Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 17. svibnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/04.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 34/03, rješavajući apelaciju "Aditex" d.o.o. Srebrenik, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija "Aditex" d.o.o. Srebrenik, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    "Aditex" d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je, 29. studenoga 2001. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine. Apelant je naknadno, 29. siječnja 2002. godine, dopunio svoju apelaciju i dostavio presudu koju pobija apelacijom i koja je sada sastavni dio apelacije.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Sukladno članku 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 18. je srpnja 2003. godine, zatraženo od Kantonalnog suda i DD "Sarajevska pivara" Sarajevo, koje je bilo druga stranka u postupku u kojem je donesena presuda koja se pobija apelacijom, da odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 28. srpnja 2003. godine, a DD "Sarajevska pivara" Sarajevo 22. kolovoza 2003. godine. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu, sukladno članku 25. Poslovnika Ustavnog suda.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Presudom Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Mals-20/01 od 23. ožujka 2001. godine, tuženi je apelant obvezan tužitelju, DD "Sarajevska pivara" Sarajevo, na ime duga za isporučenu robu, isplatiti iznos od 2.605 KM i za zaprimljenu ambalažu iznos od 390 KM, sa zateznom kamatom, počevši od dana podnošenja tužbe, te mu naknaditi troškove parničnog postupka. Općinski je sud svoju presudu utemeljio na odredbama članka 493. Zakona o obligacijskim odnosima, jer je utvrdio da su tužitelj, kao prodavač, i tuženi apelant, kao kupac, bili u poslovnom odnosu, te da je iz tog poslovnog odnosa tuženi apelant dužan isplatiti određeni iznos za isporučeni višak robe i zaprimljenu ambalažu (količina piva veća od naručene), a koji je tuženi propustio odbiti u razumnom roku. Općinski je sud zaključio da se razumnim rokom, u konkretnom slučaju, ne može smatrati rok od dvije godine.
  • 6.
    Presudom Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine, apelantov priziv izjavljen protiv presude Općinskog suda, broj Mals-20/01 od 23. ožujka 2001. godine, odbijen je i potvrđena prvostupanjska presuda. Kantonalni je sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio provedene dokaze te pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Prizivne je prigovore tuženika ocijenio kao paušalne i upravljene na odgađanje plaćanja potraživanja tužitelju.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", broj 2/92, 13/93 i 13/94) relevantan je članak 493. stavak 1. koji glasi:

"Članak 493.

(1) Ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavač stvari određene po rodu dao veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak te je dužan platiti ga po istoj cijeni.

(...)"

  • 8.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 42/98 i 3/99), koji je bio na snazi u vrijeme kada su donesene osporene presude, relevantne odredbe glase:

"Članak 5.

Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. (...).

Članak 7.

Sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi utemeljenost zahtjeva.

(...)

Članak 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 203.

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Članak 204.

Dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

Koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud.

Članak 225.

Stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime, zanimanje i boravište.

Članak 336.

Bitna povreda parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Bitna povreda odredbi parničnog postupka uvijek postoji.

(...)

  • 13.
    ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u kojoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika...".

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 9.
      Apelant se žali da je presudom Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak. Tvrdi da u postupku pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom u Srebreniku nije saslušan ključni svjedok M. B., u to vrijeme komercijalista tužitelja, a izjava saslušanog svjedoka Đ. Š. nije uzeta u obzir, te da nije pribavljen original narudžbenice za robu, kao i da ne postoji ugovor o poslovnoj suradnji.
  • b)
    Odgovori na apelaciju
    • 10.
      Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je u presudi, broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine, dao pojašnjenje o svim prizivnim prigovorima apelanta, kao i o razlozima na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
    • 11.
      DD "Sarajevska pivara" Sarajevo pobija sve navode apelacije, smatrajući da je apelant imao pravično suđenje. Navodi da apelant nikad nije ni po nalogu suda dostavio adresu za saslušanje svjedoka M. B., da je saslušan svjedok Đ. Š. koji se nije mogao izjasniti o prijepornoj činjenici na koji način i u kojoj količini je dogovorena isporuka piva između parničnih stranaka. Dodaje i da je apelant imao mogućnost da na vrijeme obavijesti tužitelja o količini robe, što ovaj nije učinio sve dok tužitelj nije podnio prijedlog za izvršenje, odnosno tužbu, a tvrdnju da je roba bila pokvarena iznosi po prvi put na sudu, te da je neprijeporna činjenica da je apelant prvo usmeno (telefonom) kontaktirao sa tužiteljem, čime je potvrdio da je postojao usmeni dogovor.

