Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. veljače 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 30/04.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Usvajaju se apelacije Mesne industrije "Lijanovići" d.o.o. Široki Brijeg.

Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-409/03, U-406/03, U-411/03, U-425/03, U-427/03 od 27. kolovoza 2003. godine; U-428/03, U-444/03, U-441/03, U-436/03 od 28. kolovoza 2003. godine; U-510/03 od 29. kolovoza 2003. godine; U-791/03, U-868/03, U-785/03, U-784/03, U-825/03, U-823/03, U-789/03, U-852/03, U-790/03, U-1332/03, U-786/03, U-856/03, U-857/03, U-788/03, U-858/03, U-800/03, U-795/03, U-853/03, U-824/03, U-821/03, U-799/03, U-793/03, U-794/03 od 18. rujna 2003. godine; U-1326/03, U-1277/03, U-1274/03, U-1330/03, U-1319/03, U-1336/03, U-1321/03, U-1334/03, U-1272/03, U-1331/03, U-1267/03, U-1325/03, U-1315/03, U-1271/03, U-1329/03 od 2. listopada 2003. godine; U-2229/03, U-2186/03, U-626/03, U-2259/03, U-2296/03, U-2184/03, U-2175/03, U-2178/03, U-2177/03, U-2245/03, U-2156/03, U-2225/03, U-627/03, U-2297/03, U-2305/03, U-2243/03, U-2246/03, U-2300/03, U-2209/03, U-2171/03, U.2253/03, U-2180/03, U-613/03, U-595/03, U-571/03, U-614/03, U-569/03, U-593/03, U-584/03, U-612/03, U-589/03, U-586/03, U-594/03, U-588/03, U-603/03, U-629/03, U-585/03, U-572/03, U-587/03 od 20. studenoga 2003. godine.

Predmeti se vraćaju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, na žuran ponovni postupak, sukladno članku 64. st. 3. do 6. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine se nalaže da u roku od šest mjeseci obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama sukladno članku 75. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I. Uvod

