Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 30. siječnja 2004. godine, donio

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/04.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Tudor Pantiru, dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Feldman, sudac

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Utvrđuje se da je članak 19.8. stavak 3. (ranije članak 18.8. stavak 3.) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02) sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), 8. veljače 2002. godine, 33 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) podnijela su zahtjev za ocjenom ustavnosti članka 18.8. stavak 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    U tijeku postupka pred Ustavnim sudom odredbom članka 18. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 20/02) izvršeno je prenumeriranje poglavlja Izbornog zakona (dosadašnje poglavlje 18. postalo je poglavlje 19), tako da je pobijani članak 18.8. stavak 3. sada članak 19.8. stavak 3.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    Zahtjev je, sukladno članku 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, proslijeđen 27. veljače 2002. godine Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine - radi dostavljanja odgovora.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije dostavila svoj odgovor.

III - Zahtjev

  • 4.
    Podnositelji zahtjeva smatraju da je pobijana "odredba Zakona oprečna Ustavu Bosne i Hercegovine, Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka i drugim dodatnim sporazumima o ljudskim pravima koji se, u smislu Aneksa 1 na Ustav Bosne i Hercegovine i članka 1. točka 13. Sporazuma o ljudskim pravima, primjenjuju u Bosni i Hercegovini i čine sastavni dio Ustava." Naime, kako navode podnositelji zahtjeva, preambula Ustava Bosne i Hercegovine, u svojoj prvoj alineji, polazi od "poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti", a član 1. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka propisuje "sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima". Člankom 2. Deklaracije je propisano "svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj....". Člankom 7. Deklaracije je propisano "svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu zakona....". Uz to, članak 1. Sporazuma o ljudskim pravima, kao Aneks 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u vezi sa članom 2. tač. 1. i 3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, propisuje da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći kao jedno od temeljnih prava i pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
  • 5.
    Podnositelji zahtjeva predlažu da Ustavni sud pobijanu odredbu članka 19.8. stavak 3. proglasi neustavnom, jer je, po njihovom mišljenju, oprečna Ustavu Bosne i Hercegovine.
  • 6.
    Podnositelji zahtjeva istodobno predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će, do donošenja konačne odluke, suspendirati navedenu odredbu Izbornog zakona obzirom da bi "njena primjena mogla prouzročiti kršenje velikog broja ljudskih prava, posebno izbjeglog i raseljenog stanovništva koje neće biti u mogućnosti iz objektivnih razloga vratiti se u svoje domove."

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02)

Članak 19. 8. glasi:

"Sve dok Visoki predstavnik ili Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluče drukčije, a sukladno stavku 7. ovog članka, državljanin Bosne i Hercegovine koji ima status raseljene osobe i koji ima biračko pravo, može ostvariti svoje pravo da se registrira i da glasuje osobno, ili u odsutnosti za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovine, osim u slučaju kada ta osoba može predočiti dokaz o promjeni prebivališta sukladno zakonu, u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je ta osoba stekla status raseljene osobe, ili osobno za općinu gdje ima boravište, pod uvjetom da je imala boravište u toj općini najmanje šest (6) mjeseci prije dana izbora.

Državljanin Bosne i Hercegovine, koji je raseljena osoba i ima biračka prava sukladno ovom članku, registrira se ovisno o biračkoj opciji koju izabere, za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada može predočiti dokaz o promjeni prebivališta sukladno zakonu, u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovine do trenutka kada je stekao status raseljene osobe, ili za općinu u kojoj ima boravište i predoči dokaz da je prijavio boravište u toj općini najmanje šest mjeseci prije dana izbora.

Državljanin Bosne i Hercegovine koji koristi kuću ili stan na kojim nema pravo vlasništva ili stanarsko pravo, a izdana je izvršna isprava od nadležnog sudskog ili upravnog organa o povratu te kuće ili stana, ili odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, nema pravo glasovanja u mjestu boravišta dok ne napusti tuđu imovinu, i može se registrirati za izbore samo u općini u kojoj je imao posljednje prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Boravište je, u smislu ovog članka, općina u kojoj raseljena osoba, državljanin Bosne i Hercegovine, privremeno boravi, dok se ne steknu uvjeti za njegov povratak u općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina.

Sve dok Visoki predstavnik ili Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluče drukčije, a sukladno stavku 7. ovog članka, državljanin Bosne i Hercegovine koji ima status izbjegle osobe i koji ima biračko pravo, ima pravo registrirati se i glasovati osobno ili poštom za općinu u kojoj je imala prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada ta osoba može predočiti dokaz o promjeni prebivališta u skladu sa zakonom u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je stekla status izbjegle osobe.

