Aktio

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH

Odluka o odobravanju Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za hemiju definisane na ishodima učenja

Na osnovu člana 8. i 10. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje ("Službeni glasnik BiH", broj 88/07), na prijedlog direktorice Agencije, Odbor Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, na 16. sjednici održanoj 19. 06. 2017. godine, donosi

ODLUKU
O ODOBRAVANJU ZAJEDNIČKE JEZGRE NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA HEMIJU DEFINISANE NA ISHODIMA UČENJA

Član 1.Predmet Odluke

Odobrava se Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za hemiju definisana na ishodima učenja (u daljem tekstu: ZJNPP za hemiju), koja čini sastavni dio ove Odluke.

Član 2.Sadržaj i primjena Odluke

ZJNPP za hemiju sadrži definisane ishode učenja za nastavne predmete koji izučavaju hemiju i primjenjivat će se u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini.

Član 3.Preporuka obrazovnim vlastima

Daje se preporuka nadležnim obrazovnim vlastima da izvrše usklađivanje primjene odobrene ZJNPP za hemiju u nastavne planove i programe za osnovno i srednje obrazovanje te da osiguraju da se ZJNPP za hemiju primjenjuje u osnovnim i srednjim školama na području iz svoje nadležnosti.

Član 4.Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".

Broj 01-07-1-578/17
19. juna 2017. godine
Mostar

Predsjedavajuća
Zdenka Leženić, s. r.

ZAJEDNIČKA JEZGRA NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA HEMIJU DEFINISANA NA ISHODIMA UČENJA

Mostar, 2017.

ZJNPP za hemiju definisana na ishodima učenja

Koordinatorica projekta:

Mr. sc. Marija Naletilić

Konsultant:

Dr. sc. Zora Pilić

Projektni tim:

Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Marija Naletilić, voditeljica projekta, šefica Odjeljenja za Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa
Mate Živković, stručni savjetnik za predmetnu nastavu

Prevod sa engleskog jezika:

Svjetlana Bjelić, prevoditeljica/izvršna asistentica

Radna grupa:

Amela Medar, Jasmina Pezo, Tima Žugor, mr. sci. Dika Makota, Edina Galić, Daliborka Bojbaša, Amela Begović, Ivana Ivančić, Jelena Puce, Dubravka Prskalo, Marija Barišić, Adisa Rahimić
Projekt podržao Save the Children u BiH
Napomena
Izrazi koji su napisani samo u jednom gramatičkom rodu se odnose podjednako na ženski i muški rod.

