USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. svibnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 52/03, rješavajući apelaciju V. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija V. K., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-269/01 od 9. studenoga 2001. godine, i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj O-92/01 od 8. svibnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.V. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Trebinja, podnijela je, 18. siječnja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-269/01 od 9. studenoga 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj O-92/01 od 8. svibnja 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda je zatraženo, 16. veljače 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Ustavni sud nije primio odgovore na apelaciju od Okružnog suda i Osnovnog suda.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelantica je, rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj O-92/01 od 8. svibnja 2001. godine, proglašena testamentarnim i zakonskim nasljednikom iza umrlog oca N. K. Osnovni je sud tim rješenjem ustvrdio da zaostavštinu umrlog čine pokretne stvari koje su se zatekle u stanu u Trebinju, u ulici Omladinska br. 25 (u daljnjem tekstu: prijeporni stan) i određeni novčani iznosi. U obrazloženju rješenja je navedeno da prijeporni stan ne može biti predmetom nasljeđivanja u tom postupku jer na njemu nema stečenog prava vlasništva prema odredbama članka 20. Zakona o osnovnim imovinskopravnim odnosima. Dalje se u rješenju navodi da proizlazi iz podataka u spisu da umrli nema zaključen ugovor o otkupu stana, a ukoliko ugovor o otkupu stana bude zaključen, apelantica ima mogućnost dopunskim rješenjem o nasljeđivanju raspravljati o naslijeđu na stanu kao naknadno pronađenoj imovini.
- 6.Apelantica je podnijela priziv na rješenje Osnovnog suda od 8. svibnja 2001. godine, u kojoj je istaknula da taj sud nije, a trebao je, u ostavinsku masu unijeti novčani iznos koji je ostavitelj uplatio po temelju otkupa stana. Apelantica, dalje, navodi da, bez obzira što njen otac nije zaključio ugovor o otkupu stana, stan čini predmet ostavinske mase.
- 7.Okružni je sud, 9. studenoga 2001. godine, donio rješenje broj Gž-269/01 kojim je priziv apelantice odbio kao neutemeljen i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 8. svibnja 2001. godine. Okružni je sud u obrazloženju naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u predmet zaostavštine ne unese stanarsko pravo na prijepornom stanu, jer nasljednica ne dokazuje da je njen otac zaključio ugovor o otkupu stana i da se uknjižio kao etažni vlasnik u zemljišnoj knjizi, pa samim tim predmetni stan nije mogao ući u ostavinsku masu. Taj sud zaključuje da je stanarsko pravo u načelu van prometa, jer se to pravo stiče na temelju Zakona o stambenim odnosima, a ne može se nasljeđivati.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o osnovnim imovinskopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80)
"Članak 20.
Pravo vlasništva se stiče po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem.
Pravo vlasništva stiče se i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima određenim zakonom."
- 9.Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH, br. 14/84 i 12/87) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 19/93 i 22/93)
Članak 11. stavak 3.
"Š...Ć
Zabranjeno je prodavati odnosno kupovati ili na drugi način, oprečno odredbama ovog zakona, prenositi odnosno stjecati stanarsko pravo. Š...Ć"
Članak 22. stavak 1.
"Kad nositelj stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, a članovi njegovog obiteljskog kućanstva nastave sa korištenjem stana, ukoliko u stanu nije ostao bračni drug kao nositelj stanarskog prava, članovi obiteljskog kućanstva će sporazumno između sebe odrediti jednu osobu za nositelja stanarskog prava i o tome obavijestiti davatelja stana na korištenje. Š...Ć"
V - Apelacija
- 10.Apelantica navodi da je pobijanim odlukama redovitih sudova u Republici Srpskoj povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na pravično saslušanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ona navodi kako je neprijeporno da postoji uplata novčanih sredstava na ime otkupa stana, što predstavlja imovinu ostavitelja i što je trebalo ući u ostavinsku masu. Apelantica, dalje, navodi da samo stanarsko pravo predstavlja imovinu i da se smatra imovinskim pravom.