Državljanin Bosne i Hercegovine, koji ima status izbjegle osobe i ima biračko pravo sukladno ovom članku, registrira se za općinu u kojoj je imao prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina, osim u slučaju kada može predočiti dokaz o promjeni prebivališta sukladno zakonu u periodu od posljednjeg popisa stanovništva koji je izvršila država Bosna i Hercegovina do trenutka kada je stekao status izbjegle osobe.

Posebna prava predviđena ovim člankom za raseljene i izbjegle osobe, po kojima se raseljene i izbjegle osobe mogu registrirati i glasovati, prestat će na dan koji utvrdi Visoki predstavnik. Ako Visoki predstavnik ne donese odluku prije isteka svog mandata, raseljeni i izbjegli birači zadržat će posebna prava dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne odluči drukčije.

Prije donošenja odluke o prestanku posebnih prava za raseljene i izbjegle osobe po kojima mogu glasovati, treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti:

  • 1.
    stanje provedbe Imovinskog zakona;
  • 2.
    broj osoba registriranih kao raseljene osobe i
  • 3.
    faktore kojima se utvrđuje održivost povratka, u koje spadaju sigurnost povratnika, pristup obrazovanju i uslugama, odsustvo diskriminacije prilikom upošljavanja i u radnom odnosu, te u funkcioniranju pravosudnog sustava."

V - Dopustivost

  • 8.
    Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
  • -
    Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".

  • 9.
    Iako odredba članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine ne predviđa eksplicitnu nadležnost Ustavnog suda u ocjenjivanju ustavnosti zakona ili odredbe zakona Bosne i Hercegovine, substancionalni pojam ovlasti određenih samim Ustavom Bosne i Hercegovine sadrži u sebi titulus Ustavnom sudu za takvu nadležnost, a posebno ulogom Ustavnog suda kao tijela koje podržava Ustav Bosne i Hercegovine. Stajalište Ustavnog suda u ovakvim slučajevima u njegovoj dosadašnjoj praksi razvidno ukazuje da je Ustavni sud nadležan ocjenjivati ustavnost zakona, odnosno pojedinih odredbi zakona Bosne i Hercegovine (vidi odluku Ustavnog suda broj U 1/99 od 14. kolovoza 1999. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 16/99).
  • 10.
    Narodna skupština Republike Srpske ima 83 poslanika (članak 71. Ustava Republike Srpske). Pošto je zahtjev podnijelo 33 poslanika proizlazi da je ispunjen uvjet iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine - da zahtjev podnese najmanje jedna četvrtina zakonodavnog organa entiteta.

Slijedi da je zahtjev dopustiv.

VI - Meritum

  • 11.
    Podnositelji zahtjeva tvrde da pobijani članak Izbornog zakona Bosne i Hercegovine krši pravo na slobodu kretanja i prebivališta, odnosno jednakopravan tretman državljana Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državne granice ili alternativno, kao i pravo državljanina Bosne i Hercegovine koji je dobio izvršnu ispravu o predaji tuđe imovine člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine da ne bude predmetom diskriminacije kod uživanja i zaštite građanskog prava na slobodu kretanja i prebivališta.
  • 12.
    Ustavni sud ističe da je, sukladno članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira na principu vladavine prava i na temelju slobodnih demokratskih izbora. Sukladno članku II/1. Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najveću razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok se, sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

1. Pravo na slobodu kretanja i prebivališta

  • 13.
    Člankom II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode, između kojih je i pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

Članak II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"3. Katalog prava

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

  • m)
    Pravo na slobodu kretanja i prebivališta".

Članak 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Svako tko se zakonito nalazi na teritoriju jedne države ima, na tom teritoriju, pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta.

(...)