UVOD

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) je izradila Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa (ZJNPP) za hemiju definisanu na ishodima učenja po već utvrđenoj metodologiji razvoja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa: definisane su oblasti, a za svaku oblast definisane su komponente koje odražavaju logičku strukturu oblasti, a za svaku komponentu su definisani ishodi učenja 1 te za svaki ishod učenja su definisani pokazatelji koji odražavaju stepen dostizanja ishoda učenja. Pokazatelji su definisani u skladu s razvojnim uzrastom djece na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (uzrast od 14, 15 godina) i na kraju srednjoškolskog obrazovanja (uzrast od 18, 19 godina). U periodu od septembra do kraja novembra 2016. godine je realizovan proces izrade Dokumenta, a u decembru 2016. godine su završeni okrugli stolovi, na kojim su nastavnici i profesori, direktno uključeni u odgojno-obrazovni proces, imali uvid u Dokument i priliku dati komentare, nakon čega je urađena revizija Dokumenta, kako bi se izradila konačna verzija.
Polazna osnova za izradu Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za hemiju definisana na ishodima učenja je Identifikacija ključnih kompetencija i životnih vještina u BiH (2011.), te rezultati analize važećih NPP u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Velikoj Britaniji.
Tokom definisanja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za hemiju definisane na ishodima učenja su učestvovali predstavnici pedagoških zavoda, Zavoda za školstvo Mostar, nastavnici, srednjoškolski profesori, univerzitetski profesori i stručni savjetnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Pri definisanju mjerljivih, konkretnih i jasnih ishoda učenja i pokazatelja 2 Radna grupa je koristila aktivne glagole u prezentu, na osnovu revidirane Blumove taksonomije, koji odražavaju znanje, vještine i stavove, odnosno kompetencije važne za život u 21. vijeku.
Temelji učenja hemije su:
- proučavanje sastava, svojstava i promjene tvari, te izmjene energije do koje dolazi pri fizikalnim i hemijskim promjenama;
- razumijevanje prirodnih pojava, kao i pojava iz svakodnevnog života, pri čemu se polazi od opažanja i ogleda kako bi se potaklo razvijanje logičkog i kreativnog mišljenja;
- razvoj sposobnosti uočavanja i analiziranja pojava i promjena, ali i vrednovanje rezultata i donošenje zaključaka (na temelju vlastitih rezultata);
- razvoj pravilnog odnosa prema prirodi i okolini u;
- osposobljavanje učenika za primjenu hemijskih znanja u svakodnevnom životu pri čemu je naglasak na naučno-istraživačkom pristupu u čijoj je osnovi pokus. Izvođenje pokusa omogućava učeniku da do spoznaja dolazi aktivnim putem i pritom svoje sposobnosti razvija praktičnim radom, percepcijom i misaonim djelovanjem;
- poticanje na izabiranje i izvođenje pokusa koji će istovremeno potaknuti samostalnost i stvaralaštvo i na taj način izučavaju mnoge hemijske promjene (bilo da se odvijaju spontano u prirodi ili koje se iniciraju u hemijskom laboratoriju).
Takođe, uključene su ključne kompetencije učiti kako se uči, matematička pismenost, kompetencija u nauci i tehnologiji, informatička pismenost, jezičko-komunikacijska kompetencija, kreativno-produktivna kompetencija i tjelesno-zdravstvena kompetencija. Pobrojane ključne kompetencije su uključene u Dokumentu kao prožimajuće teme za hemiju u definisanim pokazateljima. 3
Cilj Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za hemiju definisane na ishodima učenja je:
pobuđivanje interesa za hemiju i prirodnjačke nauke, usvajanje i primjena hemijske simbolike i terminologije, razvijanje samostalnosti, kreativnosti i originalnosti, razvijanje stvaralačkog i kritičkog mišljenja, realizacija vlastitih ideja i razumijevanje principa naučnog i etičkog pristupa istraživanju, razvijanje i primjena analitičkih vještina (vještina za rješavanje problema), primjena nauke u tehnici i tehnologiji, spoznaja uticaja hemije na razvoj materijala s kojim se svakodnevno susreću, kvalitet života, korištenje prirodnih resursa i energije, te razvijaju kritički odnos prema uticaju hemijskih tvari i hemijske tehnologije na okolinu. Stiču se znanja i vještine kako kvalitetno predstaviti dostignute nastavno-istraživačke rezultate i povezivati ih u nova znanja i vještine.
Sve što nas okružuje je sastavljeno od tvari (jednostavnih ili složenih), pa je i hemija kao nauka široko zastupljena u mnogim područjima ljudskog djelovanja od prirodnjačkog, biomedicinskog, biotehničkog do tehničkog i interdisciplinarnih područja.

Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za hemiju definisana na ishodima učenja

OBLAST 1: TVARI

Komponenta 1: Struktura i svojstva tvari

Ishodi učenja:

1. razlikuje sastav i vrstu tvari

2. analizira građu tvari

3. povezuje strukturu i svojstva tvari

4. primjenjuje hemijsku simboliku za opisivanje sastava tvari

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja

i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja

i obrazovanja (18/19 god.)

1.a. Razlikuje čiste tvari (atomi, molekule)

i smjese (homogene i heterogene).

1.b. Navodi temeljna fizikalna svojstva tvari (gustoća, agregatno stanje, vrelište, talište).