VI - Dopustivost

  • 12.
    Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
  • 13.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. rujna 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 24. listopada 2001. godine, a apelaciju je podnio 29. studenoga 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud, općenito govoreći, nije nadležan vršiti provjeru utvrđivanja činjenica niti pravno tumačiti odluke redovitih sudova, osim ukoliko odluke redovitih sudova krše ustavna prava. To je u slučaju da odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očito proizvoljna, kad je došlo do povrede temeljnih procesnih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi i u drugim slučajevima).
  • 17.
    Apelant pobija presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da je povrijedila njegovo pravo na pravičan postupak, odnosno pravo na pravično suđenje, koje je zagarantirano člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
  • 18.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

  • 19.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, prva rečenica glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

Između ostalog, ova garancija, također, obuhvaća i pravo na jednakopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, poglavito prilikom izvođenja dokaza.

  • 20.
    Konkretni predmet se odnosi na spor po tužbi protiv apelanta radi plaćanja duga za višak isporučene robe, pa bi postupak u ovom sporu, koji je vođen pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom, mogao imati za konsekvencu lišavanje apelanta imovine za dosuđeni iznos ukoliko za to ne postoji pravni osnov. Stoga Ustavni sud zaključuje da se ovaj postupak odnosi na apelantovo građansko pravo i da se članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje i u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud će preispitati je li postupak pred tim sudovima bio fer onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 21.
    Ustavni sud uočava da su Kantonalni sud i, prethodno, Općinski sud, primjenjujući relevantne zakonske odredbe (članak 493. Zakona o obligacijskim odnosima), utvrdili da je tuženi apelant obvezan platiti za isporučeni višak robe koji je propustio u razumnom roku odbiti.
  • 22.
    Vezano za prigovore apelanta da sudovi nisu proveli dokaz saslušanja navodno ključnog svjedoka i pribavili original narudžbenice, da nisu uzeli u obzir izjavu jednog od saslušanih svjedoka, te da ne postoji ugovor o poslovnoj suradnji, Ustavni sud podsjeća da važan element pravičnog suđenja predstavlja princip jednakopravnosti stranaka, koji podrazumijeva da objema stranama mora da bude dana razumna mogućnost da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud za ljudska prava, presuda od 27. listopada 1993. A. 274 u predmetu Dombo Beheer B.V. protiv Holandije i Ustavni sud, odluka broj U 35/01 od 10. svibnja 2002. godine). Dalje Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona o parničnom postupku, koje su navedene u točki 8. ove odluke, a posebno na članak 204. tog zakona.
  • 23.
    Ustavni sud uočava da je Općinski sud izveo mnogobrojne dokaze (devet materijalnih dokaza, te saslušanje vještaka ekonomske struke i četiri svjedoka), s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, te da su sudovi uzeli u obzir sve navode i tvrdnje apelanta, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj, a svoje odluke su dovoljno zorno obrazložili. Štoviše, Općinski je sud više puta odgađao glavnu raspravu, jer na tri zakazana ročišta apelant nije pristupio, dajući mu priliku da se i na taj način izjasni o navodima protivne strane. Apelant je i to propustio učiniti, pa je glavna rasprava, prema članku 276. Zakona o parničnom postupku, održana u odsutnosti uredno obaviještenog apelantovog punomoćnika. Ustavni sud ocjenjuje da apelant u postupcima pred Kantonalnim i Općinskim sudom nije bio stavljen u podređen položaj u odnosu na protivnika, te da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
  • 24.
    Ustavni sud zaključuje da pobijana presuda nije povrijedila apelantova prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Na temelju članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.