USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 15/04.
OBRAZLOŽENJE
Odbija se kao neutemeljena apelacija "LAMI" d.o.o. Sanski Most, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-194/01 od 25. siječnja 2002. godine i Općinskog suda Sanski Most broj P-187/01 od 13. lipnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."LAMI" d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, koju zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 4. travnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-194/01 od 25. siječnja 2002. godine i presude Općinskog suda Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-187/01 od 13. lipnja 2001. godine
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću i E. H., kao sudionika u postupku, zatraženo je 20. kolovoza 2003. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni je sud dostavio odgovor Ustavnom sudu 1. rujna 2003. godine, a E. H. 5. rujna 2003. godine.
Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su 16. rujna 2003. godine dostavljeni apelantu i od njega je zatraženo izjašnjenje o Zapisniku o sudskoj nagodbi br. I-251/00 i I-54/02 od 24. veljače 2003. godine.
Apelant se, na traženje Ustavnog suda, nije izjasnio o navedenom Zapisniku.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant "LAMI" d.o.o. Sanski Most zasnovao je 1. rujna 1998. godine radni odnos sa E. H. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova trgovca.
Radnica E. H. je stupila na porodiljsko odsustvo 2. ožujka 1999. godine na kojem se nalazila do 2. ožujka 2000. godine.
- 6.Zbog smanjenja opsega posla apelant je odlučio smanjiti broj uposlenih, što je bio razlog za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa djelatnici E. H.. Iz navedenih razloga poslodavac sa djelatnicom nije zaključio novi ugovor o radu nakon njenog povratka sa porodiljskog dopusta.
- 7.Odlukom o prestanku radnog odnosa, broj 01-01/00 od 21. ožujka 2000. godine, apelant se obvezao da djelatnici E. H. sa danom prestanka radnog odnosa, 2. travnja 2000. godine (uključujući i otkazni rok), omogući ostvarivanje njenih prava iz radnog odnosa, tj. uplati doprinose za mirovinsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje, te isplati naknade na koje ostvaruje pravo.
- 8.Protiv konačne odluke o prestanku radnog odnosa E. H. je podnijela tužbu Općinskom sudu, sa zahtjevom da joj se uspostave prava iz radnog odnosa i isplate pripadajuće naknade za plaću i topli obrok u prijepornom razdoblju.
- 9.Presudom Općinskog suda, broj 335/00 od 21. rujna 2000. godine, obvezana je tužena "LAMI" d.o.o. Sanski Most da vrati na posao na radno mjesto trgovca E. H. i isplati joj na ime plaće mjesečno po 200 KM, a na ime toplog obroka mjesečno po 100 KM počevši od 2. ožujka 2000. godine do ponovnog početka rada.
- 10.Protiv presude Općinskog suda od 21. rujna 2000. godine apelant je uložio priziv Kantonalnom sudu zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
- 11.Kantonalni je sud, rješenjem Gž-858/00 od 13. travnja 2001. godine, uvažio priziv, prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
- 12.Postupajući po rješenju Kantonalnog suda u Bihaću, Općinski je sud u ponovnom postupku, presudom broj P-187/01 od 13. lipnja 2001. godine, utvrdio da je odluka o prestanku radnog odnosa E. H. nezakonita, te naložio apelantu da E. H. vrati u radni odnos na poslove trgovca u "LAMI" d.o.o. i da joj isplati iznos od po 200 KM mjesečno na ime naknada za plaću, počevši od 2. ožujka 2000. godine do 1. lipnja 2001. godine. Sa viškom tužbenog zahtjeva, kojim je traženo da se uplate doprinosi za mirovinsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje, E. H. je odbijena.
- 13.Protiv presude Općinskog suda, broj P-187/01 od 13. lipnja 2001. godine, apelant je uložio priziv Kantonalnom sudu, koji je, postupajući po prizivu, presudom broj Rsž-194/01 od 25. siječnja 2002. godine priziv odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.
IV - Relevantni propisi
- 14.Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)
"Članak 87.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani obvezni rok, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga iz članka 98. ovog zakona, kao i u slučaju kad uposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog gubitka radne sposobnosti za obavljanje tih poslova.
Članak 96.
(...)
Ako sud utvrdi da je otkaz poslodavca nezakonit poslodavac će vratiti uposlenika na rad i isplatiti mu naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 15.Apelant se "ali da su sudovi koji su odlučivali o zaštiti prava iz radnog odnosa djelatnice E. H., povrijedili njena temeljna ljudska prava zagarantirana čl. II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13. i 17. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
- 16.Apelant tvrdi da mu u parničnom postupku nije omogućeno da dokaže da je zapao u ekonomske teškoće, zbog kojih je bio prinuđen raskinuti radni odnos s tužiteljicom. Osim toga, apelant tvrdi da od tekućeg poslovanja nije bio u mogućnosti osigurati redovitu plaću ni za sebe, a upošljavanjem viška djelatnika bi bila ugrožena imovina društva zbog njegove nemogućnosti izvršavanja zakonskih obveza prema uposlenim djelatnicima.
- 17.Dalje ističe da je odlukama sudova povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prije svega pravo upošljavanja onolikog broja djelatnika za koje može osigurati plaće.
- 15.
Stoga, apelant traži od Ustavnog suda da provede postupak i odluči o njegovoj apelaciji.
- b)Odgovor na apelaciju
- 18.Kantonalni sud u Bihaću, u odgovoru na apelaciju, navodi da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu apelanta kao ni prava na koja se apelant poziva, i da su razlozi za takvom ocjenom dati u presudi tog suda od 25. siječnja 2002. godine koja se apelacijom pobija.