1.c. Navodi hemijska svojstva tvari (reaktivnost, kiselost, bazičnost).

1.d. Razlikuje temeljne postupke odvajanja smjesa tvari (taloženje, dekantiranje, filtriranje, destiliranje).

1.a. Razlikuje slijedeće pojmove: atomski i maseni broj, nuklid, izotop, izoelektronska čestica.

1.b. Istražuje povezanost strukture atoma i položaja u PSE (elektronska konfiguracija, energija jonizacije, elektronski afinitet)

1.c. Određuje empirijsku i molekulsku formulu na temelju eksperimentalnih podataka.

1.d. Izabire prikladne fizikalne i hemijske postupke odjeljivanja sastojaka (smjese na temelju poznavanja sastava iste).

2.a. Iskazuje čestičnu građu tvari

(atomi i molekule).

2.b. Povezuje tipove hemijskih veza  (jonsku, kovalentnu i metalnu) s položajem u PSE.

2.c. Opisuje razliku između fizičkih i hemijskih pojava (otapanje, gorenje).

2.a. Argumentuje razlike između pravih otopina, koloidnih otopina i grubih disperzija.

2.d. Identifikuje tvari na osnovu rezultata ogleda (bojenje plamena).

2.b. Analizira svojstva kiselina i baza po Arrheniusu, Brønstedu i Lewisu.

2.c. Istražuje svojstva pufera.

3.a. Razlikuje električki neutralne čestice (atomi, molekule) od električki nabijenih čestica (joni).

3.a. Uspoređuje polumjere atoma (atomski, jonski, kovalentni, van der Waalsov)

3.b. Povezuje osobine hemijskih elemenata s njihovim položajem u periodnom sistemu elemenata (valencija).

3.b. Povezuje svojstva tvari s vrstom hemijske veze, te na temelju građe molekule predviđa fizikalna i hemijska svojstva  spojeva.

3.c. Povezuje fizikalna i hemijska svojstva organskih spojeva sa strukturom molekula i vrstom funkcijske grupe.

3.d. Povezuje strukturu tvari s međumolekulskim silama i objašnjava karakteristike  agregatnih stanja tvari (čvrsto, tekuće, plinovito).

4.a. Razumije da hemijska simbolika ima kvantitativno i kvalitativno značenja (simboli, formule).

4.b. Razlikuje pojmove Ar, Mr, M  i n.

4.c. Prepoznaje hemijske promjene i piše jednačine hemijskih reakcija.

4.d. Razlikuje stehiometrijske koeficijente i indekse.

4.a. Prikazuje čestičnu građu anorganskih i organskih tvari.

4.b. Prikazuje hemijske promjene jednačinama.

4.c. Analizira reakcije: (oksidacije, neutralizacije, taložne i  redoks reakcije).

Komponenta 2: Stehiometrijski zakoni

Ishodi učenja:

1. primjenjuje stehiometrijske zakone

2. provodi postupke za dokazivanje stehiometrijskih zakona

3. procjenjuje aktivnosti na dokazivanju stehiometrijskih zakona

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja

i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja

i obrazovanja (18/19 god.)

1.a. Definiše osnovne hemijske zakone (zakon o održanju mase, zakon o stalnim odnosima masa).

1.b. Povezuje hemijske reakcije sa stehiometrijskim zakonima.

1.a. Objašnjava stehiometrijske zakone na konkretnim primjerima.

1.b. Samostalno vrši proračun i analizu dobijenih podataka stehiometrijskim izračunavanjima.

2.a. Pravilno koristi mjerne jedinice SI sustava.

2.a. Pravilno povezuje fizikalno-hemijske veličine i mjerne jedinice SI sistema.

2.b. Navodi matematičke izraze pri izračunavanju stehiometrijskih ovisnosti.

2.b. Povezuje rezultate eksperimenata sa stehiometrijskim zakonima.