1.Mesna industrija "Lijanovići" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Širokog Brijega, podnijela je apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-409/03, U-406/03, U-411/03, U-425/03, U-427/03 od 27, kolovoza 2003. godine; U-428/03, U-444/03, U-441/03, U-436/03 od 28. kolovoza 2003. godine; U-510/03 od 29. kolovoza 2003. godine; U-791/03, U-868/03, U-785/03, U-784/03, U-825/03, U-823/03, U-789/03, U-852/03, U-790/03, U-1332/03, U-786/03, U-856/03, U-857/03, U-788/03, U-858/03, U-800/03, U-795/03, U-853/03, U-824/03, U-821/03, U-799/03, U-793/03, U-794/03 od 18. rujna 2003. godine; U-1326/03, U-1277/03, U-1274/03, U-1330/03, U-1319/03, U-1336/03, U-1321/03, U-1334/03, U-1272/03, U-1331/03, U-1267/03, U-1325/03, U-1315/03, U-1271/03, U-1329/03 od 2. listopada 2003. godine; U-2229/03, U-2186/03, U-626/03, U-2259/03, U-2296/03, U-2184/03, U-2175/03, U-2178/03, U-2177/03, U-2245/03, U-2156/03, U-2225/03, U-627/03, U-2297/03, U-2305/03, U-2243/03, U-2246/03, U-2300/03, U-2209/03, U-2171/03, U-2253/03, U-2180/03, U-613/03, U-595/03, U-571/03, U-614/03, U-569/03, U-593/03, U-584/03, U-612/03, U-589/03, U-586/03, U-594/03, U-588/03, U-603/03, U-629/03, U-585/03, U-572/03, U-587/03 od 20. studenoga 2003. godine, sa prijedlogom za obustavu izvršenja rješenja Federalnog ministarstva financija-Carinske uprave, Carinarnice Mostar, pobliže navedenih u dodatku ove odluke, do donošenja odluka o apelacijama (privremena mjera).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud u periodu od 4. do 21. studenoga 2003. godine primio 52 apelacije (navedene u dodatku ove odluke), koje je apelant podnio pozivajući se na članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Ustavni je sud, 5. studenoga 2003. godine, sukladno članku 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, u predmetu broj 148/03 koji se odnosi da isto pitanje, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva financija - Carinske uprave Tomislavgrad, Carinarnice Tomislavgrad, zatražio odgovore na navode iz apelacija, a od Federalnog ministarstva financija - Carinske uprave zatražio Upute o obračunu i naplati posebne takse za robu iz tarifne oznake 0207.14 00 00 koja su aktima 0906 broj D-6105/2 od 4. srpnja 2000. godine i 0902 broj D-7108 od 25. srpnja 2000. godine dostavljena svim carinarnicama.
  • 4.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor Ustavnom sudu.
  • 5.
    Federalno ministarstvo financija - Carinska uprava, dostavilo je 13. studenoga 2003. godine Ustavnom sudu odgovor i tražena upute.
  • 6.
    Carinarnica Tomislavgrad nije dostavila odgovor Ustavnom sudu.
  • 7.
    Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu sukladno članku 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 8.
    Ustavni je sud, u smislu članka 30. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, obzirom da se apelacije AP-333/03, AP-338/03, AP-339/03, AP-356/03, AP-358/03, AP-351/03, AP-352/03, AP-355/03, AP-357/03, AP-337/03, AP-554/03, AP-565/03, AP-562/03, AP-598/03, AP-601/03, AP-603/03, AP-604/03, AP-608/03, AP-609/03, AP-611/03, AP-566/03, AP-563/03, AP-564/03, AP-570/03, AP-568/03, AP-571/03, AP-613/03, AP-575/03, AP-574/03, AP-559/03, AP-557/03, AP-578/03, AP-577/03, AP-576/03, AP-581/03, AP-579/03, AP-582/03, AP-585/03, AP-584/03, AP-586/03, AP-624/03, AP-621/03, AP-626/03, AP-627/03, AP-619/03, AP-620/03, AP-633/03, AP-632/03, AP-2/04, AP-30/04, AP-31/04, AP-32/04, AP-34/04, AP-35/04, AP-36/04, AP-37/04, AP-40/04, AP-28/04, AP-26/04, AP-17/04, AP-14/04, AP-12/04, AP-11/04, AP-8/04, AP-7/04, AP-5/04, AP-3/04, AP-9/04, AP-42/04, AP-45/04, AP-47/04, AP-48/04, AP-49/04, AP-50/04, AP-52/04, AP-53/04, AP-55/04, AP-56/04, AP-57/04, AP-59/04, AP-79/04, AP-60/04, AP-62/04, AP-63/04, AP-65/04, AP-66/04, AP-67/04 odnose na isto pitanje, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP-333/03.