- 19.E. H. u odgovoru na apelaciju ističe da su odluke sudova pravične i na zakonu utemeljene, a smatra da je apelacija neutemeljena. Istaknula je da je između nje i apelanta u svezi ovog spora sačinjena sudska nagodba br. I-251/00 i I-54/02 kod Općinskog suda u Sanskom Mostu, 24. veljače 2003. godine, prema kojoj je međusobnim potraživanjem izvršena kompenzacija, tako da se sudska nagodba može smatrati kao definitivno presuđena stvar, što apelaciju čini bespredmetnom. U prilog tvrdnji priložila je zapisnik o sudskoj nagodbi i predlaže da sud apelaciju odbije kao neutemeljenu.
- 18.
VI - Dopustivost
- 20.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, od 25. siječnja 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 14. veljače 2002. godine, a apelacija je dostavljena Ustavnom sudu 4. travnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 23.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 24.Ustavni sud u ovom predmetnom slučaju treba utvrditi je li došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje garantirano člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, i povrede prava iz čl. 13. i 17. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 26.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 27.Ustavni sud zapaža da se apelant "ali na povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer mu, u postupku pred sudom, nije omogućeno da dokaže da je zapao u ekonomske teškoće zbog kojih je bio prinuđen raskinuti radni odnos sa E. H., te da je Općinski sud pogrešno ocijenio činjenice koje se odnose na ovaj predmet i pogrešno primijenio zakon, a Kantonalni sud po prizivu apelanta potvrdio odluku tog suda.
- 28.Ustavni sud ističe da članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira pravo na pravičnu raspravu, međutim sud je u više navrata ocijenio da nije u njegovoj nadležnosti zamjenjivati svojom vlastitom procjenom činjenice i primjenu zakona i ocjenu domaćih sudova (vidi odluku Doma za ljudska prava broj CH/00/4128, DD "Trgosirovina" Sarajevo od 6. prosinca 2000. godine; broj CH/99/2565, Banović, odluka od 8. prosinca 1999. godine; odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 39/02, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 29.Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo nikakvu proceduralnu grešku ili neregularnost koje bi mogle utjecati na pravičnost postupka, niti bilo koji drugi element koji bi postupak učinio nepravičnim. Oprečno navodima iz apelacije, iz stanja spisa po mišljenju Ustavnog suda proizlazi da je apelantu dana mogućnost zastupanja svojih interesa u svim postupcima na svim razinama, a iz potpunih i razvidnih razloga pobijanih odluka, donesenih na temelju zakona, se zaključuje da nema dokaza da sudovi nisu postupali pravično, kao što to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 30.Apelant, dalje, navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, koje je zaštićeno člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 31.Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu glasi:
"3. Katalog prava
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
...
(k) pravo na imovinu
...".
- 32.Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u relevantnom dijelu, glasi:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava."
- 33.Ustavni sud zapaža da se apelant "ali na odluke sudova zbog utvrđene obveze da tužiteljicu E. H. vrati u radni odnos i, u skladu sa zakonom, zaključi ugovor o radu, stoga će ispitati je li došlo do povrede eventualnih apelantovih prava na okolnosti ovih prizivnih navoda.
- 34.Apelant navodi da bi upošljavanjem viška djelatnika došlo do umanjenja njegove imovine jer bi bila ugrožena imovina društva zbog nemogućnosti njegovih izvršavanja zakonskih obveza prema uposlenim djelatnicima.
- 35.Ustavni sud ističe da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, prava ili interesi ekonomskog karaktera predstavljaju imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U slučaju kad navedenu odredbu nije moguće primijeniti jer nisu utvrđena građanska prava i obveze, Europsko povjerenstvo za ljudska prava nije primjenjivalo članak 1. Protokola broj 1 (predstavka 2175/93) Aires protiv Portugala, OI, 81-B. (1995).
- 36.Ustavni sud ističe da, iako su ekonomski interesi povezani s poslovanjem društva u konkretnom slučaju, očekivanja apelanta da bi moglo doći do umanjenja imovine društva izvršavanjem obveza prema bivšoj uposlenici E. H., nema razumno opravdanje za prihvatljivost primjene članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S druge strane, treba primijetiti da članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali je općenito prihvaćeno stajalište da to ne uključuje pravo na stjecanje imovine (vidi Europski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marckx protiv Beligije, od 13. lipnja 1979. godine, serija A, točka 31. stavak 50).
- 37.Ustavni sud podsjeća da je poslovanje gospodarskog društva utemeljeno na principima tržišne ekonomije koja ne podrazumijeva garantiranu dobit, zato apelant ne može uživati zaštitu koju garantira članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer u konkretnom slučaju procjena o ugroženosti imovinskih interesa nema pravnog uporišta za primjenu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 38.Ustavni sud zapaža da je, pred Općinskim sudom, između apelanta i E. H. sačinjen Zapisnik o sudskoj nagodbi, broj I-251/00 i I-54/02 od 24. veljače 2003. godine, o kompenzaciji međusobnih potraživanja u vezi sa isplatom plaća i naknade plaća po temelju bolovanja tužiteljici E. H., i smatra da je u ovom dijelu dalje razmatranje apelacije bespredmetno.
- c)Članci 13. i 17. Europske konvencije
- c)
- 39.Obzirom na zaključak u odnosu na navodne povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nužno razmatrati ovaj dio apelantovog priziva.
VIII - Zaključak
- 40.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.