantov priziv, donio presudu broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine kojom je apelantov priziv odbijen i prvostupanjska presuda potvrđena.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 29/03), relevantne odredbe glase:
Članak 262.
"(1) Povjeritelj u obveznom odnosu je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
(2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni sa njenim ispunjenjem, povjeritelj ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.
Članak 296.
(1) Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.
(2) Povjeritelj je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.
Članak 360.
(1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je povjeritelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.
Članak 361.
(1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjeritelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.Š...Ć
Članak 362.
Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
Članak 371.
Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.
Članak 372.
Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena davanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Članak 378.
(1) Zastarijevaju za jednu godinu:
- 1)Potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu. za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.
Članak 382.
Zastarijevanje ne teče:
- 2)Za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata glede potraživanja osoba na vojnoj dužnosti.Š...Ć
Članak 383.
Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje povjeritelju nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obveze".
- 9.U Zakonu o komunalnim djelatnostima ("Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", broj 20/90 i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 1/98), relevantne odredbe glase:
Članak 10.
"(1) Korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu.
(2) U slučaju spora između korisnika komunalne usluge i davatelja usluge nadležan je redovit sud".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se žali da mu je presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine, i presudom Općinskog suda u Lukavcu, broj Mal-107/00 od 27. rujna 2001. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), jer nije imao pravo na pošteno i pravično suđenje, obzirom na to da je očito, kako ističe apelant, na njegovu štetu povrijeđen zakon. Isto tako, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 1. uz Protokol broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 11.Apelant ističe da je kao raseljena osoba sa obitelji privremeno boravio u stanu u Lukavcu. On navodi da mu JKP "Rad" nije nikad ispostavio račun za komunalne usluge. Uredno je izmirivao sve obveze na ime komunalnih usluga za 1999. godinu. Apelant je imao i pritužbi na kvalitetu pruženih usluga, osobito grijanja, povodom čega se tri puta žalio komunalnom poduzeću. Apelant podvlači da nije u stanju platiti navedena potraživanja jer ima petočlanu obitelj koju izdržava sa svojim skromnim i neredovitim primanjima, kao i bolesnu kćer za koju mora osigurati lijekove.
- 12.Apelant smatra da je prijeporno potraživanje zastarjelo u smislu članka 378. Zakona o obligacionim odnosima. On smatra da je pobijanim presudama pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
- 13.On predlaže da Ustavni sud uvaži njegovu apelaciju i pobijane presude preinači, odnosno stavi van snage.
- 10.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud u Tuzli ističe da prigovore apelanta smatra neutemeljenim, o čemu je dao razjašnjenja u svojoj odluci. Apelant uglavnom ponavlja iste prigovore koje je isticao i protiv prvostupanjske odluke, a koje je Kantonalni sud ocijenio kao neutemeljene o čemu je dao razloge u svojoj presudi broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine.
- 15.Naime, i u apelaciji apelant ističe da mu JKP "Rad" nije nikad ispostavio bilo kakav račun, da je on u stanu privremeno boravio, da je imao pritužbi na grijanje, ali da kvar nikad nije otklonjen zbog čega je tri puta firmi ulagao priziv. Kantonalni sud u Tuzli ističe da sve to nije moglo značajnije uticati na njihovu odluku, jer je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 449. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 42/98). U tim sporovima, presuda ili rješenje kojim se takav spor okončava, a prema odredbi članka 458. stavak 1. istog zakona, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 336. stav 2. navedenog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne može zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
- 16.S tim u vezi, ponovljeni prigovor apelacije da je sporno potraživanje zastarjelo prema odredbi članka 378. Zakona o obligacijskim odnosima je irelevantan za odlučivanje, a i neutemeljen, kako je, sasvim pravilno, ocijenio i prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke.
- 17.Konačno, ističe se u odgovoru Kantonalnog suda u Tuzli, apelantov prigovor da nije u mogućnosti podmiriti navedena potraživanja jer ima petočlanu obitelj i bolesnu kćer, prema mišljenju ovog suda, prigovori su socijalnog karaktera i oni eventualno mogu uticati samo u postupku prinudnog izvršenja odluke. Sud zbog toga predlaže da se, radi svih iznijetih razloga, apelacije odbije kao neutemeljena.
- 14.
VI - Dopustivost
- 18.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
- 21.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine i presuda Općinskog suda u Lukavcu broj Mal-107/00 od 27. rujna 2001. godine protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 23. studenoga 2002. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 25. prosinca 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 22.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.
- 23.Slijedi da je predmetna apelacija dopustiva.
VII - Meritum
- 24.Apelant pobija navedenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-744/02 od 28. listopada 2002. godine i presudu Općinskog suda u Lukavcu broj Mal-107/00 od 27. rujna 2001. godine, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 1. uz Protokol broj 1 uz Europsku konvenciju.