III. Činjenično stanje

  • 9.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 10.
    Apelant je firma koja se bavi preradom mesnih proizvoda. Njegovo se poslovanje uglavnom zasniva na uvozu mesa i njegovoj preradi u Bosni i Hercegovini u gotove prehrambene proizvode, što u konkretnom slučaju uključuje i uvoz strojno iskoštenog pilećeg i purećeg mesa i kožice.
  • 11.
    Apelant je 25. rujna 2001. godine, na graničnom prijelazu Doljani, prijavio robu koju je uvezao u Bosnu i Hercegovinu, prema Jedinstvenim carinskim ispravama Carinske ispostave Mostar (broj, nadnevak i količina uvezene robe pobliže opisana u dodatku odluke), za koju je plaćena carina, dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije obračunata niti plaćena.
  • 12.
    Nakon što je proveden carinski postupak i apelant uplatio carinski dug, Carinarnica Mostar je, po službenoj dužnosti, pokrenula postupak naknadne naplate manje plaćene carine i carinskih pristojbi za robu uvezenu 25. rujna 2001. godine i to pileće meso strojno iskošteno - ostalo iz tarifne oznake 0207.14 00 00, koju je uvezao apelant po Jedinstvenim carinskim ispravama (broj i nadnevak navedeni u dodatku ove odluke).
  • 13.
    Federalno ministarstvo financija - Carinska uprava, Carinarnica Mostar, je nakon okončanja navedenog postupka, donijelo rješenja (broj i nadnevak rješenja pobliže naveden u dodatku ove odluke) i obvezalo apelanta da na ime razlike manje plaćenih uvoznih pristojbi, carina i posebnih pristojbi (prelevmana) za robu iz tarifne oznake 0207.14 00 00 - pileće meso strojno iskošteno - ostalo uvezeno u Bosnu i Hercegovinu, uplati iznose (pobliže navedene u dodatku ove odluke).
  • 14.
    Carinarnica Mostar ističe u svom rješenju da je postupak carinjenja proveden protivno odredbama Zakona o carinskoj politici BiH jer je izvršeno carinjenje sirovina koje je poduzeće "Lijanovići" kupilo u inozemstvu i izravno isporučilo inozemnom proizvođaču, a ne gotovog proizvoda koji je stvarno i uvezen. Na ovaj način je, kako se ističe u odluci, došlo do neplaćanja posebne takse - prelevmana čime su povrijeđene odredbe Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe u 2002. godini ("Službeni glasnik BiH", broj 33/01). Prema točki II ove odluke, Odluka se primjenjuje od 1. siječnja 2002. godine, a prema točki I iste odluke, Odluka o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe ("Službeni glasnik BiH ", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01), primjenjuje se u istovjetnom tekstu do 30. lipnja 2002. godine.
  • 15.
    Protiv rješenja Carinarnice Mostar (broj i nadnevak pobliže naveden u dodatku ove odluke), apelant je izjavio prizive Federalnom ministarstvu financija, pobijajući njihovu zakonitost i predložio da se ta rješenja ponište.
  • 16.
    Zamjenik federalnog ministra financija, rješavajući prizive apelanta, izjavljene protiv pobijanih 87 rješenja prvostupanjskog organa, donio je rješenja (broj i nadnevak pobliže naveden u dodatku ove odluke), kojim je odbio prizive apelanta kao neutemeljene, uz obrazloženje da je Carinarnica Mostar donijela pravilne i zakonite odluke, kada je obvezala apelanta na naplatu posebne pristojbe koja u momentu carinjenja predmetne robe nije obračunata i naplaćena.
  • 17.
    Protiv rješenja Federalnog ministarstva financija apelant je podnio tužbe Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni je sud Federacije Bosne i Hercegovine, u upravnom sporu po tužbama apelanta protiv rješenja drugostupanjskog organa, donio presude (pobliže navedene u dispozitivu ove odluke), kojim se tužbe odbijaju, uz obrazloženje da su pobijana rješenja pravilno donesena i na zakonu utemeljena.
  • 18.
    Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu je evidentno da je Federalno ministarstvo financija, u vezi sa primjenom Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe, dalo tumačenje broj 01-16-2632/00 od 23. lipnja 2000. godine da se navedena odluka ne primjenjuje na strojno iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju. Navedeno je tumačenje dopisom 0906. broj D-6105/2 od 4. srpnja 2000. godine dostavljeno svim carinarnicama na provedbu.
  • 19.
    Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva financija (0902. broj D-7108 od 25. srpnja 2000. godine), carinarnice su obaviještene da je mišljenje Federalnog ministarstva financija (broj 01-16-2632/00 od 23. lipnja 2000. godine) o neplaćanju prelevmana na strojno iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju - oprečno navedenoj odluci o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe. Također je navedeno da će za sve pošiljke koje su ocarinjene bez plaćanja posebne pristojbe, carinarnice izvršiti naknadni obračun i naplatu posebne pristojbe, o čemu je nužno izvijestiti Carinsku upravu.
  • 20.
    Aktom 0901. broj 16-8-3180-2/02 od 5. travnja 2002. godine Carinska je uprava izvijestila sve carinarnice da se akti 0906. broj D-6105/2 od 4. srpnja 2000. godine i 0902 .broj D-7108 od 25. srpnja 2000. godine, dostavljeni kao Upute o obračunu i naplati posebne pristojbe za robu iz tarifne oznake 0207.14 00 00 za robu (strojno iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju) stavljaju van snage. U cilju jednoobraznog postupanja naloženo je da se, počevši od 8. travnja 2002. godine, na svu robu koja se svrstava u tarifnu oznaku 0207.14 00 00 naplaćuje posebna pristojba u visini utvrđenoj navedenom odlukom.

