USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici, održanoj 27. veljače 2004. godine, donio
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/04.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof, dr., dopredsjednik
Tudor Pantiru, dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, sudac
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se, kao neutemeljena, apelacija M. J. iz Sokoca, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-68/02 od 9. rujna 2002. godine i presude Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj K-17/01 od 8. veljače 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.M. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sokoca, koga zastupa V. M. Č., odvjetnik iz istog mjesta, podnio je 11. studenoga 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-68/02 od 9. rujna 2002. godine i presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-17/01 od 8. veljače 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, 29. listopada 2003. godine zatraženo je od Okružnog suda, a 17. prosinca 2003. godine od Vrhovnog suda, dostavljanje odgovora na apelaciju.
Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 3.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda je 18. prosinca 2003. godine dostavljen apelantu i njegovom punomoćniku.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Prvostupanjskom presudom Okružnog suda, broj K-17/01 od 8. veljače 2002. godine, apelant je proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz članka 127. stavak 1. u svezi članka 11. stavak 3. Kaznenog zakonika Republike Srpske, što je 12. svibnja 2001. godine u selu Knežina, općina Sokolac, nakon verbalnog sukoba, lišio života D. K. prekoračivši nužnu obranu. Uz to, apelant je osuđen i za kazneno djelo nedopuštene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materijala iz članka 387. stavak 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske, jer je u to vrijeme u svom stanu u Sokocu držao vatreno oružje, eksplozivne naprave i municiju. Zbog toga je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u stjecaju u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca i oduzeto mu je oružje.
Odlučujući o prizivima apelanta i okružnog javnog tužitelja iz Srpskog Sarajeva na prvostupanjsku presudu, Vrhovni je sud presudom broj Kž-68/02 od 9. rujna 2002. godine priziv apelanta odbio kao neutemeljen, a priziv javnog tužitelja djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio glede odluke o kazni i apelantu izrekao jedinstvenu kaznu u stjecaju u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca, s obrazloženjem da je kod apelanta postojao visok stupanj prekoračenja nužne obrane.
IV. Relevantni propisi
- 6.Zakon o kaznenom postupku - Prečišćeni tekst ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)
"Članak 371.
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude izviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostupanjskim sudom (čl. 373. do 375.). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razrješavanje stvari.
(2) Ako je optuženi u pritvoru ili na izdržavanju kazne a ima branitelja, osigurat će se prisustvo optuženog samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nađe da je to svrsishodno.
(3) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Vijeće može od stranaka koje prisustvuju sjednici zatražiti potrebne obavijesti u svezi priyivnih navoda. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi i mogu, po dozvoli vijeća, dati potrebne obavijesti za svoje stavove iz priziva, odnosno odgovara na priziv ne ponavljajući ono što je sadržano u izvješću.
(4) Nedolazak stranaka koje su uredno izviještene sprečava održavanje sjednica vijeća. Ako optuženi nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana može se održati sjednica vijeća, iako optuženi o sjednici nije bio izviješten.
(5) Na sjednici vijeća kojoj prisustvuju stranke javnost se može isključiti samo pod uvjetima određenim ovim zakonom (čl. od 288. do 290).
(6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.
(7) Rješenja iz čl. 382. i 383. ovog zakona mogu se donijeti i bez izvještavanja stranaka o sjednici vijeća.
Članak 376.
(1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija prizivom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:
1)...postoji li povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 364. stavak 1. toč. 1, 5, 6, 8. do 11. ovog zakona i je li glavni pretres protivno odredbama ovog zakona održan u odsustvu optuženog, a u slučaju obvezne obrane u odsustvu branitelja optuženog;
2)...je li na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon (članak 365).
(2) Ako priziv izjavljen u korist optuženog ne sadrži podatke iz članka 362. stavak 1. toč. 2. i 3. ovog zakona, ograničit će se drugostupanjski sud na ispitivanje povreda iz stavka 1. toč. 1. i 2. ovog članka, kao i na ispitivanje odluke o kazni, mjerama sigurnosti i oduzimanju imovinske koristi (članak 367)".
V. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 7.Apelant se žali da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i čl. II/2. i II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je postupao isključivo u granicama nužne obrane i da mu duševno stanje u kojem se nalazio (strah visokog intenziteta) nije omogućavalo da izabere blaži način odbijanja napada od poduzetog (obrana je bila razmjerna napadu), te da nalaz vještaka neuropsihijatra glede danog mišljenja o motivu, obliku vinosti, stanju razdraženosti, intenzitetu straha, te o stupnju uračunljivosti, nije bio pravilan. Navodi svoje viđenje glede odlučnih činjenica, te ističe da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna razlozima, da odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi proizlazila obilježja bića kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Navodi da bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bila ugrožena njegova egzistencija.
- 7.
