USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O DOPUSTIVOSTI
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 11/04.
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se zahtjev Federalnog ministarstva unutarnjih poslova za razrješenje spora vezanog za prestanak državljanstva J. K. i ostalih, nastalog između Federalnog ministarstva unutarnjih poslova i (ranijeg) Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine jer ga je podnijela neovlaštena osoba.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.Federalno je ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), 4. rujna 2002. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dostavilo predmete u svezi prestanka državljanstva M. Š., J. K., Lj. V. i M. T. i zatražilo da Ustavni sud donese odluku o sporu između Federalnog ministarstva i tadašnjeg Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo civilnih poslova), pozivajući se na članak 33. stavak 2. Zakona o državljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o državljanstvu).
II. Činjenično stanje
- 2.U četiri odluke Ureda bečke zemaljske vlade - Magistratskog odjela, J. K. (rješenje broj MA 61/IV - K 179/00), M. Š. (rješenje broj MA 61/IV - S 1703/01), Lj. V. (rješenje broj MA 61/IV - V394/01) i M. T. (rješenje broj MA 61/IV - T 140/02), zajamčeno je austrijsko državljanstvo pod uvjetom da se odreknu državljanstva Bosne i Hercegovine. Nakon toga, sve četiri osobe su se prijavile za otpust iz državljanstva Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Federalno je ministarstvo izdalo rješenja o otpustu iz državljanstva Bosne i Hercegovine (J. K., rješenje broj 02/1-13-4-202 od 1. kolovoza 2002. godine; Lj. V., rješenje broj 02/1-1-13-4-128 od 26. srpnja 2002. godine; M. Š., rješenje broj 02/1-1-13-4-74 od 17. srpnja 2002. godine i M. T., rješenje broj 02/1-1-13-4-114 od 26. srpnja 2002. godine).
- 3.Ministarstvo je civilnih poslova, rješenjima broj 03-204-5564-DV, /-5984-DV, /-5951-DV, i /-5952-DV/02 od 22. kolovoza 2002. godine, obavijestilo Federalno ministarstvo da se ne slaže sa rješenjima o otpustu iz državljanstva koja je izdalo Federalno ministarstvo. Ministarstvo je civilnih poslova obrazložilo da spomenute osobe žive u inozemstvu i, umjesto što su podnijele zahtjev za otpust iz državljanstva, one su se trebale odreći državljanstva Bosne i Hercegovine, što bi onda bilo u isključivoj nadležnosti Ministarstva civilnih poslova.
III. Relevantni propisi
(1) Zakon o državljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/01)
"Članak 33.
Rješenje o stjecanju državljanstva Federacije iz čl. 8., 9., 10. i 11., odnosno rješenja o prestanku državljanstva Federacije iz čl. 21., 22. i 24. ovog zakona, moraju se dostaviti Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine u roku od tri tjedna od dana donošenja rješenja. Ta rješenja stupaju na snagu dva mjeseca nakon što se dostave Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine; ukoliko to Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona o državljanstvu BiH za naturalizaciju, odnosno za olakšanu naturalizaciju bračnog druga, djece ili emigranata koji su se vratili i njihovih potomaka, odnosno uvjeti za otpust ili oduzimanje državljanstva. U tom se slučaju predmet vraća Federalnom ministarstvu na ponovno razmatranje.
Ako nakon ponovnog razmatranja ostane spor između Federalnog ministarstva i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine, slučaj se mora uputitiUstavnom Sudu Bosne i Hercegovine na konačnu odluku, sukladno članku VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine."
(2) Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine ("Služ- beni glasnik BiH", br. 4/97, 13/99, 41/02 i 6/03)
"Članak 31.
(1) Odluke iz članka 30. stavak 2. izuzev odluka donesenih sukladno čl. 6., 7. i 8., moraju se poslati Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH u roku od tri tjedna od datuma donošenja odluke.
