USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. svibnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 109/03, rješavajući apelaciju S. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija S. B., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-886/01 od 17. travnja 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-286/01 od 17. rujna 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 24. lipnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-286/01 od 17. rujna 2001. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-886/01 od 17. travnja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Kantonalnog suda u Bihaću i M. S., zatraženo je, 26. ožujka 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni je sud u Bihaću dostavio odgovor 5. travnja 2004. godine, a M. S. nije dostavio odgovor.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
M. S., iz Sanskog Mosta, u svibnju 1999. godine je apelantu ponudio na prodaju vozilo marke Reno, s tim da će kupoprodajni ugovor zaključiti nakon što apelant prethodno isproba vozilo. Nakon što je apelant isprobao vozilo, utvrdio je da motor ima mane pa je obavijestio tuženog da nije voljan kupiti auto i vratio ga je supruzi tuženog M. S.
- 5.Apelant je 31. srpnja 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sanskom Mostu protiv M. S. radi raskida ugovora o kupoprodaji automobila i naknade kapare i troškova postupka.
- 6.U odgovoru na tužbu, tuženi je istaknuo da je apelantu uistinu prodao auto 6. svibnja 1999. godine. Međutim, kako je apelant tužbu Općinskom sudu podnio 31. srpnja 2001. godine, propustio je prekluzivni rok iz članka 500. Zakona o obligacijskim odnosima za ostvarivanje svojih prava.
- 7.Općinski je sud u Sanskom Mostu, presudom broj P-286/01 od 17. rujna 2001. godine, odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev uz konstataciju da je apelant propustio prekluzivni rok od jedne godine na ostvarivanje svojih prava u smislu članka 500. Zakona o obligacijskim odnosima.
- 8.Kantonalni je sud u Bihaću, rješavajući o prizivu apelanta, donio 17. travnja 2002. godine presudu broj Gž-886/01 kojom se priziv kao neutemeljen odbija, a prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV - Relevantni propisi
- 9.Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03)
"Članak 500.
(1) Prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavača o postojanju nedostataka gase se nakon isteka jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaču, izuzev ako je prodavaočevom prevarom kupac bio spriječen upotrijebiti ih.
..."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 10.U apelaciji se, između ostalog, navodi da Kantonalni sud, kao drugostupanjski, nije cijenio apelantove prizive niti po službenoj dužnosti, niti u odnosu na navode iz priziva, a niti je dao ocjenu prizivnih navoda.
- 11.Apelant smatra da su sudovi postupili protivno Zakonu o parničnom postupku, Zakonu o obligacijskim odnosima, Zakonu o sigurnosti prometa na putovima, Pravilniku o registraciji motornih vozila i priključnih vozila i Zakonu o vlasničkopravnim odnosima. Pobijanim presudama su, tvrdi apelant, povrijeđena njegova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
- 10.
- b)Odgovor na apelaciju
- 12.Kantonalni sud u Bihaću ističe da je kao drugostupanjski sud, rješavajući apelantov priziv, imao u vidu sve prizivne razloge za pobijanje prvostupanjske presude, kao i razloge o kojima vodi računa na temelju Zakona o parničnom postupku i donio odluku obrazlažući svoje razloge za to. Kako se apelacijom traži ukidanje pravomoćne presude prvostupanjskog suda iz razloga koje je apelant već koristio u prizivnom postupku i koji su svestrano razmotreni u postupku donošenja drugostupanjske presude, Kantonalni sud ostaje pri svom stajalištu danom u pobijanoj presudi i izražava svoje mišljenje da je apelacija neutemeljena.
- 12.
VI - Dopustivost
- 13.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Bihaću protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 26. lipnja 2002. godine, a njegov punomoćnik 20. lipnja 2002. godine. Apelacija Ustavnom sudu je podnesena 24. lipnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(k) i II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6., 13. i 17. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 19.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelant navodi da sud nije proveo dokaze niti je postupao po tužbi i u potpunosti utvrdio činjenično stanje vezano za postupanje apelanta nakon raskida ugovora.
- 21.Postupak pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu i Kantonalnim sudom u Bihaću su bili vezani za apelantova prava na raskid kupoprodajnog ugovora. Traženo pravo je, bez dvojbe, građansko pravo, tako da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima pravičan kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 22.Ustavni sud ističe da se postupci pred sudovima u konkretnom predmetu tiču primjene Zakona o obligacijskim odnosima. Prema Zakonu o parničnom postupku, koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih presuda, sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine raspravljaju i odlučuju, između ostalog, o imovinskim i drugim građanskopravnim odnosima fizičkih i pravnih osoba. Sud odlučuje koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 204). Ustavni sud uočava da je Općinski sud u tijeku dokaznog postupka, na raspravi održanoj 17. rujna 2001. godine, saslušao četiri svjedoka, apelanta i tuženog u svojstvu parničnih stranaka, te konstatirao da stranke nisu dostavile nove prijedloge za dopunu dokaznog postupka.
- 23.Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost u prizivnim postupcima, te da članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim.
- 24.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pravo koje regulira zakon i da je opće pravilo da sudovi ocijene provedene dokaze. Zadaća Ustavnog suda nije da odlučuje jesu li izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi je li postupak u cjelini pravedan.
- 25.U konkretnom slučaju, kao što je već navedeno, Općinski je sud proveo sve dokaze koje su stranke u postupku predložile.
- 26.Iz navedenog, Ustavni sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju sudovi postupali oprečno članku 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 27.Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(k) Pravo na imovinu".
Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 28.Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo je pravilo, navedeno u prvom stavku, opće prirode i ukazuje na princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavku, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana - drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
- 29.Riječ "imovina" uključuje široki opseg imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 33/01. Pravo za koje apelant tvrdi da ga je stekao, moglo bi se smatrati imovinom ukoliko za to postoji pravna osnova.
- 30.U konkretnom je slučaju apelant, doista, vratio kupljeno vozilo, ali je tek nakon proteka više od dvije godine putem suda zatražio ostvarivanje svojih prava. Međutim, Osnovni sud, a potom i Kantonalni sud, ocijenili su tužbeni zahtjev apelanta kao neutemeljen, pozivajući se na odredbu članka 500. Zakona o obligacijskim odnosima prema kojoj se prava kupca (u ovom slučaju apelanta), koji je pravodobno obavijestio prodavača o postojanju nedostataka, gase nakon isteka jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaču. Znači, kupac je dužan u prekluzivnom roku od godine dana od dana odašiljanja obavještenja prodavaču svoje pravo zbog nedostatka na stvari otpočeti koristiti odnosno prodavaču, odnosno sudu, postaviti zahtjev za korištenje svojih prava. Ukoliko u ovom roku on to ne učini, odnosna prava mu propadaju, on ih više ne može postavljati.
- 31.Ustavni sud zaključuje da pobijanim presudama nisu povrijeđena apelantova prava na imovinu, u smislu navedenih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, jer apelant nije podnio tužbu sudu za rješavanje spora u zakonom utvrđenom roku, pa stoga i snosi posljedice nepoštivanja tog roka.
Ostali navodi
- 32.U svjetlu zaključaka glede čl. II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da nije nužno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII - Zaključak
- 33.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.