IV. Relevantni propisi

  • 21.
    Zakon o vanjsko-trgovinskoj politici ("Službeni glasnik BiH", broj 7/98)

Članak 31. u relevantnom dijelu glasi:

"1. Vijeće ministara BiH propisuje primjenu zaštitnih mjera na proizvod kada utvrdi da se takav proizvod uvozi u Bosnu i Hercegovinu u povećanim količinama, apsolutno ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i pod takvim uvjetima pod kojima se prouzrokuje ili prijeti opasnost ozbiljne povrede domaće proizvodnje istih ili sličnih proizvoda"."

Članak 33. u relevantnom dijelu glasi:

"Vijeće ministara BiH može propisati primjenu zaštitnih mjera u ograničenom periodu budući da može biti potrebno da spriječi ili otkloni ozbiljnu štetu, te da olakša podešavanje".

  • 22.
    Odluka o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse ("Službeni glasnik BiH", br. 2/99. 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01)

Odluka o relevantnom dijelu glasi:

I

" Ovom odlukom, radi zaštite domaće proizvodnje, određuju se proizvodi za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i visina te takse."

II

"Utvrđuje se posebna taksa po mjernoj jedinici na uvezene proizvode, i to:

...

Tarifna oznaka

Naziv

Mjerna jedinica

Visina posebne takse po mjernoj jedinici u KM

...

0207.14 00 00

isječeni komadi i otpaci, smrznuti

1 kg

2 KM

..."

  • 23.
    Odluka o primjeni Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse u 2002. godini ("Službeni glasnik BiH", broj 33/01)

Odluka u relevantnom dijelu glasi:

I

"Odluka o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse ("Službeni glasnik BiH", br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 36/00 i 15/01), primjenjivat će se u istovjetnom tekstu do 30. lipnja 2002. godine."

II

"Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se od 1. siječnja 2002. godine".

  • 24.
    Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00)

Članak 30. u relevantnom dijelu glasi:

"O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače, nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog članka i stranka može predložiti da se održi rasprava".

V. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 25.
      Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, rješenja Carinarnice Mostar i rješenja Federalnog ministarstva financija, jer smatra da su pobijanim odlukama povrijeđena njegova ustavna prava, i to:
      • -
        pravo na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine;
      • -
        pravo na mirno uživanje imovine iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine);
      • -
        zabrana diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije (članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine).
    • 26.
      Apelant traži od Ustavnog suda da na temelju članka 75. Poslovnika Ustavnog suda donese privremenu mjeru, kojom bi se obustavilo izvršenje pobijanih odluka do donošenja odluke Ustavnog suda jer bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice za apelanta.

Apelant navodi da se pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vodi još upravnih postupaka u sporu radi poništenja velikog broja pobijanih rješenja, utemeljenih na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi čije je izvršenje u tijeku. Apelant ističe da bi izvršenje pobijanih odluka, budući da nemaju sredstava na žiro-računu, prouzročilo blokadu žiro-računa što bi dovelo do pokretanja stečajnog postupka, te apelantovog prestanka rada i djelovanja na tržištu.

Apelant smatra da su postupanjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva financija i Carinarnice Mostar, povrijeđena njegova prava na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije, jer prije donošenja prvostupanjskog rješenja nije proveden postupak i nije mu dana mogućnost izjašnjenja na činjenice i dokaze koji prethode donošenju rješenja. Također ističe da navodi njegovog priziva nisu razmatrani ni cijenjeni u drugostupanjskom postupku, niti su navodi tužbe cijenjeni u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a obrazloženja donesenih odluka su nepotpuna i ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

  • 27.
    Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i predmet vrati Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na ponovni žuran postupak i donošenje presude.
    • b)
      Odgovor na apelaciju
  • 28.
    U odgovoru na apelaciju, u predmetu broj 148/03 koji se odnosi na isto pitanje, Federalno ministarstvo financija je istaknulo da u cijelosti potvrđuje sve razloge navedene u pobijanim presudama Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i smatra da tim presudama nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Europske konvencije, te predlaže da Ustavni sud podnesene apelacije odbije.