- a)pravo na pravično suđenje
- a)
- 25.Pravo na pravičan postupak je zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije
Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 26.Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o izmirenju komunalnih usluga, što je obveza svakog nositelja stanarskog prava. O osnovi i visini takvih usluga donosi se, u principu, općinska odluka o naknadama komunalnih usluga. Apelantovi prigovori da nije koristio te usluge i da su one bile loše kvalitete pitanje je koje je trebalo raspraviti sa davateljem tih usluga. Sudovi su, međutim, pružili priliku apelantu da iznese te prigovore u kontradiktornom sudskom postupku, ocijenivši ih kao neutemeljene. Sudovi su saslušali ne samo stranke nego izvršili uvid u račune za isporučene komunalne usluge. Sudovi su, nakon provedenog postupka, stekli uvjerenje da su komunalne usluge izvršene ali da apelant nije u određenom vremenskom periodu te usluge plaćao. U tom smislu glase i izreke sudskih odluka da su prigovori apelanta na kvalitetu i kvantitet učinjenih komunalnih usluga, u osnovi, neprihvatljivi.
- 27.Dakle, Ustavni sud smatra da je apelantu u predmetnom slučaju pružena mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima tijekom cjelokupnog sudskog postupka, i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije pobio navode tužitelja niti dokazao da su njegova potraživanja komunalnih naknada neutemeljena. Osim toga, sudovi su uzeli u obzir sve navode apelanata. Sudovi su, dakle, dovoljno zorno obrazložili svoje odluke u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S tim u vezi Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do povrede procesnih pravila koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
- b)pravo na imovinu
- b)
Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(k) Pravo na imovinu".
Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 28.U predmetnom je slučaju riječ o naplati komunalnih usluga za koje apelant smatra da ih nije obvezan plaćati jer je ona, navodno, zastarjela u smislu citiranih odredbi Zakona o obligacijskim odnosima. I doista, u okviru ograničenja glede ostvarivanja građanskih prava spada i mogućnost prigovora zastare tužbenih zahtjeva (vidi aplikaciju bivšem Europskom povjerenstvu za ljudska prava broj 13674/88, od 14. travnja 1989., u predmetu Cyril Albert Warner v VB). Ovo je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određen vremenski period. Pri konkretnom reguliranju ovog pitanja, a prije svega određivanja roka zastarjelosti, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Ashingdane v VB, od 28. svibnja 1985. serija A, broj 93, stavak 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje tako regulirati da suštinski onemogući ili neopravdano oteža ostvarivanje ovih prava. Nadalje, glede prigovora zastare potraživanja sudovi su, prije svega, obrazložili svoje odluke navodeći materijalne propise tada važećeg Zakona o obligacijskim odnosima. Apsolutna zastara za potraživanja na temelju pruženih komunalnih usluga nastupa nakon (1) jedne godine od dospijeća potraživanja. Sudovi ističu da je potraživanje nastalo tijekom 1998. godine, a da je prijedlog komunalnog poduzeća za izvršenje podnijet 1999. godine.
- 29.Dakle, glede pitanja zastarjelosti, u članku 378. Zakona o obligacijskim odnosima je zorno propisano da protekom roka od jedne godine zastarijevaju potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga, izvršena za potrebe kućanstva. U predmetnom je slučaju prijedlog za naplatu potraživanja pokrenut u okviru predviđenog roka zastarjelosti, tako da se taj prigovor apelanta ne može prihvatiti. Dakle, prigovor tuženog koji se odnosi na zastarjelost potraživanja je neutemeljen zato što je tužitelj podnio prijedlog za dozvolu izvršenja 11. siječnja 1999. godine, te prema tome potraživanja nastala u tijeku 1998. godine nisu zastarjela u smislu članka 378. Zakona o obligacijskim odnosima. Ostali prigovori apelanta nisu takve naravi da utiču na zastarjelost, pa su ih sudovi kao neutemeljene s razlogom odbili.
- 30.Uzevši sve ovo u obzir, Ustavni sud nije našao povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dapače, riječ je o tipičnom slučaju utvrđivanja obveza građana koje su izričito izuzete stavkom 2. članka 1. gdje se kaže da "prethodne odredbe (misli se na odredbe prethodnog stavka o pravu na imovinu), međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".
- 31.Sudovi su dovoljno zorno obrazložili svoje presude iz kojih se vidi da nije došlo do povrede apelantovih prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dapače, riječ je o propisanoj zakonskoj obvezi plaćanja naknade za komunalne usluge, odnosno "naplati poreza, doprinosa ili taksi" u smislu značenja članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 32.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.