USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici, održanoj 30. siječnja 2004. godine, donio
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 11/04.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, sudac
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se, kao neutemeljena, apelacija S. A. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 2492/00 od 17. svibnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.S. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 28. lipnja 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U 2492/00 od 17. svibnja 2001. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud 10. srpnja 2001. godine zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Federalno je ministarstvo 30. srpnja 2001. godine dostavilo odgovor.
- 4.Vrhovni je sud 7. studenoga 2001. godine dostavio odgovor.
- 5.Apelant je 27. studenoga 2001. godine poslao urgenciju Ustavnom sudu za okončanje postupka.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelant je bio vojnik u Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Obolio je od tuberkuloze za vrijeme boravka u vojsci. Zbog navedene je bolesti operiran. Nakon toga je utvrđeno da spada u četvrtu kategoriju invalida, uz postotak invalidnosti od 80%. Firma u kojoj je radio mu je dala otkaz.
- 8.Zbog loše financijske situacije, apelant je nadležnoj službi za pitanja mirovinskog osiguranja podnio zahtjev za iznimnim materijalnim osiguranjem. Općinski je organ, u svojstvu pokretača upravnog postupka, donio rješenje broj 04-560-3766/95 od 30. studenoga 1995. godine kojim predlaže Federalnom ministarstvu odbijanje apelantovog zahtjeva.
- 9.Federalno je ministarstvo donijelo rješenje broj UP-I-04-41-2442/00 od 13. rujna 2000. godine, kojim je odbilo apelantov zahtjev.
- 10.Apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu i pokrenuo upravni spor. Vrhovni je sud donio presudu broj U-2492/00 od 17. svibnja 2001. godine, kojom je odbio tužbu uz obrazloženje da apelant nije ispunio zakonske pretpostavke iz relevantnih zakona, koje se odnose na potpuno onesposobljavanje u smislu gubitka radne sposobnosti i invalidnost po temelju služenja u vojsci.
- 11.Poslije toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Unatoč činjenici da apelant nije naveo nijedno konkretno pravo zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, može se zaključiti da apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 13.Federalno je ministarstvo, u odgovoru od 30. srpnja 2001. godine, navelo da je rješenje Vrhovnog suda zakonito i da je sukladno članku 6. Europske konvencije.
- 14.Vrhovni je sud, u odgovoru od 7. studenoga 2001. godine, negirao da je došlo do bilo kakve povrede apelantovih ustavnih prava, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao očevidno neutemeljenu.
- 13.
V. Dopustivost
- 15.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Unatoč činjenici da je cilj apelacije odluka o tome ukazuje li činjenično stanje na povredu koju je učinila druga strana u odnosu na svoje obveze iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prvo pitanje o kojem treba odlučiti je primjenjivost stavka 1. članka 6. u svezi pitanja koje je pokrenuo apelant. Naime, nije razvidno je li apelantovo pravo na iznimno materijalno osiguranje građansko pravo.
- 18.Apelantov zahtjev za iznimnim materijalnim osiguranjem ima određene karakteristike javnog prava u tome što potpada pod kompenzacijski sustav socijalne skrbi koji je uspostavljen javnim pravom koji reguliraju i realiziraju upravni organi vlasti i što ga u potpunosti financira Federacija Bosne i Hercegovine. Ovaj se zahtjev odnosi samo na borce koji su navedeni u članku 1. Uredbe sa zakonskom snagom o iznimnom materijalnom osiguranju za vrijeme ratnog stanja, ratnih vojnih invalida i obitelji poginulih boraca ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/95 i 17/96), a ne na sve građane Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, unatoč ovome, kod iznimnog materijalnog osiguranja dominiraju karakteristike privatnog prava. Iznimno, materijalno je osiguranje po naravi pojedinačno, novčano, i ima za cilj naknadu gubitka sredstava za egzistenciju, a što proizlazi iz invaliditeta, kao posljedice rata. Pored toga, predmetni aspekti javnog prava ukazuju, u suštini, na obvezu države da podnositelju zahtjeva isplati iznimno materijalno osiguranje sukladno zakonima. Prilikom ispunjavanja ove obveze, država ne koristi diskrecijske ovlasti i u tom pogledu se može usporediti s poslodavcem, koji je strana potpisnica ugovora o radu, a koji je reguliran privatno-pravnim pozitivnim propisima.
