USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. lipnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 28/02, rješavajući apelaciju "DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge Široki Brijeg, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić,sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija "DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge Široki Brijeg, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-587/01 od 10. siječnja 2002. godine i broj U-1469/01 od 24. siječnja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge (u daljnjem tekstu: apelant), iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Lj. D., apelantov ravnatelj, podnio je 19. veljače 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U- 587/01 od 10. siječnja 2002. godine. Naknadno, apelant je 6. ožujka 2002. godine podnio drugu apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1469/01 od 24. siječnja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni je sud 28. travnja 2004. godine, na temelju članka 21. stavak 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva financija, kao stranke u postupku, da dostave odgovore na apelacije.
- 3.Ustavni je sud 11. i 21. svibnja 2004. godine primio odgovore na apelacije od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva financija.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Rješenjem Carinarnice Grude, broj UP-1169/00 od 26. listopada 2000. godine, odbijen je apelantov zahtjev za povrat iznosa od 360.080,50 KM uplaćenog na ime posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini.
- 6.Također, rješenjem Carinarnice Grude, broj UP-40/01 od 22. siječnja 2001. godine, odbijen je apelantov zahtjev za povrat sredstava na ime posebne pristojbe - prelevmana za robu koja je uvezena u 1997. i 1998. godini u iznosu od 394.777,00 KM.
- 7.Federalno ministarstvo financija, rješenjem broj UP/II-05-1414/01 od 7. ožujka 2001. godine, odbilo je kao neutemeljen apelantov priziv podnesen protiv rješenja Carinarnice Grude broj UP-1169/00 od 26. listopada 2000. godine.
- 8.Također, rješenjem Federalnog ministarstva financija broj UP/II-05-2545/01 od 5. travnja 2001. godine odbijen je, kao neutemeljen, apelantov priziv podnesena protiv rješenja Carinarnice Grude broj UP-40/01 od 22. siječnja 2001. godine.
- 9.Apelant je tužbama, podnesenim Vrhovnom sudu, u upravnoj stvari povrata carinskih dažbina (posebne pristojbe) pokrenuo upravne sporove protiv akata tuženog Federalnog ministarstva financija, broj UP/II-05-1414/01 od 7. ožujka 2001. godine i broj UP/II-05-2545/01 od 5. travnja 2001. godine.
- 10.Vrhovni je sud, presudama broj U-587/01 od 10. siječnja 2002. godine i broj U-1469/01 od 24. siječnja 2002. godine, odbio tužbe, smatrajući da su rješenja carinskih upravnih organa donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenih odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog prava.
IV - Relevantni propisi
- 11.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)
"Članak 249.
(1) Ako se na temelju podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju, utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:
1)...
- 2)podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.
..."
Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)
"II
Vraćanje više naplaćenih dažbina iz točke I. ove odluke utvrđenih rješenjima carinarnica na temelju presude Vrhovnog suda donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za sve namjene.
...".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelant ističe da su pobijanim presudama Vrhovnog suda njegove tužbe, u upravnim sporovima protiv akata Federalnog ministarstva financija, odbijene zbog nepravodobno podnesenih zahtjeva za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine.
- 13.Iz navoda apelacije i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu proizlazi da apelant ukazuje da su mu pobijanim presudama povrijeđena prava garantirana čl. II/3.(e), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i odgovarajućim odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud trebao primijeniti Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, te da je različito postupao u identičnim pravnim situacijama. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelacije, ukine presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kao i rješenja Federalnog ministarstva financija i rješenja Carinarnice Grude, utvrdi povredu prava i naloži povrat imovine.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni je sud Federacije Bosne i Hercegovine naveo da se, u konkretnom slučaju, radi o zahtjevu za povrat posebne pristojbe za robu koja je uvezena u 1997. i 1998. godini za koju je naplaćena pristojba, a apelant je propustio zakonski rok za povrat te pristojbe. Vrhovni je sud predložio da se apelacije odbiju kao neutemeljene.