  • 3.
    Nikakva se ograničenja ne mogu postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koja su sukladna zakonu i koja su nužna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, radi očuvanja javnog poretka, za sprječavanje kriminala, za zaštitu morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
  • 4.
    Prava iz stavka 1. mogu se također, u posebnim oblastima, ograničiti sukladno zakonu i opravdati javnim interesom u demokratskom društvu".
  • 14.
    Ustavni sud smatra da pobijanu odredbu članka 19.8. stavak 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine treba tumačiti u funkciji ostvarivanja što bržeg konačnog povratka izbjeglica i raseljenih osoba njihovim prijeratnim domovima, obzirom da je to glavni cilj Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a što je utvrđeno i u članku II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 15.
    Kada je u pitanju pravo na slobodu kretanja i prebivališta, Ustavni sud ukazuje na opće pravilo koje ne dozvoljava ograničenja ovog prava osim onih koja su sukladna zakonu i, između ostalog, radi zaštite prava i sloboda drugih.
  • 16.
    Ustavni sud podsjeća da je svrha pobijane odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine upravo zaštita prava iz članka II/5. Ustava Bosne i Hercegovine kojim omogućava svim izbjeglicama i raseljenim osobama da se slobodno vrate u svoje domove kao i vraćanje njihove imovine.
  • 17.
    Prema tome, Ustavni sud smatra da odredbu članka 19.8. stavak 3. Zakona o izborima Bosne i Hercegovine treba tumačiti u funkciji ostvarivanja što bržeg i konačnog povratka izbjeglica i raseljenih osoba njihovim prijeratnim domovima, obzirom da je to glavni cilj Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a što je određeno i u članku II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca, koji je dao privremeni karakter pobijanoj odredbi, nije oprečna Ustavu Bosne i Hercegovine. Ovakva odredba sadrži legitiman cilj čija je svrha ostvarivanje principa demokratske države utemeljene na vladavini prava i zaštita prava i sloboda drugih, kako je to utvrđeno u članku 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 18.
    Članak II/4. i 5. Ustava Bosne i Hercegovine:

"4. Nediskriminacija

Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status."

Članak 14. Europske konvencije:

"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."

  • 19.
    Članak 14. Europske konvencije zabranjuje diskriminaciju samo glede prava i sloboda predviđenih Europskom konvencijom. Ograničenje ovog prava, iako opravdano samo po sebi, mora biti učinjeno na nediskriminirajući način (vidi, Europski sud za ljudska prava, Belgijski jezični slučaj, presuda 1986. godina, serija A. broj 6). Isto se može primijeniti, mutatis mutandis, na članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje diskriminaciju u odnosu na prava i slobode predviđene člankom II, uz pravo povratka izbjeglih i raseljenih osoba, te u odnosu na međunarodne sporazume sadržane u Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine. Ovim spiskom obuhvaćeni su i Međunarodna konvencija o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
  • 20.
    U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje jednakopravnog tretmana osoba u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državne granice (članak 5./i) Međunarodne konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije).
  • 21.
    Ustavni sud smatra da je neki akt ili propis diskriminirajući ako pravi razliku između osoba ili skupina koje su u sličnoj situaciji i ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, ili ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između uporabljenih sredstava i ciljeva kojima se teži.
  • 22.
    Ustavni sud naznačuje da se pitanje diskriminacije pojavljuje samo kada su osobe ili skupine koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji tretirane na različit način. U konkretnom slučaju, svi državljani Bosne i Hercegovine, koji koriste kuću ili stan na kojem nemaju pravo vlasništva ili stanarsko pravo, a izdana im je izvršna isprava od nadležnog sudskog ili upravnog organa o povratu kuće ili stana ili odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica - su bili jednako tretirani. Ustavni sud smatra da su državljani Bosne i Hercegovine, koji su raseljene osobe i izbjeglice ali nisu dobili izvršnu ispravu od nadležnog organa koja bi ukazivala da koriste tuđu imovinu, osobe u različitoj situaciji od onih osoba koje koriste tuđu imovinu. Ne može se smatrati da se ove dvije kategorije osoba nalaze u analognoj situaciji, niti da pobijana odredba članka 19.8. stavak 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ima diskriminirajući karakter, odnosno da je povrijedila slobodu kretanja i prebivališta.
  • 23.
    Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu svoj zaključak glede navodne povrede prava iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, da pobijana odredba nema diskriminirajući karakter. Pored toga, Ustavni sud zaključuje da pobijana odredba nema diskriminirajući karakter ni u odnosu na pravo na slobodne izbore zagarantirane člankom 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, što je svrha i cilj donošenja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

VII - Zaključak

  • 24.
    Iz navedenih razloga Ustavni je sud je jednoglasno zaključio da je odredba članka 19.8. stavak 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine sukladan Ustavu Bosne i Hercegovine, da ima legitiman cilj kao i razumno opravdanje, te da ne postoji diskriminacija niti povreda prava na slobodno kretanje i prebivalište.
  • 25.
    Ustavni je sud, na sjednici održanoj 10. i 11. svibnja 2002. godine, ocijenio da nema osnova za donošenje privremene mjere prema članku 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o čemu je dopisom broj U 14/02 od 25. juna 2002. godine obavijestio zastupnike Narodne skupštine Republike Srpske koji su podnijeli prijedlog za donošenje ove mjere.
  • 26.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.