- 19.U vezi sa tim, Ustavni sud ne vidi razloga da ovaj predmet promatra odvojeno od sličnih predmeta iz svoje prakse, gdje je utvrdio da sporovi oko naknada na temelju socijalnog osiguranja potpadaju pod "građanska prava" (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 5/00 od 29. rujna 2000. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 1/01), kao i od prakse Europskog suda za ljudska prava (vidi mutatis mutandis Europski sud za ljudska prava, Lombardo protiv Italije, presuda od 26. studenoga 1992. godine, serija A, broj 249-B, stavci 13. i dalje; Salesi protiv Italije, presuda od 26. veljače 1993. godine, serija A, broj 257-E, stav 19), u kojoj je utvrdio da zakonske socijalne naknade, koje ne proizlaze iz doprinosa uživatelja (kao i naknade iz socijalnog osiguranja koje proizlaze iz doprinosa) spadaju u "građanska prava" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, sve dotle dok država ne koristi diskreciju, već je u obvezi vršiti isplatu naknada po ispunjenju zakonskih uvjeta. Prema tome, predmetno je pitanje "građansko pravo" koje potpada pod zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Slijedi da je Ustavni sud nadležan preispitati apelaciju.
- 20.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda od 17. svibnja 2001. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. lipnja 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 21.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VI. Meritum
- 22.Predmetni slučaj se odnosi, prije svega, na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovina i članak 6. Europske konvencije.
- 23.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovina glasi:
- 24."Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
-
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom...".
- 25.Nadležnost je Ustavnog suda u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovitih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je, primjerice, slučaj kad je neki redoviti sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 26.Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, pravičnost suđenja se ocjenjuje na temelju postupka u cjelini (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68). Također, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, dovoljno je da se prizivni sud pozove na odredbu koja predviđa postupak na temelju kojeg se apelacija može odbiti, a da bliže ne obrazlaže odluku (vidi odluku o dopustivosti Europskog povjerenstva za ljudska prava u predmetu X protiv Savezne Republike Njemačke, od 16. srpnja 1981. godine, stavak 3). Članak 6. Europske konvencije ne zahtijeva da sud primijeni odgovarajući zakon ili da pravilno tumači neki zakon. Međutim, primjena pozitivno-pravnih odredbi ne može biti proizvoljna.
- 27.U konkretnom slučaju, Vrhovni se sud pozvao na relevantne odredbe Uredbe sa zakonskom snagom o iznimnom materijalnom osiguranju za vrijeme ratnog stanja, ratnih vojnih invalida i obitelji poginulih boraca. Ustavni sud primjećuje da je apelant imao priliku iznositi svoje argumente tijekom trajanja postupka pred tri instance. Vrhovni je sud imao dovoljno dokaza za utvrđivanje činjeničnog stanja i apelant nije pobio nijedan proceduralni aspekt donošenja odluka pred Vrhovnim sudom. Pored toga, Vrhovni je sud dostatno obrazložio donesene odluku u smislu članka 6. Europske konvencije. Glede tumačenja zakona Bosne i Hercegovine, kao i ocjene dokaza, Ustavni je sud zaključio da je to, u principu, zadaća redovitih sudova.
- 28.U svjetlu navedenog, ne može se reći da apelant nije imao pravično suđenje u postupku pred Vrhovnim sudom.
- 29.Ustavni je sud, dalje, razmatrao članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovina i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 30.Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovina glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
...
(k) Pravo na imovinu."
- 31.Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 32.Pojam "imovine" obuhvaća širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 33/01). Međutim, pojam "imovine" samo obuhvaća stečena prava na ekonomsku vrijednost. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ne štiti pravo na stjecanje imovine.
- 33.U konkretnom slučaju, kako je to navedeno u toč. 26. i dalje, apelant je imao pravično saslušanje. Vrhovni je sud zaključio da apelant nije ispunio zakonske uvjete za podnošenje zahtjeva za iznimnim materijalnim osiguranjem. Ustavni sud nema razloga drukčije tumačiti odredbe članka 1. citiranog Zakona. Prema tome, apelant nema pravni položaj kojeg štiti članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VII. Zaključak
- 34.Na temelju članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.