USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sutkinje Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine u predmetu broj U 56/03, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stav 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/04.
OBRAZLOŽENJE
Odbija se kao neutemeljena apelacija M. R., podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-617/01 od 26. studenoga 2001. godine, presude Općinskog suda Sanski Most, broj P-191/00 od 5. lipnja 2001. godine, i rješenja Općinskog suda Sanski Most, broj P-191/00 od 5. lipnja 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. R. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 14. ožujka 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-617/01 od 26. studenoga 2001. godine, presude Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-191/00 od 5. lipnja 2001. godine, i rješenja Općinskog suda, broj P-191/00 od 5. lipnja 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog je suda zatraženo, 9. rujna 2003. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor nije dostavljen.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 3.Apelant je sa Javnim poduzećem PTT Saobraćaja BiH - Direkcijom PTT Saobraćaja Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) zaključio ugovor o korištenju telefonskih usluga, tj. ugovor o pristupu iz članka 142. Zakona o obligacijskim odnosima, koji se primjenjuje u Federaciji BiH. Tuženi je, na ime izvršenih usluga, apelantu ispostavio račun u iznosu od 1.862 KM, koji apelant nije pravodobno uplatio. Tuženi je, zatim, na temelju zaključenog ugovora, sukladno članku 74. stavak 2. točka 2. Zakona o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama i točkom II Upute o primjeni ovog zakona, koji se odnose na pretplatničke odnose tuženog broj 04.1-021-4329/1-98 od 7. kolovoza 1998. godine, apelantu onemogućio korištenje telefonskih usluga.
- 4.Nakon izmirenja navedenih obveza, tuženi je stavio u funkciju apelantov telefon. S tim u vezi, ostalo je prijeporno postojanje apelantove obveze da plati telefonske usluge tuženom za period od 30. svibnja 1997. godine do 30. svibnja 1999. godine u iznosu od 1.862 KM, za koje apelant smatra da ih nije bio obvezan izmiriti.
- 5.Općinski je sud, presudom broj P-191/00 od 5. lipnja 2001. godine, odbio kao neutemeljenu apelantovu tužbu protiv tuženog radi isplate (vrijednost spora - 1.862 KM).
- 6.Kantonalni je sud, presudom broj Gž-617/01 od 26. studenoga 2001. godine, rješavajući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv presude Općinskog suda, broj P-191/00 od 5. lipnja 2001. godine i rješenja broj P-191/00 od 5. lipnja 2000. godine, priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio presudu i rješenje prvostupanjskog suda, smatrajući da je prvostupanjska presuda utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i da nisu utvrđene bitne povrede odredbi parničnog postupka. Odbijajući priziv protiv rješenja broj P-191/00 od 5. lipnja 2000. godine, Kantonalni je sud ustvrdio da je apelant, na ročištu pred Općinskim sudom 5. lipnja 2000. godine, povukao tužbu protiv tuženih M. H. iz D. Kamengrada i Općine Sanski Most.
IV - Relevantni propisi
- 7.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Članak 178.
Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti".
- 8.Zakon o preuzimanju Zakona o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/93 i 13/94)
"Članak 142.
(1) Opći uvjeti određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obvezuju kao i ove.
(2) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.
(3) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora.
(4) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi važe ove posljednje."
- 9.Zakon o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama ("Službeni list SFRJ", br. 2/86 i 26/90)
"Članak 74. stavak 2. točka 2.
PTT organizacija može pretplatnički telefon privremeno isključiti i ako telefonski pretplatnik ne izmiri svoje dugovanje iz pretplatničkog odnosa u roku od osam dana od dana prijema pismene opomene od PTT organizacije zbog duga koji nije izmirio u roku od osam dana od dana prijema računa, i to:
1)...
- 2)u roku od 30 dana - ako je telefonski pretplatnik bilo koja druga organizacija udruženog rada ili druga organizacija, odnosno organ ili pojedinac."
V - Apelacija
- 10.Apelant pobija navedene odluke Općinskog i Kantonalnog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalno-pravnih propisa i zbog bitnih povreda parničnog postupka, smatrajući da mu je pobijanim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
- 11.Predložio je da Ustavni sud apelaciju usvoji, ukine pobijane odluke Općinskog i Kantonalnog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
VI - Dopustivost
- 12.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-617/01 od 26. studenoga 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio u vremenskom razdoblju od 21. siječnja 2002. godine, kada ju je Kantonalni sud dostavio Općinskom sudu radi dostavljanja stranama u sporu, i 14. ožujka 2002. godine, kada je apelacija primljena u Ustavnom sudu, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje imovine iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(k) Pravo na imovinu".
- 17.Članak 1. Protokola broj uz Europsku konvenciju glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 18.Članak 1. Protokola broj 1 obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, jeste opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavku, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 19.Polazeći od činjenica navedenih u toč. 3., 4., 5. i 6. ove odluke, Ustavni je sud našao da je prvostupanjski sud raspravio i pravilno zaključio da je apelant bio u ugovornom odnosu sa tuženim i da je bio obvezan platiti tuženom telefonske obveze za period od 30. svibnja 1997. do 30. svibnja 1999. godine u iznosu od 1.862,00 KM, te da je pravilnom primjenom članka 178. Zakona o parničnom postupku (povlačenje tužbe) odlučio odbiti apelantov tužbeni zahtjev. Ustavni sud, stoga, smatra da su sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku pravilno zaključili da se apelant ne bi mogao osloboditi plaćanja utvrđene novčane obveze prema tuženom i da se ne bi mogla utvrditi obveza tuženog da apelantu vrati navedeni uplaćeni iznos.
- 20.Ustavni sud smatra da su sudovi pribavili i izveli čitav niz dokaza da bi utvrdili činjenično stanje i odlučili o cjelini apelantovog tužbenog zahtjeva o čemu postoje dokazi u sudskim spisima i dokumentima predočenim Ustavnom sudu. Prvostupanjska je presuda Općinskog suda u cijelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda.
- 21.Ustavni sud smatra da bi nepravilnost i greška glede apelantovih prizivnih navoda, koju je eventualno počinio Općinski sud, morala biti ispravljena u drugostupanjskom postupku i da iz spisa predmeta ne proizlazi bilo kakva nepravilnost koja bi uvjetovala drukčiju sudsku odluku.
- 22.Ustavni sud, također, nije ustanovio bilo kakve druge proceduralne nepravilnosti koje bi značile kršenje prava na mirno uživanje imovine, te smatra da pravo apelanta na mirno uživanje imovine nije povrijeđeno pobijanim sudskim odlukama, odnosno da je apelacija neutemeljena.
- 23.Iz navedenih razloga Ustavni sud smatra da apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno odredbe članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, nije povrijeđeno.
VIII - Zaključak
- 24.Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.