Apelant predlaže da Ustavni sud apelaciju usvoji, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Radi otklanjanja po njega nenadoknadivih štetnih posljedica, apelant predlaže da Ustavni sud, sukladno članku 78. Poslovnika Ustavnog suda, odloži izvršenje kazne do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
- b)Odgovor na apelaciju
- 8.U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da pobijanom presudom Okružnog suda, broj K-17/01 od 8. veljače 2002. godine, nije učinjena povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije i da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu iz svih razloga koji su dani u navedenoj presudi Okružnog suda.
- 8.
VI. Dopustivost
- 9.Sukladno članku VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 10.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 11.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
- 12.U konkretnom predmetu podnositelj apelacije je iscrpio sve pravne lijekove sukladno zahtjevu iz članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. U prilog navedenog treba podsjetiti da se, prema odredbi članka 425. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku, protiv presude Vrhovnog suda ne može podnijeti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude.
- 13.Na zahtjev Ustavnog suda, apelant nije u dopuni apelacije naveo datum prijema pobijane presude Vrhovnog suda. Pravodobnost apelacije je, stoga, utvrđena na temelju otiska prijamnog štambilja Okružnog suda na pobijanoj presudi Vrhovnog suda, broj Kž-68/02 od 9. rujna 2002. godine, iz kojeg se vidi da je Okružni sud primio navedenu presudu Vrhovnog suda 26. rujna 2002. godine. Kako je apelacija podnesena Ustavnom sudu preporučenom pošiljkom 5. studenoga 2002. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u vremenskom periodu od 26. rujna i 5. studenoga 2002. godine, dakle u roku od 60 dana, predviđenom člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Zato je apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 14.U ovom predmetu postavlja se pitanje jesu li Okružni sud i Vrhovni sud pobijanim presudama povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje iz čl. II/2. i II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konevncije. Apelant nije konkretizirao povrede prava na pravično suđenje ni na zahtjev Ustavnog suda za dopunu apelacije.
Apelant se, dakle, neargumentirano žali da nije imao pravičan postupak pred Okružnim i Vrhovnim sudom i da je to rezultiralo donošenjem nezakonitih osuđujućih presuda kojima je on nevino osuđen jer mu nije priznato pravo na nužnu obranu, te da je na taj način učinjena povreda njegovog prava iz čl. II/2. i II/3. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 15.Prizivna je jurisdikcija Ustavnog suda (članak VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine), sukladno ustanovljenoj praksi, ograničena na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud, prema tome, nije nadležan preispitivati odluke redovitih sudova glede utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene zakonskih propisa dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada redoviti sudovi zanemare ustavna prava ili ih pogrešno primjenjuju, uključujući slučajeve kada je primjena očevidno proizvoljna, ako je pravo samo po sebi protivno Ustavu Bosne i Hercegovine ili ako su povrijeđeni temeljni procesni principi (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 16.Ustavni sud zaključuje da je članak 6. Europske konvencije primjenjiv u postupcima, kako pred prvostupanjskim tako i pred drugostupanjskim sudom. Ustavni sud u svezi apelantovih navoda da su Vrhovni i Okružni sud pobijane presude donijeli oprečno odredbama pozitivnih zakonskih propisa i na taj način povrijedili odredbe čl. II/2. i II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, ističe da je apelant imao pravo na fer postupak prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 17.Pravo na pravično suđenje
Članak II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije
Članak II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 18.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
... ".
- 19.Prema članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene u Europskoj konvenciji se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
U ovom slučaju odredba članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine se mora tumačiti na isti način kao članak 6. Europske konvencije i ovu odredbu nije potrebno odvojeno razmatrati.
- 20.Nedvojbeno je utvrđeno da je apelant 8. veljače 2002. godine neposredno sudjelovao na glavnom pretresu pred prvostupanjskim sudom i da je uredno bio izviješten o javnoj sjednici vijeća Vrhovnog suda održanoj 9. rujna 2002. godine, na kojoj je neposredno sudjelovao njegov branitelj te da im je, na temelju članka 6. Europske konvencije, bilo omogućeno da prisustvuju i daju izjave pred ovim sudom. Na taj je način bio ispoštovan i princip jednakosti strana u postupku koji je neodvojiva karakteristika koncepta pravičnog suđenja koje jamči članak 6. Europske konvencije.
- 21.I pored činjenice da apelant nije precizirao koja su mu konkretna prava povrijeđena iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, odnosno da pored navedenog nije naveo nikakve procesne nedostatke koji bi mogli imati utjecaja na pravičnost postupka ili bilo kakav drugi element ili bilo što drugo što bi postupak činilo nepravičnim, Ustavni je sud, na temelju spisa i dokumenata koji su mu predočeni, ustanovio da Okružni i Vrhovni sud nisu na bilo koji način zanemarili apelantova ustavna prava ili da su ih pogrešno primijenili. Pored toga, ovi sudovi nisu očevidno proizvoljno postupili, niti su povrijedili temeljne proceduralne principe niti bilo koje druge principe, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek, ili da su učinili neku drugu nepravilnost koja bi značila povredu apelantovih zagarantiranih ustavnih prava i sloboda.
VIII. Zaključak
- 22.Na temelju članka 61. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 23.Obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije nužno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 24.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.