VI. Dopustivost

  • 29.
    Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."

  • 30.
    Pitanja koja proizlaze iz apelacije odnose se povredu apelantovih prava zaštićenih Europskom konvencijom. Iz članka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da se prava i slobode, predviđeni u Europskoj konvenciji i u njenim protokolima, izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet nad ostalim zakonima.

Članak 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta, i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".

  • 31.
    U ovom su predmetu pobijane presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine protiv kojih nema daljnjih redovitih pravnih lijekova.
  • 32.
    Apelant je presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-409/03, U-406/03, U-411/03, U-425/03, U-427/03 od 27. kolovoza 2003. godine; U-428/03, U-444/03, U-441/03, U-436/03 od 28. kolovoza 2003. godine; U-510/03 od 29. kolovoza 2003. godine; U-791/03, U-868/03, U-785/03, U-784/03, U-825/03, U-823/03, U-789/03, U-852/03, U-790/03, U-1332/03, U-786/03, U-856/03, U-857/03, U-788/03, U-858/03, U-800/03, U-795/03, U-853/03, U-824/03, U-821/03, U-799/03, U-793/03, U-794/03 od 18. rujna 2003. godine; U-1326/03, U-1277/03, U-1274/03, U-1330/03, U-1319/03, U-1336/03, U-1321/03, U-1334/03, U-1272/03, U-1331/03, U-1267/03, U-1325/03, U-1315/03, U-1271/03, U-1329/03 od 2. listopada 2003. godine; U-2229/03, U-2186/03, U-626/03, U-2259/03, U-2296/03, U-2184/03, U-2175/03, U-2178/03, U-2177/03, U-2245/03, U-2156/03, U-2225/03, U-627/03, U-2297/03, U-2305/03, U-2243/03, U-2246/03, U-2300/03, U-2209/03, U-2171/03, U-2253/03, U-2180/03, U-613/03, U-595/03, U-571/03, U-614/03, U-569/03, U-593/03, U-584/03, U-612/03, U-589/03, U-586/03, U-594/03, U-588/03, U-603/03, U-629/03, U-585/03, U-572/03, U-587/03 od 20. studenoga 2003. godine, primio u periodu od 27. kolovoza do 20. studenoga 2004. godine, a apelacije protiv navedenih presuda su podnesene Ustavnom sudu u razdoblju od 4. studenoga 2003. godine do 9. siječnja 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Suda.

Prema tome, apelacije su dopustive.

VI. Meritum

  • 33.
    Apelant pobija presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, jer smatra da su pobijanim presudama i rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava (pravo na pravičan postupak - članak 6. Europske konvencije, prava na imovinu - članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, nediskriminaciju - članak 14. Europske konvencije, što odgovara čl. II/3.(e), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine).

Ustavni sud, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, mora ispitati jesu li u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine povrijeđena apelantova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije.

  • a)
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije
    • 34.
      Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:

�

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

  • 35.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici, glasi kako slijedi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"