(2) Odluka kompetentne vlasti entiteta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH, ukoliko Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 9., 10., 11., 12., 21., 22. i 23. U tom slučaju, nadležni moraju uputiti slučaj kompetentnoj vlasti entiteta radi ponovnog razmatranja oduke. Odluke donesene prema čl. 7. i 8. stupaju na snagu nakon registracije od nadležnog organa.
(3) Ako, nakon ponovnog razmatranja, ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i BiH, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu sukladno članku VI/3. Ustava BiH na konačnu odluku."
IV. Upućeni sporovi
- 4.Federalno ministarstvo traži od Ustavnog suda razrješenje spora nastalog između tog Ministarstva i Ministarstva civilnih poslova. Prema mišljenju Federalnog ministarstva spomenute osobe žive na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine i ispravno su se prijavile za otpust iz državljanstva Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ministarstvo civilnih poslova smatra da spomenute osobe žive u inozemstvu i da su se trebale odreći državljanstva Bosne i Hercegovine.
V. Dopustivost
- 5.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. točka 5. Poslovnika Ustavnog suda.
Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
(a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
- -Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".
Članak 16. stavak 2. točka 5. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
- 5.Zahtjev/apelaciju je podnijela neovlaštena osoba".
- 6.Iz članka VI/3.(a) proizlazi da je Ustavni sud jedini nadležan razriješiti spor između entiteta i Bosne i Hercegovine. Sporno pitanje je ograničeno na pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine.
- 7.Pitanje državljanstva Bosne i Hercegovine je uređeno člankom I/7. Ustava Bosne i Hercegovine, koji, u relevantnom dijelu, glasi:
"7. Državljanstvo. Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje uređuje Parlamentarna skupština, i državljanstvo svakog entiteta, koje uređuje svaki entiteti pod uvjetom da:
(a) Svi državljani nekog entiteta su, samim tim, državljani Bosne i Hercegovine.
(b) Ni jedna osoba ne može samovoljno biti lišeno državljanstva Bosne i Hercegovine, ili državljanstva entiteta, ili na drugi način ostavljena bez državljanstva. Nitko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, ili entiteta, iz bilo kojeg razloga kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.
(c) Sve osobe koja su bile državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo osoba koja su naturalizirana poslije 6. travnja 1992. godine, a prije stupanja na snagu ovog Ustava, uredit će Parlamentarna skupština.
Š�Ć"
- 8.Ustavni sud naglašava da je reguliranje državljanstva zajednička odgovornost države i njenih entiteta, i da Ustav Bosne i Hercegovine osigurava određeni minimum kriterija kada je u pitanju reguliranje državljanstva. Štoviše, državljanstvo je veoma bitan element koji određuje pripadnost državi Bosni i Hercegovini koja je neovisna država. Stoga nema dvojbe da je spor o državljanstvu između države i jednog od njenih entiteta pitanje sadržano u Ustavu Bosne i Hercegovine.
- 9.Pitanje koje se u konkretnom predmetu postavlja jeste ima li Federalno ministarstvo locus standi da Ustavnom sudu uputi spor, nastao između države i jednog od njenih entiteta. Zahtjev za postojanjem locus standi je ograničen. Naime, sukladno članku VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, spor pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti samo ovlašteni subjekti iz članka VI/3.(a). Iz teksta spomenutog članka proizlazi da Federalno ministarstvo nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti spor pred Ustavnim sudom sukladno članku VI/3.(a).
- 10.Ustavni sud ukazuje da Federalno ministarstvo može inicirati, preko ovlaštenih subjekata iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, pokretanje spora pred Ustavnim sudom, sukladno ovom članku.
- 11.Iz navedenog proizlazi da Federalno ministarstvo ne spada u subjekte koji imaju pravo pokrenuti spor ove vrste pred Ustavnim sudom.
VI. Zaključak
- 12.Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 5. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko ga je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 13.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.