2.c. Izračunava kvantitativne (mjerljive) odnose između reaktanata i produkata, te množine tvari na temelju jednačina hemijskih reakcija.

2.c. Samostalno kombinuje matematičke izraze pri rješavanju složenih stehiometrijskih zadataka.

 

2.d. Izračunava količine reaktanata i produkata na temelju stehiometrijske jednačine hemijske reakcije.

3.a. Utvrđuje vezu između mase, količine i brojnosti jedinki.

3.a. Uspoređuje različite parametre (masa, volumen, količina tvari, tlak, temperatura) i izvodi zaključke na temelju stehiometrijskih ovisnosti.

3.b. Uspoređuje različite parametre (masa, količina) koristeći stehiometrijske zakone.

3.c. Iskazuje računom procentni sastav tvari (maseni udio).

3.b. Iskazuje računom koncentracije otopina (količinska, masena, procentna, molni udio).

Komponenta 3: Hemija životne okoline

Ishodi učenja:

1. prepoznaje uticaj hemijskih tvari na životnu okolinu

2. analizira uticaj tvari na okolinu

3. kritički razmatra upotrebu tvari i njihov uticaj na okolinu

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja

i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja

i obrazovanja (18/19 god.)

1.a. Navodi primjere promjena u životnoj okolini kao posljedicu hemijskih djelovanja.

1.a. Prepoznaje neusklađenost razvoja savremenog društva i očuvanja životne okoline.

1.b. Istražuje promjene u okolini metodom promatranja.

1.b. Objašnjava hemijske promjene tvari i uspoređuje uticaj različitih faktora na okolinu (industrijski zagađivači, saobraćaj, deponije).

2.a. Uočava uticaj tvari na okolinu ( kisele kiše, efekt staklenika).

2.a. Analizira fizikalno-hemijske parametre na primjerima u atmosferi, hidrosferi i geosferi.

2.b. Navodi primjere zagađenja podzemnih voda (otpadne vode iz industrije, deponije otpada).

2.b. Analizira  kružne cikluse nemetala, te argumentuje kakve štetne posljedice nastaju u atmosferi ako se ciklusi naruše.

2.c. Provodi istraživanje prirodnih pojava uz pomoć hemijskih eksperimenata (nastajanje špiljskih ukrasa, taloženje i otapanje “kamenca”...).

3.a. Analizira sortiranje otpada kao prvufaza gospodarenja otpadom.

3.a. Kritički procjenjuje uticaj hemijskih promjena na okolinu( gorenje, kisele kiše, staklenički plinovi, korozija, učinak umjetnih gnojiva).

3.b. Razmatra metode gospodarenja otpadom (recikliranje, kompostiranje, deponovanje, spaljivanje).

Komponenta 4: Prikazivanje eksperimentalnih rezultata

Ishodi učenja:

1. prikuplja podatke iz različitih izvora

2. primjenjuje matematičke vještine

3. uočava zakonitosti podataka prikazanih modelima, tabelama i grafikonima

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja

i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja

i obrazovanja (18/19 god.)

1.a. Izvodi mjerenja (masa, volumen, temperatura, pH) i postupke odjeljivanje sastojaka iz smjesa (taloženje, dekantacija, filtracija, destilacija sublimacija, kristalizacija).

1.a. Dovodi u vezu promjenu koncentracije reaktanata i produkata u ovisnosti o vremenu.

1.b. Dokazuje ogledima osnovne stehiometrijske zakone (zakon o očuvanju mase, zakon o stalnim omjerima masa ...).

1.b. Izračunava potencijal elektohemijskih članaka.

1.c. Izračunava pH vrijednost otopina.

 

1.d. Uspoređuje eksperimentom dobijene podatke uz pomoć crteža, tablela ili grafikona pravilno označavajući koordinacijske ose.

2.a. Izračunava: maseni i volumni udio, broj jedinki,  masu tvari, količinu tvari.