  • 1.
    Postojanje "spora" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije
  • 36.
    U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. listopada 1985. godine (serija A, broj 97, strane 14-15, stavak 32).
  • 37.
    U ovom predmetu je razvidno da je spor nastao pokretanjem postupka carinskih organa radi naknadne naplate posebne pristojbe za robu uvezenu 1. travnja 2002. godine i to pileće meso strojno iskošteno - ostalo iz tarifne oznake 0207.14 00 00 koju je uvezao apelant prema Jedinstvenim carinskim ispravama. Spor je pred carinskih organima okončan rješenjem zamjenika federalnog ministra financija da odbije žalbu apelanta kao neosnovanu. Postupak je pred carinskim organima vođen i okončan bez pozivanja apelanta ili njegovog zastupnika. Spor je nastavljen podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je u upravnom sporu po tužbi apelanta protiv rješenja drugostupanjskog organa donio presude kojim se tužbe odbijaju, uz obrazloženje da su pobijana rješenja pravilno donesena i na zakonu utemeljena.
  • 38.
    Nadalje, Ustavni sud zapaža da predmet pobijanja pred Ustavnim sudom nije prosto posljednja odluka Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine već i ono što je prethodilo takvoj odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno postupak koji je vođen pred carinskim (upravnim) organima.
  • 39.
    Sukladno iznesenom, Ustavni sud smatra da postupak pred carinskim organima, sam po sebi, ne predstavlja "spor", a da se postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, vođen u konkretnom slučaju, može smatrati "sporom" u smislu značenja članka 6. Europske konvencije. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnog spora bio utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava o kojima mogu ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima. Konačno, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmetom razmatranja pred Ustavnim sudom pod uvjetom da je i taj postupak obuhvaćen apelantovim prizivom (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02 od 26. rujna 2003. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 43/03).
  • 2.
    "Građanska prava i obveze"
  • 40.
    Članak 6. stavak 1. utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Uporaba izraza "građanska prava i obveze" je za tvorce Europske konvencije trebala utvrđivati granice primjene članka 6. stavak 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u svezi "građanskih prava i obveza" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirano kao "građansko". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
  • 41.
    U ovom je predmetu potrebno riješiti preliminarno pitanje je li konkretni upravni spor "spor" o "građanskim pravima i obvezama".
  • 42.
    Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, početna je točka u svakom predmetu karakter koji se daje ovim pravima i obvezama, a prema pravnom sustavu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obveza" "neovisan" u smislu Europske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "treba li se pravo smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Europskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava u presudi Konig od 28. lipnja 1978. godine, serija A, broj 27, stavci 88-89).
  • 43.
    U ovu svrhu treba, također, uzeti u obzir pravne sustave drugih država, ustvari da bi se vidjelo postoji li bilo kakav jednoobrazan koncept "građanskih prava i obveza" koji bi ili obuhvatio ili isključio činjenice ovog predmeta (vidi navedenu presudu Konig, serija A, broj 27, stavak 89).
  • 44.
    Europski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obvezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje neovisno i bez obzira pripadaju li, prema domaćem pravnom sustavu tužene države, u sferu privatnog ili javnog prava ili su doista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. srpnja 1971. godine, serija A, broj 13, stavak 94; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27, stavci 90 i 94). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utječu na građanska prava ili obveze; "građanska prava ili obveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. lipnja 1981. godine, serija A, broj 43. stavak 47).
  • 45.
    U konkretnom predmetu, predmet postupaka je bila naplata posebne pristojbe na uvezenu robu. Da bi se utvrdio karakter ove pristojbe, nužno je definirati karakter zakonske odredbe koja regulira naplatu ove pristojbe i narav obveze koja proistječe iz ove zakonske odredbe.
  • 46.