- 15.Federalno ministarstvo financija predlaže da Ustavni sud odbije apelacije, jer smatra da presudama Vrhovnog suda nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Europske konvencije.
- 14.
VI - Dopustivost
- 16.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijama su presude Vrhovnog suda protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijane su presude donesene 10. i 24. siječnja 2002. godine, a protiv njih je apelant podnio apelacije 19. veljače i 6. ožujka 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.(e), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 21.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 22.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć"
- 23.Apelant smatra da Vrhovni sud nije primijenio u konkretnom slučaju odgovarajući materijalni propis, ističući da mu je povrijeđeno i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 24.Pitanje koje se postavlja glede primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije jeste pitanje je li konkretan postupak predstavljao "spor o građanskim pravima i obvezama" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 1.Postojanje "spora" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 25.U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. listopada 1985. godine (serija A, broj 97, stavak 32).
- 26.U ovom predmetu razvidno proizlazi da je spor nastao tako što su carinski organi, radi povrata posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini CI Grude, u iznosu od 360.080,50 KM i 394.777,00 KM, na zahtjev apelanta pokrenuli postupke. Nakon okončanja postupka pred carinskim organima spor je nastavljen podnošenjem tužbi Vrhovnom sudu, koji je u upravnim sporovima po apelantovim tužbama protiv rješenja drugostupanjskog organa donio presude kojim se tužbe odbijaju.
- 27.Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnih sporova bilo utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava o kojima mogu ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima.
- 28.Međutim, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom i ukoliko je taj postupak obuhvaćen prizivom apelanta (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02).
- 2.Građanska prava i obveze
- 29.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza "građanska prava i obveze" je za strane ugovornice Europske konvencije imala svrhu utvrđivanja granica primjene članka 6. stavak 1. Konvencije. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obvezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirano kao "građansko".
- 30.U konkretnom predmetu apelant traži povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine u iznosima od 360.080,50 i 394.777,00 KM. Njegov zahtjev je zasnovan na Carinskom zakonu i Odluci o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu.
- 31.Ustavni je sud u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stajalište da, uopćeno govoreći, oblast poreznog i carinskog sustava potpada u okvir javnog prava, pa je samim tim izvan djelokruga zaštite članka 6. stavak 1. i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 32.Međutim, prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju je prihvatio Ustavni sud, "dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema domaćem zakonu" (vidi presudu Periscope protiv Francuske od 26. ožujka 1992. godine, točka 35.).
- 33.U predmetnom slučaju apelant navodi da, sukladno zakonima, ima pravo tražiti povrat određene sume više naplaćene carinske dažbine koja se ima smatrati imovinom. Neprijeporno je da je pravo na imovinu "građansko pravo". Također je rayvidno da je spor, koji se javio između apelanta i državnih organa, spor oko apelantovog prava na imovinu. Stoga, bez obzira na činjenicu da su o ovom pitanju u prva dva stupnja odlučivali carinski organi, spor je ekonomske naravi i u djelokrugu članka 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.
Poštivanje članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 34.Bez obzira na činjenicu da je članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju primjenjiv, Ustavni sud smatra da su presude Vrhovnog suda, kojim je odlučeno da se tužbe apelanta odbiju zbog nepoštivanja vremenskog roka koji je određen člankom 249. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, zakonite i da ne krše pravo na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud ističe da pravna sigurnost i izvršavanje pravde nisu mogući bez zakonskih odredbi koje određuju vremenske rokove za rješavanje sporova sudskim putem. Stoga su stranke, ukoliko žele ostvariti svoje pravo, dužne podići tužbe u vremenskim rokovima koji su propisani zakonom. U oprečnom, stranke moraju snositi posljedice nepoštivanja tih vremenskih rokova.
Ostali navodi iz apelacije
- 35.U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i na diskriminaciju koji su regulirani čl. II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 1. protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na članak 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati ove navode apelanta.
VIII - Zaključak
- 36.Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.