2.a. Kombinuje matematičke izraze pri rješavanju složenih zadataka.

 

2.b. Uspoređuje dobijene veličine (n, m, V, ρ, c, γ, ω) pišući odgovarajuće matematičke izraze.

3.a. Koristi tabelarne i grafičke prikaze te objašnjava dobijene rezultate.

3.a. Sistematizuje podatke dobijene analizom različitih uzoraka i pravilno ih obrađuje.

3.b. Koristi se informacionim tehnologijama u prezentovanju građe tvari.

3.b. Koristi se informacionim tehnologijama u prikazivanju fizikalno-hemijskih promjena tvari.

OBLAST 2: STRUKTURA I FUNKCIONALNA POVEZANOST PROCESA U PRIRODI

Komponenta 1: Metali i nemetali

Ishodi učenja:

1. utvrđuje osobine, sastav i vrstu tvari

2. povezuje građu i svojstva elementarnih tvari s njihovim položajem u PSE

3. analizira hemijske promjene metala i nemetala

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja

i obrazovanja (14/15 god.)

kraj srednjoškolskog odgoja

i obrazovanja (18/19 god.)

1.a. Navodi zastupljenost metala i nemetala u zemljinoj kori (reaktivnost metala i nemetala, plemeniti metali, biološki značaj metala).

1.b. Definiše osnovne vrste anorganskih spojeva (kiseline, baze, soli, oksidi).

1.c. Zaključuje na temelju pokusa da iz elementarnih tvari nastaju nove tvari (hemijski spoj).

1.a. Navodi izvore elementa i spojeva u prirodi.

1.b. Navodi značaj, svojstva i dobijanje alkalnih metala, zemnoalkalnih metala, elemenata 13. 14. 15. 16. i 17. grupe PSE.

1.c. Primjenjuje simbolične prikaze potrebne za opisivanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava vazduha, vode i zemljine kore.

2.a. Povezuje periodičnost svojstava elemenata s njihovim položajem u PSE (grupe i periode, položaj metala i nemetala).

2.a. Utvrđuje položaj metala i nemetala  u PSE  i njihov značaj.

 

2.b. Uspoređuje osobine metala i nemetala ukazujući na građu njihovih atoma.

2.b. Predviđa promjenu fizikalnih svojstava atoma hemijskih elemenata (prečnik atoma, energija jonizacije, elektronski afinitet, elektronegativnost) na temelju zakona periodičnosti.

2.c. Objašnjava tipične reakcije metala i nemetala na temelju položaja u PSE.

2.c. Primjerima argumentuje hemijsku sličnost elemenata po grupama PSE (oksidi, baze, kiseline).

 

2.d. Uspoređuje građu i svojstva metala i nemetala.

2.e. Povezuje kristalnu strukturu metala i metalnu vezu sa svojstvima metala.

3.a. Objašnjava osobine, postupke dobijanja i upotrebu tehnički važnih metala (Fe, Al, Cu).

3.b Objašnjava osobine, postupke dobijanja i upotrebu važnijih nemetala (H2, O2, N2, Cl2, S).

3.a. Analizira  reakcije dobijanja, karakteristične reakcije i važnije spojeve: alkalnih metala, zemnoalkalnih metala, elemenata 13. 14. 15. 16. i 17. grupe PSE.

3.b. Prikazuje karakteristične reakcije i reakcije dobijanja metala i nemetala uz pomoć odgovarajućih hemijskih jednačina.

3.c. Koristi hemijske jednačine za opisivanje postupaka dobijanja odabranih metala i nemetala.

 

Komponenta 2: Anorganske i organske tvari

Ishodi učenja:

1. analizira fizikalne i hemijske promjene

2. utvrđuje uslove ravnoteže

3. analizira fizikalno-hemijske promjene anorganskih i organskih tvari

Pokazatelji u skladu sa uzrastom učenika za:

kraj devetogodišnjeg odgoja