    Obveza plaćanja posebne pristojbe - prelevmana proistječe iz članka I Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse. Tom je odlukom propisano da se, radi zaštite domaće proizvodnje, određuju proizvodi za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna pristojbe i visina te pristojbe. U suštini, pristojba - prelevman ne predstavlja carinsku, odnosno poreznu obvezu, u tipičnom značenju tih pojmova, već taksu kojom se regulira domaće tržište, odnosno dodatna obveza za uvoznika robe. Samim tim, obveza koja proistječe iz navedene odluke, u suštini bi predstavljala obvezu iz sfere javnog prava, koju je propisala država u cilju zaštite domaćih proizvođača. Iz navedenog proizlazi da bi spor o obvezi plaćanja posebne pristojbe - prelevmana mogao predstavljati materiju koja je izvan djelokruga zaštite članka 6. Europske konvencije. Međutim, Ustavni sud zapaža da, iako narav obveze ne potpada u djelokrug zaštite članka 6. Europske konvencije, nacionalni pravni sustav mora biti organiziran na način da garantira minimum procesne zaštite u nacionalnim okvirima koju pruža ovaj članak u tim slučajevima. Ovo iz razloga što obveze u sferi plaćanja obveza prema državi najčešće imaju veliki utjecaj na imovinska prava privatnih osoba. Pravo na imovinu i angažiranost u trgovinske aktivnosti dijele materijalni karakter. U tom smislu praksa Europskog suda za ljudska prava razvidno prepoznaje, kao građansko pravo, pravo na kompenzaciju za materijalni gubitak nastao nezakonitim djelovanjem države.
  • 47.
    U konkretnom je slučaju van svake dvojbe postojanje propisa koji reguliraju ovu oblast, ali je isto tako neprijeporno da su određeni organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine donijeli niz akata kojima su pobliže regulirali ovu oblast tako su za određeni period isključili obvezu plaćanja posebne pristojbe - prelevmana za uvoz pilećeg mesa koje je uvezao apelant. Na taj je način stvorena potpuno drukčija pravna situacija od one koja je regulirana navedenom odlukom, prema kojoj ova obveza za apelanta, u vrijeme uvoza predmetne robe, nije ni postojala. Sukladno navedenom, postavlja se pitanje postojanja obveze plaćanja posebne pristojbe - prelevmana za uvoz pilećeg mesa za period za koji je navedena odluka bila na snazi, odnosno zakonitosti akata koje su donijeli određeni organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i utjecaj tih akata na apelantovu obvezu u odnosu na plaćanje posebne pristojbe - prelevmana. Ustavni sud zapaža da ni carinski organi uprave, a ni Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, nisu posvetili dužnu pozornost ovom pitanju koje je pokrenuo apelant pred svim instancama koje su odlučivale o njegovom predmetu. Ustavni sud smatra da se ovo pitanje pojavljuje kao prethodno pitanje o kojem ovisi ishod postupka i postojanje obveze apelanta u odnosu na plaćanje ovih posebnih pristojbi - prelevmana.
  • 48.
    Nadalje, u predmetima u kojima su odluku donijeli upravni organi, mora postojati mogućnost pobijanja pred sudom koji funkcionira sukladno članku 6. Europske konvencije. Imajući u vidu da je upravni spor, u konkretnom slučaju, jednostupanjski, ta mogućnost doista postoji, ali obzirom da se postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vodi, u pravilu, bez prisustvovanja stranaka, to, po mišljenju Ustavnog suda, ne osigurava minimum procesnih garancija propisanih člankom 6. Europske konvencije.
  • 49.
    Ustavni sud smatra da on ne predstavlja "četvrtu instancu" glede primjene domaćeg zakona već da je njegova osnovna zadaća zaštita Ustava Bosne i Hercegovine i prava koja su sadržana u njemu. Ustavni sud može ispitivati način na koji redoviti sudovi tumače i primjenjuju domaće pravo ukoliko su domaći zakoni primijenjeni i tumačeni tako da krše Ustavom zaštićena prava. U odnosu na pitanje treba li neko pravo ili obveza biti sukladna Europskoj konvenciji i tako zahtjevima iz članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Europska konvencija ima prioritet nad domaćim zakonima, te samim tim i pravo i zakoni koje primjenjuju redoviti sudovi moraju biti u suglasnosti s Europskom konvencijom, bez obzira na doslovno značenje pojedinih odredbi zakona koji se primjenjuju u pravnom sustavu.
  • 50.
    Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da čak i kada bi se neko pravo moglo razvidno svrstati u domenu javnog prava, koje je izvan djelokruga članka 6. Europske konvencije, nužno je, u nacionalnim okvirima, osigurati minimum procesnih pretpostavki u svrhu vođenja postupka sukladno članku 6. Europske konvencije. Pri tome najveća obveza leži upravo na pravosudnim organima koji imaju ustavnu obvezu, bez obzira na karakter spora, osigurati puno poštivanje zahtjeva članka 6. Europske konvencije.
  • 51.
    Međutim, Ustavni sud primjećuje da je, u konkretnom slučaju, djelovanjem određenih organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine nastala potpuno nova pravna situacija, čiji opseg isključuje primjenu javno-pravnog odnosa između apelanta i države. Nadalje, takvoj pravnoj situaciji nisu organi, koji su vodili postupak radi utvrđivanja apelantove obveze, posvetili nužnu pozornost, pa je kao rezultat takvog djelovanja tih organa nastala financijska obveza za apelanta, koja nedvojbeno utječe na njegova imovinska, tj. "građanska prava i obveze", u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da pojedinac mora biti zaštićen od proizvoljnog djelovanja države i da svaki propust u tom smislu može imati za posljedicu izravnu primjenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije čija svrha i jeste, kao uostalom i cijele Europske konvencije, upravo zaštita pojedinaca od proizvoljnog djelovanja države.