VI - Dopustivost
- 11.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 12.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 13.U konkretnom slučaju, odluka o posljednjem pravnom lijeku koja je predmet pobijanja apelacijom je rješenje Okružnog suda, broj Gž-269/01 od 9. studenoga 2001. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijano rješenje apelantica je primila 19. studenoga 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. siječnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 14.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 15.Apelantica navodi da je propustom sudova da u rješenje o nasljeđivanju unesu i stanarsko pravo nad stanom čiji je nositelj stanarskog prava bio njen otac i novčana sredstva koja je njen otac uplatio na ime otkupa predmetnog stana, povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine.
- a)Pravo na imovinu
- a)
Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(k) Pravo na imovinu."
Ove ustavne odredbe odgovaraju članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 16.Članak 1. Protokola broj 1 obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, je opće prirode, i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavku, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 17.Pojam "imovina" ne bi trebao biti tumačen na restriktivan način. Riječ "imovina" uključuje širok opseg imovinskih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 14/00, od 4. travnja 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 33/01). Sukladno svojoj dosadašnjoj praksi, Ustavni sud podsjeća da stanarsko pravo obuhvaća sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99, od 5. studenoga 1999., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/99). S druge strane, članak 1. Protokola broj 1 štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanja imovine u budućnosti, npr. kroz nasljedstvo (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Marcks protiv Belgije, tom 31., stavak 50).
- 18.Apelantica se žali da redoviti sudovi nisu u ostavinski postupak uključili stanarsko pravo na stanu njenog oca, kao ni iznos novčanih sredstava koji je uplaćen na ime otkupa predmetnog stana. Ustavni sud primjećuje da bi se, sukladno principu izraženom u prvoj i drugoj rečenici točke 16. ove odluke, apelantici mogla pružiti zaštita koju pruža ovaj članak da je stekla stanarsko pravo, odnosno da predmetni novčani iznos predstavlja njenu imovinu. Međutim, apelantica nije stekla ni jedno ni drugo, a obzirom na to da članak 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju ne uključuje pravo na stjecanje imovine - ovaj priziv apelantice se mora odbiti kao neutemeljen.
- 19.Ustavni sud zaključuje da pobijanim odlukama sudova nije povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- b)Pravo na pravično saslušanje
- b)
- 20.Apelantica pobija navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično saslušanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Ove ustavne odredbe odgovaraju članku 6. stavak 1. Europske konvencije koji, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Ustavni sud smatra da je u vezi sa ovim apelanticinim navodima potrebno, najprije, odgovoriti na pitanje može li se predmetni postupak pred redovitim sudovima smatrati "sporom" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 22.U svezi postojanja "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznijete u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. listopada 1985. godine (serija A, broj 97, stranice 14-15, stavak 32). Ustavni sud podsjeća na svoj već izraženi stav da ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja "spor" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, U-65/02 od 26. rujna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 43/03).
- 23.U svezi stava izraženog u točki 25. ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je apelanticin priziv da su redoviti sudovi postupili nepravično kada su odbili u predmet zaostavštine uključiti stanarsko pravo na stanu njenog oca, odnosno novčana sredstava uplaćena na ime otkupa stana, ratione materiae inkompatibilna sa Europskom konvencijom.
- c)Pravo na dom
- c)
- 24.Apelantica navodi da je pobijanim odlukama redovitih sudova došlo do povrede njenog prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine.
Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje".
Ova ustavna odredba odgovara članku 8. Europske konvencije, koji glasi:
"1. Svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske".
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanje nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih."
- 25.Ustavni sud podsjeća da je cilj članka 8. Europske konvencije, inter alia, zaštita pojedinca protiv neopravdanog miješanja države u nečije pravo na poštivanje doma. Ustavni sud, međutim, primjećuje da apelantica ničim nije potkrijepila svoju tvrdnju da je došlo do povrede njenog prava na dom, a iz pobijanih odluka redovitih sudova se ne može zaključiti da su sudovi svojim odlukama na bilo koji način povrijedili to njeno pravo. Proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu neutemeljena.
- 26.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
VIII - Zaključak
- 27.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.