  • 52.
    Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je članak 6. stavak 1. primjenjiv u predmetnom slučaju.
  • 3.
    Poštivanje članka 6. stavak 1. Europske konvencije
  • 53.
    Potrebno je utvrditi je li Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u okviru svoje nadležnosti, ispoštovao zahtjeve članka 6. stavak 1., odnosno je li postupak pred tim sudom sadržavao proceduralne garancije kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 54.
    Ustavni sud zapaža da je postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine vođen bez prisustvovanja stranaka, iako je apelant konstantno ukazivao na praksu carinskih organa da odlučuju bez njegovog prisustvovanja i bez pružanja mogućnosti da osobno pobije navode iz prijava. Apelant nije izričito tražio prisustvovanje na raspravi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, ali je to bila njegova osnovna zamjerka praksi carinskih organa koju je on izrazio u svojoj tužbi tom sudu. I pored toga, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije smatrao nužnim da ni apelanta niti predstavnika carinskih organa pozove na sjednicu na kojoj se odlučivalo o apelantovoj tužbi.
  • 4.
    Prisustvovanje sjednici Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i javna rasprava
  • 55.
    Ustavni sud podsjeća da stranke moraju imati mogućnost da lično prisustvuju sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje, također, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju po žalbama, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada lično prisustvovanje optuženog (ili druge stranke) nije od značaja.
  • 56.
    Ustavni sud, nadalje, primjećuje da član 6. stav 1. Europske konvencije govori o javnoj raspravi, dok Zakon o upravnim sporovima govori o nejavnoj sjednici vijeća suda. S obzirom da Europska konvencija, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim zakonima, a sve domaće institucije su obvezne da je izravno primjenjuju, ovaj pojam se mora tumačiti u duhu pojma javne rasprave iz članka 6. stav 1. Europske konvencije.
  • 57.
    Ustavni sud nalazi da je upravni spor, u konkretnom slučaju, jednostepen i da jedino postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ima karakter redovnog sudskog postupka, pa samim tim, taj postupak mora biti vođen tako da zadovolji zahtjeve "javnog suđenja" i zahtjeve prava javnosti na kontrolu pravosuđa.
  • 58.
    U konkretnom slučaju članom 30. Zakona o upravnim sporovima je propisano da se u upravnim sporovima rješava u nejavnoj sjednici, dakle u sjednici koja isključuje javnost. Međutim, st. 2. i 3. ovog članka daju mogućnost da se održi usmena rasprava, pa čak i da jedna od stranaka podnese takav prijedlog. Ustavni sud uočava da konstantna praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ukazuje da se sjednice Vrhovnog suda, u pravilu, održavaju bez prisustvovanja javnosti i bez pozivanja stranaka u postupku. Nadalje, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji niz krupnih pravnih pitanja od značaja za pravilno rješavanje predmetnih sporova (na koja je Ustavni sud ukazao u ovoj odluci), a da je, i pored toga, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučio održati nejavnu sjednicu zanemarivši navode apelanta koji se odnose na nesudjelovanje u postupku koji je vođen pred carinskim organima. Iz svega navedenog proizlazi da apelantu ni u postupku koji se vodio pred carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nije osigurana javnost postupka i nije mu dana mogućnost da osobno ispita navode prijava protiv njega niti da osobno obrazloži razloge podnošenja tužbe u upravnom sporu.
  • 59.
    Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, pravo na javno suđenje nije ispoštovano.
    • b)
      Pravo na imovinu u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije - članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članak 14. Europske konvencije
  • 60.
    U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i povredu zabrane diskriminacije koji su regulirani čl. II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i člankom 14. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svojih zaključaka u odnosu na članak 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati ove navode apelanta.

VII. Zaključak

  • 61.
    Na temelju članka 64. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 62.
    Obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije nužno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v.r.